Croatian - 1st Maccabees.pdf

POGLAVLJE 1
1 I dogodi se, nakon što je Aleksandar, sin Filipa,
Makedonca, koji je došao iz zemlje Chettiim, porazio
Darija, kralja Perzijanaca i Međana, zakraljio se umjesto
njega, prvi nad Grčkom,
2 I vodio je mnoge ratove, i osvojio mnoge utvrde, i pobio
kraljeve zemlje,
3 I prošao je do kraja zemlje i uzeo plijen mnogim
narodima, tako da je zemlja bila tiha pred njim; pri čemu je
bio uzdignut i njegovo srce uzdignuto.
4 I okupio je moćnu snažnu vojsku i zavladao zemljama,
narodima i kraljevima, koji su mu postali poreznici.
5 Nakon toga se razbolio i osjetio da će umrijeti.
6 Stoga je pozvao svoje sluge, one koji su bili časni i koji
su bili odgajani s njim od njegove mladosti, i podijelio im
je svoje kraljevstvo, dok je još bio živ.
7 Tako je Aleksandar vladao dvanaest godina, a zatim je
umro.
8 Njegove su sluge vladale svaki na svom mjestu.
9 I nakon njegove smrti svi su stavili krune na sebe; tako su
činili njihovi sinovi poslije njih mnogo godina: i zla su se
umnožila na zemlji.
10 I izašao je iz njih zli korijen Antioh po imenu Epifan,
sin kralja Antioha, koji je bio talac u Rimu, a vladao je u
stotinu trideset i sedmoj godini kraljevstva Grka.
11 U one su dane iz Izraela izišli zli ljudi koji su mnoge
nagovarali govoreći: "Hajdemo i sklopimo savez s
narodima koji su oko nas; jer otkad smo otišli od njih, imali
smo mnogo žalosti."
12 Stoga im se ovaj uređaj dobro svidio.
13 Tada su neki od naroda bili toliko odlučni u tome da su
otišli kralju, koji im je dao dozvolu da rade prema
uredbama pogana:
14 Potom su sagradili vježbalište u Jeruzalemu prema
običajima pogana:
15 Oni su se neobrezali, napustili sveti savez i pridružili se
poganima i bili prodani da čine zlo.
16 Kad je kraljevstvo uspostavljeno pred Antiohom, on je
mislio vladati nad Egiptom kako bi mogao imati vlast nad
dva kraljevstva.
17 Stoga je ušao u Egipat s velikim mnoštvom, s bojnim
kolima, slonovima i konjanicima, i velikom mornaricom,
18 Zaratio je protiv Ptolemeja, kralja Egipta, ali ga se
Ptolemej uplašio i pobjegao; a mnogi su bili smrtno
ranjeni.
19 Tako su osvojili utvrđene gradove u zemlji egipatskoj i
on ih je oplijenio.
20 I nakon što je Antioh porazio Egipat, vratio se opet u sto
četrdeset i trećojgodini, i krenuo protiv Izraela i
Jeruzalema s velikim mnoštvom,
21 I oholo uđoše u Svetište i uzeše zlatni žrtvenik,
svijećnjak i sve posuđe njihovo,
22 I stols kruhovima postavljenim, posude za izlijevanje i
čaše. i zlatne kadionice, i veo, i krunu, i zlatne ukrase koji
su bili ispred hrama, sve je skinuo.
23 Uzeo je i srebro izlato i dragocjeno posuđe; uzeo je i
skriveno blago koje je našao.
24 I kad je sve odnio, otišao je u svoju zemlju, učinivši
veliki pokolj, i govorio je vrlo ponosno.
25 Zato je bila velika žalost u Izraelu, svugdje gdje su bili;
26 Tako da su knezovi i starješine tugovali, djevice i
mladići oslabili, a ljepota žena se promijenila.
27 Svaki je zaručnik podigao jadikovku, i ona koja je
sjedila u svadbenoj sobi bila je u nevolji,
28 Zemlja se također pokrenula za svoje stanovnike, i sav
je dom Jakovljev bio prekriven neredom.
29 I nakon što su istekle dvije godine, kralj je poslao svog
glavnog skupljača danka u judejske gradove, koji su došli u
Jeruzalem s velikim mnoštvom,
30 I govorio im je miroljubive riječi, ali sve je bila
prijevara; jer kad su mu povjerovali, on je iznenada udario
na grad, jako ga udario i uništio mnogo naroda Izraela.
31 Kad je uzeo plijen grada, zapalio ga je i srušio kuće i
zidove sa svih strana.
32 Ali žene i djecu zarobili su i zaposjeli stoku.
33 Tada su sagradili Davidov grad s velikim i čvrstim
zidom i moćnim kulama, i učinili ga svojom utvrdom.
34 I stavili su u nju grešni narod, zle ljude, i učvrstili se u
njoj.
35 Spremili su ga također s oružjem i namirnicama, i kad
su sakupili jeruzalemski plijen, ondje su ga položili, i tako
su postali teška zamka.
36 Jer to je bilo mjesto zasjede protiv Svetišta i zli
protivnik Izraelu.
37 Tako su prolili krv nevinu posvuda po Svetištu i
oskvrnili ga.
38 Tako su stanovnici Jeruzalema pobjegli pred njima;
grad je postao prebivalište stranaca i postao je tuđ onima
koji su u njemu rođeni; a vlastita su je djeca ostavila.
39 Svetište joj je opustošeno kao pustinja, blagdani njezini
pretvoreni su u žalost, subote njezine u porugu, čast joj u
prezir.
40 Kako je bila njezina slava, tako se povećala njezina
sramota, a njezina se uzvišenost pretvorila u žalost.
41 Štoviše, kralj Antioh je cijelom svom kraljevstvu pisao
da svi budu jedan narod,
42 Svatko treba ostaviti svoje zakone: tako su se svi pogani
složili prema zapovijedi kraljevoj.
43 Da, mnogi su Izraelci također pristali na njegovu vjeru, i
žrtvovali su idolima, i oskvrnili subotu.
44 Jer je kralj poslao pisma preko glasnika u Jeruzalem i u
judejske gradove da slijede tuđe zakone zemlje,
45 I zabrani paljenice, žrtve i ljevanice u Hramu; i da
oskvrnjuju subote i blagdane:
46 I oskvrnite svetište i svete ljude:
47 Podignite žrtvenike, lugove i kapelice idolima, i žrtvujte
svinjsko meso i nečiste životinje.
48 Neka također ostave svoju djecu neobrezanu, a njihove
duše učine odvratnim svakojakom nečistoćom i
oskvrnjenjem.
49 Do kraja bi mogli zaboraviti zakon i promijeniti sve
uredbe.
50 A tko god ne bi učinio po zapovijedi kraljevoj, rekao je,
neka umrije.
51 Na isti je način pisao cijelom svom kraljevstvu i
postavio nadglednike nad svim narodom, zapovijedajući
gradovima Jude da žrtvuju, grad po grad.
52 Tada se skupi k njima mnogo naroda, uključujući sve
one koji su napustili Zakon; i tako su počinili zla u zemlji;
53 I tjerao je Izraelce na skrovita mjesta, čak i kamo god su
mogli pobjeći u pomoć.
54 Petnaestoga dana mjeseca Casleua, u sto četrdeset i
petoj godini, postavili su gnusobu pustoši na žrtvenik i
sagradili žrtvenike idolima po gradovima Judinim sa svih
strana;

55 Palili su tamjan na vratima svojih kuća i na ulicama.
56 I kad su knjige zakona koje su našli, razbili, spalili su ih
vatrom.
57 I kod svakoga bi se našla neka knjiga oporuke ili ako bi
se tko držao zakona, kraljeva zapovijed bila je da ga se
ubije.
58 Tako su svojom vlašću činili Izraelcima svakoga
mjeseca, svima koji su se našli u gradovima.
59 Dvadeseti peti dan u mjesecu žrtvovali su na idolskom
žrtveniku, koji je bio na Božjem žrtveniku.
60 Tada su prema zapovijedi ubili neke žene koje su dale
obrezati svoju djecu.
61 I objesiše im dojenčad o vrat, opljačkaše im kuće i
pobiše one koji su ih obrezali.
62 Međutim, mnogi u Izraelu bili su potpuno odlučni i
čvrstiu sebi da ne jedu ništa nečisto.
63 Zato radije umrijeti, da se ne okaljaju jelima i da ne
oskvrne sveti savez; tako su umrli.
64 I bio je vrlo velik gnjev na Izraelu.
2. POGLAVLJE
1 U one dane ustade Matatija, sin Ivana, sina Simeonova,
svećenik Joaribovih sinova, iz Jeruzalema, i nastani se u
Modinu.
2 Imao je pet sinova, Joannana, zvanog Caddis:
3 Šimun; zove Thassi:
4 Juda, koji se zvao Makabejac:
5 Eleazar, zvani Avaran, i Jonatan, koji se zvao Apus.
6 Kad je vidio hule koje su se činile u Judi i Jeruzalemu,
7 On reče: Jao meni! zašto sam rođen da vidim ovu bijedu
svog naroda i svetog grada i da ondje prebivam, kad je
predan u ruke neprijatelju, a svetište u ruke tuđinaca?
8 Hram njezin posta kao čovjek bez slave.
9 Njezine slavne posude odvedene su u ropstvo, njezina su
djeca pobijena po ulicama, njezini mladići mačem
neprijatelja.
10 Koji narod nije imao udjela u njezinu kraljevstvu i nije
dobio njezin plijen?
11 Svi su njezini ukrasi odneseni; od slobodne žene postala
je ropkinja.
12 I gle, naše je svetište, naša ljepota i naša slava,
opustošena, a pogani su je oskvrnili.
13 Čemu ćemo, dakle, još živjeti?
14 Tada Matatija i njegovi sinovi razdriješe svoje haljine,
obukoše se u kostrijet i silno su tugovali.
15 U međuvremenu su kraljevi časnici, koji su prisiljavali
narod na ustanak, došli u grad Modin, da ih natjeraju na
žrtvu.
16 Kad su mnogi Izraelci došli k njima, skupiše se i
Matatija i njegovi sinovi.
17 Tada odgovoriše kraljevi službenici i rekoše Matatiji
ovako: Ti sivladar, častan i velik čovjek u ovom gradu,
ojačan sinovima i braćom.
18 Sada dakle dođi ti prvi i ispuni kraljevu zapovijed, kao
što su učinili svi pogani, da, i ljudi iz Jude također, i oni
koji su ostali u Jeruzalemu: tako ćeš ti i tvoj dom biti u
broju kraljevih. prijatelji, a ti i tvoja djeca bit ćete
počašćeni srebrom i zlatom i mnogim nagradama.
19 Tada Matatija odgovori i progovori jakim glasom: "Iako
mu se svinarodi koji su pod kraljevom vlašću pokoravaju,
i svaki otpadne od vjere svojih otaca, i pristane na njegove
zapovijedi,
20 Ipak, ja i moji sinovi i moja braća hodit ćemo u savezu
svojih otaca.
21 Ne daj Bože da ostavimo zakon i uredbe.
22 Nećemo poslušati kraljeve riječi da odstupimo od svoje
vjere ni desno ni lijevo.
23 Kad je prestao govoriti te riječi, dođe jedan od Židova
naočigled svih da prinese žrtvu na žrtveniku koji je bio u
Modinu, prema kraljevoj zapovijedi.
24 Kada je Matatija to vidio, zapalio se revnošću, a uzde su
mu zadrhtale, niti je mogao izdržati da pokaže svojgnjev
prema sudu: stoga je potrčao i ubio ga na žrtveniku.
25 I kraljeva povjerenika, koji je prisiljavao ljude na
žrtvovanje, ubio je u to vrijeme, a žrtvenik je srušio.
26 Tako je revno postupao za Božji zakon kao što je
Phinees učinio sa Zambrijem, sinom Salomovim.
27 Matatija je povikao po svem gradu iza glasa: "Tko god
revnuje za Zakon i drži Savez, neka me slijedi!"
28 Tako su on i njegovi sinovi pobjegli u planine i ostavili
sve što su imali u gradu.
29 Tada mnogi koji su tražili pravdu i pravo siđoše u
pustinju da ondje ostanu.
30 I oni, i djeca njihova, i žene njihove; i njihovu stoku; jer
su se nevolje povećale na njih.
