The Greek version of Esther, found in the Septuagint, contains six additions not found in the Hebrew version of Esther that is in most Bibles. These additions to Esther consist of a prologue, prayers by Mordecai and Esther, the texts of the decrees from King Ahasuerus, amplifications to, and elaborations of, the narrative, and a postscript.

1. Dodaci Esther

2. POGLAVLJE 10
4 Tada Mardocheus reče: Bog je učinio ove stvari.
5 Jer se sjećam sna koji sam vidio o ovim stvarima, i
ništa od toga nije propalo.
6 Mala fontana postala je rijeka, i bilo je svjetlo, i
sunce, i mnogo vode: ova rijeka je Estera, koju je kralj
oženio i učinio kraljicom:
7 A dva zmaja su ja i Aman.
8 A narodi su bili oni koji su se okupili da unište ime
Židova:
9 A moj narod je ovaj Izrael, koji je zavapio Bogu i
bio spašen: jer je Gospod spasio svoj narod, i Gospod
nas je izbavio od svih tih zala, i Bog je učinio znakove
i velika čuda, koja nisu učinjena među neznabošcima.
10 Stoga je napravio dva ždrijeba, jedan za narod
Božji, a drugi za sve neznabošce.
11 I ova dva ždrijeba dođoše u čas i vrijeme i dan
suda pred Bogom među svim narodima.
12 Tako se Bog sjetio svog naroda i opravdao svoje
naslijeđe.
13 Stoga će im ti dani biti u mjesecu Adaru,
četrnaestom i petnaestom danu istog mjeseca, sa
skupštinom, radošću i veseljem pred Bogom, prema
naraštajima dovijeka među njegovim narodom.
POGLAVLJE 11
1 Četvrte godine vladavine Ptolemeja i Kleopatre,
Dositej, koji je rekao da je sveštenik i levit, i Ptolemej
njegov sin, doneli su ovu Furimovu poslanicu, za koju
su rekli da je ista, i da je Lisimah, sin Ptolemejev, koji
je bio u Jerusalimu, to je protumačio.
2 Druge godine vladavine Artekserksa Velikog, prvog
dana mjeseca nisana, usnio je san Mardohej, sin
Jairov, sin Semejev, sin Kisajevog, iz plemena
Benjaminova;
3 Koji je bio Židov i živio je u gradu Susa, veliki
čovjek, koji je bio sluga na kraljevom dvoru.
4 On je također bio jedan od zarobljenika, koje je
Nabuhodonosor, kralj Babilona, odnio iz Jerusalima s
Jehonijom, kraljem Judeje; a ovo je bio njegov san:
5 Gle, buka meteža, s grmljavinom i potresima, i
galama u zemlji:
6 I gle, dva velika zmaja izašla su spremna da se bore,
i njihov je krik bio velik.
7 I na njihov vapaj svi su narodi bili spremni za borbu,
da se bore protiv pravednog naroda.
8 I gle, dan tame i tame, nevolje i tjeskobe, nevolje i
velike galame na zemlji.
9 I sav pravedni narod bio je uznemiren, bojeći se
vlastitog zla, i bio je spreman da propadne.
10 Tada su zavapili Bogu, i na njihov vapaj, kao iz
malog izvora, nastala je velika poplava, čak i mnogo
vode.
11 Svjetlost i sunce iziđoše, i ponizni se uzdignu, i
prožderoše slavne.
12 Sada kada je Mardohej, koji je video ovaj san i ono
što je Bog odredio da učini, bio budan, on je imao
ovaj san na umu, i sve do noći je na sve načine želeo
da ga sazna.
POGLAVLJE 12
1 I Mardocheus se odmorio u dvoru s Gabatom i
Tharrom, dvojicom kraljevih evnuha i čuvarima
palače.
2 I čuo je njihove namjere, istražio njihove namjere i
saznao da će se spremati položiti ruke na kralja
Artekserksa; i tako ih je ovjerio kralju.
3 Tada je kralj ispitao dva evnuha, i nakon što su oni
to priznali, bili su zadavljeni.
4 Kralj je zabilježio ove stvari, a Mardohej je to
također zapisao.
5 Tako je kralj naredio Mardoheju da služi na dvoru i
za to ga je nagradio.
6 Ali Aman, sin Amadatusa Agagita, koji je bio u
velikoj časti kod kralja, nastojao je da uznemirava
Mardoheja i njegov narod zbog dvojice kraljevih
evnuha.
