The Book of Judith is a deuterocanonical book included in the Septuagint and the Catholic and Eastern Orthodox Christian Old Testament of the Bible but excluded from the Hebrew canon and assigned by Protestants to the apocrypha. Judith with the Head of Holofernes – painting by Lucas Cranach the Elder

2. POGLAVLJE 1
1 U dvanaestoj godini vladavine Nabuhodonosora, koji
je vladao u Ninivi, velikom gradu; u dane Arfaksada,
koji je vladao Medijcima u Ekbatanu,
2 I sagradi u Ecbatanu zidove unaokolo od kamena
klesanog tri lakta u širinu i šest lakata u dužinu, i načini
visinu zida od sedamdeset lakata, a širinu njegovu od
pedeset lakata.
3 I postavi mu kule na vrata njegova stotinu lakata
visoke, a širinu u temelju šezdeset lakata.
4 I načini mu vrata, vrata koja bijahu uzdignuta do
sedamdeset lakata visoka, a njihova širina bijaše
četrdeset lakata, za izlazak njegove moćne vojske i za
postavljanje njegovih pješaka.
5 Još u one dane zarati kralj Nabuhodonosor s kraljem
Arfaksadom u velikoj ravnici, koja je ravnica u
granicama Ragaua.
6 I dođoše k njemu svi oni koji su živjeli u brdima, i svi
koji su živjeli uz Eufrat, Tigris i Hydaspes, i ravnicu
Ariocha, kralja Elimejaca, i vrlo mnogi narodi sinova
Chelodovih, okupili su se. u bitku.
7 Tada je Nabuhodonosor, kralj Asiraca, poslao svima
koji su živjeli u Perziji, i svima koji su živjeli na zapadu,
i onima koji su živjeli u Ciliciji, i Damasku, i Libanu, i
Antilibanu, i svima koji su živjeli na morskoj obali,
8 I onima među narodima koji su bili od Karmela, i
Galada, i više Galileje, i velike ravnice Esdreloma,
9 I svima koji bijahu u Samariji i njezinim gradovima, i
s one strane Jordana do Jeruzalema, i Betane, i Chelusa,
i Kadesa, i rijeke Egipta, i Taphnesa, i Ramessea, i cijele
zemlje Gesem,
10 Dok ne dođete preko Tanisa i Memfisa, i do svih
stanovnika Egipta, dok ne dođete do granica Etiopije.
11 Ali svi stanovnici zemlje zanemarili su zapovijed
Nabuhodonosora, kralja Asiraca, niti su išli s njim u
bitku; jer ga se nisu bojali: da, on je bio pred njima kao
jedan čovjek, i oni su poslali njegove poslanike od sebe
bez učinka i sa sramotom.
12 Stoga je Nabuhodonosor bio vrlo ljut na cijelu ovu
zemlju, i zakleo se svojim prijestoljem i kraljevstvom,
da će se sigurno osvetiti na svim onim obalama Cilicije,
i Damaska, i Sirije, i da će pobiti mačem sve stanovnike
zemlju moapsku, i sinove Amonove, i svu Judeju, i sve
što bijaše u Egiptu, dok ne dođete do granica dvaju mora.
13 Zatim je krenuo u bojnom redu sa svojom snagom
protiv kralja Arfaksada sedamnaeste godine, i pobijedio
je u njegovoj bitci: jer je srušio svu moć Arfaksada, i sve
njegove konjanike, i sva njegova kola,
14 I postade gospodar svojih gradova, i dođe u Ecbatane,
i zauze kule, i opljačka ulice njegove, i ljepotu njegovu
pretvori u sramotu.
15 Uhvatio je i Arfaksada u planinama Ragaua, probio
ga svojim strijelama i uništio ga potpuno toga dana.
16 Tako se poslije toga vratio u Ninivu, i on i sva
njegova družina raznih naroda koji su činili vrlo veliko
mnoštvo ratnih ljudi, i ondje se odmorio i gozbio, i on i
njegova vojska, stotinu i dvadeset dana.
2. POGLAVLJE
1 I osamnaeste godine, dvadeset drugog dana prvoga
mjeseca, u kući Nabuhodonosora, kralja asirskoga,
razgovaralo se da bi se trebao, kako je rekao, osvetiti po
svoj zemlji.
2 Stoga je pozvao k sebi sve svoje službenike i sve svoje
velikaše, i priopćio im svoj tajni savjet, i zaključio je
nevolju cijele zemlje iz svojih usta.
3 Tada su odredili da se uništi svako tijelo koje ne
posluša zapovijed njegovih usta.
4 I kad je završio svoje savjetovanje, Nabuhodonosor,
kralj Asiraca, pozva Holoferna, zapovjednika svoje
vojske, koji je bio do njega, i reče mu.
5 Ovako govori veliki kralj, gospodar cijele zemlje: Evo,
ti ćeš otići ispred mene i povesti sa sobom ljude koji se
uzdaju u vlastitu snagu, pješaka stotinu i dvadeset tisuća;
a broj konja s njihovim jahačima dvanaest tisuća.
6 Ići ćeš protiv cijele zapadne zemlje, jer nisu poslušali
moju zapovijed.
7 I objavit ćeš da mi pripremaju zemlju i vodu: jer ću
izaći u svom gnjevu protiv njih i pokrit ću cijelo lice
zemlje nogama svoje vojske, i dat ću ih u plijen ih:
8 Tako će njihovi ubijeni ispuniti svoje doline i potoke i
rijeka će biti ispunjena njihovim mrtvima, dok se ne
izlije.
9 I odvest ću ih u zarobljeništvo do najudaljenijih
krajeva zemlje.
10 Ti ćeš dakle izići. i zauzmi mi unaprijed sve njihove
krajeve; i ako ti se pokore, ti ćeš mi ih sačuvati do dana
njihove kazne.
11 A što se tiče buntovnika, neka ih oko tvoje ne poštedi;
nego ih daj na klanje i otimaj ih kamo god stigneš.
12 Jer tako živ sam i snagom svoga kraljevstva, sve što
sam rekao, učinit ću svojom rukom.
13 I pazi da ne prekršiš nijednu od zapovijedi svoga
gospodara, nego ih potpuno izvrši, kako sam ti
zapovjedio, i ne odgađaj ih izvršiti.
14 Tada Holoferno ode ispred svoga gospodara i pozva
sve namjesnike i kapetane, i časnike asurske vojske;
15 I skupi odabrane ljude za bitku, kako mu je
zapovjedio njegov gospodar, do sto dvadeset tisuća i
dvanaest tisuća strijelaca na konjima;
16 I rasporedi ih, kao što je velika vojska određena za
rat.
17 I uze deve i magarce za njihova kola, vrlo velik broj;
i ovaca, volova i koza bez broja za njihovu opskrbu:
18 I mnogo hrane za svakoga u vojsci, i vrlo mnogo
zlata i srebra iz kraljeve kuće.
19 Zatim je krenuo sa svom svojom silom da ide pred
kralja Nabuhodonosora na putovanju i da pokrije cijelo
lice zemlje prema zapadu s njihovim kolima,
konjanicima i njihovim odabranim pješacima.
20 I mnoštvo raznih zemalja došlo je s njima kao
skakavci i kao pijesak zemaljski, jer mnoštvu nije bilo
broja.
21 I iziđoše iz Ninive tri dana hoda prema ravnici
Bectileth, i utaboriše se iz Bectiletha blizu planine koja
je s lijeve strane gornje Cilicije.

3. 22 Zatim je uzeo svu svoju vojsku, svoje pješake,
konjanike i bojna kola, i otišao odande u planinu;
23 I uništi Phud i Lud, i opljačka sve sinove Rassesove i
sinove Izraelove, koji su bili prema pustinji na jugu
zemlje Chellians.
24 Zatim je prešao preko Eufrata i prošao kroz
Mezopotamiju, i uništio sve visoke gradove koji su bili
na rijeci Arbonai, sve dok ne dođete do mora.
25 I zauzeo je granice Cilicije i pobio sve koji su mu se
opirali, i došao do granica Jafeta, koje su bile na jugu,
nasuprot Arabiji.
26 Opkolio je i sve sinove Madianove, spalio njihove
šatore i opljačkao njihove stajnike.
