The Book of Wisdom, or the Wisdom of Solomon, is a Jewish work written in Greek and most likely composed in Alexandria, Egypt.

2. POGLAVLJE 1
1 Ljubite pravednost, vi koji ste suci zemaljski: mislite o
Gospodinu dobrim (srcem) i tražite ga u prostoti srca.
2 Jer naći će ga oni koji ga ne iskušavaju; i pokazuje se
onima koji mu ne vjeruju.
3 Jer lukave misli odvajaju od Boga, a njegova moć, kad
je prokušana, kori nerazborite.
4 Jer u zlu dušu mudrost neće ući; niti boraviti u tijelu
koje je podložno grijehu.
5 Jer će sveti duh stege pobjeći od prijevare i udaljiti se
od misli koje su bez razuma, i neće izdržati kad uđe
nepravda.
6 Jer mudrost je duh pun ljubavi; i neće osloboditi
bogohulnika njegovih riječi: jer Bog je svjedok njegovih
bubrega, i pravi promatrač njegova srca, i slušatelj
njegova jezika.
7 Jer Duh Gospodnji ispunjava svijet, i ono što sadrži
sve ima znanje glasa.
8 Stoga se ne može sakriti onaj koji govori nepravednost,
niti će ga mimoići osveta kad kažnjava.
9 Jer će se ispitivati namjere bezbožnika, i zvuk
njegovih riječi doći će do Gospodina za očitovanje
njegovih opakih djela.
10 Jer uho ljubomore sve čuje, i buka mrmljanja ne
ostaje skrivena.
11 Čuvajte se dakle mrmljanja, koje je beskorisno; i
suzdrži svoj jezik od ogovaranja: jer nema tako tajne
riječi koja bi ostala uzaludno, a usta koja vjeruju ubijaju
dušu.
12 Ne tražite smrti u zabludi svoga života i ne navlačite
na sebe propast djelima ruku svojih.
13 Jer Bog nije stvorio smrt, niti mu je drago uništenje
živih.
14 Jer on je sve stvorio da postoji; i naraštaji svijeta bili
su zdravi; i nema u njima otrova uništenja, niti
kraljevstva smrti na zemlji.
15 (Jer pravednost je besmrtna:)
16 Ali bezbožni ljudi svojim djelima i riječima prizvaše
to k sebi: jer kad su mislili da ga imaju za prijatelja,
potrošili su ga uzalud i sklopili savez s njim, jer su
dostojni sudjelovati s njim.
POGLAVLJE 2
1 Jer bezbožnici rekoše, razmišljajući sami sa sobom, ali
ne u pravu, Naš je život kratak i dosadan, a u smrti
čovjeka nema lijeka: niti se zna da se itko vratio iz groba.
2 Jer mi smo rođeni u svakoj pustolovini: i bit ćemo
ubuduće kao da nikada nismo bili: jer dah u našim
nosnicama je kao dim, i mala iskra u pokretu našeg srca.
3 Kad se ugasi, naše će se tijelo pretvoriti u pepeo, a naš
će duh nestati poput mekog zraka,
4 I naše će ime biti zaboravljeno u vremenu, i nitko se
neće sjećati naših djela, i naš će život nestati kao trag
oblaka, i raspršit će se kao magla, koju tjeraju zrake
sunce, i svladan njegovom toplinom.
5 Jer naše je vrijeme samo sjena koja prolazi; i nakon
našeg kraja nema povratka: jer je brzo zapečaćeno, tako
da se nitko više ne vraća.
6 Hajde dakle, uživajmo u dobrim stvarima koje su
prisutne: i brzo se služimo stvorenjima kao u mladosti.
7 Napunimo se skupocjenim vinom i pomastima, i neka
proljetni cvijet ne prođe pokraj nas.
8 Okitimo se ružinim pupoljcima prije nego što uvenu:
9 Neka nitko od nas ne ode bez svog dijela svoje
sladostrasti: ostavimo znakove svoje radosti na svakom
mjestu: jer ovo je naš dio, i naš je sud ovo.
10 Tlačimo jadnog pravednika, ne štedimo udovicu, niti
poštujmo stare sijede vlasi staraca.
11 Neka naša snaga bude zakon pravde: jer ono što je
slabo ne vrijedi ništa.
12 Zato čekajmo pravednika; jer on nije za nas, i on je
čist protiv naših djela: on nas kori zbog našeg kršenja
zakona i prigovara našoj sramoti prijestupe našeg
obrazovanja.
13 On tvrdi da poznaje Boga i naziva se djetetom
Gospodnjim.
14 On je stvoren da ukori naše misli.
15 Teško nam ga je čak i gledati, jer njegov život nije
kao život drugih ljudi, njegovi su putovi drugačiji.
16 On nas smatra krivotvorcima: on se kloni naših
putova kao nečistoće, on proglašava kraj pravednika
blagoslovljenim i hvali se da mu je Bog otac.
17 Pogledajmo jesu li riječi njegove istinite i dokažimo
što će se dogoditi na kraju s njim.
18 Jer ako je pravednik sin Božji, on će mu pomoći i
izbaviti ga iz ruku njegovih neprijatelja.
19 Ispitajmo ga s prijezirom i mučenjem, da upoznamo
njegovu blagost i ispitamo njegovu strpljivost.
20 Osudimo ga sramnom smrću, jer će po svojim
riječima biti poštovan.
21 Takve su stvari zamišljali i bili su prevareni, jer ih je
njihova vlastita zloća zaslijepila.
22 Što se tiče Božjih otajstava, oni ih nisu poznavali; niti
su se nadali plaći pravednosti, niti su procjenjivali plaću
za neporočne duše.
23 Jer Bog je stvorio čovjeka da bude besmrtan i načinio
ga je da bude slika svoje vlastite vječnosti.
24 Ali zbog zavisti đavla smrt dođe na svijet, a oni koji
ga drže, nalaze je.
POGLAVLJE 3
1 Ali duše su pravednika u ruci Božjoj i neće ih dotaći
muka.
2 U očima nerazboritih činilo se da umiru, i njihov se
odlazak smatra bijedom,
3 Njihov odlazak od nas bit će potpuno uništenje, ali oni
su u miru.
4 Jer iako su kažnjeni u očima ljudi, ipak je njihova nada
puna besmrtnosti.
5 I malo pokarani bit će vrlo nagrađeni, jer Bog ih je
iskušao i našao ih dostojnima za sebe.
6 Kao zlato u peći iskuša ih i primi ih kao žrtvu
paljenicu.
7 I u vrijeme njihova pohoda oni će sjati i juriti amo-
tamo kao iskre među strnjikom.
8 Oni će suditi narodima i vladati narodima, a Gospodar
njihov kraljevat će zauvijek.

3. 9 Oni koji se pouzdaju u njega, razumjet će istinu, i oni
koji su vjerni u ljubavi ostat će s njim, jer je milost i
milosrđe njegovim svetima, i on se brine za svoje
izabranike.
10 Ali bezbožnici će biti kažnjeni prema svojim
vlastitim zamislima, koji su zanemarili pravednika i
ostavili Gospodina.
11 Jer tko prezire mudrost i odgoj, jadan je, i njihova je
nada uzaludna, njihov trud neuspješan, a njihova djela
beskorisna.
12 Žene su im lude, a djeca opaka.
13 Njihovo je potomstvo prokleto. Stoga blažena
neplodna neokaljana, koja nije upoznala grešnu postelju:
ona će imati ploda u pohođenju duša.
14 I blažen je eunuh koji svojim rukama nije činio
nepravde niti je smišljao opake stvari protiv Boga: jer će
njemu biti dan poseban dar vjere i baština u hramu
Gospodnjemu prihvatljivija njegovu umu.
15 Jer slavan je plod dobrih napora, a korijen mudrosti
nikada neće pasti.
16 Što se tiče djece preljubnika, oni neće doći do svoje
savršenosti, i sjeme nepravedne postelje bit će
iskorijenjeno.
17 Jer ako i dugo požive, neće se ništa smatrati, i njihov
posljednji vijek bit će bez časti.
18 Ili, ako brzo umru, nemaju nade ni utjehe u dan
kušnje.
