The Book of Habakkuk is the eighth book of the 12 minor prophets of the Bible. It is attributed to the prophet Habakkuk, and was probably composed in the late 7th century BC. The original text was written in the Hebrew language.

1. Habakuk
POGLAVLJE 1
1 Teret koji je vidio prorok Habakuk.
2 O Gospode, dokle ću plakati, a ti nećeš čuti!
čak i zavapi na tebe od nasilja, a ti nećeš spasiti!
3 Zašto mi pokazuješ nepravdu i činiš da vidim
tugu? jer su preda mnom kvarenje i nasilje, a ima
i onih koji izazivaju svađu i svađu.
4 Zato je zakon omanuo, i sud nikad ne izlazi, jer
bezbožnik obilazi pravednika; stoga dolazi do
pogrešne presude.
5 Pogledajte među neznabošcima, gledajte i
čudite se čudesno, jer ću u vaše dane učiniti djelo
u koje nećete vjerovati, iako vam bude rečeno.
6 Jer, evo, ja podižem Kaldejce, tu ogorčenu i
brzopletu naciju, koja će marširati po širini
zemlje, da posjeduju mjesta koja nisu njihova.
7 Oni su strašni i strašni: njihov sud i njihovo
dostojanstvo proizaći će sami od sebe.
8 Njihovi konji su također brži od leoparda i žešći
su od večernjih vukova; leteće kao orao koji žuri
da jede.
9 Svi će doći zbog nasilja: lica će im se podići
kao istočni vjetar, i skupit će ropstvo kao pijesak.
10 I oni će se rugati kraljevima, i knezovi će im
se rugati: rugat će se svakom utvrdu; jer će
gomilati prašinu i uzeti je.
11 Tada će se njegovo mišljenje predomisliti, i on
će preći i uvrijediti se, pripisujući ovu svoju moć
svom bogu.
12 Zar ti nisi od vijeka, Gospode, Bože moj, Sveti
moj? nećemo umreti. O GOSPODINE, ti si ih
odredio za sud; i, o moćni Bože, ti si ih utvrdio za
ispravljanje.
13 Ti si čistijih očiju nego da gledaš zlo, i ne
možeš gledati na bezakonje; zašto gledaš na one
koji rade izdajničko, i držiš se za jezik kad
bezbožnik proždire čovjeka koji je pravedniji od
njega?
14 I čini ljude kao ribe morske, kao gmizavce,
koji nemaju gospodara nad sobom?
15 Sve ih hvataju uglom, hvataju ih u svoju
mrežu i skupljaju ih u svoju vuču: zato se raduju i
vesele.
16 Zato prinose žrtvu svojoj mreži i kade svojoj
vuci; jer je po njima njihov dio masnoća, a meso
im obilno.
17 Zar će stoga isprazniti svoju mrežu i ne štedeti
neprestano da ubijaju narode?
POGLAVLJE 2
1 Stajat ću na stražu i postaviti me na kulu, i
gledaću da vidim šta će mi reći i šta ću odgovoriti
kada budem ukoren.
2 A Jahve mi odgovori i reče: Napiši viziju i
razjasni je na stolovima, da može trčati onaj ko je
čita.
3 Jer vizija je još za određeno vrijeme, ali na
kraju će progovoriti, a neće lagati: ako
odugovlači, čekajte je; jer će sigurno doći, neće
zakasniti.
4 Gle, njegova duša koja se uzdiže nije u njemu
pravedna, nego će pravednik živjeti od svoje
vjere.
5 Da također, zato što se ogriješi o vino, on je
ponosan čovjek, niti se zadržava kod kuće, koji
svoju želju širi kao pakao, i kao smrt, i ne može
biti zadovoljan, nego okuplja sve narode i
zvjerava mu sve ljudi:
6 Neće li svi ovi iznijeti prispodobu protiv njega i
podrugljivu poslovicu protiv njega i reći: Teško
onome koji uvećava ono što nije njegovo! koliko
dugo? i onome ko se natovari debelom glinom!
7 Zar neće iznenada ustati koji će te ugristi, i
probuditi se koji će te uznemiriti, a ti ćeš im biti
kao plijen?
8 Budući da si opljačkao mnoge narode, sav
ostatak naroda će te opljačkati; zbog ljudske krvi,
i zbog nasilja nad zemljom, nad gradom i svim
ljudima koji u njemu žive.
9 Teško onome koji poželi zlu pohlepu svojoj
kući, da podigne svoje gnijezdo da se izbavi od
vlasti zla!
10 Ti si se osramotio u svojoj kući istrebivši
mnoge ljude, i sagriješio si svoju dušu.