27 Zatim je sišao u ravnicu Damask u vrijeme žetve
pšenice, i spalio je sva njihova polja, i uništio njihova
stada i goveda, također je opljačkao njihove gradove, i
potpuno opustošio njihove zemlje, i pobio sve njihove
mladiće oštrica mača.
28 Zato strah i strah od njega obuze sve stanovnike
morskih obala, koji su bili u Sidonu i Tiru, i one koji su
živjeli u Suru i Ocini, i sve koji su živjeli u Jemnaanu; a
oni koji su živjeli u Azotu i Ascalonu jako su ga se
bojali.
POGLAVLJE 3
1 Stoga su poslali veleposlanike k njemu da dogovore
mir, rekavši:
2 Gle, mi, sluge velikoga kralja Nabuhodonosora,
ležimo pred tobom; iskoristi nas kako je dobro u tvojim
očima.
3 Gle, naše kuće, sva naša mjesta, sva naša žitna polja,
ovce i goveda, i svi stanovi i šatori naši leže pred tobom;
koristi ih kako ti se svidi.
4 Gle, čak su i naši gradovi i njihovi stanovnici sluge
tvoje; dođi i postupi s njima kako ti se čini dobrim.
5 Tako ljudi dođoše k Holofernu i priopćiše mu na ovaj
način.
6 Zatim je sišao prema morskoj obali, i on i njegova
vojska, i postavio garnizone u visokim gradovima, i
uzeo iz njih odabrane ljude u pomoć.
7 Tako su ih oni i sva okolna zemlja primili s vijencima,
s plesom i s bubnjevima.
8 Ipak je srušio njihove granice i sasjekao njihove
gajeve: jer je naredio da se unište svi bogovi zemlje, da
svi narodi trebaju štovati samo Nabuhodonosora, i da ga
svi jezici i plemena zazivaju kao boga.
9 Također je došao protiv Esdraelona blizu Judeje, preko
velikog tjesnaca Judeje.
10 I utaborio se između Gebe i Skitopolisa, i ondje je
ostao cijeli mjesec da skupi sva kola svoje vojske.
POGLAVLJE 4
1 A sinovi Izraelovi, koji su živjeli u Judeji, čuli su sve
što je Holoferno, glavni zapovjednik Nabuhodonosora,
kralja Asiraca, učinio narodima, i na koji je način
opljačkao sve njihove hramove i uništio ih.
2 Zato su ga se silno bojali i bojali se za Jeruzalem i za
hram Gospodina, Boga svojega.
3 Jer oni su se tek vratili iz sužanjstva, a sav narod
Judeje nedavno je bio okupljen: i posuđe, žrtvenik i kuća
bili su posvećeni nakon oskvrnjenja.
4 Zato su poslali u sve krajeve Samarije, u sela i u
Bethoron, i Belmen, i Jerihon, i u Chobu, i Esoru, i u
dolinu Salem.
5 I unaprijed su zauzeli sve vrhove visokih planina, i
utvrdili sela koja su bila u njima, i spremili namirnice za
opskrbu u ratu: jer su njihova polja bila kasno
požnjevena.
6 I veliki svećenik Joacim, koji je u one dane bio u
Jeruzalemu, piše onima koji su živjeli u Betuliji i
Betomesthamu, koji je nasuprot Esdraelonu prema
pučini, blizu Dothaima,
7 Zapovjedi im da čuvaju prolaze u brdovitom području:
jer preko njih je bio ulaz u Judeju, i bilo je lako
zaustaviti one koji bi došli, jer je prolaz bio ravan, za
najviše dva čovjeka.
8 Sinovi Izraelovi učiniše kako im je zapovjedio veliki
svećenik Joakim sa starješinama svega naroda Izraelova,
koji su živjeli u Jeruzalemu.
9 Tada je svaki Izraelac zavapio Bogu s velikom
žestinom, i s velikom su žestinom ponizili svoje duše:
10 I oni, i njihove žene i njihova djeca, i njihova stoka, i
svaki stranac i najamnik, i njihove sluge kupljene
novcem, metnu kostrijet na bokove svoje.
11 Tako su svi muškarci i žene, djeca i stanovnici
Jeruzalema pali pred Hramom i posuli pepeo po
glavama i raširili svoju kostrijet pred licem Gospodnjim;
također su metnuli kostrijet oko žrtvenika,
12 I zavapiše Bogu Izraelovu svi jednodušno i usrdno,
da ne preda njihovu djecu u plijen, i njihove žene u
plijen, i gradove svoje baštine uništenju, i svetište
oskvrnjenju i sramoti, i da se narodi raduju.
13 Tako je Bog čuo njihove molitve i pogledao na
njihove nevolje, jer je narod mnogo dana postio po svoj
Judeji i Jeruzalemu pred svetištem Gospodina
Svemogućega.
14 Veliki svećenik Joakim i svi svećenici koji su stajali
pred Gospodinom i oni koji su služili Gospodinu opasali
su bedra kostrijetom i prinosili su dnevne žrtve paljenice,
uz zavjete i besplatne darove naroda,
15 I imali su pepeo na svojim mitrama, i zavapili su
Gospodinu svom svojom snagom, da milostivo pogleda
na sav dom Izraelov.
POGLAVLJE 5
1 Tada je objavljeno Holofernu, glavnom zapovjedniku
asurske vojske, da su se sinovi Izraelovi pripremili za rat,
i da su zatvorili prolaze u brdskom kraju, i da su utvrdili
sve vrhove visokih brda i imali postavili prepreke u
šampanjskim zemljama:
2 Na to se on jako razgnjevi i pozva sve moapske
knezove, amonske kapetane i sve upravitelje morske
obale,
3 I on im reče: Recite mi sada, vi sinovi Hanaanovi, tko
je ovaj narod, koji živi u brdima, i koji su gradovi koje
nastanjuju, i kakvo je mnoštvo njihove vojske, i gdje je

4. njihova moć i snagu, i koji je kralj postavljen nad njima,
ili zapovjednik njihove vojske;
4 I zašto su odlučili da mi ne dođu u susret više od svih
stanovnika zapada.
5 Tada reče Achior, zapovjednik svih sinova Amonovih,
Neka sada moj gospodar čuje riječ iz usta tvog sluge, i ja
ću ti objaviti istinu o ovom narodu, koji živi blizu tebe i
nastanjuje brdovita područja. : i nikakva laž neće izaći iz
usta sluge tvojega.
6 Ovaj narod potječe od Kaldejaca:
7 I dosad su boravili u Mezopotamiji, jer nisu htjeli
slijediti bogove svojih otaca, koji su bili u zemlji Kaldeji.
8 Jer su napustili put svojih predaka i poklonili se Bogu
neba, Bogu kojega su poznavali; pa su ih odbacili od lica
njihovih bogova, a oni su pobjegli u Mezopotamiju i
boravili ondje mnogo dana.
9 Tada im je njihov Bog zapovjedio da odu s mjesta gdje
su boravili i da odu u zemlju Hanaan: gdje su živjeli i
obogatili se zlatom i srebrom i vrlo mnogo stoke.
10 Ali kad je glad pokrila svu hanaansku zemlju, oni
siđoše u Egipat i ondje borave kao stranci dok su se
hranili, i postadoše ondje veliko mnoštvo, tako da se nije
mogao izbrojiti njihov narod.
11 Zato se egipatski kralj digao protiv njih, lukavo je
postupio s njima, ponizio ih radom na opekama i učinio
ih robovima.
12 Tada su zavapili svome Bogu, i on je udario svu
zemlju egipatsku neizlječivim pošastima: tako su ih
Egipćani odbacili ispred sebe.
13 I Bog je pred njima osušio Crveno more,
14 I doveo ih je do planine Sina i Cades-Barne, i
protjerao sve što je živjelo u pustinji.
15 Tako su se nastanili u zemlji Amorejaca i uništili su
svojom snagom sve one iz Esebona i prešavši preko
Jordana zauzeli su sve brdovite krajeve.
16 I istjeraše ispred sebe Kanaance, Ferezejce, Jebusejce,
Sihemejce i sve Gergesejce, i oni ostadoše u toj zemlji
mnogo dana.
17 I dok nisu griješili pred svojim Bogom, napredovali
su, jer je Bog koji mrzi bezakonje bio s njima.