POGLAVLJE 13
1 Kopija pisama bila je ova: Veliki kralj Artekserks
piše ove stvari prinčevima i namjesnicima koji su pod
njim od Indije do Etiopije u sto sedam i dvadeset
provincija.
2 Nakon toga sam postao gospodar nad mnogim
narodima i imao vlast nad cijelim svijetom, ne
uzdigavši se zbog preuzetnosti svog autoriteta, već
sam se uvijek ponašao pravedno i blago, namjeravao
sam da svoje podanike stalno namirujem u mirnom
životu i stvaram kraljevstvo mirno i otvoreno za
prolaz do krajnjih obala, za obnovu mira, koji se želi
od svih ljudi.
3 Sada kada sam pitao svoje savjetnike kako bi se to
moglo ostvariti, Aman, koji se isticao mudrošću među
nama, i bio je odobren zbog svoje stalne dobre volje i
nepokolebljive vjernosti, i imao je čast drugog mjesta
u kraljevstvu,
4 Objavio nam je da je u svim narodima širom svijeta
bio raštrkan određeni zlobni narod, koji je imao
zakone suprotne svim narodima i neprestano prezirao
zapovijesti kraljeva, tako da ujedinjenje naših
kraljevstava, koje smo časno namjeravali, ne može
proći naprijed.
5 Videći, dakle, shvatamo da je samo ovaj narod
stalno u opoziciji sa svim ljudima, koji se razlikuju po
čudnom načinu svojih zakona i zlu pogođen našoj
državi, čineći sve nestašluke koje mogu da naše
kraljevstvo ne bude čvrsto utvrđeno:
6 Zato smo naredili da svi oni koje vam je Aman, koji
je određen nad poslovima i koji je pored nas, pisanim
putem označili, svi, sa svojim ženama i djecom, budu
potpuno uništeni mačem svojih neprijatelja , bez

3. svake milosti i sažaljenja, četrnaestog dana
dvanaestog mjeseca Adara ove ove godine:
7 Da oni, koji su nekada i sada također zlonamjerni, u
jednom danu sa nasiljem odu u grob, i tako zauvijek
ubuduće uzrokuju da se naši poslovi dobro riješe i bez
nevolja.
8 Tada je Mardocheus pomislio na sva djela
Gospodnja i uputio mu se molitvu,
9 Govoreći: Gospode, Gospode, kralju svemogućem:
jer je sav svijet u tvojoj vlasti, i ako si ti odredio da
spasiš Izraela, nema čovjeka koji bi ti mogao
suprotstaviti.
10 Jer ti si stvorio nebo i zemlju i sve čudesne stvari
pod nebom.
11 Ti si Gospodar svih stvari, i nema čovjeka koji ti se
može oduprijeti, koji si Gospodin.
12 Ti znaš sve, i znaš, Gospode, da se nisam poklonio
ponosnom Amanu ni u preziru ni oholosti, ni zbog
ikakve želje za slavom.
13 Jer sam mogao biti zadovoljan dobrom voljom za
spas Izraela da mu ljubim tabane.
14 Ali ovo sam učinio da ne bih više volio slavu
ljudsku od slave Božje: niti ću se klanjati nikome
osim tebi, Bože, niti ću to činiti u ponosu.
15 I sada, Gospode Bože i Kralju, poštedi svoj narod,
jer su njihove oči uprte u nas da nas dovedu u ništinu;
da, oni žele uništiti baštinu koja je bila tvoja od
početka.
16 Ne prezri dio koji si za sebe izbavio iz Egipta.
17 Usliši molitvu moju i budi milosrdan prema svome
naslijeđu; pretvori tugu našu u radost, da živimo,
Gospode, i hvalimo ime tvoje, i ne uništavaj usta onih
koji te hvale, Gospode.
18 Sav Izrael je na sličan način najusrdnije zavapio
Gospodu, jer je njihova smrt bila pred njihovim očima.
POGLAVLJE 14
1 I kraljica Estera, u strahu od smrti, pribegla je
Gospodu:
2 I odloži svoju slavnu odjeću, i obuče haljine
tjeskobe i žalosti, i umjesto dragocjenih pomada,
pokrije glavu pepelom i balegom, i tijelo svoje ponizi
jako, i sva mjesta svoje radosti ispuni. njenu pocepanu
kosu.
3 I pomolila se Gospodu Bogu Izraelovom govoreći:
Gospode moj, ti si jedini naš kralj: pomozi mi, pusto
ženo, kojoj osim tebe nema pomoći.