19 Jer strašan je kraj nepravednog naraštaja.
POGLAVLJE 4
1 Bolje je ne imati djece, a imati krepost: jer je spomen
na nju besmrtan: jer je poznata Bogu i ljudima.
2 Kad je prisutan, ljudi uzimaju primjer iz njega; a kad
nestane, oni ga žele: nosi krunu i zauvijek trijumfira,
nakon što je osvojio pobjedu, težeći neokaljanim
nagradama.
3 Ali razmnožavajuće se leglo bezbožnika neće
napredovati, niti će se duboko ukorijeniti iz kopiladi, niti
će postaviti ikakav čvrst temelj.
4 Jer iako neko vrijeme cvjetaju na granama; ali neće
ostati posljednji, potrest će ih vjetar i snagom vjetrova
bit će iskorijenjeni.
5 Nesavršene grane bit će odlomljene, njihov plod
neuporaban, nezreo za jelo, da, ni za što.
6 Jer djeca rođena u nezakonitim krevetima svjedoci su
zloće protiv svojih roditelja u njihovu suđenju.
7 Ali ako pravednik i bude spriječen smrću, ipak će biti
u miru.
8 Jer časna starost nije ono što stoji u dužini vremena
niti ono što se mjeri brojem godina.
9 Ali mudrost je ljudima sijeda kosa, a neokaljani život
je starost.
10 Ugodio je Bogu i bio mu miljenik, tako da je
premješten među grješnike.
11 Da, brzo je bio odveden, da ta zloća ne bi promijenila
njegovo razumijevanje, ili prijevara zavela njegovu dušu.
12 Jer čarolija nevaljalosti zamračuje ono što je pošteno;
a lutanje požude potkopava jednostavan um.
13 Postavši savršen u kratkom vremenu, ispunio je dugo
vrijeme:
14 Jer se njegova duša svidjela Gospodinu, zato je
pohitao da ga uzme između zlih.
15 Narod je to vidio, ali nije razumio, niti si je to
umislio, da je njegova milost i milosrđe s njegovim
svetima i da on poštuje svoje izabranike.
16 Tako će pravednik koji je mrtav osuditi bezbožnika
koji živi; i mladost koja se ubrzo usavrši u mnogim
godinama i starosti nepravednika.
17 Jer oni će vidjeti kraj mudraca, a neće razumjeti što
mu je Bog u svome savjetu odredio i u kakvu ga je svrhu
Gospodin postavio u sigurnost.
18 Vidjet će ga i prezret će ga; ali Bog će im se
nasmijati: i oni će od sada biti mrtva strvina i rug među
mrtvima zauvijek.
19 Jer on će ih rastrgati i strmoglavce baciti, da će
zanijemiti; i on će ih iz temelja uzdrmati; i oni će biti
potpuno opustošeni i bit će u žalosti; i njihov će spomen
nestati.
20 I kad budu iznosili račune svojih grijeha, doći će sa
strahom, i njihove će ih vlastite nepravde uvjeriti u lice.
POGLAVLJE 5
1 Tada će pravednik stajati u velikoj smjelosti pred
licem onih koji su ga mučili i nisu računali za njegov
trud.
2 Kad to vide, obuzimat će ih užasan strah i zaprepastit
će se neobičnošću njegova spasenja, tako daleko iznad
svega što su očekivali.
3 I oni koji se kaju i uzdišu od tjeskobe duha, reći će u
sebi: Ovo je bio onaj koga smo katkad ismijavali i
prijekornu izreku.
4 Mi bezumnici smatrali smo njegov život ludilom, a
njegov kraj bez časti:
5 Kako je on ubrojen među djecu Božju i njegov dio
među svecima!
6 Zato smo skrenuli s puta istine, i svjetlo pravde nije
nam zasjalo, i sunce pravde nije izašlo nad nama.
7 Umorili smo se na putu zloće i propasti, išli smo kroz
pustinje, gdje nije bilo puta, ali što se tiče puta
Gospodnjeg, nismo ga upoznali.
8 Što nam je koristio ponos? ili kakvo nam je dobro
donijelo bogatstvo s našim hvalisanjem?
9 Sve je to prošlo kao sjena i kao stup što je projurio;
10 I kao lađa koja plovi preko valova vode, a kad je
prođe, trag joj se ne može naći, ni put kobilice u
valovima;
11 Ili kao kad je ptica letjela kroz zrak, nema znaka
njezina puta koji bi se mogao pronaći, ali lagani zrak
biva tučen zamahom njezinih krila i razdvojen uz
silovitu buku i kretanje njihovih, prolazi kroz njih, i
tamo poslije nema nikakvog znaka kamo je otišla;
12 Ili kao kad je strijela odapeta u znak, ona razdvaja
zrak, koji se odmah opet sastaje, tako da čovjek ne može
znati kuda je prošla.
13 Tako smo i mi, čim smo se rodili, počeli bližiti kraju
i nismo imali znaka vrline za pokazati; ali smo bili
potrošeni u vlastitoj zloći.

4. 14 Jer nada je bezbožnika kao prah što ga vjetar raznosi;
poput tanke pjene koju oluja tjera; poput dima koji se tu
i tamo širi s olujom i prolazi kao sjećanje na gosta koji
ostaje samo jedan dan.
15 Ali pravednik živi dovijeka; njihova je nagrada
također kod Gospodara, a briga o njima kod Svevišnjega.
16 Zato će primiti slavno kraljevstvo i divnu krunu iz
ruke Gospodnje: jer će ih desnicom svojom pokrivati i
mišicom svojom štititi ih.
17 On će uzeti svoju ljubomoru za potpuni oklop, i
načinit će stvorenje svojim oružjem za osvetu svojih
neprijatelja.
18 Pravednost će obući kao oklop, i umjesto kacige
pravo će pravo obući.
19 Svetost će uzeti za nepobjedivi štit.
20 Svoj će žestoki gnjev naoštriti za mač, i svijet će se s
njim boriti protiv nerazboritih.
21 Tad će pravo nišanski gromovi proletjeti; i iz oblaka,
kao iz dobro napetog luka, letjet će do cilja.
22 I tuča puna gnjeva bacat će se kao iz kamenog luka, i
morska će voda bjesnjeti protiv njih, i bujice će ih
okrutno potopiti.
23 Da, jak će se vjetar dići protiv njih i poput oluje će ih
otpuhati: tako će bezakonje opustošiti cijelu zemlju, a
zlodjela će srušiti prijestolja moćnih.
POGLAVLJE 6
1 Čujte dakle, kraljevi, i razumite; učite, vi koji ste suci
krajeva zemlje.
2 Poslušajte, vi koji vladate narodima, i slavite se u
mnoštvu naroda.
3 Jer vlast ti je dana od Gospodina i vlast od Svevišnjega,
koji će iskušati tvoja djela i ispitati tvoje namjere.
4 Jer, budući službenici njegova kraljevstva, niste pravo
sudili, niti držali zakon, niti hodili po Božjem naumu;
5 Strašno će i brzo doći na vas, jer će oštra presuda biti
onima koji budu na visinama.
6 Jer milosrđe će uskoro oprostiti najzlobnijima, ali
moćnici će biti teško mučeni.
7 Jer onaj koji je Gospodar nad svima, neće se ničije
bojati, niti će se bojati ničije veličine, jer on je stvorio
male i velike, i brine se za sve jednako.
8 Ali teška će kušnja doći na moćne.
9 Vama, dakle, kraljevi, govorim da naučite mudrost i
ne klonete.
10 Jer oni koji svetost čuvaju, bit će suđeni svetima, a
oni koji su to naučili naći će što odgovoriti.
11 Zato zavolite moje riječi; poželite ih i bit ćete
poučeni.
12 Mudrost je slavna i nikad ne blijedi: da, lako je vide
oni koji je ljube i nalaze je oni koji je traže.
13 Priječi onima koji je žele da im se najprije pokaže.
14 Tko je traži rano, neće imati velike muke, jer će je
naći kako sjedi pred njegovim vratima.
15 Misliti na nju, dakle, savršena je mudrost: i tko pazi
na nju, brzo će biti bezbrižan.
16 Jer ona obilazi tražeći one koji su je dostojni,
pokazuje im se naklonjena na putovima i izlazi im u
susret u svakoj misli.