18 Ali kad su skrenuli s puta koji im je on odredio, bili
su uništeni u mnogim vrlo teškim bitkama, i odvedeni su
u zarobljeništvo u zemlju koja nije bila njihova, i hram
njihova Boga bio je srušen na zemlju, a njihovi gradovi
su bili razbijeni. zauzeli neprijatelji.
19 Ali sada su se vratili svome Bogu, i došli su s mjesta
gdje su bili raspršeni, i zaposjeli su Jeruzalem, gdje je
njihovo svetište, i sjede u brdima; jer je bilo pusto.
20 Sada dakle, moj gospodaru i namjesniče, ako postoji
kakva zabluda protiv ovog naroda, i oni zgriješe protiv
svog Boga, smatrajmo da će to biti njihova propast, pa
idemo gore i pobijedit ćemo ih.
21 Ali ako nema nepravde u njihovom narodu, neka moj
gospodar sada prođe, da ih njihov Gospodar ne brani, a
njihov Bog ne bude za njih, pa mi postanemo ruglo pred
cijelim svijetom.
22 I kad je Ahior završio ove riječi, sav narod koji je
stajao oko šatora je mrmljao, a glavari Holofernovi i svi
koji su živjeli uz more i u Moabu, govorili su da ga treba
ubiti.
23 Jer, kažu oni, nećemo se bojati lica sinova Izraelovih:
jer, evo, to je narod koji nema snage ni moći za jaku
bitku.
24 Sada ćemo dakle, gospodaru Holoferne, ići gore, i
oni će biti plijen koji će proždrijeti sva tvoja vojska.
POGLAVLJE 6
1 I kad je nemir ljudi koji su bili oko vijeća prestao,
Holoferno, glavni zapovjednik asurske vojske, rekao je
Ahioru i svim Moapcima pred svom družinom drugih
naroda,
2 A tko si ti, Ahiore, i najamnici Efrajimovi, da ste do
danas prorokovali protiv nas i rekli da ne ratujemo s
Izraelovim sinovima, jer će ih njihov Bog braniti? a tko
je Bog osim Nabuhodonosora?
3 On će poslati svoju silu i uništit će ih s lica zemlje, i
njihov Bog ih neće izbaviti; ali mi, njegove sluge, uništit
ćemo ih kao jednog čovjeka; jer oni nisu u stanju održati
snagu naših konja.
4 Jer s njima ćemo ih gaziti, i njihove će se planine
napiti njihove krvi, i njihova polja bit će ispunjena
njihovim mrtvim tijelima, i njihovi koraci neće moći
izdržati pred nama, jer će potpuno nestati, govori kralj
Nabuhodonosor, gospodar cijele zemlje: jer je rekao:
Nijedna od mojih riječi neće biti uzaludna.
5 A ti, Ahiore, najamniče Amonov, koji si izgovorio ove
riječi u dan svoje nepravde, nećeš više vidjeti moje lice
od danas, dok se ne osvetim ovom narodu koji je izašao
iz Egipta.
6 I tada će mač moje vojske i mnoštva onih koji mi služe
proći kroz bokove tvoje, a ti ćeš pasti među njihove
ubijene, kad se vratim.
7 Sada će te moje sluge odvesti natrag u brdoviti kraj i
smjestit će te u jednom od gradova prolaza.
8 I nećeš propasti dok ne budeš uništen s njima.
9 I ako se uvjeriš u svome umu da će biti uhvaćeni,
nemoj klonuti licem: Ja sam to rekao, i nijedna od mojih
riječi neće biti uzaludna.
10 Tada je Holoferno zapovjedio svojim slugama, koje
su čekale u njegovu šatoru, da uzmu Ahiora, odvedu ga
u Betuliju i predaju ga u ruke sinova Izraelovih.
11 Tako ga njegove sluge uzeše i izvedoše ga iz tabora u
ravnicu, a oni iz sredine ravnice odoše u brdoviti kraj i
dođoše do izvora koji bijahu pod Betulijom.
12 Kad su ih ljudi iz grada vidjeli, uzeše svoje oružje i
izađoše iz grada na vrh brda, a svaki čovjek koji je nosio
praćku spriječio ih je da se popnu bacajući na njih
kamenje.
13 Ipak, nakon što su tajno ušli ispod brda, svezali su
Achiora, bacili ga dolje, ostavili ga u podnožju brda i
vratili se svome gospodaru.
14 Ali Izraelci siđoše iz svoga grada, dođoše k njemu,
odriješiše ga i odvedoše u Betuliju, i dadoše ga
upraviteljima grada.
15 To su u ono vrijeme bili Ozija, sin Mihin, iz plemena
Simeonova, i Habris, sin Gotonijelov, i Karmis, sin
Melkielov.
16 I sazvaše sve starješine grada, i sva njihova mladež, i
njihove žene, okupiše se na skupštinu, i postaviše

5. Ahiora usred svega svog naroda. Tada ga je Ozija upitao
što je učinjeno.
17 I on je odgovorio i objavio im riječi Holofernova
vijeća i sve riječi koje je rekao usred knezova Assurskih,
i sve što je Holofern ponosno rekao protiv doma
Izraelova.
18 Tada je narod pao ničice, poklonio se Bogu i zavapio
Bogu. izreka,
19 O Gospodine Bože neba, pogledaj njihovu oholost i
sažali se na nisko stanje naše nacije, i pogledaj na lice
onih koji su ti danas posvećeni.
20 Tada su utješili Akiora i jako ga hvalili.
21 I Ozija ga odvede iz skupštine svojoj kući i priredi
gozbu za starješine; te su cijelu noć zazivali Boga
Izraelova u pomoć.
POGLAVLJE 7
1 Sljedećeg dana Holoferno je zapovjedio svoj svojoj
vojsci i svom narodu koji je došao da preuzme njegovu
ulogu, da uklone svoj logor protiv Betulije, da unaprijed
zauzmu uspone u brdovitom području i da ratuju protiv
sinova Izraelovih. .
2 Tada su njihovi jaki ljudi uklonili svoje tabore toga
dana, a vojska ratnika bila je stotinu i sedamdeset tisuća
pješaka i dvanaest tisuća konjanika, osim prtljage, i
drugih ljudi koji su pješačili među njima, vrlo veliko
mnoštvo .
3 I utaboriše se u dolini blizu Betulije, kod izvora, i
raširiše se u širinu preko Dothaima do Belmaima, a u
dužinu od Betulije do Cynamona, koji je nasuprot
Esdraelonu.
4 Kad su sinovi Izraelovi vidjeli njihovo mnoštvo, jako
su se uzbunili i rekli su svaki svome bližnjemu: Sada će
ovi ljudi lizati lice zemlje; jer ni visoke planine, ni
doline, ni brda ne mogu izdržati njihovu težinu.
5 Tada je svaki čovjek uzeo svoje ratno oružje, i kad su
zapalili vatre na svojim kulama, ostali su i bdjeli cijelu
tu noć.
6 Ali drugog dana Holoferno izvede sve svoje konjanike
naočigled sinova Izraelovih koji bijahu u Betuliji,
7 I razgledao je prolaze do grada, i došao do izvora
njihovih voda, zauzeo ih, i postavio garnizone ratnih
ljudi nad njima, a on sam krenuo prema svom narodu.
8 Tada mu dođoše svi poglavari Ezavovih sinova, svi
namjesnici naroda Moaba i zapovjednici morske obale i
rekoše:
9 Neka sada gospodar naš čuje riječ, da ne bude poraza
u tvojoj vojsci.
10 Jer ovaj narod sinova Izraelovih ne pouzdaje se u
svoja koplja, nego u visinu planina u kojima prebivaju,
jer nije lako popeti se na vrhove njihovih planina.
11 Sada dakle, moj gospodaru, nemoj se boriti protiv
njih u bojnom redu, i neće poginuti ni jedan čovjek iz
tvog naroda.
12 Ostani u svom taboru i čuvaj sve ljude u svojoj vojsci,
a sluge tvoje neka uzmu u svoje ruke izvor vode koji
izvire iz podnožja planine.
13 Jer svi stanovnici Betulije ondje imaju vodu; tako će
ih žeđ ubiti, i oni će napustiti svoj grad, a mi i naš narod
ćemo se popeti na vrhove planina koje su u blizini, i
utaborit ćemo se na njima, da pazimo da nitko ne izađe
iz grada.