31 Kad je bilo javljeno kraljevim slugama i vojsci koja je
bila u Jeruzalemu, u gradu Davidovu, da su neki ljudi, koji
su prekršili kraljevu zapovijed, sišli u skrovišta u pustinji,
32 Gonili su ih u velikom broju i sustigavši ih, utaborili su
se protiv njih i zaratili protiv njih u dan subotnji.
33 A oni im rekoše: "Neka bude dovoljno ono što ste do
sada učinili." izađite i učinite po zapovijedi kraljevoj i
živjet ćete.
34 Ali oni rekoše: "Nećemo izaći niti ćemo izvršiti kraljevu
zapovijed da oskvrnimo dan subotnji."
35 Tako su im dali bitku svom brzinom.
36 Ali oni im ne odgovoriše, niti kamenom baciše na njih,
niti zaustaviše mjesta gdje su ležali skriveni;
37 Ali reče: "Umrimo svi u svojoj nedužnosti! Nebo i
zemlja svjedočit će za nas da ste nas nepravedno ubili."
38 Tako su se u subotu digli protiv njih u bitku i pobili ih, s
njihovim ženama i djecom i njihovom stokom, do broja od
tisuću ljudi.
39 Kad su Matatija i njegovi prijatelji to shvatili, oplakivali
su ih do grla.
40 I jedan od njih reče drugome: Ako svi budemo činili
kao što su učinila naša braća, ine budemo se borili za svoje
živote i zakone protiv pogana, oni će nas sada brzo
iskorijeniti iz zemlje.
41 U to su vrijeme odredili: "Tko dođe s nama u borbu u
subotu, borit ćemo se protiv njega." niti ćemo sviumrijeti,
kao naša braća koja su ubijena na tajnim mjestima.
42 Tada mu je došla četa Asidejanaca koji su bili moćni
ljudi u Izraelu, čak svioni koji su bili dobrovoljno odani
zakonu.
43 I svi koji su bježali zbog progonstva pridružili su im se i
bili im oslonac.
44 Tako su udružili svoje snage i udarili grešne ljude u
svom gnjevu, i zle ljude u svom gnjevu; ali ostali su
pobjegli poganima u pomoć.
45 Tada su Matatija i njegovi prijatelji obišli i srušili
žrtvenike.
46 I svu djecu koju su našli neobrezane unutar izraelske
obale, hrabro su ih obrezali.
47 Progonili su i ohole ljude, i djelo im je uspjelo.

48 Tako su izvukli zakon iz ruku pogana i iz ruku kraljeva,
niti su dopustili da grešnik pobijedi.
49 Sada kada se približilo vrijeme da Matatija umre, reče
on svojim sinovima, Sada su oholost i prijekor dobili
snagu, i vrijeme uništenja, i gnjev gnjeva.
50 Sada dakle, sinovi moji, budite revni za zakon i dajte
svoje živote za savez svojih otaca.
51 Poziv na sjećanje što su činili naši očevi u svoje
vrijeme; tako ćete primiti veliku čast i vječno ime.
52 Nije li Abraham pronađen vjeran u kušnji, i to mu je
uračunato u pravednost?
53 Josip je u vrijeme svoje nevolje držao zapovijed i postao
gospodar Egipta.
54 Naš otac Phinees revnošću i revnošću stekao je savez
vječnog svećeništva.
55 Isus je za ispunjenje riječi postavljen za suca u Izraelu.
56 Caleb za svjedočenje prije nego što je zajednica primila
baštinu zemlje.
57 David je zbog svoje milosti posjedovao prijestolje
vječnog kraljevstva.
58 Ilija je zbog svoje revnosti i revnosti za zakon bio uzet
na nebo.
59 Ananija, Azarija i Misael, vjerovanjem su spašeni iz
plamena.
60 Daniel je zbog svoje nevinosti izbavljen iz usta lavova.
61 I tako gledajte kroz sva vremena, da nitko tko se uzda u
njega, neće biti svladan.
62 Ne boj se dakle riječi grešnog čovjeka: jer će njegova
slava biti gnoj i crvi.
63 Danas će biti uzdignut, a sutra ga više neće biti, jer se
vratio u svoj prah i njegova je misao propala.
64 Stoga, vi moji sinovi, budite hrabri i pokažite se kao
ljudi u korist zakona; jer po njemu ćete steći slavu.
65 I gle, znam da je tvoj brat Šimun čovjek od savjeta,
slušaj ga uvijek: on će ti biti otac.
66 Što se tiče Jude Makabejca, on je bio moćan i jak, čak i
od svoje mladosti: neka on bude vaš zapovjednik i vodite
bitku naroda.
67 Uzmite također k sebi sve one koji drže zakon i osvetite
nepravdu svome narodu.
68 Naknadite neznabošcima i pazite na zapovijedi zakona.
69 Tako ih je blagoslovio i bio pridružen svojim ocima.
70 I umro je u stotinu četrdeset i šestoj godini, a njegovi
sinovi su ga pokopali u grobnicama njegovih otaca u
Modinu, i sav je Izrael silno oplakivao za njim.
POGLAVLJE 3
1 Tada se na njegovo mjesto podiže njegov sin Juda, zvani
Makabejac.
2 Pomagahu mu sva njegova braća, a tako i svi koji bijahu
uz oca njegova, i hrabro su se borili u bici s Izraelom.
3 Tako je svome narodu ukazao veliku čast, obukao je
oklop kao div, opasao se svojim ratnim ormom, i vodio
bitke, štiteći vojsku svojim mačem.
4 U svojim je djelima bio poput lava i poput lavića koji riče
za svojim plijenom.
5 Jer On je progonio zle, i tražio ih je, i spalio je one koji
su gnjavili njegov narod.
6 Zbog toga su zli klonuli od straha od njega, i svi koji su
činili bezakonje bili su uznemireni, jer je spasenje
napredovalo u njegovoj ruci.
7 Ožalostio je mnoge kraljeve i razveselio Jakova svojim
djelima, i spomen je na njega blagoslovljen zauvijek.
8 Još je prošao kroz judejske gradove, istrebivši iz njih
bezbožnike i odvrativši gnjev od Izraela.
9 Tako da je bio poznat do kraja zemlje, i primio je k sebi
one koji su bili spremni propasti.
10 Tada je Apolonije okupio pogane i veliku vojsku iz
Samarije da se bore protiv Izraela.
11 Kad Juda to opazi, iziđe mu u susret, udariga i ubi:
mnogi padoše pobijeni, a ostali pobjegoše.
12 Stoga je Juda uzeo njihov plijen, a također i Apolonijev
mač, i njime se borio cijeli život.
13 Kad je Seron, vojvoda sirijske vojske, čuo da je Juda
okupio k sebi mnoštvo i društvo vjernih da pođu s njim u
rat;
14 Reče: "Steći ću sebi ime i čast u kraljevstvu." jer ću se
ići boriti s Judom i s onima koji su s njim, koji preziru
zapovijed kraljevu.
15 Tako ga je pripremio da ide gore, a s njim je pošla silna
vojska bezbožnika da mu pomogne i da se osveti od sinova
Izraelovih.
16 Kad se približio usponu Bethoronu, iziđe mu Juda u
susret s malom četom.
17 Kad su vidjeli vojsku koja im dolazi u susret, rekoše
Judi: Kako ćemo se moći, budućida smo tako malobrojni,
boriti protiv tako velikog mnoštva i tako jaki, budući da
smo spremnipasti u nesvijest od posta cijeli ovaj dan?
18 Juda mu odgovori: Nije teško mnogima biti zatvoren u
rukama nekolicine; i s Bogom nebeskim sve je jedno, da
izbavi s velikim mnoštvom ili malom četom.
19 Jer pobjeda u boju ne stoji u mnoštvu vojske; ali snaga
dolazi s neba.
20 Oni dolaze protiv nas u velikoj oholosti i bezakonju da
unište nas, naše žene i djecu, i da nas oplijene.
21 Ali mi se borimo za svoje živote i svoje zakone.
22 Zato će ih sam Gospodin srušiti pred našim licem, a što
se tiče vas, ne bojte ih se.
23 Čim je prestao govoriti, iznenada je skočio na njih, i
tako su Seron i njegova vojska bili svrgnuti pred njim.
24 I oni su ih progonili od nizbrdice Bethorona do ravnice,
gdje je ubijeno oko osam stotina ljudi od njih; a ostatak je
pobjegao u zemlju Filistejaca.
25 Tada poče strah od Jude i njegove braće i vrlo velik
strah padati na narode oko njih.
26 Dok je njegova slava došla do kralja, i svi su narodi
govorili o bitkama Judinim.
27 Kad je kralj Antioh čuo te stvari, bio je pun gnjeva:
stoga je poslao i okupio sve snage svog kraljevstva, čak i
vrlo jaku vojsku.
28 Otvorio je također svoje blago i dao svojim vojnicima
plaću za godinu dana, zapovjedivši im da budu spremni
kad god mu zatrebaju.
29 Ipak, kad je vidio da je novac od njegova blaga propao i
da su porezi u zemlji mali, zbog nesuglasica i kuge, koje je
donio u zemlju ukidanjem zakona koji su bili od davnina;
30 Bojao se da više neće moćipodnositi troškove, niti
imati takve darove koje bi davao tako velikodušno kao
prije: jer je bio bogatiji od kraljeva koji su bili prije njega.
31 Stoga, u velikoj zabuni, odluči poći u Perziju, tamo
uzeti danak od zemalja i prikupiti mnogo novca.
32 Tako je ostavio Lisija, plemića i jednog od kraljevske
krvi, da nadgleda kraljeve poslove od rijeke Eufrata do
granica Egipta.

33 I da odgaja sina Antioha, dok se ne vrati.
34 Štoviše, predao mu je polovicu svoje vojske i slonove, i
zapovjedio mu sve što je htio učiniti, kao i za one koji su
živjeli u Judi i Jeruzalemu.
35 Naime, da bi poslao vojsku protiv njih, da uništi i
iskorijeni snagu Izraelovu, i ostatak Jeruzalema, i da ukloni
njihov spomen s tog mjesta;
36 I da namjesti strance po svim njihovim krajevima i
ždrijebom podijeli njihovu zemlju.
37 Tako je kralj uzeo polovicu preostalih snaga i otišao iz
Antiohije, svog kraljevskog grada, sto četrdeset i sedme
godine; i prošavši rijeku Eufrat, prođe kroz visoke zemlje.
38 Tada je Lizije izabrao Ptolemeja, Dorimenova sina,
Nikanora i Gorgiju, moćne ljude među kraljevim
prijateljima:
39 S njima je poslao četrdeset tisuća pješaka i sedam tisuća
konjanika da uđu u zemlju Judinu i unište je, kako je kralj
zapovjedio.
40 Tako su krenuli sa svom svojom snagom, došli i
utaborili se kod Emausa u ravnici.
41 Trgovciu zemlji, čuvši slavu o njima, uzeše mnogo
srebra i zlata sa slugama i dođoše u tabor da kupe sinove
Izraelove za robove: također sila Sirije i zemlje Filistejaca
pridružili im se.
42 Sada kada su Juda i njegova braća vidjeli da su se bijede
umnožile, i da su se snage utaborile u svojim granicama:
jer su znali kako je kralj dao zapovijed da se uništi narod, i
potpuno ga uništi;
43 Rekoše jedan drugome: Vratimo trulo bogatstvo našega
naroda i borimo se za svoj narod i svetište.
44 Tada se skupi zajednica da budu spremni za bitku, da se
mole i traže milost i samilost.
45 A Jeruzalem je ležao prazan kao pustinja, nitko od djece
njegove nije ulazio ni izlazio; Svetište je također bilo
pogaženo, a tuđinci su držali utvrdu; pogani su imali svoje
prebivalište na tom mjestu; i radost je bila oduzeta Jakovu,
i svirala s harfom je prestala.
46 Zato su se Izraelci okupili i došli u Masfu, nasuprot
Jeruzalemu; jer u Maspi je bilo mjesto gdje su se molili
prije u Izraelu.
47 Tada su postili onaj dan, obukli su se u kostrijet, posuli
pepeo po glavama i razderali svoje haljine,
48 I otvori knjigu zakona, u kojoj su pogani nastojali
naslikati lik svojih slika.