17 Jer njen istinski početak je želja za stegom; a briga o
disciplini je ljubav;
18 A ljubav je držanje njezinih zakona; a poštovanje
njezinih zakona jamstvo je netruležnosti;
19 A neraspadljivost nas čini blizu Bogu:
20 Stoga žudnja za mudrošću dovodi do kraljevstva.
21 Ako su vaša slast dakle u prijestoljima i žezlima, o vi,
kraljevi naroda, poštujte mudrost, da biste mogli
kraljevati zauvijek.
22 Što se tiče mudrosti, što je ona i kako je nastala, reći
ću ti i neću skrivati tajne od tebe: nego ću je tražiti od
početka njezina rođenja i iznijeti znanje o njoj na svjetlo,
i neće preći preko istine.
23 Niti ću ići s razjedajućom zavišću; jer takav čovjek
neće imati zajedništva s mudrošću.
24 Ali mnoštvo je mudrih dobrobit svijeta, a mudar kralj
potpora je narodu.
25 Primite, dakle, pouku mojim riječima i koristit će
vam.
POGLAVLJE 7
1 I ja sam također smrtan čovjek, kao i svi, i potomak
onoga koji je prvi stvoren od zemlje,
2 I u utrobi moje majke stvoreno je da bude meso u
vremenu od deset mjeseci, zbijeno u krvi, od sjemena
čovjeka, i užitka koji je došao sa snom.
3 I kad sam se rodio, uvukao sam obični zrak i pao na
zemlju, koja je slične prirode, i prvi glas koji sam
izgovorio bio je plač, kao što čine svi drugi.
4 Dojena sam u pelene, i to s brigom.
5 Jer nema kralja koji je imao neki drugi početak
rođenja.
6 Jer svi ljudi imaju jedan ulaz u život i isti izlaz.
7 Zato sam se molio i razum mi je dan, Boga sam
zazvao i duh mudrosti došao je k meni.
8 Više sam je volio ispred žezla i prijestolja, a cijenjeno
bogatstvo ništa u usporedbi s njom.
9 Niti sam s njom usporedio nikakav dragi kamen, jer je
sve zlato u pogledu nje kao malo pijeska, a srebro će se
pred njom smatrati glinom.
10 Volio sam je iznad zdravlja i ljepote, i izabrao sam je
imati umjesto svjetla: jer svjetlo koje iz nje izlazi nikada
se ne gasi.
11 S njom mi stigoše sve dobre stvari i nebrojena
bogatstva u njezinim rukama.
12 I radovao sam se svima njima, jer mudrost ide pred
njima, a nisam znao da je ona majka njihova.
13 Učio sam marljivo i slobodno joj priopćavam:
bogatstva njezina ne skrivam.
14 Jer ona je blago za ljude koje nikada ne nestaje: oni
koji ga koriste postaju prijatelji Božji, pohvaljeni zbog
darova koji dolaze od učenja.
15 Bog mi je dao da govorim kako bih htio, i da
shvaćam kako dolikuje stvarima koje su mi dane: jer on
je taj koji vodi do mudrosti i upravlja mudrima.
16 Jer u njegovoj smo ruci i mi i naše riječi; također svu
mudrost i znanje o izradi.

5. 17 Jer on mi je dao određeno znanje o stvarima koje su,
naime, da znam kako je svijet stvoren, i djelovanje
elemenata:
18 Početak, svršetak i sredina vremena: promjene
okretanja sunca i promjene godišnjih doba:
19 Krugovi godina i položaji zvijezda:
20 Narav živih stvorenja i bijes divljih zvijeri: silovitost
vjetrova i razmišljanja ljudi: raznolikost biljaka i vrline
korijena:
21 I sve što je tajno ili očito, znam.
22 Jer mudrost, koja čini sve, poučila me je: jer u njoj je
duh razuman, svet, jedan jedini, mnogostruk, tanak, živ,
jasan, neokaljan, jasan, nepovrijeđen, ljubi ono što je
dobro. brz, koji se ne da, spreman činiti dobro,
23 Ljubazan prema čovjeku, postojan, siguran, bez brige,
ima svu moć, nadzire sve i prolazi kroz sve razumne,
čiste i najistančanije duhove.
24 Jer mudrost je pokretljivija od svake kretnje: ona
prolazi i prolazi kroz sve zbog svoje čistoće.
25 Jer ona je dah Božje sile i čisti utjecaj koji teče iz
slave Svemogućeg: stoga ništa okaljano ne može pasti u
nju.
26 Jer ona je sjaj vječne svjetlosti, neokaljano zrcalo
Božje moći i slika njegove dobrote.
27 I budući da je samo jedna, ona može sve; i ostajući u
sebi, ona sve čini novim; i kroz sva vremena ulazeći u
svete duše, ona ih čini prijateljima Božjim i prorocima.
28 Jer Bog ne ljubi nikoga osim onoga koji prebiva u
mudrosti.
29 Jer ona je ljepša od sunca i iznad svega reda zvijezda:
u usporedbi sa svjetlom nalazi se ispred njega.
30 Jer poslije ovoga dolazi noć, ali porok neće
nadvladati mudrost.
POGLAVLJE 8
1 Mudrost moćno seže s jednog kraja na drugi, i slatko
sve uređuje.
2 Volio sam je i tražio je od svoje mladosti, želio sam je
učiniti svojom ženom i bio sam ljubitelj njezine ljepote.
3 Time što je u razgovoru s Bogom, ona veliča svoju
plemenitost: da, sam Gospodar svih stvari volio ju je.
4 Jer ona je upućena u tajne spoznaje Boga i obožava
djela njegova.
5 Ako je bogatstvo poželjna imovina u ovom životu; što
je bogatije od mudrosti, koja sve čini?
6 A ako razboritost djeluje; tko je od svih njih lukaviji
radnik od nje?
7 A ako čovjek ljubi pravednost, njezini su radovi vrline:
jer ona uči umjerenosti i razboritosti, pravednosti i
jakosti: što su stvari od kojih ljudi ne mogu imati ništa
korisnije u svom životu.
8 Ako čovjek želi veliko iskustvo, ona zna stvari od
davnine i točno nagađa što će doći: ona poznaje
suptilnosti govora i može izložiti mračne rečenice: ona
predviđa znakove i čudesa, i događaje godišnjih doba i
vremena.
9 Zato sam je naumio uzeti k sebi da živi sa mnom,
znajući da će biti savjetnica dobrih stvari i utjeha u
brigama i žalosti.
10 Zbog nje ću biti cijenjen među mnoštvom i čast među
starješinama, iako sam mlad.
11 Na sudu ću biti umišljen i bit ću zadivljen u očima
velikih ljudi.
12 Kad suzdržim jezik svoj, odmarat će me, a kad
govorim, dobro će me slušati; ako mnogo govorim,
stavit će ruku na svoja usta.
13 Štoviše, pomoću nje ću dobiti besmrtnost i ostaviti za
sobom vječni spomen onima koji dolaze poslije mene.
14 Ja ću dovesti u red narode, i narodi će mi biti
podložni.
15 Strašni će se tirani uplašiti kad čuju za mene; Bit ću
dobar među mnoštvom i hrabar u ratu.
16 Kad uđem u svoju kuću, odmorit ću se s njom, jer
njezin razgovor nema gorčine; i živjeti s njom nema tuge,
nego veselje i radost.
17 Sada kada sam razmatrao ove stvari u sebi, i
razmišljao o njima u svom srcu, kako je to biti saveznik
s mudrošću besmrtnost;
18 I veliko je zadovoljstvo imati njezino prijateljstvo; i u
djelima njezinih ruku beskrajno je bogatstvo; i u vježbi
razgovora s njom, razboritost; iu razgovoru s njom,
dobar izvještaj; Išao sam okolo tražeći kako da je
odvedem k sebi.
19 Jer bijah dosjetljivo dijete i dobra duha.
20 Dapače, budući da sam dobar, ušao sam u tijelo
neokaljano.