14 Tako će oni i njihove žene i njihova djeca biti
spaljeni vatrom, i prije nego mač dođe na njih, bit će
oboreni na ulicama gdje žive.
15 Tako ćeš im dati zlu plaću; jer su se pobunili i nisu te
mirno dočekali.
16 Ove se riječi svidjele Holofernu i svim njegovim
slugama, te je odredio da se učini kako su rekli.
17 Tabor sinova Amonovih ode i s njima pet tisuća
Asiraca, utaboriše se u dolini i zauzeše vodu i izvore
vode sinova Izraelovih.
18 Tada su Ezavovi sinovi otišli sa sinovima Amonovim
i utaborili se u brdima nasuprot Dothaimu; i poslali su
neke od njih prema jugu i prema istoku prema Ekrebelu,
koji je blizu Husija, to jest na potoku Mochmur; a
ostatak asirske vojske utaborio se u ravnici i prekrio lice
cijele zemlje; a njihovi šatori i kola bili su razapeti pred
vrlo velikim mnoštvom.
19 Tada su sinovi Izraelovi zavapili Gospodinu, svome
Bogu, jer im je srce klonulo, jer su ih svi njihovi
neprijatelji okružili i nije bilo načina da se izbave od
njih.
20 Tako je sva četa Assurova ostala oko njih, i njihovi
pješaci, bojna kola i konjanici, trideset i četiri dana, tako
da su sve njihove posude s vodom iznevjerile sve
stanovnike Betulije.
21 I čatrnje su se ispraznile i nisu imali vode da se
napiju jedan dan; jer su im davali piti na mjeru.
22 Zato su njihova mala djeca bila poludjela, a njihove
žene i mladići padali su u nesvijest od žeđi i padali na
ulicama grada i na vratima, i nije više bilo snage u njima.
23 Tada se sav narod okupio kod Ozije i kod poglavara
grada, i mladići i žene i djeca, i povika iza glasa i reče
pred svim starješinama:
24 Bog neka sudi između nas i vas: jer ste nam nanijeli
veliku štetu, jer niste tražili mir od sinova Assurovih.
25 Jer sada nemamo pomoćnika, ali Bog nas je prodao u
njihove ruke, da budemo bačeni pred njih u žeđi i
velikoj propasti.
26 Sada ih dakle pozovi k sebi i predaj cijeli grad u
plijen Holofernovu narodu i svoj njegovoj vojsci.
27 Jer bolje nam je biti njihov plijen nego umrijeti od
žeđi; jer ćemo biti njegove sluge da žive naše duše i da
ne vidimo pred očima smrti naše djece, ni naših žena ni
naša djeca da umru.
28 Za svjedoke protiv vas uzimamo nebo i zemlju i
Boga našega i Gospodina otaca naših, koji nas kažnjava
prema grijesima našim i grijesima otaca naših, da ne
učini kako danas rekosmo.
29 Tada nasta veliki plač jednodušno usred zbora. i
zavapiše Gospodinu Bogu iza glasa.
30 Tada im Ozija reče: Braćo, budite hrabri, izdržimo
još pet dana, u koje vrijeme Gospodin Bog naš može
okrenuti svoju milost prema nama; jer on nas neće
sasvim napustiti.
31 Ako ovi dani prođu i ne dođe nam pomoć, učinit ću
po tvojoj riječi.

6. 32 I rasprši narod, svakoga na svoju ruku; i otišli su do
zidina i kula svoga grada i poslali žene i djecu u njihove
kuće; i oni su bili vrlo potišteni u grad.
POGLAVLJE 8
1 U to vrijeme čula je za to Judita, koja je bila kći
Merarija, sina Oksa, sina Josipa, sina Ozela, sina Elcije,
sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaima , sin Acitoa,
sina Eliua, sina Eliaba, sina Nathanaela, sina Samaela,
sina Salasadala, sina Izraela.
2 Manasije bijaše njezin muž, od njezina plemena i roda,
koji je umro u žetvi ječma.
3 Jer dok je stajao i nadgledao one koji su vezali
snopove u polju, vrućina mu je došla na glavu, pao je na
svoju postelju i umro u gradu Betuliji: i pokopali su ga s
njegovim očevima u polju između Dothaima i Balama. .
4 Tako je Judita bila udovica u svojoj kući tri godine i
četiri mjeseca.
5 I napravi sebi šator na krovu svoje kuće, obuče
kostrijet oko svojih bokova i obuče svoju udovičku
odjeću.
6 I postila je sve dane svoga udovištva, osim uoči subote,
subote, uoči mladog mjeseca, mladog mjeseca i
blagdana i svečanih dana doma Izraelova.
7 Bila je također lijepa lica i vrlo lijepa za vidjeti; a
njezin muž Manase ostavio joj je zlato, srebro, sluge i
sluškinje, stoku i zemlju; a ona je ostala na njima.
8 I nije bilo nikoga da joj uputi ružnu riječ; pošto se jako
bojala Boga.
9 Kad je čula zle riječi naroda protiv namjesnika, da su
padali u nesvijest zbog nedostatka vode; jer Judita je
čula sve riječi koje im je Ozija rekao, i da se zakleo da
će predati grad Asircima nakon pet dana;
10 Zatim je poslala svoju poslužiteljicu, koja je
upravljala svim stvarima koje je imala, da pozove
Oziasa, Chabrisa i Charmisa, starešine grada.
11 I oni dođoše k njoj, a ona im reče: Slušajte me sada, o
vi upravitelji stanovnika Betulije: jer vaše riječi koje ste
danas izgovorili pred narodom nisu ispravne, dotičući se
ove zakletve koju ste dali i izgovorili između Boga i vas,
i obećali smo predati grad našim neprijateljima, osim
ako se ovih dana Gospodin obrati da vam pomogne.
12 A sada tko ste vi koji danas iskušavate Boga i stojite
umjesto Boga među djecom ljudskom?
13 A sada kušajte Gospodina Svemogućega, ali nikada
ništa nećete saznati.
14 Jer ne možete pronaći dubinu srca čovječjega, niti
možete opaziti stvari koje on misli; kako onda možete
istražiti Boga, koji je stvorio sve te stvari, i upoznati
njegovu misao ili dokučiti njegovu namjeru? Ne, braćo
moja, ne gnjevite Gospodina, Boga našega.
15 Jer ako nam ne pomogne unutar ovih pet dana, on
ima moć braniti nas kad god hoće, čak i svaki dan, ili
nas uništiti pred našim neprijateljima.
16 Ne vežite namjere Gospodina, Boga našega, jer Bog
nije kao čovjek da bi mu se prijetilo; niti je kao sin
čovječji da se koleba.
17 Zato čekajmo njegovo spasenje i zazovimo ga da
nam pomogne, i on će uslišati naš glas, ako mu je po
volji.
18 Jer nije bilo nikoga u našem dobu, niti ima sada u
ovim danima, ni plemena, ni obitelji, ni naroda, ni grada
među nama, koji bi štovali bogove stvorene rukama, kao
što je bilo prije.
19 Zbog toga su naši očevi bili predani maču i plijenu i
pali su pred našim neprijateljima.
20 Ali mi ne poznajemo drugog boga, stoga vjerujemo
da on neće prezreti nas, niti bilo koga iz našeg naroda.
21 Jer ako nas se uhvati tako, cijela će Judeja ležati u
pustoši, a naše će svetište biti opljačkano; i on će
zahtijevati njegovu profanaciju u našim ustima.
22 I pokolj naše braće, i ropstvo zemlje, i opustošenje
naše baštine, on će okrenuti na naše glave među
poganima, gdje god budemo u ropstvu; i bit ćemo
sablazan i poruga svima onima koji nas posjeduju.
23 Jer naše ropstvo neće biti usmjereno na milost, nego
će ga Gospodin, Bog naš, obratiti na sramotu.
24 Sada dakle, o braćo, pokažimo primjer našoj braći,
jer njihova srca ovise o nama, i svetište, i kuća, i
žrtvenik počivaju na nama.
25 Hvalimo još Gospodina, Boga našega, koji nas
iskušava kao što je činio naše očeve.