11 Jer će kamen vikati iz zida, i greda od drveta
će mu odgovoriti.
12 Teško onome koji krvlju gradi grad i
bezakonjem utvrđuje grad!
13 Gle, nije li od Gospoda nad vojskama da će se
narod truditi u samoj vatri, a narod će se umoriti
zbog same ispraznosti?
14 Jer će se zemlja ispuniti spoznajom slave
Gospodnje, kao što vode prekrivaju more.
15 Teško onom koji napoji bližnjega svoga, koji
mu stavi svoju bočicu, i opija ga, da možeš
pogledati na golotinju njihovu!
16 Ti si pun stida za slavu; pij i ti, i neka ti se
otkrije kožica; čaša desnice Gospodnje okrenut će
se k tebi, i sramno bljuvanje bit će na tvoju slavu.
17 Jer će te pokriti nasilje Libanona i plijen
zvijeri, koji ih je uplašio, zbog ljudske krvi, i

2. zbog nasilja nad zemljom, nad gradom i svim
ljudima koji u njemu žive.
18 Što koristi rezanom kipu što ga je urezao
tvorac; topljeni lik i učitelj laži, da se u nju
pouzda tvorac svog djela, da napravi glupe idole?
19 Teško onome koji kaže šumi: Probudi se!
nijemom kamenu, Ustani, on će naučiti! Gle,
prekrivena je zlatom i srebrom, i nema daha u
njoj.
20 Ali Jahve je u svom svetom hramu: neka sva
zemlja šuti pred njim.
POGLAVLJE 3
1 Molitva proroka Habakuka na Šigionotu.
2 O GOSPODINE, čuo sam tvoj govor i uplašio
sam se: O Gospode, oživi svoje djelo usred
godina, usred godina objavi; u gnevu seti se
milosti.
3 Bog je došao iz Temana, a Sveti sa planine
Paran. Selah. Njegova slava pokrila je nebesa, a
zemlja je bila puna njegove hvale.
4 I sjaj mu je bio kao svjetlost; imao je rogove
koji su mu izlazili iz ruku: i tu se skrivala njegova
moć.
5 Pred njim je išla pošast, a zapaljeni ugalj je
izlazio pred njegovim nogama.
6 Stajao je i izmjerio zemlju, gledao je i rastjerao
narode; i vječne su se planine raspršile, vječna se
brda poklonila: vječni su putovi njegovi.
7 Vidjeh šatore Kušanove u nevolji, i zavjese
madijanske zemlje zadrhtaše.
8 Je li GOSPOD bio nezadovoljan na rijeke? da li
je tvoj gnev bio protiv reka? Zar je tvoj gnjev bio
na moru, što si uzjahao svoje konje i svoja kola
spasenja?
9 Tvoj luk je bio sasvim gol, prema zakletvi
plemena, čak i tvojoj riječi. Selah. Rekama si
zemlju rascepao.
10 Ugledaše te planine, i zadrhtaše;
preplavljenost vode prođe; bezdan je izgovorio
svoj glas i podigao ruke svoje uvis.
11 Sunce i mjesec stadoše u svom stanu: na
svjetlost tvojih strijela išli su i na sjaj tvoga
blistavog koplja.
12 Marširao si zemljom u ogorčenju, u gnjevu si
mlatio neznabošce.
13 Izašao si radi spasenja svog naroda, čak i na
spasenje sa svojim pomazannikom; ranio si glavu
iz kuće zlih, otkrivši temelj do vrata. Selah.
14 Njegovim si motkama probio glave njegovih
sela: kao vihor iziđoše da me rastjeraju, radost im
je bila kao da potajno proždiru siromahe.
15 Hodao si kroz more sa svojim konjima, kroz
gomilu velikih voda.
16 Kad sam čuo, zadrhta mi trbuh; usne su mi
zadrhtale od glasa: trulež mi je ušla u kosti, i
zadrhtao sam u sebi, da se odmorim u dan nevolje:
kad izađe na narod, on će ih sa svojim četama
napasti.
17 Premda smokva neće procvjetati, niti će biti
ploda u vinovoj lozi; rad masline će propasti, a
polja neće dati mesa; stado će biti odsječeno iz
tora i neće biti stada u štalama:
18 Ipak ću se radovati u Gospodu, radovaću se u
Bogu spasenja svoga.
19 Jahve Bog je moja snaga, i on će moje noge
učiniti kao košute, i učinit će me da hodam po
uzvišicama svojim. Za glavnog pjevača na mojim
žičanim instrumentima.