21 Ipak, kad sam shvatio da je ne mogu dobiti drugačije,
osim da mi je Bog da; i to je također bila točka mudrosti
znati čiji je ona dar; Molio sam se Gospodinu i molio ga,
i svim sam srcem svojim rekao:
POGLAVLJE 9
1 Bože mojih otaca i Gospodaru milosrđa, koji si sve
stvorio svojom riječju,
2 I postavi čovjeka svojom mudrošću da ima vlast nad
stvorenjima koja si stvorio,
3 I uredi svijet prema pravičnosti i pravednosti, i izvrši
sud čestita srca.
4 Daj mi mudrost, koja sjedi kraj tvoga prijestolja; i
nemoj me odbaciti među djecom svojom!
5 Jer ja sam tvoj sluga i sin tvoje sluškinje slab čovjek,
kratkog vijeka i premlad za razumijevanje suda i zakona.
6 Jer iako čovjek nikada nije tako savršen među djecom
ljudskom, ipak ako tvoja mudrost nije s njim, on neće
biti cijenjen.
7 Izabrao si me da budem kralj svoga naroda i sudac
tvojih sinova i kćeri.
8 Ti si mi zapovjedio da sagradim hram na tvojoj svetoj
gori i žrtvenik u gradu u kojemu prebivaš, slično svetom
šatoru, koji si pripravio od početka.
9 I mudrost bijaše s tobom, koja zna djela tvoja, i bijaše
prisutna kad si stvarao svijet, i poznavaše što je tebi milo
i što je pravo u tvojim zapovijedima.
10 O, pošalji je sa svojih svetih nebesa i s prijestolja
svoje slave, da ona, budući da je prisutna, može raditi sa
mnom, da znam što je tebi milo.
11 Jer ona zna i razumije sve, i ona će me trijezno voditi
u mojim djelima, i čuvat će me u svojoj vlasti.

6. 12 Tako će moja djela biti prihvatljiva, i tada ću
pravedno suditi tvome narodu i bit ću dostojan sjediti na
stolici svoga oca.
13 Jer koji je to čovjek koji može znati namjeru Božju?
ili tko može misliti što je volja Gospodnja?
14 Jer misli smrtnih ljudi su jadne, a naše su zamisli
samo nesigurne.
15 Jer raspadljivo tijelo pritišće dušu, a zemljani šator
opterećuje um koji razmišlja o mnogim stvarima.
16 I jedva pogađamo stvari koje su na zemlji, i s trudom
nalazimo stvari koje su pred nama: ali stvari koje su na
nebu tko je istražio?
17 Tko zna tvoj savjet, osim da ti daš mudrost i pošalješ
odozgor svoga Duha Svetoga?
18 Jer tako su se promijenili putovi onih koji su živjeli
na zemlji, i ljudi su bili poučeni stvarima koje su tebi
mile i spašeni su mudrošću.
POGLAVLJE 10
1 Ona je sačuvala prvog oblikovanog oca svijeta, koji je
stvoren sam, i izvela ga iz njegova pada,
2 I dao mu moć da upravlja svim stvarima.
3 Ali kad je nepravednik otišao od nje u svom gnjevu,
on je također poginuo u bijesu kojim je ubio svog brata.
4 Zbog kojega je zemlja potopljena u potopu, mudrost ju
je opet sačuvala i usmjerila put pravednika u komadu
drveta male vrijednosti.
5 Štoviše, budući da su narodi u njihovoj zloj zavjeri bili
zbunjeni, ona je pronašla pravednika, i sačuvala ga
neporočnim pred Bogom, i očuvala ga jakim protiv
njegove nježne samilosti prema njegovu sinu.
6 Kad su bezbožnici poginuli, ona je izbavila pravednika
koji je pobjegao od vatre koja je pala na pet gradova.
7 O čijoj je zloći sve do danas svjedočanstvo pustoš što
se dimi, i biljke koje rađaju plodove koji nikad ne sazriju,
a stup soli koji stoji spomenik je nevjerničke duše.
8 Jer bez obzira na mudrost, ne samo da su zadobili ovu
bol, da nisu znali što je dobro; ali i ostavio iza njih
svijetu spomen na njihovu ludost: tako da se u stvarima
kojima su se ogriješili nisu mogli ni sakriti.
9 Ali mudrost je izbavila od bola one koji su je pratili.
10 Kad je pravednik bježao od gnjeva svoga brata, ona
ga je vodila pravim stazama, pokazala mu kraljevstvo
Božje i dala mu znanje o svetim stvarima, obogatila ga
na njegovim putovanjima i umnožila plodove njegova
rada.
11 U pohlepi onih koji su ga tlačili, stala je uz njega i
obogatila ga.
12 Branila ga je od njegovih neprijatelja i čuvala ga od
onih koji su vrebali u zasjedi, iu teškom sukobu dala mu
je pobjedu; da bi znao da je dobrota jača od svega.
13 Kad je pravednik bio prodan, ona ga nije ostavila,
nego ga je oslobodila od grijeha: sišla je s njim u jamu,
14 I nije ga ostavila u okovima, sve dok mu nije donijela
žezlo kraljevstva i moć nad onima koji su ga tlačili; one
koji su ga optuživali, pokazala je lažljivcima i dala mu
vječnu slavu.
15 Ona je izbavila pravedne ljude i neporočno
potomstvo od naroda koji ih je tlačio.
16 Ušla je u dušu sluge Gospodnjega i suprotstavila se
strašnim kraljevima u čudesima i znacima;
17 Dao je pravednicima nagradu za njihov trud, vodio ih
na čudesan način, i bio im zaklon danju, i svjetlo
zvijezda u noćnoj sezoni;
18 Preveo ih je kroz Crveno more i proveo ih kroz
veliku vodu.
19 Ali ona potopi njihove neprijatelje i izbaci ih s dna
bezdana.
20 Zato su pravednici plijenili bezbožnike i hvalili tvoje
sveto ime, Gospodine, i veličali jednodušno tvoju ruku,
koja se za njih borila.
21 Jer mudrost je otvorila usta nijemima i učinila jezike
onih koji ne mogu govoriti rječitima.
POGLAVLJE 11
1 Ona je uspjela njihova djela u ruci svetoga proroka.
2 Prošli su kroz pustinju koja nije bila nastanjena i
podigli šatore na mjestima gdje nije bilo puta.
3 Suprotstavili su se svojim neprijateljima i osvetili su se
svojim protivnicima.
4 Kad su bili žedni, zazvali su te, i voda im je dana iz
kamene stijene, i žeđ im je utažena iz tvrdog kamena.
5 Jer ono čime su bili kažnjeni njihovi neprijatelji,
onakvom su i oni bili u svojoj potrebi.
6 Jer umjesto vječne rijeke koja teče uzburkana
prljavom krvlju,
7 Za očit prijekor te zapovijedi, kojom su djeca bila
ubijena, dao si im obilje vode na način kojemu se nisu
nadali:
8 Izjavljujući tom žeđu kako si kaznio njihove
protivnike.
9 Jer kad su bili kušani, ali milosrdno kažnjeni, znali su
kako su bezbožnici osuđeni u gnjevu i mučeni, žedni na
drugačiji način od pravednika.
10 Jer ove si opominjao i iskušavao kao otac, a druge si,
kao strogi kralj, osuđivao i kažnjavao.
11 Bili su odsutni ili prisutni, jednako su bili ojađeni.
12 Jer dvostruka ih je tuga obuzela i jauk prisjećajući se
prošlih stvari.
13 Jer kad su čuli da svojim kaznama pogoduju drugima,
imali su neki osjećaj Gospodina.
14 Koga su poštovali s prezirom, kad je davno prije bio
izbačen na izbacivanje dojenčadi, njemu su se na kraju,
kad su vidjeli što se dogodilo, divili.
15 Ali zbog ludih namjera njihove zloće, kojom su
zavedeni štovali su zmije bez razuma i podle zvijeri, ti si
poslao mnoštvo nerazumnih zvijeri na njih za osvetu;
16 Da bi znali, čime čovjek sagriješi, time će biti i
kažnjen.
17 Jer tvoja Svemoćna ruka, koja je stvorila svijet od
materije bez oblika, nije htjela sredstva poslati među
njih mnoštvo medvjeda ili žestokih lavova,
18 Ili nepoznate divlje zvijeri, pune bijesa, novostvorene,
ispuštaju ili ognjenu paru, ili prljave mirise raspršenog
dima, ili izbacuju užasne iskre iz svojih očiju:
19 Od čega bi ih ne samo šteta mogla smjesta udaljiti,
nego bi ih i užasan prizor potpuno uništio.