49 Donijeli su i svećeničke haljine, prvine i desetine, i
podstakli nazireje koji su dovršili svoje dane.
50 Tada povikaše jakim glasom prema nebu govoreći: Što
ćemo s ovima i kamo ćemo ih odnijeti?
51 Jer je svetište tvoje pogaženo i oskvrnjeno, svećenicisu
tvoji u nevolji i poniženi.
52 I gle, pogani su se okupili protiv nas da nas unište: što
smišljaju protiv nas, ti znaš.
53 Kako ćemo im se moći suprotstaviti ako ti, Bože, ne
budeš naša pomoć?
54 Tada zatrubiše u trube i povikaše iza glasa.
55 I nakon toga Juda postavi zapovjednike nad narodom, i
to tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetare.
56 Ali onima koji su gradili kuće, ili su se zaručili, ili su
sadili vinograde, ili su bili plašljivi, zapovjedio je da se
svaki vrati u svoju kuću, prema zakonu.
57 Tako se tabor pomaknu i utabori na južnoj strani
Emausa.
58 I reče Juda, naoružajte se i budite hrabri ljudi, i gledajte
da budete spremnido jutra, da se možete boriti s ovim
narodima, koji su se okupili protiv nas da unište nas i naše
svetište.
59 Jer bolje nam je poginuti u boju, nego gledati nesreće
svoga naroda i naše svetinje.
60 Ipak, kako je volja Božja na nebu, tako neka čini.
POGLAVLJE 4
1 Tada je Gorgija uzeo pet tisuća pješaka i tisuću najboljih
konjanika i noću se izvukao iz tabora;
2 Na kraju bi mogao jurnuti na tabor Židova i iznenada ih
poraziti. A ljudi iz tvrđave bili su mu vodiči.
3 Kad je Juda to čuo, sam se povukao, i hrabri ljudi s njim,
da porazi kraljevu vojsku koja je bila u Emausu,
4 Dok su još snage bile raspršene iz tabora.
5 U srednje doba Gorgija je noću došao u tabor Judin; i kad
ondje nije našao nikoga, potražio ih je u planinama, jer je
rekao: Ovi bježe od nas
6 Ali čim je svanulo, Juda se pojavi u ravnici s tri tisuće
ljudi, koji ipak nisu imali ni oklopa ni mačeva na pameti.
7 I vidješe tabor pogana, da je jak i dobro upregnut, i da ga
okružuju konjanici; a ovi su bili stručnjaciza rat.
8 Tada reče Juda ljudima koji bijahu s njim: "Ne bojte se
njihova mnoštva niti se bojte njihova napada."
9 Sjetite se kako su naši očevi bili izbavljeni u Crvenom
moru, kad ih je faraon s vojskom progonio.
10 Sada dakle zavapimo k nebu, ako nam se možda
Gospodin smiluje i sjeti se zavjeta naših otaca, i uništi ovu
vojsku pred našim licem danas.
11 Da svi pogani znaju da postoji onaj koji izbavlja i
spašava Izraela.
12 Tada su strancipodigli oči i vidjeli ih kako im se
približavaju.
13 Zato su izašli iz tabora u boj; ali oni koji bijahu s Judom
zatrubiše u trube.
14 Tako su se pridružili bitki, a pogani su zbunjeni pobjegli
u ravnicu.
15 Ali svi zadnji od njih bili su pobijeni mačem: jer su ih
progonili do Gazere, i do ravnica Idumeje, i Azota, i
Jamnije, tako da ih je pobijeno oko tri tisuće ljudi.
16 Kad je to bilo učinjeno, Juda se vratio sa svojom
vojskom iz potjere za njima,
17 I reče narodu: Ne žudite za plijenom budućida je pred
nama bitka,
18 A Gorgija i njegova vojska su ovdje kraj nas u planini:
ali vi sada stanite protiv naših neprijatelja i pobijedite ih, a
nakon toga možete hrabro uzeti plijen.
19 Dok je Juda još govorio ove riječi, pojavi se dio njih
gledajući s planine:
20 Koji kad su opazili da su Židovi natjerali svoju vojsku u
bijeg i spalili šatore; jer dim koji se vidio objavio je što je
učinjeno:
21 Kad su dakle to opazili, silno su se uplašili, a vidjevši i
Judinu vojsku u ravnici spremnu za borbu,
22 Pobjegoše sviu zemlju tuđinsku.
23 Tada se Juda vrati da opljačka šatore, gdje su dobili
mnogo zlata, srebra, modre svile i morskog purpura i
veliko bogatstvo.
24 Poslije toga odoše kući i zapjevaše pjesmu zahvalnicu i
hvališe Gospodina na nebesima: jer je dobar, jer je vječna
ljubav njegova.

25 Tako je Izrael toga dana dobio veliko izbavljenje.
26 Svi strancikoji su pobjegli došli su i rekli Liziji što se
dogodilo:
27 On, kad je to čuo, bio je zbunjen i obeshrabren, jer niti
su Izraelu učinjene stvari koje je on htio, niti su se dogodile
stvari koje mu je kralj zapovjedio.
28 Sljedeće godine Lizije je dakle okupio šezdeset tisuća
odabranih pješaka i pet tisuća konjanika da ih pokori.
29 Tako su došli u Idumeju i razapeli svoje šatore u
Betsuri, a Juda ih je dočekao s deset tisuća ljudi.
30 I kad je vidio onu moćnu vojsku, pomoli se i reče:
Blagoslovljen si, Spasitelju Izraelov, koji si ugušio nasilje
moćnog čovjeka rukom svoga sluge Davida i predao
vojsku stranaca u ruke Jonatan, sin Šaulov, i njegov
štitonoša;
31 Zatvori ovu vojsku u ruke svom narodu Izraelu, neka se
postide u svojoj moći i konjanicima.
32 Onesvijesti ih i klone smjelost njihove snage, i neka se
potresu od njihove propasti!
33 Sruši ih mačem one koji te ljube i neka te sa
zahvalnošću hvale svi koji znaju tvoje ime.
34 Tako su se pridružili borbi; i bilo je ubijeno od vojske
Lizije oko pet tisuća ljudi, čak i prije njih oni su ubijeni.
35 Kad je Lizije vidio kako je njegova vojska tjerana u
bijeg, i muževnost Judinih vojnika, i kako su bili spremni
ili živjeti ili hrabro umrijeti, otišao je u Antiohiju, i okupio
četu stranaca, ipovećavši svoju vojsku nego što je bilo,
namjeravao je ponovno doći u Judeju.
36 Tada rekoše Juda i njegova braća: "Evo, naši su
neprijatelji zbunjeni; idemo gore da očistimo i posvetimo
Svetište."
37 Na to se skupi sva vojska i popeše se na brdo Sion.
38 I kad su vidjeli svetište opustjelo, i žrtvenik oskrnavljen,
i vrata spaljena, i grmlje koje raste u dvorištima kao u
šumi, ili u jednoj od planina, da, i svećeničke odaje
srušene;
39 Razdriješe haljine svoje, naricahu veliku i posuše se
pepelom po glavama,
40 I padoše ničice na zemlju, zatrubiše u trube i povikaše
prema nebu.
41 Tada je Juda odredio neke ljude da se bore protiv onih
koji su bili u tvrđavi, dok ne očisti Svetište.
42 Zato je izabrao svećenike besprijekornog ponašanja,
koji su imali zadovoljstvo u Zakonu.
43 Koji je očistio Svetište i iznio oskvrnjeno kamenje na
nečisto mjesto.
44 I dok su se dogovarali što da učine s žrtvenikom za
žrtve paljenice, koji je bio oskvrnjen;
45 Mislili su da je najbolje da ga sruše, da im ne bude na
porugu, jer su ga pogani oskvrnili; zato su ga srušili,
46 I položi kamenje na gori hrama na prikladno mjesto,
dok ne dođe prorok da pokaže što treba učiniti s njima.
47 Zatim su uzeli čitavo kamenje prema zakonu i sagradili
novi žrtvenik prema prijašnjem;
48 Napravio je Svetište i ono što je bilo u hramu i posvetio
predvorja.
49 Napravili su i nove svete posude i unijeli u Hram
svijećnjak, žrtvenik za žrtve paljenice, kadionicu i stol.
50 Na žrtveniku su zapalili tamjan i zapalili svjetiljke što
su bile na svijećnjaku da osvijetle Hram.
51 Nadalje su stavili kruhove na stol, raširili zastore i
dovršili sve radove koje su započeli raditi.
52 Dvadeset petog dana devetog mjeseca, koji se zove
mjesec Casleu, u sto četrdeset i osmojgodini, ustali su rano
ujutro,
53 I prinesoše žrtvu prema zakonu na novom žrtveniku za
žrtve paljenice što ga bijahu načinili.
54 Gledajte, u koje vrijeme i koji dan su ga pogani
oskvrnili, čak iu tom je bio posvećen pjesmama, i citrama, i
harfama, i cimbalima.
55 Tada sav narod pade ničice, klanjajući se i hvaleći Boga
neba, koji im je dao dobar uspjeh.
56 I tako su svetkovali posvećenje žrtvenika osam dana i
radosno su prinosili žrtve paljenice, i žrtvovali su žrtvu
oslobođenja i hvale.
57 I ukrasili su pročelje hrama zlatnim krunama i
štitovima; a vrata i sobe su obnovili i na njih objesili vrata.
58 Tako je bilo vrlo veliko veselje među ljudima, jer je
poruga pogana bila uklonjena.
59 Nadalje, Juda i njegova braća sa cijelom izraelskom
zajednicom odredili su da se dani posvećenja žrtvenika
drže u svom vremenu iz godine u godinu u razmaku od
osam dana, od dvadeset petog dana mjeseca Casleua. , s
veseljem i radošću.
60 U to su vrijeme također sagradili brdo Sion s visokim
zidinama i jakim kulama unaokolo, da ne bi pogani došli i
pogazili ga kao što su prije činili.
61 I postavili su tamo garnizon da ga čuva, i utvrdili su
Bethsura da ga sačuva; da bi narod mogao imati obranu od
Idumeje.
POGLAVLJE 5
1 Kad su narodi uokolo čuli da je žrtvenik sagrađen i
svetište obnovljeno kao i prije, to im se vrlo razljuti.
2 Stoga su mislili uništiti generaciju Jakovljevu koja je bila
među njima, i nakon toga su počeli ubijati i uništavati
ljude.
3 Tada se Juda borio protiv Ezavovih sinova u Idumeji kod
Arabattine, jer su opsjedali Gael; i on ih je snažno potukao,
smanjio njihovu hrabrost i uzeo im plijen.
4 Također se sjetio ozljede Beanove djece, koja su bila
zamka i uvreda ljudima, jer su ih čekali na putevima.
5 Zatvorio ih je dakle u kule, utaborio se protiv njih i
potpuno ih uništio, a kule toga mjesta spalio vatrom i sve
što je bilo u njima.
6 Poslije je prešao k Amonovim sinovima, gdje je zatekao
moćnu silu i mnogo naroda, s Timotejem, njihovim
zapovjednikom.
7 Tako je vodio mnoge bitke s njima, dok napokon nisu bili
zbunjeni pred njim; i on ih udari.
8 Kad je zauzeo Jazar i gradove koji su mu pripadali, vratio
se u Judeju.
9 Tada su se pogani koji su bili u Galaadu okupili protiv
Izraelaca koji su bili u njihovim krajevima, da ih unište; ali
su pobjegli u tvrđavu Dathema.
10 Poslao je pisma Judi i njegovoj braći: Pogani koji su
oko nas okupili su se protiv nas da nas unište.
11 I oni se spremaju doći i zauzeti tvrđavu u koju smo
pobjegli, Timotej je bio zapovjednik njihove vojske.
12 Dođi dakle sada i izbavi nas iz njihovih ruku, jer mnogi
od nas su pobijeni.
13 Da, sva naša braća koja su bila u mjestima Tobie
pogubljena su: njihove žene i svoju djecu također su odveli

u zarobljeništvo i odnijeli njihovu robu; i ondje su uništili
oko tisuću ljudi.
14 Dok su se ova pisma još čitala, gle, dođoše drugi
glasnici iz Galileje s razderanom odjećom i izvijestiše o
ovome:
15 I reče:Oni iz Ptolemaide, Tira i Sidona i sve Galileje od
pogana okupili su se protiv nas da nas unište.