26 Sjetite se što je učinio Abrahamu, i kako je Isaku
iskušao, i što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji Siriji,
kad je čuvao ovce Labana, brata svoje majke.
27 Jer nije nas ognjem iskušao, kao njih, da ispita
njihova srca, niti nam se osvetio, nego Gospodin bičuje
one koji mu se približavaju da ih opomene.
28 Tada joj Ozija reče: "Sve što si rekla, rekla si dobra
srca, i nema nikoga tko bi mogao osporiti tvoje riječi."
29 Jer ovo nije prvi dan u kojem se očitovala tvoja
mudrost; ali od početka tvojih dana svi su ljudi upoznali
tvoju razumnost, jer je raspoloženje srca tvoga dobro.
30 Ali narod je bio vrlo žedan i prisilio nas je da im
učinimo što smo rekli i da se zakunemo na sebe, koju
nećemo prekršiti.
31 Zato se sada moli za nas, jer ti si pobožna žena, i
Gospodin će nam poslati kišu da napuni naše bunare, i
nećemo više pasti u nesvijest.
32 Tada im Judita reče: "Poslušajte me i učinit ću nešto
što će ići kroz sve naraštaje među djecom našega
naroda."
33 Vi ćete stajati ove noći na vratima, a ja ću izaći sa
svojom poslužiteljicom; i unutar dana koje ste obećali
predati grad našim neprijateljima, Gospodin će pohoditi
Izraela mojom rukom.
34 Ali ne pitajte za moje djelo: jer neću vam ga objaviti
dok se ne dovrše stvari koje činim.
35 Tada joj Ozija i knezovi rekoše: Idi u miru i
Gospodin Bog neka bude pred tobom, da se osveti našim
neprijateljima.
36 Vratiše se iz šatora i odoše u svoje štićenike.
POGLAVLJE 9
1 Judita je pala ničice, posula se pepelom po glavi i
otkrila kostrijet u koji je bila odjevena; i otprilike u

7. vrijeme kada je tamjan te večeri bio prinošen u
Jeruzalemu u kući Gospodnjoj, Judita je povikala jakim
glasom i rekla:
2 Gospodine, Bože moga oca Šimuna, kojemu si dao
mač da se osveti tuđincima, koji si odrešio pojas
sluškinji da je oskvrni, i otkrio bedro na njezinu sramotu,
i oskvrnio njezino djevičanstvo na njezinu sramotu; jer ti
si rekao: 'Neće biti tako'; a ipak su to učinili:
3 Zato si dao njihove vladare da budu ubijeni, tako da su
obojili svoju postelju u krvi, prevareni, i udarili su sluge
s njihovim gospodarima, i gospodare na njihovim
prijestoljima;
4 I dao si njihove žene u plijen, i njihove kćeri u ropstvo,
i sav njihov plijen da podijeliš svojoj dragoj djeci; koji
su bili pokrenuti tvojom revnošću i gnušali se prljavštine
svoje krvi i zazivali te u pomoć: Bože, Bože moj, usliši i
mene udovicu.
5 Jer ti si učinio ne samo ono, nego i ono što je ispalo
prije i što je uslijedilo poslije; mislio si na stvari koje su
sada i koje će doći.
6 Da, stvari koje si odredio bile su spremne i rekle su:
Evo, ovdje smo, jer svi su tvoji putovi pripravljeni i
tvoje su presude u predznanju.
7 Jer, gle, Asirci su umnožili svoju moć; uzvišeni su s
konjem i čovjekom; hvale se snagom svojih pješaka;
uzdaju se u štit, i koplje, i luk, i praćku; i ne znaj da si ti
Gospodin koji slamaš bitke: Gospodin je ime tvoje.
8 Sruši njihovu snagu u svojoj snazi i obori njihovu silu
u svom gnjevu, jer su naumili oskvrniti tvoje svetište i
oskvrniti šator gdje počiva tvoje slavno ime i oboriti
mačem rog tvoga žrtvenika.
9 Pogledaj njihovu oholost i pošalji svoj gnjev na
njihove glave: daj u moju ruku, koja sam udovica, moć
koju sam začela.
10 Udari prijevarom mojih usana slugu s knezom, i
kneza sa slugom, sruši njihovu veličanstvenost rukom
žene.
11 Jer tvoja moć ne stoji u mnoštvu niti tvoja snaga u
jakim ljudima: jer ti si Bog unesrećenih, pomoćnik
potlačenih, podupiratelj slabih, zaštitnik napuštenih,
spasitelj onih koji su bez nade. .
12 Molim te, molim te, Bože oca moga i Bože baštine
Izraelove, Gospodaru neba i zemlje, Stvoritelju voda,
kralju svakoga stvorenja, usliši molitvu moju:
13 I učini da im moj govor i prijevara budu rana i udarac
onima koji su naumili okrutne stvari protiv tvoga saveza
i tvoje posvećene kuće, protiv vrha Siona i protiv kuće
posjeda tvojih sinova.
14 I učini da svaki narod i pleme prizna da si ti Bog sve
moći i moći, i da nitko drugi ne štiti narod Izraelov osim
tebe.
POGLAVLJE 10
1 Nakon toga je prestala zazivati Boga Izraelova i
završila je sve ove riječi.
2 Ustala je gdje je bila pala, pozvala svoju sluškinju i
sišla u kuću u kojoj je boravila u dane subote i u dane
svojih blagdana,
3 I skinula je kostrijet koji je imala na sebi, i odbacila
odjeću svog udovištva, i oprala cijelo tijelo vodom, i
namazala se dragocjenom pomašću, i uplela kosu na
glavi, i stavila gumu na i odjenu svoju radosnu odjeću u
koju je bila odjevena za života svoga muža Manasijea.
4 I ona uze sandale na svoje noge, stavi oko sebe svoje
narukvice, svoje lance, svoje prstenje, svoje naušnice i
sve svoje ukrase, i obuče se hrabro, da mami oči svih
ljudi koji bi je vidjeli.
5 Zatim je dala svojoj sluškinji bocu vina i vrč ulja i
napunila vreću prženim žitom, komadima smokava i
finim kruhom; pa je sve te stvari skupila i stavila na sebe.
6 Tako iziđoše do vrata grada Betulije i tamo nađoše
Oziju i starješine grada, Chabrisa i Charmisa.
7 Kad su je vidjeli da joj se lice promijenilo i da joj se
odjeća promijenila, začudiše se vrlo njezinoj ljepoti i
rekoše joj.
8 Bog, Bog otaca naših, dao ti milost i dovršio pothvate
tvoje na slavu sinova Izraelovih i na uzvišenje
Jeruzalema. Zatim su obožavali Boga.
9 I ona im reče: Zapovjedite da mi se otvore gradska
vrata da mogu poći izvršiti ono što ste mi rekli. Zato su
zapovjedili mladićima da joj otvore, kao što je rekla.
10 Kad su to učinili, Judita je izašla, ona i njena
sluškinja s njom; a ljudi iz grada su pazili na nju sve dok
nije sišla niz planinu i dok nije prošla dolinu i više je
nije mogla vidjeti.
11 Tako su išli ravno u dolinu, i susrela ju je prva
asirska straža,
12 I uze je i upita je: "Iz kojeg si naroda?" a odakle ti
dolaziš? i kamo ideš? A ona reče: Ja sam Hebrejka i
pobjegla sam od njih, jer će ti biti predani da ih uništiš.
13 I ja dolazim pred Holoferna, zapovjednika vaše
vojske, da objavim riječi istine; i pokazat ću mu put
kojim će ići i osvojiti čitavo brdsko područje, a da ne
izgubi ni tijelo ni život ijednog od svojih ljudi.
14 Kad su ljudi čuli njezine riječi i vidjeli njezino lice,
vrlo su se čudili njezinoj ljepoti i rekoše joj:
15 Spasio si svoj život time što si požurio sići pred
našeg gospodara: sada dakle dođi u njegov šator, i neki
od nas će te voditi dok te ne predaju njegovim rukama.
16 I kad staneš pred njega, ne boj se u srcu svome, nego
mu pokaži po svojoj riječi; i on će te lijepo moliti.
17 Tada izabraše između njih stotinu ljudi da prate nju i
njezinu sluškinju; i dovedoše je u Holofernov šator.