7. 20 Da, i bez te moći pali su jednim udarcem, progonjeni
iz osvete i raspršeni u dahu tvoje moći: ali ti si sve
uredio u mjeri, broju i težini.
21 Jer ti možeš pokazati svoju veliku snagu kad god
hoćeš; i tko se može oduprijeti snazi ruke tvoje?
22 Jer sav je svijet pred tobom kao malo zrno na vagi, da,
kao kap jutarnje rose što pada na zemlju.
23 Ali ti se smiluješ svima; jer ti možeš sve i namiguješ
na grijehe ljudske, jer bi se trebali popraviti.
24 Jer ti ljubiš sve što postoji i ne gadiš ništa što si
stvorio; jer nikad ništa ne bi napravio da si to mrzio.
25 I kako bi što moglo izdržati da nije bila tvoja volja?
ili bio sačuvan, ako nisi pozvan od tebe?
26 Ali ti poštedi sve: jer su tvoji, Gospodine, dušeljubče.
POGLAVLJE 12
1 Jer je tvoj neraspadljivi Duh u svemu.
2 Zato ti malo po malo kažnjavaš one koji sablažnjavaju,
i opominješ ih stavljajući im u sjećanje ono čime su
sagriješili, da bi, ostavivši svoju zloću, mogli vjerovati
tebi, o Gospodine.
3 Jer tvoja je volja bila uništiti rukama naših otaca oba
stara stanovnika tvoje svete zemlje,
4 Koga si mrzio zbog najodvratnijih djela čaranja i zlih
žrtava;
5 I također oni nemilosrdni ubojice djece, i žderači
ljudskog mesa, i gozbe krvi,
6 Sa svojim svećenicima izvan njihove idolopokloničke
posade, i roditeljima, koji su vlastitim rukama ubijali
duše lišene pomoći:
7 Da bi zemlja, koju si cijenio iznad svega, mogla
primiti dostojnu koloniju Božje djece.
8 Ipak, čak i one koje si poštedio kao ljude, i poslao si
ose, preteče svoje vojske, da ih unište malo po malo.
9 Nije da nisi mogao bezbožnike dovesti pod ruku
pravednika u boju, ili ih uništiti odmah okrutnim
zvijerima, ili jednom grubom riječju:
10 Ali izvršavajući svoje presude nad njima malo-
pomalo, dao si im mjesto pokajanja, ne znajući da su bili
nevaljala generacija, i da je njihova zloba bila uzgojena
u njima, i da se njihova razmišljanja nikada neće
promijeniti.
11 Jer to je sjeme bilo prokleto od početka; niti si im iz
straha od ikoga dao oprost za ono u čemu su griješili.
12 Jer tko će reći: Što si učinio? ili tko će izdržati tvoj
sud? ili tko će te optužiti za narode koji nestaju, koje si
stvorio? ili tko će doći protiv tebe da se osveti za
nepravedne ljude?
13 Jer nema drugog Boga osim tebe koji se brineš za sve,
kojemu možeš pokazati da tvoj sud nije nepravedan.
14 Ni kralj ni tiranin neće moći okrenuti svoje lice
protiv tebe zbog onoga koga si kaznio.
15 Budući da si i sam pravedan, sve pravedno uređuješ,
smatrajući da nije u skladu s tvojom moći osuđivati
onoga koji nije zaslužio kaznu.
16 Jer je tvoja moć početak pravednosti, i budući da si ti
Gospodar svega, to te čini milostivim prema svima.
17 Jer kad ljudi ne vjeruju da si ti puna moći, ti
pokazuješ svoju snagu, i među onima koji to znaju činiš
njihovu smjelost očitom.
18 Ali ti, vladajući svojom moći, sudiš pravedno i
upravljaš nama s velikom naklonošću: jer ti se moću
služiti kad hoćeš.
19 Ali takvim si djelima poučio svoj narod da pravednik
treba biti milosrdan i dao si svojoj djeci dobru nadu da
daješ obraćenje za grijehe.
20 Jer ako si kaznio neprijatelje svoje djece i osuđene na
smrt, s takvom promišljenošću, dajući im vrijeme i
mjesto, kojim bi mogli biti izbavljeni od svoje zlobe:
21 S kolikom si opreznošću sudio svojim sinovima,
čijim si se očevima zakleo i sklopio saveze dobrih
obećanja?
22 Dakle, dok nas ti kažnjavaš, tisuću puta više bičuješ
naše neprijatelje, s namjerom da, kad sudimo, pažljivo
mislimo na tvoju dobrotu, a kad mi sami budemo suđeni,
trebamo tražiti milost.
23 Stoga, dok su ljudi živjeli raspušteno i nepravedno, ti
si ih mučio njihovim vlastitim gadostima.
24 Jer oni su jako daleko zalutali na putevima zablude i
držali ih za bogove, koje su čak i među životinjama
njihovi neprijatelji prezirali, zavedeni, kao djeca
nerazumna.
25 Zato si im, kao djeci bez razuma, poslao osudu da im
se rugaš.
26 Ali oni koji se ne htjedoše popraviti tom ispravkom,
u kojoj se on s njima poigravao, osjetit će osudu
dostojnu Božju.
27 Jer, gledajte, zbog čega su žalili kad su bili kažnjeni,
to jest zbog onih koje su smatrali bogovima; sada kad su
bili kažnjeni u njima, kad su to vidjeli, priznali su ga
pravim Bogom, kojega su prije poricali da poznaju: i
stoga ih je snašlo krajnje prokletstvo.
POGLAVLJE 13
1 Tašti su doista svi ljudi po naravi, koji ne poznaju
Boga, i nisu mogli iz dobrih stvari koje se vide spoznati
ga koji jest: niti razmatranjem djela nisu priznali
majstora;
2 Ali se smatra da su ili vatra, ili vjetar, ili brzi zrak, ili
krug zvijezda, ili silovita voda, ili svjetla neba, bogovi
koji upravljaju svijetom.
3 S čijom ljepotom, ako su bili oduševljeni, smatrali su
ih bogovima; neka znaju koliko je Gospodar njihov bolji:
jer ih je prvi stvaralac ljepote stvorio.
4 Ali ako su bili zapanjeni njihovom snagom i krepošću,
neka razumiju po njima, koliko je moćniji onaj koji ih je
stvorio.
5 Jer po veličini i ljepoti stvorenja proporcionalno se
vidi njihov tvorac.
6 Ali ipak ih za to manje treba kriviti: jer oni možda
pogriješe tražeći Boga i želeći ga pronaći.
7 Budući da su upućeni u njegova djela, marljivo ga
ispituju i vjeruju svome viđenju, jer lijepe su stvari koje
se vide.
8 Ali ni njima ne treba oprostiti.

8. 9 Jer kad bi mogli toliko znati, da bi mogli ciljati na
svijet; kako nisu prije saznali Gospodara toga?
10 Ali jadni su oni, i u mrtvim stvarima je njihova nada,
koji ih nazivaju bogovima, koji su djela ljudskih ruku,
zlato i srebro, da pokažu umjetnost, i sličnosti zvijerima,
ili kamenu koji nije dobar, djelo drevne ruke.
11 Sada drvodjelja koji siječe drvo, nakon što je prepilio
stablo prikladno za tu svrhu, i skinuo svu koru vješto
unaokolo, i lijepo ju je izradio, i od nje napravio posudu
prikladnu za život čovjeka;
12 I nakon što je potrošio otpatke od svoga rada da
pripremi svoje jelo, nasitio se;
13 I uzevši sam otpad između onih koji nisu služili
ničemu, budući da su bili iskrivljeni komad drveta i pun
čvorova, marljivo ga je izrezbario, kad nije imao što
drugo raditi, i oblikovao ga vještinom svoga razuma, i
oblikovao ga prema slici čovjeka;
14 Ili ga načinio poput neke podle zvijeri, prekrivši ga
cinoberom i bojom koja ga je obojila u crveno, i
prekrivši svako mjesto na njemu;
15 I načini mu prikladno mjesto, postavi ga u zid i
učvrsti ga željezom.