16 Kad su Juda i narod čuli te riječi, skupi se velika
zajednica da se posavjetuju što će učiniti za svoju braću,
koja su u nevolji i koja su ih napali.
17 Tada reče Juda svome bratu Šimunu: "Izaberi sebi ljude
pa idi i izbavi svoju braću koja su u Galileji, jer ja i moj
brat Jonatan idemo u zemlju Galaad."
18 Tako je ostavio Josipa, Zaharijina sina, i Azariju,
zapovjednike naroda, s ostatkom vojske u Judeji da je
čuvaju.
19 Njemu je dao zapovijed, rekavši: "Preuzmite brigu o
ovom narodu i gledajte da ne ratujete protiv pogana do
vremena kad se vratimo."
20 Šimunu je dano tri tisuće ljudi da ide u Galileju, a Judi
osam tisuća ljudi za zemlju Galaad.
21 Zatim Šimun ode u Galileju, gdje je vodio mnoge bitke
s poganima, tako da su pogani bili zbunjeni njime.
22 I progonio ih je do vrata Ptolemaide; a pogani su pobili
oko tritisuće ljudi, čiji je plijen uzeo.
23 A one koji su bili u Galileji i Arbattisu, njihove žene i
djecu i sve što su imali, odvede sa sobom i odvede ih u
Judeju s velikom radošću.
24 I Juda Makabejac i njegov brat Jonatan prijeđoše preko
Jordana i tri dana hoda po pustinji,
25 Gdje su se susreli s Nabatima, koji su im došli na
miroljubiv način, i rekli im sve što se dogodilo njihovoj
braćiu zemlji Galaad:
26 I kako su mnogi od njih bili zatvoreni u Bosori, i
Bosoru, i Alemi, Kasforu, Makedu i Karnaimu; svi su ti
gradovi jaki i veliki:
27 I da su bili zatvoreni u ostalim gradovima zemlje
Galaad, i da su za sutra odredili da dovedu svoju vojsku na
utvrde, da ih zauzmu i sve unište u jednom danu.
28 Tada su Juda i njegova vojska iznenada skrenuli putem
kroz pustinju prema Bosori; i kad je osvojio grad, pobio je
sve muškarce oštricom mača i uzeo sav njihov plijen, a
grad je spalio vatrom,
29 Odakle je krenuo noću i išao dok nije došao u tvrđavu.
30 Kad su ujutro pogledali gore, gle, tamo je bio bezbrojni
narod koji je nosio ljestve i druge ratne sprave da zauzmu
tvrđavu: jer su ih napali.
31 Kad Juda vidje da je bitka počela i da se vika grada diže
do neba s trubama i velikim zvukom,
32 Reče svojoj vojsci: Borite se danas za svoju braću.
33 I on je izašao iza njih u tri čete, koji su trubili u trube i
molili se.
34 Tada Timotejeva vojska, znajući da je to Makabejac,
pobjegne od njega; stoga ih on udari velikim pokoljem;
tako da je od njih toga dana ubijeno oko osam tisuća ljudi.
35 Učinivši to, Juda skrene u Masfu; i nakon što ga je
napao, uzeo je i pobio sve muškarce u njemu, primio
njegov plijen i spalio ga vatrom.
36 Odatle je otišao i zauzeo Casphon, Maged, Bosor i
druge gradove zemlje Galaad.
37 Nakon ovih događaja Timotej je okupio drugu vojsku i
utaborio se protiv Rafona s onu stranu potoka.
38 Tada je Juda poslao ljude da izvide vojsku i javili su
mu: "Svi pogani koji su oko nas okupili su se k njima, vrlo
velika vojska."
39 Također je unajmio Arape da im pomognu i oni su
podigli svoje šatore onkraj potoka, spremnidoći i boriti se
protiv tebe. Na to im Juda pođe u susret.
40 Tada Timotej reče zapovjednicima svoje vojske: Kad
Juda i njegova vojska dođu blizu potoka, ako on prijeđe
prvi do nas, nećemo mu se moćioduprijeti; jer on će nas
silno nadvladati:
41 Ali ako se uplaši i utabori se s onu stranu rijeke, mi
ćemo prijeći k njemu i pobijediti ga.
42 Kad se Juda približio potoku, zapovjedi narodnim
pismoznancima da ostanu kraj potoka, a njima zapovjedi:
"Neka nitko ne ostane u taboru, nego svi neka dođu u boj."
43 Tako je prvi otišao k njima, a sav narod za njim; tada su
svi pogani, zbunjeni pred njim, bacili svoje oružje i
pobjegli u hram koji je bio u Carnaimu.
44 Ali su zauzeli grad i spalili Hram sa svime što je bilo u
njemu. Tako je Carnaim bio pokoren, niti su mogli više
izdržati pred Judom.
45 Tada je Juda okupio sve Izraelce koji su bili u zemlji
Galaad, od najmanjeg do najvećeg, čak i njihove žene,
njihovu djecu i njihovu robu, vrlo veliku vojsku, da bi
mogli doći u zemlju Judeja.
46 Sada kad su došli do Efrona, (bio je to velik grad na
putu kojim su trebali ići, vrlo dobro utvrđen), nisu mogli
skrenuti od njega, ni desno ni lijevo, nego su morali proći
kroz sredinu to.
47 Tada ih gradski zatvoriše, a vrata zatrpaše kamenjem.
48 Tada im Juda posla miroljubivo govoreći: Dopustite
nam da prođemo vašom zemljom da uđemo u svoju zemlju
i nitko vam neće učiniti ništa nažao; proćićemo samo
pješice: ali mu nisu htjeli otvoriti.
49 Stoga je Juda zapovjedio da se objavi po vojsci da
svatko razape svoj šator na mjestu gdje se nalazio.
50 Tako su se vojnici utaborili i napadali grad cijeli taj dan
i cijelu tu noć, dok na kraju grad nije bio predan u njegove
ruke.
51 Koji je zatim pobio sve muškarce oštricom mača, i
uništio grad, i uzeo njegov plijen, i prošao kroz grad nad
onima koji su ubijeni.
52 Nakon toga pređoše preko Jordana u veliku ravnicu
pred Betsanom.
53 Juda je skupio one koji su dolazili iza i opominjao narod
cijelim putem, dok nisu došli u zemlju Judejsku.
54 Tako su se popeli na brdo Sion s radošću i veseljem,
gdje su prinijeli žrtve paljenice, jer nijedan od njih nije
ubijen dok se nisu vratili u miru.
55 Sada kada su Juda i Jonatan bili u zemlji Galaad, a
njegov brat Šimun u Galileji prije Ptolemaide,
56 Josip, Zaharijin sin, i Azarija, zapovjednici garnizona,
čuli su za hrabra i ratnička djela koja su činili.
57 Zato rekoše: "Steknimo i mi ime i pođimo se boriti
protiv pogana koji su oko nas."
58 Pa kad su zapovjedili garnizonu koji je bio s njima,
otišli su prema Jamniji.
59 Tada su Gorgija i njegovi ljudi izašli iz grada da se bore
protiv njih.
60 I tako se dogodilo da su Josip i Azaras bili natjerani u
bijeg i progonjeni do granica Judeje; i toga dana ubijeno je
oko dvije tisuće ljudi od naroda Izraelova.

61 Tako je došlo do velikog prevrata među sinovima
Izraelovim, jer nisu bili poslušni Judi i njegovoj braći, nego
su mislili učiniti neko hrabro djelo.
62 Štoviše, ti ljudi nisu došli iz potomstva onih, čijom je
rukom dano izbavljenje Izraelu.
63 Međutim, čovjek Juda i njegova braća bijahu na glasu u
očima svega Izraela i svih pogana, gdje god se čulo za
njihovo ime;
64 Dok im se narod okupio uz radosne klice.
65 Poslije je Juda izašao sa svojom braćom i borio se
protiv Ezavovih sinova u zemlji prema jugu, gdje je udario
Hebron i njegove gradove, srušio njegovu tvrđavu i spalio
kule unaokolo.
66 Odatle je otišao u zemlju Filistejaca i prošao kroz
Samariju.
67 U to su vrijeme neki svećenici, koji su željeli pokazati
svoju hrabrost, bili ubijeni u bitci, jer su otišli u borbu
nepromišljeno.
68 Tako se Juda obratio Azotu u filistejskoj zemlji, i kad je
srušio njihove žrtvenike, spalio njihove rezbarene kipove
vatrom i opljačkao njihove gradove, vratio se u zemlju
Judeju.
POGLAVLJE 6
1 Otprilike u to vrijeme kralj Antioh putujući kroz visoke
zemlje čuo je da je Elimais u zemlji Perziji bio grad vrlo
poznat po bogatstvu, srebru i zlatu;
2 I da je u njemu bio vrlo bogat hram, u kojem su bili zlatni
pokrivači, oklopi i štitovi, koje je ondje ostavio
Aleksandar, sin Filipov, makedonski kralj, koji je vladao
prvi među Grcima.
3 Zato je došao i tražio da zauzme grad i da ga oplijeni; ali
nije mogao, jer oni iz grada, pošto su bili upozoreni na to,
4 Ustao protiv njega u boju; on je pobjegao, otišao odande
s velikom mukom i vratio se u Babilon.
5 Nadalje, došao je netko koji mu je donio vijest u Perziju,
da su vojske, koje su išle protiv zemlje Judeje, potjerane u
bijeg.
6 I da je Lizija, koji je prvi izašao s velikom silom, bio
otjeran od Židova; i da su ojačani oružjem, moći i zalihama
plijena, koji su dobili od vojski, koje su uništili:
7 Također da su srušili gnusobu koju je postavio na
žrtvenik u Jeruzalemu, i da su okružili svetište visokim
zidinama, kao i prije, i njegov grad Bethsura.
8 Kad je kralj čuo ove riječi, bio je zaprepašten i jako
dirnut; nakon čega ga je položio na svoju postelju i
razbolio se od žalosti, jer ga nije zadesilo ono što je
očekivao.
9 I ondje je ostao mnogo dana, jer je njegova tuga bila sve
veća i veća, i računao je da će umrijeti.
10 Zato je sazvao sve svoje prijatelje i rekao im: “Nestao je
san iz mojih očiju i srce mi je klonulo od velike brige.
11 I mislio sam u sebi: U kakvu sam nevolju došao i kolika
je poplava bijede u kojoj sam sad! jer bio sam izdašan i
voljen u svojoj moći.
12 Ali sada se sjećam zla koja sam učinio u Jeruzalemu, i
da sam uzeo sve zlatne i srebrne posude koje su bile u
njemu, i poslao ih uništiti stanovnike Judeje bez razloga.
13 Vidim dakle da su me zbog toga ove nevolje snašle i,
evo, propadam od velike žalosti u tuđoj zemlji.
14 Tada je pozvao Filipa, jednog od svojih prijatelja,
kojega je postavio vladarom nad svim svojim kraljevstvom,
15 I dade mu krunu, svoju haljinu i svoj pečat, da odgoji
svoga sina Antioha i othrani ga za kraljevstvo.
16 Tako je kralj Antioh ondje umro u sto četrdeset i
devetoj godini.
17 Kad je Lizije saznao da je kralj mrtav, postavio je svoga
sina Antioha, kojega je odgojio kao mladog, da vlada
umjesto njega, i nadjenuo mu je ime Eupator.
18 Otprilike u to vrijeme oni koji su bili u kuli zatvorili su
Izraelce oko svetišta i uvijek su tražili njihovu nesreću i
pomoć poganima.
19 Stoga je Juda, namjeravajući ih uništiti, sazvao sav
narod da ih opsjedne.
20 Tako su se okupili i opkolili ih u stotinu i pedesetoj
godini, a on je napravio nosače za gađanje protiv njih i
druge strojeve.
21 Ali iziđoše neki od onih koji bijahu opkoljeni, s kojima
se pridružiše neki bezbožnici Izraelci.
22 I oni odoše kralju i rekoše: “Dokle će proćidok ne
izvršiš presudu i osvetiš našu braću?
23 Bili smo voljni služiti tvome ocu i činiti ono što on želi
od nas, i slušati njegove zapovijedi;
24 Zbog toga oni iz našeg naroda opsjedaju toranj i otuđili
su se od nas: štoviše, koliko god su nas mogli doskočiti,
pobili su i opljačkali našu baštinu.