18 Tada nastane skup po cijelom taboru: jer se među
šatorima čula buka o njezinom dolasku, i došli su oko
nje, dok je stajala izvan Holofernova šatora, dok mu nisu
rekli za nju.
19 Čudili su se njezinoj ljepoti i zbog nje su se divili
sinovi Izraelovi, i svaki je govorio svome bližnjemu:
Tko bi prezirao ovaj narod koji ima takve žene među
sobom? zacijelo nije dobro da od njih ostane jedan
čovjek koji bi, otpušten, mogao zavesti cijelu zemlju.
20 Oni koji su ležali blizu Holoferna iziđoše i sve
njegove sluge i uvedoše je u šator.
21 Holoferno je počivao na svojoj postelji pod
baldahinom, koji je bio tkan purpurom, zlatom,
smaragdima i dragim kamenjem.

8. 22 Pokazali su mu o njoj; i izađe pred svoj šator sa
srebrnim svjetiljkama pred sobom.
23 Kad je Judita došla pred njega i njegove sluge, svi su
se divili ljepoti njezina lica; a ona pade ničice i pokloni
mu se, a njegove je sluge podignu.
POGLAVLJE 11
1 Tada joj Holoferno reče: Ženo, budi dobra, ne boj se u
svom srcu: jer nikada nisam povrijedio nikoga tko je
htio služiti Nabuhodonosoru, kralju cijele zemlje.
2 Sada, dakle, da tvoj narod, koji prebiva u gorama, nije
osvijetlio preko mene, ne bih podigao svoje koplje na
njih; ali oni su to sami sebi učinili.
3 Ali sada mi reci zašto si pobjegao od njih i došao k
nama: jer si došao radi zaštite; budi miran, živjet ćeš ovu
noć, i poslije:
4 Jer nitko te neće povrijediti, nego će te dobro moliti,
kao što čine sluge kralja Nabuhodonosora, mog
gospodara.
5 Tada mu Judita reče: Primi riječi svoga sluge i dopusti
svojoj sluškinji da govori u tvojoj prisutnosti, a ja neću
objaviti laž svome gospodaru ove noći.
6 Budeš li poslušao riječi svoje sluškinje, Bog će učiniti
da se to savršeno dogodi mimo tebe; i moj gospodar
neće iznevjeriti svoje namjere.
7 Tako živ Nabuhodonosor, kralj cijele zemlje, i tako
živa njegova moć, koji te je poslao da podupireš sve
živo: jer neće mu samo ljudi služiti preko tebe, nego i
zvijeri poljske, i stoka, i ptice nebeske, živjet će od tvoje
moći pod Nabuhodonosorom i cijelom njegovom kućom.
8 Jer smo čuli o tvojoj mudrosti i tvojoj politici, i glasi
se po cijeloj zemlji, da si ti jedini izvrstan u cijelom
kraljevstvu, i moćan u znanju, i divan u ratnim
podvizima.
9 Što se tiče stvari koju je Achior govorio u tvom vijeću,
čuli smo njegove riječi; jer su ga ljudi iz Betulije spasili
i on im je objavio sve što ti je rekao.
10 Stoga, o gospodaru i upravitelju, ne poštuj njegovu
riječ; ali stavi to u svoje srce, jer je istina: jer naš narod
neće biti kažnjen, niti će mač nadvladati njih, ako ne
griješe protiv svog Boga.
11 I sada, da moj gospodar ne bude poražen i osujećen u
svojoj namjeri, čak je i smrt sada pala na njih, i njihov ih
je grijeh obuzeo, čime će izazvati svoga Boga na gnjev
kad god budu činili ono što nije dolično. gotovo:
12 Jer im je nestalo hrane, a sva im je voda oskudna, i
oni su odlučili dignuti ruke na svoju stoku, i namjeravali
su pojesti sve one stvari koje im je Bog svojim
zakonima zabranio da jedu:
13 I odlučili su potrošiti prvine od desetine vina i ulja,
koje su posvetili i sačuvali za svećenike koji služe u
Jeruzalemu pred licem našega Boga; koje stvari nikome
od ljudi nije dopušteno dodirivati rukama.
14 Poslali su neke u Jeruzalem, jer su i oni koji tamo
žive učinili slično, da im donesu dozvolu senata.
15 Sada kad im jave, oni će to odmah učiniti, i bit će ti
dati da ih uništiš isti dan.
16 Zato ja, sluškinja tvoja, znajući sve to, bježim ispred
njih; i Bog me je poslao da radim s tobom stvari, kojima
će se sva zemlja zaprepastiti i tko god to čuje.
17 Jer tvoj je sluga religiozan i služi Bogu nebeskom
danju i noću: sada ću, dakle, moj gospodaru, ostati s
tobom, a tvoj će sluga izaći noću u dolinu, a ja ću se
moliti Bogu, a on reći će mi kada počine svoje grijehe:
18 Doći ću i pokazati ti to; tada ćeš izaći sa svom
svojom vojskom i nitko od njih neće ti se oduprijeti.
19 Vodit ću te kroz Judeju dok ne dođeš pred Jeruzalem;
i postavit ću prijestolje tvoje usred njega; i tjerat ćeš ih
kao ovce koje nemaju pastira, a pas neće ni otvoriti usta
na tebe: jer ove stvari su mi bile rečene prema mom
predznanju, i objavljene su mi, i poslan sam da kažem ti.
20 Tada se njezine riječi svidjele Holofernu i svim
njegovim slugama; i začudiše se njezinoj mudrosti i
rekoše:
21 Nema takve žene od kraja do kraja zemlje, i zbog
ljepote lica i zbog mudrosti riječi.
22 Isto tako Holoferno joj reče. Bog je dobro učinio što
te je poslao pred narod, da snaga bude u našim rukama,
a uništenje na onima koji olako gledaju na mog
gospodara.
23 A sada si i lijep u svome licu i duhovit u svojim
riječima: doista, ako budeš činio kako si rekao, tvoj će
Bog biti moj Bog, i ti ćeš stanovati u kući kralja
Nabuhodonosora, i bit ćeš poznat u cijelom svijetu.
Zemlja.
POGLAVLJE 12
1 Zatim je zapovjedio da je uvedu tamo gdje je bio
postavljen njegov tanjur; i zapovjedi da joj pripremaju
od njegova vlastita jela i da ona pije od njegova vina.
2 Judith reče: "Neću jesti od toga da se ne uvrijedim; ali
će mi biti osigurana opskrba od onoga što sam donijela."
3 Tada joj Holoferno reče: Ako tvoja opskrba izostane,
kako da ti damo isto? jer nema s nama nikoga od naroda
tvoga.
4 Tada mu Judita reče: Tako mi života bila duša, moj
gospodaru, tvoja sluškinja neće potrošiti ono što ja imam,
prije nego što Gospodin izvrši mojom rukom ono što je
odredio.
5 Tada su je sluge Holofernove uvele u šator, i spavala
je do ponoći, a ustala je kad je bila jutarnja straža,
6 I posla Holofernu, govoreći: Neka moj gospodar sada
naredi da tvoja sluškinja može ići na molitvu.
7 Tada je Holoferno zapovjedio svojoj straži da je ne
zadržavaju: tako je ostala u taboru tri dana, a noću je
izašla u dolinu Betulije i oprala se u izvoru vode pokraj
tabora.
8 Kad je izašla, zamolila je Gospodina, Boga Izraelova,
da joj uputi put za podizanje djece njezina naroda.
9Tako je ušla čista i ostala u šatoru sve dok uvečer nije
pojela svoje meso.
10 Četvrtog dana Holoferno je priredio gozbu samo za
svoje sluge, a nije pozvao nikoga od službenika na
gozbu.

9. 11 Tada je rekao Bagoi, eunuhu, koji je bio zadužen za
sve što je imao: Idi sada i nagovori ovu Hebrejku koja je
s tobom da dođe k nama i jede i pije s nama.
12 Jer, evo, bit će sramota za nas ako takvu ženu
pustimo da ode, a da nije bila u društvu; jer ako je ne
privučemo k sebi, ismijat će nam se.
13 Tada Bagoa ode ispred Holoferna, dođe k njoj i reče:
Neka se ova lijepa djevojka ne boji doći mome
gospodaru i biti počašćena u njegovoj prisutnosti, piti
vino, veseliti se s nama i biti učinila je ovaj dan kao
jedna od kćeri Asiraca, koje služe u kući
Nabuhodonosora.