4 Jer je moja opasnost u mojim rukama.
5 Od mladosti svoje čuo sam u plemenu moje
porodice da si ti, Gospode, uzeo Izraela od svih ljudi,
a naše očeve od svih njihovih prethodnika, u trajno
nasledstvo, i da si izvršio sve što si im obećao.
6 I sada smo sagriješili pred tobom: zato si nas predao
u ruke našim neprijateljima,
7 Zato što smo se klanjali njihovim bogovima:
Gospode, ti si pravedan.
8 Ipak ih ne zadovoljava što smo u gorkom sužanjstvu;
9 Da će ukinuti ono što si svojim ustima odredio, i
uništiti baštinu tvoju, i zaustaviti usta onima koji te
hvale, i ugasiti slavu doma tvojega i oltara tvoga,
10 I otvori usta neznabošcima da iznese hvalu idolima,
i da veličaju tjelesnog kralja zauvijek.
11 Gospode, ne daj svoje žezlo onima koji su ništavi,
i neka se ne smiju našem padu; nego okrenu njihovu
namjeru na sebe i učini ga primjerom koji je započeo
ovo protiv nas.
12 Sjeti se, Gospode, javi se u vrijeme naše nevolje, i
daj mi smjelost, Kralju naroda i Gospodaru svake sile.
13 Daj mi rječit govor u mojim ustima pred lavom:
okreni njegovo srce da mrzi onoga koji se bori protiv
nas, da bude kraj njemu i svima koji su mu slični.
14 Ali izbavi nas svojom rukom i pomozi meni koji
sam opustošen i koji nemam druge pomoći osim tebe.
15 Ti znaš sve, Gospode; ti znaš da mrzim slavu
nepravednika i mrzim postelju neobrezanih i svih
neznabožaca.
16 Ti znaš moju potrebu: jer se gnušam znaka mog
visokog statusa, koji je na mojoj glavi u dane u
kojima se pokazujem, i da ga se gnušam kao
menstrualnu krpu, i da ga ne nosim kada sam privatno
sebe.
17 I da tvoja sluškinja nije jela za Amanovim stolom,
i da nisam mnogo cijenio kraljevu gozbu, niti pio vino
od naljeva.
18 Ni tvoja sluškinja nije imala nikakvu radost od
dana kada sam doveden ovamo u sadašnjost, nego u
tebi, Gospode Bože Abrahamov.
19 O ti, moćni Bože iznad svih, usliši glas očajnika i
izbavi nas iz ruku nestašnih, i izbavi me od mog
straha.
POGLAVLJE 15
1 A trećeg dana, kada je završila svoje molitve,
odložila je svoje žalosne haljine i obukla svoju slavnu
odjeću.
2 I slavno ukrašena, nakon što je prizvala Boga, koji
je posmatrač i spasitelj svega, povela je sa sobom
dvije sluškinje:
3 A na onu se naslonila, kao da se fino nosi;
4 A druga je slijedila, noseći svoj voz.
5 I bila je rumena od savršenstva svoje ljepote, a lice
joj je bilo veselo i vrlo ljubazno; ali srce joj je bilo u
tjeskobi od straha.
6 Zatim prošavši kroz sva vrata, stala je pred kralja,
koji je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, i bio je
odjeven u sve njegove haljine veličanstva, koje su
blistale zlatom i dragim kamenjem; i bio je veoma
užasan.
7 Tada podigavši svoje lice koje je blistalo
veličanstvom, pogleda je vrlo žestoko; i kraljica je
pala, i bila je blijeda, i onesvijestila se, i poklonila se
na glavu sluškinje koja je išla ispred nje.
8 Tada je Bog promijenio duh kralja u blagost, koji je
u strahu skočio sa svog prijestolja i uzeo je u svoje

4. naručje, sve dok nije došla sebi, te je utješio riječima
ljubavi i rekao joj:
9 Esther, šta je bilo? Ja sam tvoj brat, budi hrabar:
10 Ne umrijeti, iako je naša zapovijed opća: priđi.
11 I tako je podigao svoje zlatno žezlo i položio ga na
njen vrat,
12 I zagrlio je i rekao: Govori mi.
13 Tada mu je rekla: "Vidjela sam te, gospodaru, kao
anđela Božjeg, i srce mi se uznemirilo od straha od
tvojega veličanstva.