25 Nisu digli ruku svoju samo na nas, nego i na svoje
granice.
26 I gle, danas opsjedaju kulu u Jeruzalemu da je zauzmu;
svetište i Betsuru također su utvrdili.
27 Stoga, ako ih brzo ne spriječiš, učinit će veće stvariod
ovih, niti ćeš moći njima vladati.
28 Kad je kralj to čuo, razljuti se i okupi sve svoje
prijatelje, i zapovjednike svoje vojske, i one koji su bili
zaduženi za konje.
29 Došle su k njemu i iz drugih kraljevstava i s morskih
otoka čete najamnika.
30 Tako da je broj njegove vojske bio sto tisuća pješaka,
dvadeset tisuća konjanika i trideset i dva slona uvježbanih
u borbi.
31 Ovi su prošli kroz Idumeju i utaborili se protiv
Bethsure, koju su napadali mnogo dana, stvarajući ratne
strojeve; ali oni iz Betsure izađoše, spališe ih vatrom i
hrabro se boriše.
32 Na to je Juda otišao s kule i utaborio se u Batzahariji,
nasuprot kraljevu taboru.
33 Tada je kralj, ustajući vrlo rano, žestoko marširao sa
svojom vojskom prema Bathzachariji, gdje ih je njegova
vojska pripremila za bitku, i zatrubila u trube.
34 I da bi slonove mogli izazvati na borbu, pokazali su im
krv grožđa i dudova.
35 Štoviše, podijelili su životinje među vojske, i za svakog
slona odredili su tisuću ljudi, naoružanih oklopima i s
mjedenim šljemovima na glavama; a osim toga, za svaku je
zvijer bilo zaređeno pet stotina najboljih konjanika.
36 Ovi su bili spremni u svakoj prilici: gdje god je zvijer
bila i kamo god je zvijer išla, išli su i oni, niti su od nje
odstupali.
37 I na zvijerima su bile jake kule od drveta, koje su
pokrivale svaku od njih, i bile su čvrsto opasane spravama:
na svakoj je također bilo trideset i dva jaka čovjeka, koji su
se borili protiv njih, pored Indijanca koji je vladao mu.
38 Što se tiče ostatka konjanika, postavili su ih s ove i s
one strane na dva dijela vojske dajući im znakove što da
rade, i upregnuti posvuda usred redova.

39 Kad je sunce obasjalo štitove od zlata i mjedi, planine
su zablistale od njega i zasjale poput plamenih svjetiljki.
40 Tako je dio kraljeve vojske bio raspoređen po visokim
planinama, a dio po dolinama ispod, marširali su dalje
sigurno i u redu.
41 Stoga su svi koji su čuli buku njihova mnoštva,
marširanje čete i zveckanje orama bili ganuti, jer je vojska
bila vrlo velika i moćna.
42 Tada se Juda i njegova vojska približiše i stupiše u
bitku, a u kraljevoj vojsci poginu šest stotina ljudi.
43 I Eleazar, koji se prezivao Savaran, opazivši da je jedna
od zvijeri, naoružana kraljevskim ormom, viša od svih
ostalih, i pretpostavivši da je kralj nad njom,
44 Stavi sebe u opasnost da izbavi svoj narod i stekne mu
vječno ime.
45 Stoga je hrabro natrčao na njega usred bitke, ubijajući s
desne i s lijeve strane, tako da su bili razdvojeni od njega
na obje strane.
46 Što se dogodilo, podvukao se pod slona, gurnuo ga
ispod i ubio ga; nakon čega je slon pao na njega i ondje je
umro.
47 Ali ostali Židovi, vidjevši silu kraljevu i silovitost
njegove vojske, okrenuše se od njih.
48 Tada se kraljeva vojska popne u Jeruzalem da ih
dočeka, a kralj razape svoje šatore protiv Judeje i protiv
brda Siona.
49 Ali s onima koji su bili u Bethsuri sklopio je mir: jer su
izašli iz grada, jer ondje nisu imali namirnica da izdrže
opsadu, budućida je to bila godina odmora za zemlju.
50 Tako je kralj zauzeo Betsuru i postavio ondje posadu da
je čuva.
51 Što se tiče Svetišta, opsjedao ga je mnogo dana: i ondje
je postavio topništvo s strojevima i instrumentima za
bacanje vatre i kamenja, i oružje za bacanje strijela i
praćki.
52 Nakon čega su također napravili strojeve protiv svojih
strojeva i vodili im bitku dugu sezonu.
53 Ipak, naposljetku, njihove posude bijahu bez namirnica
(jer to je bila sedma godina, a oni u Judeji koji su bili
izbavljeni od pogana, pojeli su ostatak zalihe;)
54 Ostalo ih je samo nekoliko u svetištu, jer ih je glad
toliko nadvladala da su se morali razići, svatko na svoje
mjesto.
55 U to je vrijeme Lizije čuo kako je Filip, koga je kralj
Antioh, dok je bio živ, postavio da odgaja njegova sina
Antioha, da on bude kralj,
56 Vraćen je iz Perzije i Medije, kao i kraljeva vojska koja
je išla s njim, i koja mu je nastojala preuzeti vođenje
poslova.
57 Stoga je otišao u svoj žurbi i rekao kralju i
zapovjednicima vojske i čete, Mi propadamo svaki dan, i
naše su namirnice malene, a mjesto koje opsjedamo je jako,
a poslovi kraljevstva leži na nama:
58 Sada budimo prijatelji s ovim ljudima i sklopimo mir s
njima i sa svim njihovim narodom;
59 I sklopi savez s njima, da će živjeti po svojim zakonima,
kao što su činili prije: jer su zbog toga nezadovoljni, i
učinili su sve te stvari, jer smo ukinuli njihove zakone.
60 Tako su kralj i knezovi bili zadovoljni: zato je poslao k
njima da sklope mir; i oni su to prihvatili.
61 I kralj i knezovi su im se zakleli, nakon čega su izašli iz
utvrde.
62 Tada je kralj ušao u brdo Sion; ali kad je vidio snagu
mjesta, prekršio je svoju zakletvu koju je dao i zapovjedio
da se sruši zid okolo.
63 Nakon toga je žurno otišao i vratio se u Antiohiju, gdje
je zatekao Filipa kao gospodara grada; pa se borio protiv
njega i silom zauzeo grad.
POGLAVLJE 7
1 Stotinu i jedne i pedesete godine Demetrije, sin
Seleukov, otišao je iz Rima i došao s nekoliko ljudi u grad
na morskojobali i ondje vladao.
2 I kad je ušao u palaču svojih predaka, tako se dogodilo da
su njegove snage zauzele Antioha i Liziju da ih dovedu k
njemu.
3 Stoga, kad je to saznao, rekao je: "Ne daj da im vidim
lica!"
4 Tako ih njegova vojska pobi. Kad je Demetrije bio
postavljen na prijestolje svoga kraljevstva,
5 Dođoše k njemu svi zli i bezbožni ljudi u Izraelu, koji za
svoga zapovjednika imahu Alkima, koji je želio biti veliki
svećenik.
6 I optužiše narod pred kraljem govoreći: Juda i njegova
braća pobili su sve tvoje prijatelje, a nas istjerali iz naše
zemlje.
7 Sada dakle pošalji nekog čovjeka u koga vjeruješ, neka
ode i vidi kakvu je pustoš napravio među nama iu kraljevoj
zemlji, i neka kazni njih sa svima onima koji im pomažu.
8 Tada je kralj izabrao Bakhida, kraljeva prijatelja, koji je
vladao s onu stranu potopa, i bio velik čovjek u kraljevstvu,
i vjeran kralju,
9 I njega je poslao s tim opakim Alkimom, koga je
postavio za velikog svećenika, i naredio mu da se osveti
sinovima Izraelovim.
10 Tako su otišli i došli s velikom silom u zemlju Judejsku,
gdje su poslali glasnike Judii njegovoj braći s
miroljubivim riječima prijevarom.
11 Ali oni se nisu obazirali na njihove riječi; jer su vidjeli
da su došli s velikom moći.
12 Tada se skupila kod Alkima i Bakhida četa pisara da
traže pravdu.
13 Sada su Asidejci bili prvi među sinovima Izraelovim
koji su tražili mir od njih:
14 Jer oni rekoše: 'Jedan svećenik iz potomstva Aronova
dolazi s ovom vojskom i neće nam učiniti ništa nažao.'
15 Tako je govorio s njima, miroljubivo, i zakleo im se,
govoreći: Nećemo nauditi ni vama ni vašim prijateljima.
16 Zato su mu povjerovali, ali je on uzeo od njih šezdeset
ljudi i pobio ih u jednom danu, prema riječima koje je
napisao,
17 Tijelo svetaca tvojih razbaciše i krv njihovu proliše oko
Jeruzalema, i nema ih tko pokopati.
18 Zato strah i trepet od njih obuze sav narod, koji
govoraše: Nema u njima istine ni pravde; jer su prekršili
savez i zakletvu koju su sklopili.
19 Nakon toga, maknuo je Bakhida iz Jeruzalema i razapeo
svoje šatore u Bezetu, kamo je poslao i uzeo mnoge od
ljudi koji su ga napustili, a također i neke od naroda, i kad
ih je pobio, bacio ih je u veliki jama.
20 Zatim je povjerio zemlju Alkimu i ostavio mu moć da
mu pomogne: tako je Bakhid otišao kralju.
21 Ali Alcimus se natjecao za prvosvećeništvo.

22 I k njemu su se pribjegavali svi oni koji su uznemiravali
narod, koji su, nakon što su osvojili zemlju Judu u svoju
vlast, učinili mnogo zla Izraelu.
23 Kad je Juda vidio svu nesreću koju su Alkim i njegova
družina učinili među Izraelcima, čak i nad neznabošcima,
24 Izišao je po svim krajevima Judeje unaokolo i osvetio se
onima koji su se odmetnuli od njega, tako da se više nisu
usudili poćiu zemlju.
25 S druge strane, kad je Alcimus vidio da su Juda i
njegova družina nadvladali, i znao da nije u stanju podnijeti
njihovu silu, otišao je ponovno kralju i rekao im sve
najgore što je mogao.
26 Tada je kralj poslao Nikanora, jednog od svojih časnih
knezova, čovjeka koji je nosio smrtnu mržnju prema
Izraelu, sa zapovijedi da uništi narod.
27 Tako Nikanor dođe u Jeruzalem s velikom vojskom; i
posla Judi i njegovoj braći prijevarne prijateljske riječi
govoreći:
28 Neka ne bude borbe između mene i tebe; Doći ću s
nekoliko ljudi, da te vidim na miru.
29 Došao je dakle k Judi i pozdravili su jedan drugoga u
miru. Međutim, neprijatelji su bili spremni odvesti Judu
nasiljem.
30 Nakon što je Juda saznao da je došao k njemu s
prijevarom, jako ga se bojao i nije mu više htio vidjeti lice.
31 Nikanor je također, kad je vidio da je njegov savjet
otkriven, izašao da se bori protiv Jude pored Kafaršalame:
32 Gdje je s Nikanorove strane bilo ubijeno oko pet tisuća
ljudi, a ostali su pobjegli u Davidov grad.
33 Nakon toga Nikanor se popeo na brdo Sion i izišli su iz
svetišta neki od svećenika i neki od narodnih starješina da
ga mirno pozdrave i pokažu mu žrtvu paljenicu koja je
prinesena za kralja.
34 Ali on im se rugao, smijao im se, sramotno ih vrijeđao i
oholo govorio:
35 I zakleo se u svom gnjevu, govoreći: Ako Juda i
njegova vojska sada ne budu predani u moje ruke, ako se
ikad opet vratim u sigurnosti, zapalit ću ovu kuću. I s tim je
otišao van silno bijesan.
36 Tada uđoše svećenici i stadoše pred oltar i hram, plačući
i govoreći:
37 Tisi, Gospodine, izabrao ovu kuću da se zove tvojim
imenom i da bude kuća molitve i prošnje za tvoj narod.
38 Osvetite se ovom čovjeku i njegovoj vojsci i neka padnu
od mača; sjetite se njihovih hula i ne dopustite im da se
više nastave.