16 Jer se pobrinuo da ne padne, znajući da si ne može
pomoći; jer to je slika i treba joj pomoć:
17 Tada se moli za svoju imovinu, za svoju ženu i djecu,
i ne stidi se govoriti onome koji nema života.
18 Za zdravlje zaziva ono što je slabo, jer život se moli
onome što je mrtvo; jer pomoć ponizno moli onaj koji
ima najmanje sredstava za pomoć; i za dobar put on traži
od onoga koji ne može kročiti naprijed:
19 I za stjecanje i dobivanje, i za dobar uspjeh njegovih
ruku, traži sposobnost da učini od njega, koji je
najnesposobniji učiniti bilo što.
POGLAVLJE 14
1 Opet, onaj koji se sprema za plovidbu i sprema se
proći kroz bijesne valove, zaziva komad drveta koji je
truliji od broda koji ga nosi.
2 Jer doista je želja za dobitkom to smislila, a radnik je
to izgradio svojom vještinom.
3 Ali tvoja providnost, Oče, upravlja time: jer ti si
napravio put u moru i siguran put u valovima;
4 Pokazujući da možeš spasiti od svake opasnosti: da,
iako je čovjek otišao na more bez umjetnosti.
5 Ipak, ti ne želiš da djela tvoje mudrosti budu prazna, i
stoga ljudi povjeravaju svoje živote malom komadu
drveta, i prolazeći uzburkano more u slaboj posudi
bivaju spašeni.
6 Jer u staro vrijeme također, kada su ponosni divovi
nestali, nada svijeta upravljanog tvojom rukom pobjegla
je u slaboj posudi i ostavila svim vjecima sjeme
generacije.
7 Jer blagoslovljeno drvo kojim dolazi pravda.
8 Ali ono što je rukama načinjeno prokleto je, kao i onaj
koji ga je načinio: on, jer ga je načinio; i to, budući da je
raspadljivo, nazvano je bogom.
9 Jer bezbožnik i njegova bezbožnost podjednako su
mrski Bogu.
10 Jer ono što je napravljeno bit će kažnjeno zajedno s
onim koji ga je napravio.
11 Zato će i idoli pogana biti pohođeni: jer u stvorenju
Božjem oni postadoše odvratnost i kamen spoticanja
dušama ljudskim i zamka nogama nerazboritih.
12 Jer smišljanje idola bilo je početak duhovnog bluda, a
njihovo izmišljanje kvarenje života.
13 Jer niti su bili od početka, niti će biti zauvijek.
14 Jer uzaludnom su slavom ljudskom oni ušli u svijet i
zato će uskoro nestati.
15 Jer otac pogođen preranim žalovanjem, kad je
napravio kip svog djeteta ubrzo oduzet, sada ga je
poštovao kao boga, koji je tada bio mrtav čovjek, i
predao onima koji su bili pod njim ceremonije i žrtve.
16 Tako je tijekom vremena jedan bezbožni običaj koji
je ojačao držan kao zakon, a rezani idoli obožavani su
prema zapovijedima kraljeva.
17 Koga ljudi nisu mogli častiti u prisutnosti, jer su
živjeli izdaleka, uzeli su krivotvorinu njegova lica
izdaleka i načinili izričitu sliku kralja kojega su častili, s
ciljem da mu ovom svojom iskrenošću mogu laskati da
bio odsutan, kao da je bio prisutan.
18 Također je izuzetna marljivost umjetnika pomogla da
se neznalice potaknu na još više praznovjerja.
19 Jer on je, slučajno voljan ugoditi nekome na vlasti,
uložio svu svoju vještinu da napravi sličnost najbolje
mode.
20 I tako ga je mnoštvo, zavedeno milošću djela, uzelo
sada za boga, koji je malo prije bio samo čašćen.
21 I ovo je bila prilika da se prevari svijet: jer ljudi,
služeći ili nesreći ili tiraniji, pripisali su kamenju i
stadjima neizrecivo ime.
22 Štoviše, to im nije bilo dovoljno, što su pogriješili u
spoznaji Boga; ali dok su živjeli u velikom ratu neznanja,
one tako velike pošasti nazivale su ih mirom.
23 Jer dok su ubijali svoju djecu u žrtvama, ili koristili
tajne ceremonije, ili pravili raskole čudnih obreda;
24 Ni živote ni brakove više nisu održavali
neoskvrnjenima: ili je jedan drugoga ubio izdajnički ili
ga ožalostio preljubom.
25 Tako da je vladala u svim ljudima bez iznimke krv,
ubojstvo, krađa i prijevara, pokvarenost, nevjera, neredi,
krivokletstvo,
26 Uznemirivanje dobrih ljudi, zaborav dobrih
postupaka, oskvrnjivanje duša, promjena roda, nered u
braku, preljub i besramna nečistoća.
27 Jer štovanje idola da se ne spominje početak je, uzrok
i kraj svega zla.
28 Jer ili su ludi kad su veseli, ili prorokuju laži, ili žive
nepravedno, ili se olako zaklinju.
29 Utoliko što se uzdaju u idole koji nemaju života;
premda se krivo kunu, ali gledaju da ih ne povrijede.
30 Ali će zbog oba razloga biti pravedno kažnjeni: i
zbog toga što nisu dobro mislili o Bogu, obraćajući
pažnju na idole, i također su se nepravedno zaklinjali u
prijevari, prezirući svetost.
31 Jer nije njihova moć oni kojima se kunu, nego je
pravedna osveta grešnika, koja uvijek kažnjava
prijestupe bezbožnika.

9. POGLAVLJE 15
1 Ali ti si, o Bože, milostiv i istinit, dugotrpeljiv i
milosrdan sve uređuješ,
2 Jer ako griješimo, tvoji smo, znajući tvoju moć; ali
nećemo griješiti, znajući da smo tvoji.
3 Jer poznavati tebe savršena je pravednost: da,
poznavati tvoju snagu korijen je besmrtnosti.
4 Jer niti nas je zavela nestašna ljudska izmišljotina, niti
slika raznobojna, slikarev beskorisni rad;
5 Pogled na koji mami budale da žude za njim, i tako
žele oblik mrtvog kipa, koji nema daha.
6 I oni koji ih stvaraju, oni koji ih žele i oni koji im se
klanjaju, vole zle stvari i dostojni su imati takve stvari
na koje se mogu pouzdati.
7 Jer lončar, koji kali meku zemlju, oblikuje svaku
posudu s mnogo truda za našu službu: da, od iste gline
on izrađuje obje posude koje služe za čistu upotrebu, a
isto tako i sve one koje služe suprotnom: ali što je
korištenje bilo koje vrste, sam lončar je sudac.
8 I razvratno se služeći svojim radom, od iste gline
načini ispraznog boga, čak i onoga koji je malo prije bio
sam načinjen od zemlje, i ubrzo nakon toga vraća se
istome, kad će njegov život koji mu je bio posuđen biti
zahtijevao.
9 Bez obzira na njegovu brigu, ne da će imati mnogo
rada, niti da mu je život kratak, nego nastoji nadmašiti
zlatare i srebrnare, i nastoji činiti kao radnici u mjedi, i
smatra svojom slavom izradu krivotvorenih stvari.
10 Njegovo je srce pepeo, njegova je nada gadnija od
zemlje, a njegov život manji od gline.
11 Budući da nije poznavao svoga Stvoritelja i onoga
koji je udahnuo u njega djelatnu dušu i udahnuo živi duh.
12 Ali oni su naš život smatrali razbibrigom, a naše
vrijeme ovdje tržištem za dobitak;
13 Jer ovaj čovjek, koji od zemaljske materije pravi
krhke posude i rezane idole, zna da sablažnjava više od
svih drugih.
14 I svi neprijatelji tvoga naroda, koji ga drže u
pokornosti, najluđi su i jadniji su od same djece.
15 Jer su sve idole neznabožačke smatrali bogovima:
koji niti imaju oči da vide, ni nos da udahnu, ni uši da
čuju, ni prste na rukama da drže; a što se tiče njihovih
nogu, sporo idu.
16 Čovjek ih je stvorio, i oblikovao ih je onaj koji je
posudio svoj vlastiti duh; ali nitko ne može načiniti boga
sebi sličnog.