14 Jer si divan, gospodaru, i tvoje je lice puno milosti.
15 I dok je govorila, pala je od nesvjestice.
16 Tada se kralj uznemirio, i sve njegove sluge su je
tješile.
POGLAVLJE 16
1 Veliki kralj Artexerxes prinčevima i guvernerima
sto sedam i dvadeset provincija od Indije do Etiopije, i
svim našim vjernim podanicima, pozdrav.
2 Mnogi, što su češće počašćeni velikom blagodati
svojih milostivih prinčeva, to su više ponosni,
3 I trudite se ne samo da povrijedite svoje podanike,
ali ne možete podnijeti obilje, uzmite u ruke vježbanje
i protiv onih koji im čine dobro:
4 I oduzmite ne samo zahvalnost među ljudima, već i
uzdignute slavnim riječima razvratnih osoba, koje
nikada nisu bile dobre, misle da izmaknu pravdi
Božjoj, koje sve vide i mrze zlo.
5 Često je i pošten govor onih, kojima je povjereno da
upravljaju poslovima svojih prijatelja, učinio mnoge
koji su na vlasti da budu sudionici nevine krvi, i
obavio ih u nepopravljive nesreće:
6 Zavaravajući lažnošću i prijevarom svog razvratnog
ponašanja nevinost i dobrotu prinčeva.
7 Sada to možete vidjeti, kao što smo izjavili, ne
toliko iz drevnih historija, koliko možete, ako istražite
ono što je zlo učinjeno u posljednje vrijeme kroz
zlobno ponašanje onih koji su nedostojno postavljeni
na vlast.
8 I moramo se pobrinuti za vrijeme koje dolazi, da
naše kraljevstvo bude tiho i mirno za sve ljude,
9 I tako što mijenjamo naše svrhe, i uvijek
prosuđujemo stvari koje su evidentne s
ravnopravnijim postupkom.
10 Jer Aman, Makedonac, sin Amadata, koji je zaista
stranac od persijske krvi, i daleko od naše dobrote, i
kao stranac primljen od nas,
11 Do sada je zadobio naklonost koju pokazujemo
prema svakom narodu, jer se zvao našim ocem, i
neprestano je bio poštovan od svih sljedećih osoba do
kralja.
12 Ali on je, ne noseći svoje veliko dostojanstvo,
krenuo da nas liši našeg kraljevstva i života:
13 Mnogostrukim i lukavim obmanama tražili su od
nas uništenje, kao i od Mardoheja, koji nam je spasio
život, i neprestano pribavljao naše dobro, kao i od
besprijekorne Esther, dionice našeg kraljevstva, sa
cijelim njihovim narodom.
14 Jer na taj način je mislio, smatrajući da nemamo
prijatelja da bismo preveli kraljevstvo Perzijanaca na
Makedonce.
15 Ali nalazimo da Židovi, koje je ovaj zli jadnik
predao na potpuno uništenje, nisu zlikovi, već žive po
najpravednijim zakonima:
16 I da budu djeca najvišeg i najmoćnijeg, živog Boga,
koji je uredio kraljevstvo i nama i našim
praroditeljima na najizvrsniji način.
17 Zbog toga ne činite dobro da ne izvršite pisma koja
vam je poslao Aman, sin Amadatha.
18 Jer onaj koji je radio ove stvari, obješen je na
vratima Suze sa svom svojom porodicom: Bog, koji
vlada svim stvarima, koji mu se brzo osveti prema
njegovim pustinjama.
19 Stoga ćete objaviti kopiju ovog pisma na svim
mjestima, kako bi Židovi mogli slobodno živjeti po
svojim zakonima.
20 I pomozite im, da čak i isti dan, koji je trinaesti
dan dvanaestog mjeseca Adara, mogu biti osvetljeni
njima, koji će ih u vrijeme svoje nevolje napasti.
21 Jer svemogući Bog im se obratio u radost dana u
kojem je izabrani narod trebao poginuti.
22 Stoga, među svojim svečanim gozbama održavajte
ga velikim danom sa svim gozbama:
23 Da i sada i u budućnosti može biti sigurnost za nas
i dobro pogođene Perzijance; ali onima koji kuje
zaveru protiv nas spomen uništenja.
24 Stoga će svaki grad i zemlja, koji ne postupe u
skladu s ovim stvarima, biti uništeni bez milosti
ognjem i mačem, i bit će učinjeni ne samo
neprohodnim za ljude, već i najmrzljivijim za divlje
zvijeri i ptice zauvijek.