39 Tako Nikanor izađe iz Jeruzalema i razape svoje šatore
u Bethoronu, gdje ga dočeka vojska iz Sirije.
40 Ali Juda se utabori u Adasi s tri tisuće ljudi i ondje se
pomoli govoreći:
41 Gospodine, kad su hulili oni koje je poslao asirski kralj,
tvoj je anđeo izišao i pobio ih sto osamdeset i pet tisuća.
42 Tako ti uništi ovu vojsku pred nama danas, da ostali
znaju da je hulio na tvoje svetište, a ti mu sudi prema
njegovoj zloći.
43 Tako su se trinaestog dana mjeseca Adara čete
pridružile bitki: ali Nikanorova vojska bila je zbunjena, a
on sam je prvi poginuo u bitci.
44 Kad su Nikanorovi vojnici vidjeli da je ubijen, bacili su
oružje i pobjegli.
45 Zatim su ih jurili jedan dan hoda, od Adasa do Gazere,
trubećiza njima uzbunu.
46 Tada su izašli iz svih gradova Judeje unaokolo i
zatvorili ih; tako da su oni, koji su se vratili na one koji su
ih progonili, svi bili pobijeni mačem, i nijedan od njih nije
ostao.
47 Poslije su uzeli plijen i plijen, i odsjekli Nikanorovu
glavu i njegovu desnicu, koju je tako ponosno ispružio, i
odnijeli ih, i objesili prema Jeruzalemu.
48 Zbog toga se narod silno radovao i slavio je taj dan kao
dan velikog veselja.
49 Štoviše, odredili su da se svake godine slavi ovaj dan,
budući da je trinaesti adara.
50 Tako je zemlja Judina malo vremena mirovala.
POGLAVLJE 8
1 Sada je Juda čuo za Rimljane, da su bili moćnii hrabri
ljudi, i takvi da bi s ljubavlju prihvatili sve što bi im se
pridružili, i sklopili savez prijateljstva sa svima koji bi im
došli;
2 I da su bili ljudi velike hrabrosti. Rečeno mu je također o
njihovim ratovima i plemenitim djelima koja su činili među
Galaćanima, i kako su ih osvojili i podvrgli im danaku;
3 I što su učinili u zemlji Španjolskoj, za osvajanje rudnika
srebra i zlata koji su tamo;
4 I da su svojom politikom i strpljivošću osvojili cijelo
mjesto, iako je bilo vrlo daleko od njih; i kraljevi također
koji su došli protiv njih s kraja zemlje, sve dok ih nisu
zbunili i silno ih srušili, tako da su im ostali davali danak
svake godine.
5 Osim toga, kako su u bici zbunili Filipa i Perzeja, kralja
Citima, s drugima koji su se podigli protiv njih i pobijedili
ih:
6 Kako je i Antioh, veliki kralj Azije, koji je došao protiv
njih u bitku, sa stotinu i dvadeset slonova, s konjanicima,
bojnim kolima i vrlo velikom vojskom, bio zbunjen od
njih;
7 I kako su ga uhvatili živa i sklopili savez da će on i oni
koji su vladali nakon njega plaćati veliki danak i dati taoce,
i ono što je bilo dogovoreno,
8 I zemlju Indiju, i Mediju i Lidiju i od najljepših zemalja,
koje su mu uzeli i dali kralju Eumenu:
9 Štoviše kako su Grciodlučili doćii uništiti ih;
10 I da su oni, znajući za to, poslali protiv njih izvjesnog
zapovjednika, i borili se s njima, pobili su mnoge od njih, i
odveli u zarobljeništvo njihove žene i njihovu djecu, i
opljačkali ih, i zauzeli njihovu zemlju, i srušili njihovu
snagu drži, i doveo ih da im budu sluge do današnjeg dana.
11 Rečeno mu je osim toga, kako su uništili i doveli pod
svoju vlast sva druga kraljevstva i otoke koji su im se u
bilo kojem trenutku opirali;
12 Ali sa svojim prijateljima i onima koji su se na njih
oslanjali, oni su bili u prijateljstvu: i da su osvojili
kraljevstva i daleka i blizu, tako da su ih se bojali svi koji
su čuli za njihovo ime.
13 I oni, kojima žele pomoći u kraljevstvo, vladaju; i koga
su opet htjeli, istisnu: konačno, da su bili jako uzvišeni:
14 Ipak, uza sve to nitko od njih nije nosio krunu niti bio
odjeven u grimiz da bi time bio uzvišen.
15 Štoviše, kako su sebi sagradili kuću senata, u kojoj je tri
stotine i dvadeset ljudi dnevno sjedilo u vijeću, uvijek se
savjetujući za narod, kako bi bili dobro uređeni:
16 I da su svoju vladu povjeravali jednom čovjeku svake
godine, koji je vladao cijelom njihovom zemljom, i da su

svi bili poslušni tom jednom, i da među njima nije bilo ni
zavisti ni nadmetanja.
17 Uzimajući u obzir ove stvari, Juda je izabrao Eupolema,
sina Ivana, sina Akosova, i Jazona, sina Eleazarova, i
poslao ih je u Rim, da sklopi s njima savez prijateljstva i
saveza,
18 I moliti ih da skinu s njih jaram; jer su vidjeli da je
kraljevstvo Grka tlačilo Izrael ropstvom.
19 Otišli su dakle u Rim, što je bilo vrlo dugo putovanje, i
došli su u senat, gdje su razgovarali i rekli.
20 Juda Makabejac sa svojom braćom i židovski narod
poslao nas je k vama da sklopimo s vama savez i mir i da
se upišemo kao vaši saveznici i prijatelji.
21 Dakle, ta se stvar svidjela Rimljanima.
22 A ovo je kopija poslanice koju je senat ponovno napisao
na mjedenim pločama i poslao u Jeruzalem, da ondje uz
sebe imaju spomen na mir i savezništvo:
23 Uspjeh Rimljanima i židovskom narodu na moru i
kopnu zauvijek: također mač i neprijatelj neka budu daleko
od njih,
24 Ako najprije dođe do bilo kakvog rata protiv Rimljana
ili bilo kojeg od njihovih saveznika u cijeloj njihovoj vlasti,
25 Narod Židova pomoći će im svim srcem, kako bude
određeno vrijeme.
26 Niti će dati bilo što onima koji ratuju protiv njih, ili im
pomoći hranom, oružjem, novcem ili brodovima, kako se
to činilo dobrim Rimljanima; ali oni će držati svoje saveze
ne poduzimajući ništa zbog toga.
27 Na isti način također, ako rat prvo dođe na židovski
narod, Rimljani će im pomoći svim svojim srcem, prema
vremenu koje im bude određeno.
28 Niti se daju živežne namirnice onima koji sudjeluju
protiv njih, ili oružje, ili novac, ili brodovi, kako se to
činilo dobrim Rimljanima; ali oni će se držati svojih
saveza, i to bez prijevare.
29 Prema ovim člancima Rimljani su sklopili savez sa
židovskim narodom.
30 Međutim, ako se nakon toga jedna ili druga strana
pomisle sastatikako bi nešto dodali ili umanjili, mogu to
učiniti po svojoj volji, a sve što dodaju ili oduzmu bit će
potvrđeno.
31 A što se tiče zla koje Demetrije čini Židovima, pisali
smo mu, govoreći: Zašto si svoj jaram stavio težak na naše
prijatelje i saveznike Židove?
32 Budu li se, dakle, još više žalili protiv tebe, mi ćemo im
učiniti pravdu i borit ćemo se s tobom na moru i kopnu.
POGLAVLJE 9
1 Nadalje, kad je Demetrije čuo da su Nikanor i njegova
vojska poginuli u bitci, poslao je po drugi put Bakhida i
Alkima u zemlju Judeju, a s njima i glavnu snagu svoje
vojske:
2 Koji su izašli putem koji vodi u Galgalu, i razapeli svoje
šatore pred Masalotom, koji je u Arbeli, i nakon što su ga
osvojili, pobili su mnogo ljudi.
3 I prvog mjeseca stotinu pedeset i druge godine utaborili
su se pred Jeruzalemom.
4 Odatle su krenuli i otišli u Bereju s dvadeset tisuća
pješaka i dvije tisuće konjanika.
5 Juda bijaše razapeo svoje šatore u Eleasi, a s njim tri
tisuće izabranih ljudi.
6 Oni su se jako uplašili, vidjevši tako veliku drugu vojsku;
nakon čega su se mnogi prenijeli iz vojske, tako da im nije
bilo više od osam stotina ljudi.
7 Kad je dakle Juda vidio da mu je vojska pobjegla i da ga
je bitka pritisnula, bio je jako uznemiren u umu i jako
ražalošćen, jer nije imao vremena da ih okupi.
8 Ali onima koji su ostali rekao je: "Ustanimo i pođimo
protiv svojih neprijatelja, ako se možda budemo mogli
boriti s njima."
9 Ali oni su ga odvraćali govoreći: Nikada nećemo moći;
radije sada spasimo svoje živote, a poslije ćemo se vratiti s
našom braćom i boriti se protiv njih: jer nas je malo.
10 Tada reče Juda: "Ne daj Bože da to učinim i pobjegnem
od njih! Ako je došlo naše vrijeme, umrimo muški za svoju
braću i ne kaljajmo svoju čast."
11 Tada se vojska Bakhidova povukla iz svojih šatora i
stala nasuprot njima, njihovi su konjanici bili podijeljeni u
dvije čete, a njihovi praćkaši i strijelci išli su pred vojskom,
a oni koji su marširali na čelu bili su svi moćni ljudi.
12 Što se tiče Bakhida, on je bio na desnom krilu: tako se
vojska približila na dva dijela i zatrubila u svoje trube.
13 I oni s Judine strane zatrubiše u svoje trube, tako da se
zemlja zatresla od buke vojske, a bitka je trajala od jutra do
mraka.
14 Kad Juda opazi da su Bakhid i snaga njegove vojske na
desnoj strani, povede sa sobom sve hrabre ljude,
15 Koji je zbunio desno krilo i progonio ih do brda Azota.
16 Ali kad oni s lijeve strane vidješe da su oni s desne
strane zbunjeni, pođoše s leđa za Judom i onima koji su bili
s njim za petama.
17 Nakon toga je došlo do žestoke bitke, tako da su mnogi
ubijeni na oba dijela.
18 I Juda je ubijen, a ostatak je pobjegao.
19 Tada su Jonatan i Šimun uzeli svog brata Judu i
pokopali ga u grobu njegovih otaca u Modinu.
20 I oplakivali su ga, i sav je Izrael silno naricao za njim i
oplakivao ga mnogo dana, govoreći:
21 Kako pade hrabar čovjek, koji je izbavio Izraela!
22 Ostale stvario Judi i njegovim ratovima, plemenitim
djelima koja je činio i njegovoj veličini nisu zapisane, jer
ih je bilo vrlo mnogo.
23 Nakon Judine smrti, zli su počeli isticati svoje glave u
svim krajevima Izraela, i ustali su svioni koji su činili
nepravdu.
24 U one dane također je bila vrlo velika glad, zbog koje se
zemlja pobunila i pošla s njima.
25 Tada je Bakhid izabrao zle ljude i učinio ih
gospodarima zemlje.
26 I raspitaše se i potražiše Judine prijatelje i dovedoše ih
Bakhidu, koji im se osveti i okrutno ih iskoristi.
27 Tako je bila velika nevolja u Izraelu, kakve nije bilo od
vremena kad se među njima nije vidio prorok.
28 Zbog toga su se skupili svi Judini prijatelji i rekli
Jonatanu:
29 Otkad je tvoj brat Juda umro, nemamo čovjeka kao što
je on da izađe protiv naših neprijatelja i Bakhida, i protiv
onih iz našeg naroda koji su nam protivnici.
30 Stoga smo te danas izabrali da budeš naš knez i
zapovjednik umjesto njega, da možeš voditi naše bitke.
31 Na to je Jonatan preuzeo vlast u to vrijeme i ustao
umjesto svoga brata Jude.
32 Ali kad je Bakhid to saznao, tražio je da ga ubije

33 Tada su Jonatan i njegov brat Šimun i svi koji su bili s
njim, opazivši to, pobjegli u pustinju Thecoe i razapeli
svoje šatore kraj vode jezera Asfar.