14 Tada mu Judita reče: "Tko sam ja sada da se protivim
svom gospodaru?" sigurno ću brzo učiniti sve što mu se
sviđa, i to će mi biti radost do dana moje smrti.
15 Tako je ona ustala i okitila se svojom odjećom i svim
svojim ženskim ruhom, a njezina je sluškinja otišla i
položila joj meke kože na tlo preko Holoferna, koje je
primila od Bagoe za svoju svakodnevnu upotrebu, da
može sjediti i jesti na njima.
16 Kad je Judita ušla i sjela, Holofernovo je srce bilo
opčinjeno njome, a um mu je bio ganut, i silno je želio
njezino društvo; jer čekao je vrijeme da je prevari, od
dana kad ju je vidio.
17 Tada joj Holoferno reče: "Pij sada i veseli se s nama."
18 Judita reče: Sada ću piti, moj gospodaru, jer je moj
život u meni danas veći nego svih dana otkako sam se
rodio.
19 Zatim je uzela, jela i pila pred njim što je njezina
sluškinja bila pripremila.
20 Holoferno joj se jako oduševio i popio je više vina
nego što je ikada popio u jednom danu otkako se rodio.
POGLAVLJE 13
1 Kad je došla večer, njegove su sluge požurile otići, a
Bagoas je zatvorio svoj šator vani i otpustio konobare
ispred svoga gospodara; i pođoše u svoje postelje, jer svi
bijahu umorni, jer je gozba bila duga.
2 Judita je ostala sama u šatoru, a Holoferno je ležao
sam na svojoj postelji, jer je bio pun vina.
3 Judita je zapovjedila svojoj sluškinji da stoji izvan
svoje spavaće sobe i da je čeka. izlazeći, kao što je činila
svaki dan: jer je rekla da će otići na svoje molitve, i
razgovarala je s Bagoasom u skladu s istom svrhom.
4 Tako su svi otišli i nitko nije ostao u spavaćoj sobi, ni
mali ni veliki. Tada Judita, stojeći kraj njegove postelje,
reče u svom srcu: O Gospodine Bože svake moći,
pogledaj ovaj dar na djela mojih ruku za uzvišenje
Jeruzalema.
5 Jer sada je vrijeme da pomogneš svojoj baštini i da
izvršiš svoje pothvate na uništenje neprijatelja koji su
ustali protiv nas.
6 Zatim je došla do stupa kreveta, koji je bio uz
Holofernovo uzglavlje, i skinula njegovu odjeću s njega,
7 I pristupi k njegovoj postelji, uhvati ga za kosu i reče:
Ojačaj me, Gospodine, Bože Izraelov, danas!
8 I udari ga dvaput po vratu iz sve snage i ote mu glavu.
9 I prevrne njegovo tijelo s kreveta i skine baldahin sa
stupova; i odmah nakon što je otišla i dala Holofernovu
glavu svojoj sluškinji;
10 I ona to stavi u svoju vreću s mesom: tako njih dvoje
odoše zajedno prema svom običaju na molitvu; i kad
prođoše tabor, obiđoše dolinu, i popeše se na planinu
Betuliju, i dođoše do njezinih vrata.
11 Tada reče Judita izdaleka stražarima na vratima:
"Otvorite, otvorite vrata! Bog, naš Bog, s nama je, da
pokaže svoju moć još u Jeruzalemu i svoju vojsku protiv
neprijatelja, kao što je čak i učinio." učinio ovaj dan.
12 Kad su ljudi iz njezina grada čuli njezin glas, požurili
su sići do gradskih vrata i pozvali starješine grada.
13 I tada su potrčali svi zajedno, i mali i veliki, jer im je
bilo čudno što je ona došla: pa su otvorili vrata, i primili
ih, i naložili vatru za svjetlo, i stali oko njih.
14 Tada im reče jakim glasom: "Hvaljen, hvaljen Bog,
hvaljen Bog, velim, jer nije oduzeo svoje milosrđe domu
Izraelovu, nego je ove noći uništio naše neprijatelje
mojim rukama."
15 Tako je ona izvadila glavu iz torbe, i pokazala je, i
rekla im, evo glave Holoferna, glavnog zapovjednika
asurske vojske, i gle baldahina, u kojem je ležao u svom
pijanstvu; i Gospod ga udari rukom žene.
16 Tako œiv bio Gospod, koji me je çuvao na mom putu
kojim sam išao, moje ga je lice zavelo na njegovu
propast, a ipak nije sa mnom poçinio grijeha da me
oskvrni i osramoti.
17 Tada sav narod bijaše divno zaprepašten, nakloni se i
pokloni Bogu, rekavši jednodušno: Blagoslovljen budi,
Bože naš, koji si danas uništio neprijatelje svoga naroda.
18 Tada joj reče Ozija, O kćeri, blagoslovljena si od
Svevišnjeg Boga iznad svih žena na zemlji; i
blagoslovljen budi Gospod Bog, koji stvori nebo i
zemlju, koji te je uputio da odsječeš glavu glavarima
naših neprijatelja.
19 Jer ovo tvoje pouzdanje neće odstupiti od srca ljudi,
koji se Božju snagu sjećaju zauvijek.
20 I Bog ti obrati ovo na vječnu hvalu, da te pohodi u
dobrim stvarima jer nisi poštedio svoj život za nevolju
našeg naroda, nego si osvetio našu propast, hodajući
pravim putem pred našim Bogom. I sav narod reče;
Neka bude tako, neka bude.
POGLAVLJE 14
1 Tada im Judita reče: Poslušajte me sada, braćo moja, i
uzmite ovu glavu i objesite je na najviše mjesto svojih
zidova.
2 I čim svane jutro i sunce izađe na zemlju, uzmite
svatko svoje oružje i izađite svaki hrabri čovjek izvan
grada, i postavite zapovjednika nad njima, kao da želite
siđi u polje prema straži asirskoj; ali ne idi dolje.
3 Tada će uzeti svoje oružje, i otići će u svoj tabor, i
podići će zapovjednike vojske Assurove, i otrčat će do
Holofernova šatora, ali ga neće naći: tada će ih uhvatiti
strah, i oni će pobjeći će pred tvojim licem.
4 Tako ćete ih vi i svi koji nastanjujete obalu Izraelovu
progoniti i oboriti u hodu.

10. 5 Ali prije nego učinite ove stvari, pozovite me Ahiora
Amonca, da može vidjeti i upoznati onoga koji je
prezirao dom Izraelov i koji ga je poslao k nama
takoreći u smrt.
6 Tada su pozvali Achiora iz kuće Ozijine; a kad je
došao i ugledao glavu Holofernovu u ruci čovjeka u
zboru naroda, pao je ničice i duh mu je klonuo.
7 Ali kad su ga vratili, on pade pred Juditine noge,
pokloni joj se i reče: Blagoslovljena si u svim Judinim
šatorima i u svim narodima, koji će čuti tvoje ime biti
zadivljeni.
8 Reci mi sada sve što si učinio ovih dana. Tada mu je
Judita ispričala usred naroda sve što je učinila od dana
kad je izišla do onoga časa kad im je progovorila.
9 Kad je prestala govoriti, narod je povikao iza glasa i
podigao radosnu buku u svom gradu.
10 Kad je Ahior vidio sve što je učinio Bog Izraelov,
vrlo je povjerovao u Boga, i obrezao je svoju kožicu, i
bio je pridružen domu Izraelovu do današnjeg dana.
11 Čim je jutro svanulo, objesili su Holofernovu glavu
na zid, i svaki je uzeo svoje oružje, te su u četama otišli
u tjesnac planine.
12 Ali kad su ih Asirci vidjeli, poslali su svojim
glavarima, koji su došli svojim kapetanima i tribunima, i
svakom od svojih vladara.
13 Tako su došli do Holofernova šatora i rekli onom koji
je bio zadužen za sve njegove stvari: Probudi sada našeg
gospodara, jer su se robovi odvažili spustiti se protiv nas
u bitku, da budu potpuno uništeni.
14 Tada uđe Bagoas i pokuca na vrata šatora; jer je
mislio da je spavao s Judith.