17 Jer budući da je smrtan, on stvara mrtvu stvar zlim
rukama: jer on sam je bolji od stvari kojima se klanja:
dok je jednom živio, ali nikada.
18 Da, obožavali su i one zvijeri koje su najmrskije: jer
u usporedbi zajedno, neke su gore od drugih.
19 Nisu ni oni lijepi, toliko da bi bili poželjni u pogledu
na životinje: ali otišli su bez hvale Božje i njegova
blagoslova.
POGLAVLJE 16
1 Stoga su sličnima dostojno kažnjeni, a mnoštvom
zvijeri mučeni.
2 Umjesto te kazne, postupajući milostivo sa svojim
narodom, pripremio si im meso čudnog okusa, čak i
prepelice da im potakneš apetit.
3 Da bi oni, žudeći za hranom, mogli zbog ružnog
prizora zvijeri poslanih među njih odbaciti čak i ono, što
im je potrebno; ali oni, pateći od besparice za kratko
vrijeme, mogli bi postati dionici čudnog okusa.
4 Jer bilo je potrebno da ih, koji su vršili tiraniju, snađe
beda, koju nisu mogli izbjeći: ali njima je trebalo samo
pokazati kako su njihovi neprijatelji bili mučeni.
5 Jer kad je užasna žestina zvijeri došla na njih, i oni su
stradali od uboda krivih zmija, tvoj gnjev nije trajao
zauvijek.
6 Ali oni su kratko vrijeme bili uznemireni da bi se
mogli opomenuti, imajući znak spasenja, da ih se
spomene zapovijedi tvoga zakona.
7 Jer onaj koji se obratio tome nije bio spašen po onome
što je vidio, nego po tebi, koji si Spasitelj svih.
8 I time si natjerao svoje neprijatelje da priznaju da si ti
taj koji izbavlja od svakoga zla.
9 Za njih su ubili ujedi skakavaca i muha, niti se našao
lijek za njihov život: jer su bili dostojni da budu
kažnjeni takvima.
10 Ali tvoje sinove nisu svladali ni zubi zmajeva
otrovnica: jer je tvoje milosrđe uvijek bilo s njima i
liječilo ih je.
11 Jer su probodeni da se sjete tvojih riječi; i brzo su bili
spašeni, da ne padnuvši u duboki zaborav, neprestano
budu svjesni tvoje dobrote.
12 Jer nije ih ozdravilo ni biljka ni žbuka, nego tvoja
riječ, Gospodine, koja sve liječi.
13 Jer ti imaš vlast nad životom i smrću: ti vodiš na
vrata pakla i opet ih vodiš.
14 Čovjek doista ubija svojom zloćom, a duh se, kad
iziđe, ne vraća; niti se uzdignuta duša više ne vraća.
15 Ali tvojoj ruci nije moguće izbjeći.
16 Jer bezbožnici, koji te nisu htjeli upoznati, bili su
bičevani snagom tvoje ruke: čudnim kišama, tučom i
pljuskovima, progonjeni su, da nisu mogli izbjeći, i u
ognju su spaljeni.
17 Jer, što se najviše čudi, vatra je imala veću snagu u
vodi, koja sve gasi: jer svijet se bori za pravednike.
18 Jer nekoć je plamen bio ublažen, da ne spali zvijeri
koje su poslane protiv bezbožnika; ali bi sami mogli
vidjeti i opaziti da su bili progonjeni Božjim sudom.
19 A u drugo vrijeme gori čak i usred vode iznad snage
vatre, kako bi uništio plodove nepravedne zemlje.
20 Umjesto toga, hranio si svoj narod hranom anđela i
poslao si im s neba kruh pripremljen bez njihova truda,
koji može zadovoljiti svačije zadovoljstvo i koji
odgovara svakom ukusu.
21 Jer tvoja hrana je tvojoj slasti navijestila tvojoj djeci,
i služenje apetitu onoga koji jede, ukrotilo se svakom
čovjeku.
22 Ali snijeg i led izdržali su vatru i nisu se otopili, da bi
mogli znati da je vatra koja je gorjela u tuči i svjetlucala
na kiši uništila plodove neprijatelja.
23 Ali ovaj je opet zaboravio svoju vlastitu snagu, da bi
se pravednici mogli hraniti.

10. 24 Jer stvorenje koje ti služi, koji je Stvoritelj, povećava
svoju snagu protiv nepravednika za njihovu kaznu, a
smanjuje svoju snagu za dobrobit onih koji se uzdaju u
tebe.
25 Stoga je već tada bio preinačen u sve oblike i bio je
poslušan tvojoj milosti, koja hrani sve stvari, prema želji
onih koji su imali potrebu.
26 Da znaju djeca tvoja, Gospodine, koje ljubiš, da nije
uzgoj voća ono što hrani čovjeka, nego da je tvoja riječ
ta koja čuva one koji se uzdaju u tebe.
27 Jer ono što nije bilo uništeno vatrom, zagrijano s
malo sunčeve zrake, ubrzo se rastopilo.
28 Da bi se znalo, da moramo spriječiti sunce da ti
zahvali, a u zoru ti se moliti.
29 Jer će se nada nezahvalnika otopiti kao zimsko inje i
pobjeći će kao beskorisna voda.
POGLAVLJE 17
1 Jer veliki su sudovi tvoji i ne mogu se izraziti: stoga su
neodgojene duše pogriješile.
2 Jer kad su nepravedni ljudi mislili tlačiti sveti narod;
zatvoreni u svojim kućama, zarobljenici tame, i okovani
okovima duge noći, ležali su tamo prognani od vječne
providnosti.
3 Jer dok su trebali ležati skriveni u svojim tajnim
grijesima, bili su raspršeni pod mračnim velom zaborava,
užasno zaprepašteni i uznemireni čudnim priviđenjima.
4 Jer ni ugao koji ih je držao nije ih mogao zaštititi od
straha: ali šumovi poput voda koje su padale čuli su se
oko njih, i tužne vizije ukazale su im se s teškim licima.
5 Nikakva snaga vatre ne bi im dala svjetlost: niti bi
sjajni plamenovi zvijezda mogli izdržati da osvijetle tu
užasnu noć.
6 Samo im se ukaza vatra koja se sama od sebe zapalila,
vrlo strašna: jer su bili silno preplašeni, mislili su da su
stvari koje su vidjeli gore od prizora koji nisu vidjeli.
7 Što se tiče iluzija umjetničke magije, one su bile
odbačene, a njihovo hvalisanje mudrošću osuđeno je
sramotno.
8 Jer oni, koji su obećavali da će otjerati strahote i
nevolje od bolesne duše, sami su bili bolesni od straha,
vrijedni da im se smiju.
9 Jer iako ih se ništa strašno nije bojalo; pa ipak uplašen
zvijerima koje prolaze i siktanjem zmija,
10 Umrli su od straha, niječući da su vidjeli zrak, koji se
nikako nije mogao izbjeći.
11 Jer zloća, osuđena vlastitim svjedočanstvom, vrlo je
bojažljiva i pritisnuta savješću uvijek predviđa loše
stvari.
12 Jer strah nije ništa drugo nego izdaja pomoći koju
razum nudi.
13 I očekivanje iznutra, budući da je manje, računa više
neznanje nego uzrok koji donosi muku.
14 Ali oni su spavali istim snom te noći, koji je doista
bio nepodnošljiv, i koji je došao na njih iz dna
neizbježnog pakla,
15 Bili su djelomično uznemireni čudovišnim
ukazanjima, a djelomično su se onesvijestili, srce im je
klonulo: jer iznenada ih je obuzeo neočekivani strah.
16 Dakle, tko god je ondje pao, bio je strogo držan,
zatvoren u zatvoru bez željeznih rešetki,
17 Jer bio on ratar, ili pastir, ili radnik u polju, bio je
zatečen, i podnio je tu potrebu, koja se nije mogla
izbjeći: jer su svi bili vezani jednim lancem tame.
18 Bilo da je to fijuk vjetra, ili melodična buka ptica
među raširenim granama, ili ugodan pad vode koja
snažno teče,
19 Ili užasan zvuk bačenog kamenja, ili trčanje koje se
ne može vidjeti od zvijeri koje skaču, ili rikajući glas
većine divljih divljih zvijeri, ili jeka koja se odbija od
šupljih planina; te su ih stvari natjerale da padnu u
nesvijest od straha.