34 Što je Bakhid shvatio, došao je blizu Jordana sa svom
svojom vojskom u dan subotnji.
35 Jonatan bijaše poslao svoga brata Ivana, zapovjednika
naroda, da moli svoje prijatelje Nabate, da im ostave svoja
kola, koja su bila velika.
36 Ali Jambrijevi sinovi iziđoše iz Medabe, uzeše Ivana i
sve što je imao i pođoše s tim.
37 Nakon toga dođe vijest Jonatanu i Šimunu, njegovu
bratu, da su se Jambrijeva djeca dobro vjenčala i da su
doveli nevjestu iz Nadabathe s velikom povorkom, kao
kćer jednoga od velikih knezova Hanana.
38 Stoga se sjetiše Ivana, brata svojega, pa uziđoše i
sakriše se pod brdo.
39 Gdje podigoše svoje oči i pogledaše, i gle, velika buka i
velika kočija: i mladoženja izađe, i njegovi prijatelji i
braća, u susret im s bubnjevima, glazbenim instrumentima i
mnogim oružjem.
40 Tada su Jonatan i oni koji su bili s njim ustali protiv njih
s mjesta gdje su bili u zasjedi, i pobili ih tako da su mnogi
pali mrtvi, a ostatak je pobjegao u planinu, i sve su
pokupili. njihov plijen.
41 Tako se svadba pretvorila u žalost, a buka njihove
melodije u jadikovku.
42 Kad su u potpunosti osvetili krv svoga brata, okrenuli su
se opet u močvaru Jordana.
43 Kad je Bakhid to čuo, došao je u subotu na obale
Jordana s velikom silom.
44 Tada reče Jonatan svojoj četi: "Hajdemo sada gore i
borimo se za svoje živote, jer to nam danas ne stoji kao
prije.
45 Jer, gle, bitka je pred nama i iza nas, i voda Jordana s
ove i s one strane, močvara isto tako i šuma, niti ima mjesta
da skrenemo.
46 Zato vičite sada k nebu, da se izbavite iz ruku svojih
neprijatelja.
47 S tim su se udružili u bitku, a Jonatan je ispružio ruku
da udari Bakhida, ali on se okrenuo od njega.
48 Tada su Jonatan i oni koji su bili s njim skočili u Jordan
i preplivali na drugu obalu, ali drugi nisu prešli preko
Jordana do njih.
49 Tako je s Bakhidove strane tog dana ubijeno oko tisuću
ljudi.
50 Nakon toga vrati Bakhida u Jeruzalem i popravi
utvrđene gradove u Judeji; utvrdu u Jerihonu, i Emaus, i
Bethoron, i Betel, i Tamnatu, Faraton i Tafon, njih je
ojačao visokim zidinama, vratima i rešetkama.
51 I u njima je postavio stražu da tjeraju zlo na Izraela.
52 Također je utvrdio grad Bethsura, i Gazera, i toranj, i
stavio u njih vojsku, i opskrbu namirnicama.
53 Osim toga, uzeo je sinove poglavara u zemlji za taoce i
stavio ih u kulu u Jeruzalemu da ih čuvaju.
54 Štoviše, u stotinu pedeset i trećoj godini, u drugom
mjesecu, Alcimus je zapovjedio da se sruši zid unutarnjeg
dvorišta Svetišta; porušio je i djela proroka
55 I kad je počeo rušiti, čak i u to vrijeme Alcimus je bio
zaražen, i njegovi pothvati su bili spriječeni: jer su mu usta
bila začepljena, i bio je uzet, tako da više nije mogao ništa
govoriti, niti izdavati naredbe u vezi s njegova kuća.
56 Tako Alcimus umrije u to vrijeme s velikim mukama.
57 Kad je Bakhid vidio da je Alkim mrtav, vratio se kralju:
nakon čega je zemlja Judeja bila u mirovanju dvije godine.
58 Tada su se svi bezbožnici posavjetovali govoreći: "Evo,
Jonatan i njegova družina mirni su i žive bezbrižno: sada
ćemo, dakle, dovesti Bakhida ovamo, koji će ih sve uzeti u
jednoj noći."
59 Oni odoše i posavjetovaše se s njim.
60 Zatim se odmakne i dođe s velikom četom i tajno posla
pisma svojim pristašama u Judeju, da uhvate Jonatana i one
koji su bili s njim; ali nisu mogli, jer im je bio poznat
njihov savjet.
61 Stoga su uzeli od ljudi u zemlji, koji su bili autori te
nevolje, oko pedeset osoba, i ubili ih.
62 Poslije su ih Jonatan, Šimun i oni koji su bili s njim
odveli u Betbasi, koji je u pustinji, i popravili su ga
ruševine i ojačali.
63 Kad je to Bakhid saznao, okupio je svu svoju vojsku i
poslao poruku onima iz Judeje.
64 Zatim je otišao i opkolio Betbasi; i borili su se protiv
njega dugu sezonu i napravili ratne strojeve.
65 Ali Jonatan ostavi svoga brata Šimuna u gradu, a sam
ode u polje i iziđe s nekima.
66 I udari Odonarkesa i njegovu braću, i sinove
Phasironove u njihovu šatoru.
67 I kad ih je počeo udarati i došao sa svojim snagama,
Šimun i njegova četa su izašli iz grada i spalili ratne
strojeve,
68 I borio se protiv Bakhida, koga su oni zbunili, i teško su
ga mučili: jer su njegovi savjeti i muke bili uzaludni.
69 Stoga je bio vrlo ljut na zle ljude koji su mu savjetovali
da dođe u zemlju, budući da je mnoge od njih pobio i
namjeravao se vratiti u svoju zemlju.
70 Kad je Jonatan saznao za to, poslao je k njemu
veleposlanike da sklopi mir s njim i preda im zarobljenike.
71 Što je on prihvatio, i učinio prema njegovim zahtjevima,
i zakleo mu se da mu nikada neće nauditi sve dane njegova
života.
72 Kad mu je dakle vratio zarobljenike koje je prije bio
odveo iz zemlje Judeje, vratio se i otišao u svoju zemlju,
niti je više ulazio u njihove granice.
73 Tako je nestao mač u Izraelu, ali je Jonatan boravio u
Machmasu i počeo upravljati narodom; i uništio je
bezbožnike iz Izraela.
POGLAVLJE 10
1 U stotinu i šezdesetoj godini Aleksandar, Antiohov sin
zvan Epifan, popeo se i zauzeo Ptolemaidu: jer ga je narod
primio, zahvaljujući čemu je ondje vladao,
2 Kad je kralj Demetrije to čuo, okupio je vrlo veliku
vojsku i krenuo protiv njega da se bori.
3 Štoviše, Demetrije je slao pisma Jonatanu s riječima
ljubavi, tako da ga je veličao.
4 Jer je rekao: "Prvo sklopimo mir s njim, prije nego što se
pridruži Aleksandru protiv nas."
5 Inače će se sjetiti svih zala koje smo učinili njemu,
njegovoj braćii njegovu narodu.
6 Stoga mu je dao ovlast da okupi vojsku i osigura oružje
kako bi mu mogao pomoći u borbi; također je zapovjedio
da mu se predaju taoci koji su bili u kuli.
7 Tada dođe Jonatan u Jeruzalem i pročita pisma pred
cijelim narodom i onima koji su bili u kuli:

8 Oni su se silno uplašili kad su čuli da mu je kralj dao
vlast da skupi vojsku.
9 Nakon toga su oni iz kule predali svoje taoce Jonatanu, a
on ih je predao njihovim roditeljima.
10 Kad je to bilo učinjeno, Jonatan se nastanio u
Jeruzalemu i počeo graditi i popravljati grad.
11 I zapovjedi radnicima da sagrade zidove i brdo Sion i
okolo s četvrtastim kamenjem za utvrdu; i oni su tako i
učinili.
12 Tada su stranci, koji su bili u tvrđavama koje je sagradio
Bakhid, pobjegli;
13 Tako je svaki čovjek napustio svoje mjesto i otišao u
svoju zemlju.
14 Samo su u Bethsuri ostali neki od onih koji su napustili
zakon i zapovijedi: jer to je bilo njihovo utočište.
15 Kad je kralj Aleksandar čuo kakva je obećanja
Demetrije poslao Jonatanu: kad mu je također rečeno o
bitkama i plemenitim djelima koja su on i njegova braća
učinili, i o bolovima koje su podnijeli,
16 Reče: "Hoćemo li naći drugoga takvog čovjeka?" sada
ćemo ga stoga učiniti našim prijateljem i saveznikom.
17 Na to je napisao pismo i poslao mu ga, prema ovim
riječima, govoreći:
18 Kralj Aleksandar svome bratu Jonatanu šalje pozdrav:
19 Čuli smo za tebe da si čovjek velike moći i da si nam
prijatelj.
20 Zato te danas zaređujemo da budeš veliki svećenik svoje
nacije i da te nazivamo kraljevim prijateljem; (i uz to mu je
poslao purpurnu haljinu i zlatnu krunu:) i zahtijevamo od
tebe da uzmeš našu ulogu i zadržiš prijateljstvo s nama.
21 Tako je u sedmom mjesecu sto šezdesete godine, na
blagdan sjenica, Jonatan obukao svetu haljinu, skupio
vojsku i priskrbio mnogo oružja.
22 Kada je Demetrije to čuo, jako mu je bilo žao i rekao je:
23 Što smo učinili da nas je Aleksandar spriječio da se
sprijateljimo sa Židovima da ojača?
24 I ja ću im pisati riječi ohrabrenja i obećati im
dostojanstva i darove da mogu dobiti njihovu pomoć.
25 Poslao im je dakle ovo: Kralj Demetrije šalje pozdrav
židovskom narodu.
26 Budući da ste držali saveze s nama i ostali u našem
prijateljstvu, ne pridružujući se našim neprijateljima, mi
smo to čuli i veselimo se.
27 Zato nam sada i dalje ostanite vjerni, a mi ćemo vam
dobro uzvratiti za stvari koje činite u našu korist,
28 Dat će vam mnoge imunitete i dati vam nagrade.
29 A sada vas oslobađam, i za vaše dobro oslobađam sve
Židove od poreza, od carine na sol i od krunskih poreza,
30 I od onoga što mi pripada da primim za trećinu ili
sjeme, i polovicu plodova drveća, oslobađam od danas
nadalje, tako da ne budu uzeti iz zemlje Judeje, niti od tri
vladavine koje su joj dodane iz zemlje Samarije i Galileje,
od danas pa nadalje zauvijek.
31 Jeruzalem neka bude svet i slobodan, s granicama
svojim, od desetine i od poreza.
32 A što se tiče kule koja je u Jeruzalemu, predajem vlast
nad njom i dajem velikom svećeniku da u njoj postavi ljude
koje odabere da je čuvaju.
33 Štoviše, slobodno puštam na slobodu sve Židove, koji
su bili odvedeni u zarobljeništvo iz zemlje Judeje u bilo
koji dio moga kraljevstva, i hoću da svi moji službenici
oproste danak čak i za svoju stoku.
34 Nadalje, želim da svi blagdani, subote, mladi mjeseci i
svečani dani, tri dana prije blagdana i tri dana nakon
blagdana budu imunitet i sloboda za sve Židove u mom
kraljevstvu.
35 Također nitko neće imati ovlasti miješati se ili
uznemiravati bilo koga od njih u bilo kojoj stvari.
36 Nadalje, hoću da bude upisano među kraljevu vojsku
oko trideset tisuća ljudi Židova, kojima će se dati plaća kao
što pripada svim kraljevim snagama.
37 I od njih će neki biti postavljeni u kraljeve utvrde, od
kojih će također neki biti postavljeni nad poslovima
kraljevstva, koji su od povjerenja: i ja želim da njihovi
nadglednici i namjesnici budu sami od sebe, i da žive
nakon toga. svoje vlastite zakone, kako je kralj zapovjedio
u zemlji judejskoj.
38 A što se tiče tri vlade koje su Judeji dodane iz zemlje
Samarije, neka se spoje s Judejom, tako da se mogu
smatrati pod jednom, niti da se moraju pokoravati drugoj
vlasti osim vlasti velikog svećenika.
39 Što se tiče Ptolemaide i zemlje koja joj pripada, dajem
je kao besplatni dar svetištu u Jeruzalemu za potrebne
troškove svetišta.