15 No budući da se nitko nije javio, otvori ih, uđe u
spavaću sobu i nađe ga bačenog na podu mrtvog, a glava
mu je bila oduzeta.
16 Zato povika iza glasa, s plačem i uzdisajem i snažnim
krikom i razdrije haljine svoje.
17 Nakon što je ušao u šator u kojem je Judita boravila, i
kad je nije našao, iskočio je među ljude i povikao:
18 Ovi su robovi podmukli; jedna žena od Hebreja
nanijela je sramotu kući kralja Nabuhodonosora: jer, gle,
Holoferno leži na zemlji bez glave.
19 Kad su zapovjednici asirske vojske čuli te riječi,
razderali su svoje kapute i njihovi su se umovi silno
uznemirili, a po cijelom taboru nasta vika i velika buka.
POGLAVLJE 15
1 Kad su to čuli oni koji su bili u šatorima, zaprepastiše
se što se dogodilo.
2 I strah i drhtanje obuze ih, tako da nije bilo čovjeka
koji bi se usudio ostati u očima svoga bližnjega, nego su
pojurili svi zajedno, pobjegli su na sve strane ravnice i
brda.
3 Pobjegli su i oni koji su se utaborili u planinama oko
Betulije. Tada sinovi Izraelovi, svi koji su među njima
bili ratnici, pojuriše na njih.
4 Tada je poslao Oziju u Betomasthem, i u Bebai, i
Chobai, i Colu i na sve krajeve Izraela, one koji trebaju
reći stvari koje su se dogodile, i da svi jurnu na svoje
neprijatelje da ih unište.
5 Kad su sinovi Izraelovi to čuli, svi su se zajedno srušili
na njih i pobili ih do Chobaja; isto tako i oni koji su
došli iz Jeruzalema i iz svih brdovitih krajeva, (jer su im
ljudi rekli što se dogodilo). u taboru njihovih neprijatelja)
i oni koji su bili u Galaadu i u Galileji, progonili su ih
velikim pokoljem, sve dok nisu prošli Damask i njegove
granice.
6 A ostatak koji je živio u Betuliji, napao je tabor
Assurov, opljačkao ih i silno se obogatio.
7 Sinovi Izraelovi koji su se vratili s pokolja imali su
ono što je ostalo; a sela i gradovi, koji bijahu u
planinama i u ravnici, zadobiše mnogo plijena, jer
mnoštvo bijaše vrlo veliko.
8 Tada veliki svećenik Joakim i starješine sinova
Izraelovih, koji su živjeli u Jeruzalemu, dođoše da vide
dobra koja je Bog objavio Izraelu, da vide Juditu i da je
pozdrave.
9 I kad dođoše k njoj, jednodušno je blagosloviše i
rekoše joj: Ti si uzvišenje Jeruzalema, ti si velika slava
Izraelova, ti si velika radost našega naroda.
10 Sve si ovo učinio svojom rukom, učinio si mnogo
dobra Izraelu, i to je Bogu milo: blagoslovljen budi od
Gospodina svemogućeg dovijeka. I sav narod reče: Neka
bude tako.
11 I ljudi su opljačkali tabor u razdoblju od trideset dana:
i dali su Juditi Holoferni njegov šator, sav njegov tanjur,
i krevete, i posude, i sve njegove stvari: a ona je to uzela
i položila na svoju mazgu; i spremila svoja kola i
položila ih na njih.
12 Tada se sve žene Izraelove skupiše da je vide,
blagosloviše je i zaigraše među sobom za nju; ona uze
grane u ruku i dade ih ženama koje bijahu s njom.
13 I stavili su vijenac od maslina na nju i njezinu
sluškinju koja je bila s njom, i ona je išla pred svim
narodom u plesu, vodeći sve žene, a svi Izraelci su je
slijedili u svojim oklopima s vijencima i s pjesmama. u
njihovim ustima.
POGLAVLJE 16
1 Tada je Judita počela pjevati ovu zahvalnicu po svemu
Izraelu, a sav je narod pjevao za njom ovu pjesmu hvale.
2 I Judita reče, Počnite mom Bogu uz bubnjeve, pjevajte
mome Gospodinu uz cimbale, ugodite mu novi psalam,
uzvisujte ga i zazovite njegovo ime.
3 Jer Bog razbija bitke, jer me u taborima, usred naroda,
izbavio iz ruku onih koji su me progonili.
4 Assur je došao iz planina sa sjevera, došao je s deset
tisuća svoje vojske, čije je mnoštvo zaustavilo bujice, a
njihovi su konjanici pokrili brda.
5 Hvalio se da će spaliti moje granice, pobiti moje
mladiće mačem, razbiti dojilje o zemlju, učiniti moju
djecu kao plijen, i moje djevice kao plijen.
6 Ali Gospod ih je svemogući razočarao rukom jedne
žene.
7 Jer moćni nije pao od mladića, niti su ga sinovi Titana
udarili, niti su ga visoki divovi navalili: ali Judita, kći
Merarijeva, oslabila ga je ljepotom svoga lica.
8 Jer je zbacila haljinu svog udovištva radi uzvišenja
onih koji su bili potlačeni u Izraelu, namazala je svoje

11. lice pomašću i svezala svoju kosu u kolut, i uzela lanenu
haljinu da ga zavede.
9 Njezine su mu sandale očarale oči, njezina je ljepota
zarobila njegov um, a ljepota mu je prošla kroz vrat.
10 Perzijanci su zadrhtali od njezine smjelosti, a Medijci
su bili prestrašeni pred njezinom tvrdoćom.
11 Tada moji nevoljnici klicahu od radosti, i moji slabi
klicahu glasno; ali su bili zaprepašteni: ovi su podigli
glas, ali su bili oboreni.
12 Sinovi djevojački proboli su ih i ranili ih kao djecu
bjegunaca: izginuše u boju Gospodnjem.
13 Pjevat ću Gospodinu pjesmu novu: O, Gospodine, ti
si velik i slavan, divne si snage i nepobjediv.
14 Neka ti služe sva stvorenja: jer ti si rekao, i oni su
stvoreni, ti si poslao svoj duh, i on ih je stvorio, i nitko
ne može odoljeti tvome glasu.
15 Jer planine će se pomaknuti iz temelja zajedno s
vodama, stijene će se rastopiti kao vosak pred tobom;
ipak si milosrdan prema onima koji te se boje.
16 Jer ti je svaki prinos premalen za ugodan miris, i sav
loj nije dovoljan za tvoju žrtvu paljenicu, a tko se boji
Gospodina, velik je u svako doba.
17 Teško narodima koji ustaju protiv mog roda!
Gospodin Svemogući osvetit će im se na dan suda,
stavljajući vatru i crve u njihovo tijelo; i oni će ih osjetiti
i zauvijek plakati.
18 Čim su ušli u Jeruzalem, poklonili su se Gospodinu; i
čim se narod očistio, prinosili su svoje žrtve paljenice,
svoje besplatne žrtve i svoje darove.
19 Judita je također posvetila sve Holofernove stvari
koje joj je narod dao, i dala je baldahin koji je iznijela iz
njegove spavaće sobe na dar Gospodinu.
20 Tako je narod nastavio blagovati u Jeruzalemu pred
svetištem tri mjeseca, a Judita je ostala s njima.
21 Nakon tog vremena svatko se vratio u svoju baštinu,
a Judita je otišla u Betuliju i ostala u svom posjedu, te je
u svoje vrijeme bila ugledna u cijeloj zemlji.
22 I mnogi su je željeli, ali je nitko nije poznavao u sve
dane njezina života, nakon što je Manasije, njezin muž,
umro, i bio je pridružen svom narodu.
23 Ali ona je sve više rasla u časti i ostarjela u kući
svoga muža, kad je imala stotinu i pet godina, i
oslobodila je svoju sluškinju; tako je umrla u Betuliji: i
pokopali su je u špilji njenog muža Manasijea.
24 Kuća Izraelova oplakivala ju je sedam dana, a prije
nego što je umrla, razdijelila je svoje imanje svima koji
su bili najbliži rodu Manasije, njezina muža, i onima
koji su bili najbliži njezinu rodu.
25 I nije bilo nikoga tko je više plašio sinove Izraelove u
danima Judite, niti dugo nakon njezine smrti.