20 Jer cijeli je svijet zasjao jasnim svjetlom i nitko nije
bio spriječen u svome radu.
21 Samo nad njima bila je prostrta teška noć, slika one
tame koja će ih kasnije primiti: ali ipak su oni sami sebi
bili teži od tame.
POGLAVLJE 18
1 Ipak su tvoji sveci imali vrlo veliko svjetlo, čiji su glas
oni čuli, a ne videći njihov oblik, jer također nisu
pretrpjeli iste stvari, smatrali su ih sretnima.
2 Ali zbog toga sada nisu povrijedili njih, prema kojima
su prije bili nepravde, zahvaljivali su im i molili ih za
oproštenje što su bili neprijatelji.
3 Umjesto toga dao si im gorući vatreni stup, da bude
vodič na nepoznatom putu, i bezopasno sunce da ih
časno zabavi.
4 Jer oni su bili dostojni da budu lišeni svjetla i
zatvoreni u tamu, koji su tvoje sinove držali zatvorene,
po kojima je neiskvareno svjetlo zakona trebalo biti
dano svijetu.
5 I kad su odlučili pobiti djecu svetih, jedno dijete je
izbačeno i spašeno, da ih ukoriš, ti si uzeo mnoštvo
njihove djece i uništio ih sve u silnoj vodi.
6 O toj noći bijahu naši oci unaprijed potvrđeni, da bi,
sigurno znajući kojim su zakletvama vjerovali, mogli
poslije biti dobro raspoloženi.
7 Tako je od tvoga naroda prihvaćeno i spasenje
pravednih i uništenje neprijatelja.
8 Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio
nas koje si pozvao.
9 Jer su pravedna djeca dobrih ljudi žrtvovala potajno, i
jednim suglasjem učinila sveti zakon, da sveci budu
poput sudionika u istom dobru i zlu, oci sada pjevaju
pjesme hvale.
10 Ali s druge strane začuo se zlobni vapaj neprijatelja, i
žalosna buka odnijela se van zemlje za oplakanom
djecom.
11 Gospodar i sluga bili su kažnjeni na isti način; i kako
je kralj, tako je patio i običan čovjek.
12 Tako su svi zajedno imali bezbrojne mrtve s istom
vrstom smrti; ni živih nije bilo dovoljno da ih pokopaju:
jer u jednom trenutku njihov najplemenitiji potomak bio
je uništen.
13 Budući da oni ne htjedoše ništa povjerovati zbog
čaranja; nakon uništenja prvorođenih, oni su ovaj narod
priznali sinovima Božjim.

11. 14 Jer dok je sve bilo u tihoj tišini, i ta je noć bila usred
svog brzog hoda,
15 Tvoja Svemoćna riječ skočila je s neba s tvoga
kraljevskog prijestolja, kao žestoki ratnik usred zemlje
uništenja,
16 I donio je tvoju lažnu zapovijed kao oštar mač, i
uspravivši se ispunio sve stvari smrću; i dodirnuo je
nebo, ali je stajao na zemlji.
17 Tada su ih iznenada uznemirile strašne vizije snova i
neočekivani su ih strahovi snašli.
18 I jedan bačen ovamo, a drugi onamo, polumrtav,
pokaza uzrok svoje smrti.
19 Jer snovi koji su ih uznemirivali to su navijestili, da
ne poginu i ne znaju zašto su stradali.
20 Da, okus smrti dotaknuo je i pravednike, i došlo je do
uništenja mnoštva u pustinji, ali gnjev nije dugo trajao.
21 Jer tada je nedužni čovjek požurio i stao u njihovu
obranu; i donoseći štit svoje odgovarajuće službe, čak i
molitvu, i pomirnicu tamjanom, postavio se protiv
gnjeva, i tako okončao nesreću, izjavivši da je tvoj sluga.
22 Tako je pobijedio razarača, ne snagom tijela ni
snagom oružja, nego riječju koja je pokorila onoga koji
je kažnjavao, pozivajući se na zakletve i saveze
sklopljene s očevima.
23 Jer kad su mrtvi sada padali u hrpe jedni na druge,
stojeći između, on je zaustavio gnjev i odvojio put
živima.
24 Jer u dugoj odjeći bio je cijeli svijet, au četiri reda
kamenja bila je urezana slava otaca, a tvoje Veličanstvo
na dijademu njegove glave.
25 Njima je uništitelj dao mjesta i bojao ih se: jer bilo je
dovoljno da su samo okusili gnjev.
POGLAVLJE 19
1 Što se tiče bezbožnika, gnjev je došao na njih bez
milosti do kraja: jer on je unaprijed znao što će učiniti;
2 Kako im je to dopustilo da odu i žurno ih poslalo,
pokajali bi se i progonili ih.
3 Jer dok su još tugovali i naricali na grobovima mrtvih,
dodali su još jednu ludu namjeru i progonili ih kao
bjegunce, za koje su molili da odu.
4 Jer sudbina, koje su bili dostojni, dovela ih je do ovog
kraja i učinila da zaborave stvari koje su se već dogodile,
kako bi mogli ispuniti kaznu koja je nedostajala
njihovim mukama:
5 I da bi tvoj narod mogao proći čudesnim putem, ali bi
mogao naći čudnu smrt.
6 Jer cijelo je stvorenje u svojoj pravoj vrsti ponovno
oblikovano, služeći posebnim zapovijedima koje su im
bile dane, kako bi se tvoja djeca mogla sačuvati bez
ozljeda:
7 Naime, oblak zasjenjuje tabor; i gdje je prije stajala
voda, pojavila se suha zemlja; i iz Crvenog mora put bez
zapreke; a iz silovitog potoka zeleno polje:
8 Kuda su prolazili svi ljudi koji su bili obranjeni tvojom
rukom, gledajući čudesna čudesa tvoja.
9 Jer su jurili kao konji i skakali kao janjci, slaveći tebe,
Gospodine, koji si ih izbavio.
10 Jer još su bili svjesni onoga što se dogodilo dok su
boravili u stranoj zemlji, kako je zemlja iznjedrila muhe
umjesto stoke i kako je rijeka izbacila mnoštvo žaba
umjesto riba.
11 Ali poslije su vidjeli novi naraštaj peradi, kad su,
vođeni svojim apetitom, tražili fino meso.
12 Jer su prepelice došle k njima iz mora radi njihova
zadovoljstva.
13 I kazne su stizale na grešnike ne bez prijašnjih
znakova snagom grmljavine: jer su pravedno trpjeli
prema vlastitoj zloći, utoliko što su se prema strancima
ponašali oštrije i mrskije.
14 Jer Sodomci nisu primili one koje nisu poznavali kad
su došli, nego su ovi doveli prijatelje u ropstvo, koji su
ih itekako zaslužili.
15 I ne samo to, nego će se možda prema njima imati
malo poštovanja, jer su koristili strance ne prijateljski:
16 Ali ovi su jako mučili one koje su primili s gozbama i
već su bili dionici istih zakona s njima.
17 Stoga su i oni bili pogođeni sljepilom, kao i oni na
vratima pravednika: kad su, okruženi užasnom velikom
tamom, svatko tražio prolaz kroz svoja vrata.
18 Jer elementi su se promijenili u sebi nekom vrstom
harmonije, kao što u psalteriju note mijenjaju naziv
napjeva, a ipak su uvijek zvukovi; što se dobro može
uočiti pogledom na stvari koje su učinjene.
19 Jer zemaljsko se pretvorilo u vodeno, a ono što je
prije plivalo u vodi sada je otišlo na zemlju.
20 Vatra je imala moć u vodi, zaboravljajući vlastitu
krepost, a voda je zaboravila svoju vlastitu prirodu koja
gasi.
21 S druge strane, plamen nije uništio meso raspadljivih
živih bića, iako su hodali u njemu; niti su otopili ledenu
vrstu rajskog mesa koje je priroda bila sklona topiti.
22 Jer u svemu si, Gospodine, uzveličao svoj narod i
proslavio ga, niti si ga omalovažavao, nego si mu
pomagao u svako vrijeme i na svakom mjestu.