40 Osim toga, dajem svake godine petnaest tisuća šekela
srebra iz kraljevih računa iz pripadajućih mjesta.
41 I sav višak, koji službenici nisu uplatili kao u prijašnje
vrijeme, od sada će se davati za radove u hramu.
42 I osim ovoga, pet tisuća šekela srebra, koje su uzimali
od korištenja hrama iz računa iz godine u godinu, čak i te
stvari će biti oslobođene, jer pripadaju svećenicima koji
služe.
43 I koji god da su oni koji bježe u hram u Jeruzalemu, ili
su unutar ovih sloboda, dužnici kralju, ili zbog bilo koje
druge stvari, neka budu na slobodi, i sve što imaju u mom
kraljevstvu.
44 Troškovi za gradnju i popravak radova u Svetištu dat će
se iz kraljevih računa.
45 Da, i za gradnju jeruzalemskih zidina i njegovo
utvrđivanje unaokolo, troškovi će se dati iz kraljevih
računa, kao i za gradnju zidina u Judeji.
46 Kad su Jonatan i narod čuli ove riječi, nisu im pripisali
zasluge niti su ih primili, jer su se sjećali velikog zla koje
je učinio u Izraelu; jer ih je jako pogodio.
47 Ali s Aleksandrom su bili vrlo zadovoljni, jer je on bio
prvi koji je tražio pravi mir s njima, a oni su uvijek bili
saveznici s njim.
48 Tada je kralj Aleksandar okupio velike snage i utaborio
se protiv Demetrija.
49 I nakon što su se dva kralja udružila u bitku,
Demetrijeva vojska je pobjegla, ali Aleksandar ga je
slijedio i nadjačao ih.
50 I nastavio je žestoku bitku sve dok sunce nije zašlo: i
toga dana Demetrije je ubijen.
51 Nakon toga Aleksandar je poslao veleposlanike
egipatskom kralju Ptolemeju s ovom porukom:
52 Budući da sam ponovno došao u svoje kraljevstvo, i
postavljen sam na prijestolje svojih predaka, i stekao sam
vlast, i svrgnuo Demetrija, i povratio našu zemlju;
53 Jer nakon što sam stupio u bitku s njim, i on i njegova
vojska bili smo zbunjeni od nas, tako da sjedimo na
prijestolju njegova kraljevstva:
54 Sada, dakle, sklopimo prijateljski savez i daj mi sada
svoju kćer za ženu; i ja ću biti tvoj zet i dat ću i tebe i nju
prema tvome dostojanstvu.

55 Tada je kralj Ptolemej odgovorio, rekavši: Sretan neka
je dan u kojem si se vratio u zemlju svojih otaca i sjeo na
prijestolje njihova kraljevstva.
56 A sada ću ti učiniti kako si napisao: sastanj se dakle u
Ptolemaidi da se vidimo; jer ću udati svoju kćer za tebe po
tvojoj želji.
57 Tako je Ptolemej otišao iz Egipta sa svojom kćeri
Kleopatrom, i došli su u Ptolemaidu u sto šezdeset drugoj
godini:
58 Tamo gdje ga je kralj Aleksandar dočekao, dao mu je
svoju kćer Kleopatru i proslavio njezino vjenčanje u
Ptolemaidi s velikom slavom, kao što je običaj kraljeva.
59 Sada je kralj Aleksandar pisao Jonatanu da dođe i
upozna ga.
60 On je zatim otišao časno u Ptolemaidu, gdje je susreo
dva kralja, i dao njima i njihovim prijateljima srebro i
zlato, i mnoge darove, i našao milost u njihovim očima.
61 U to su se vrijeme neki Izraelci, ljudi opakog života,
okupili protiv njega da ga optuže, ali ih kralj nije htio
poslušati.
62 Štoviše, kralj je zapovjedio da mu skinu haljine i odjenu
ga u purpur: i oni su tako i učinili.
63 I posadio ga je da sjedne nasamo i rekao svojim
knezovima: "Idite s njim usred grada i objavite da se nitko
protiv njega ne žali ni zbog čega i da ga nitko ne
uznemirava ni zbog čega." .
64 Kad su njegovi tužitelji vidjeli da je počašćen prema
objavi i odjeven u purpur, svi su pobjegli.
65 Tako ga je kralj počastio i uvrstio među svoje glavne
prijatelje, i učinio ga vojvodom i dionikom svoje vlasti.
66 Poslije se Jonatan vratio u Jeruzalem s mirom i
veseljem.
67 Nadalje u; sto šezdeset i pete godine došao je Demetrije,
sin Demetrijev, s Krete u zemlju svojih otaca:
68 Kad je kralj Aleksandar to čuo, bilo mu je sasvim žao i
vratio se u Antiohiju.
69 Tada je Demetrije postavio Apolonija, upravitelja
Celosirije, svojim vojskovođom, koji je okupio veliku
vojsku, utaborio se u Jamniji i poslao velikom svećeniku
Jonatanu govoreći:
70 Tise jedini dižeš protiv nas, a ja sam zbog tebe ismijan i
pogrđen: a zašto se hvališ svojom snagom protiv nas u
gorama?
71 Sada dakle, ako se uzdaš u vlastitu snagu, siđi k nama u
ravnicu, i ondje ćemo zajedno pokušati stvar: jer sa mnom
je moć gradova.
72 Pitaj i saznaj tko sam ja, i ostali koji su naši dionici, i
oni će ti rećida tvoja noga ne može pobjeći u njihovoj
zemlji.
73 Stoga sada nećeš moći podnijeti konjanike i tako veliku
moć u ravnici, gdje nema ni kamena ni kremena, ni mjesta
kamo bi se pobjeglo.
74 Dakle, kad je Jonatan čuo ove Apolonijeve riječi, bio je
ganut u svom umu, i izabravši deset tisuća ljudi, otišao je iz
Jeruzalema, gdje ga je dočekao njegov brat Šimun da mu
pomogne.
75 I razape svoje šatore protiv Jope; oni iz Jope zatvorili su
ga iz grada, jer je Apolonije ondje imao posadu.
76 Tada ga je Jonatan opsjeo, nakon čega su ga gradjani iz
straha pustili unutra; i tako je Jonatan osvojio Jopu.
77 Kada je Apolonije čuo za to, uzeo je tri tisuće
konjanika, s velikom vojskom pješaka, i otišao u Azot kao
onaj koji putuje, i time ga odvukao u ravnicu. jer je imao
veliki broj konjanika, u koje se pouzdao.
78 Zatim ga je Jonatan slijedio do Azota, gdje su se vojske
pridružile bitki.
79 Apolonije je ostavio tisuću konjanika u zasjedi.
80 I Jonathan je znao da je iza njega zasjeda; jer su se
okupili u njegovoj vojsci i bacali strijele na narod od jutra
do večeri.
81 Ali narod je stajao, kako im je Jonatan zapovjedio, i
tako su se konji neprijatelja umorili.
82 Tada je Šimun izveo svoju vojsku i postavio ih protiv
pješaka (jer su konjanici bili istrošeni) koje je on zbunio i
pobjegli.
83 Konjanici su također, raštrkani po polju, pobjegli u Azot
i otišli u Betdagon, hram svog idola, radi sigurnosti.
84 Ali Jonatan zapali Azot i gradove oko njega i uze im
plijen; a Dagonov hram, s onima koji su u njega pobjegli,
spalio je vatrom.
85 Tako je bilo spaljeno i pobijeno mačem gotovo osam
tisuća ljudi.
86 I odande je Jonathan maknuo svoju vojsku i utaborio se
protiv Ascalona, kamo su ljudi iz grada izašli i dočekali ga
s velikom pompom.
87 Nakon toga su se Jonatan i njegova vojska vratili u
Jeruzalem, s nešto plijena.
88 Sada kada je kralj Aleksandar čuo te stvari, još je više
iskazao čast Jonatanu.
89 I poslao mu je zlatnu kopču, kako se koristi onima koji
su kraljeve krvi: dao mu je također Accaron s njegovim
granicama u posjed.
POGLAVLJE 11
1 I kralj Egipta okupi veliku vojsku, poput pijeska što leži
na morskojobali, i mnoge lađe, i krenu prijevarom da
dobije Aleksandrovo kraljevstvo i pridruži ga svom
vlastitom.
2 Nakon toga je otputovao u Španjolsku na miran način,
tako da su mu gradovi otvorili i susreli ga: jer kralj
Aleksandar im je tako naredio, jer je bio njegov šurjak.
3 Kad je Ptolemej ušao u gradove, postavio je u svaki od
njih posadu vojnika da ga čuvaju.
4 I kad je došao blizu Azota, pokazali su mu Dagonov
hram koji je bio spaljen, i Azot i njegova predgrađa koja su
bila uništena, i tijela koja su bila bačena u stranu i ona koja
je spalio u bitci; jer su ih napravili gomile pored puta kojim
je trebao proći.
5 Također su rekli kralju što je Jonatan učinio, da bi ga
mogao okriviti, ali je kralj šutio.
6 Tada je Jonatan dočekao kralja s velikom raskošnošću u
Jopi, gdje su pozdravili jedan drugoga i prenoćili.
7 Nakon toga, kad je Jonatan otišao s kraljem do rijeke
zvane Eleuter, vratio se opet u Jeruzalem.
8 Kralj Ptolomej je dakle, nakon što je dobio vlast nad
gradovima uz more do Seleukije na morskoj obali, smišljao
opake savjete protiv Aleksandra.
9 Potom je poslao poslanike kralju Demetriju govoreći:
Dođi, sklopimo savez između nas, i dat ću ti svoju kćer
koju ima Aleksandar, a ti ćeš kraljevati u kraljevstvu svoga
oca.
10 Jer se kajem što sam mu dao svoju kćer, jer je htio da
me ubije.

11 Tako ga je oklevetao jer je žudio za njegovim
kraljevstvom.
12 Zato mu je on uzeo njegovu kćer i dao je Demetriju, a
Aleksandra je napustio, tako da se njihova mržnja javno
pročula.
13 Tada je Ptolomej ušao u Antiohiju, gdje je stavio dvije
krune na svoju glavu, krunu Azije i krunu Egipta.
14 U srednje vrijeme bio je kralj Aleksandar u Ciliciji, jer
su se oni koji su živjeli u tim krajevima odmetnuli od
njega.
15 Ali kad je Aleksandar čuo za to, krenuo je u rat protiv
njega: na što je kralj Ptolemej izveo svoju vojsku, dočekao
ga s moćnom silom i natjerao ga u bijeg.
16 Tako je Aleksandar pobjegao u Arabiju da se ondje
brani; ali kralj Ptolomej je bio uzvišen:
17 Jer je Zabdiel Arabljanin skinuo Aleksandrovu glavu i
poslao je Ptolemeju.
18 Kralj Ptolomej je također umro treći dan nakon toga, a
oni koji su bili u utvrdama pobijeni su jedni od drugih.
19 Na taj je način Demetrije vladao u sto šezdeset i sedmoj
godini.
20 U isto vrijeme Jonatan okupi one koji su bili u Judeji da
zauzmu toranj koji je u Jeruzalemu; i podiže protiv njega
mnoge ratne sprave.
21 Tada su došli bezbožnici, koji su mrzili svoj narod,
otišli kralju i rekli mu da je Jonatan opsjeo kulu,
22 Kada je čuo za to, razljutio se i odmah se udaljio, došao
je u Ptolemaidu i pisao Jonatanu da ne opsjeda kulu, nego
da dođe i razgovara s njim u Ptolemaidi u velikoj žurbi.
23 Ipak, Jonatan, kad je to čuo, zapovjedi da ga i dalje
opsjedaju; i odabra neke od izraelskih starješina i
svećenika, i izloži se opasnosti;
24 I uze srebro i zlato, i odjeću, i razne darove osim toga, i
ode u Ptolemaidu k kralju, gdje je našao milost u njegovim
očima.
25 I premda su se neki bezbožni ljudi iz naroda žalili na
njega,
26 Ipak, kralj ga je zamolio kao što su prije činili njegovi
prethodnici, i unaprijedio ga u očima svih njegovih
prijatelja,
27 I potvrdi ga u velikom svećeništvu i u svim počastima
koje je prije imao, i dade mu prvenstvo među njegovim
glavnim prijateljima.
28 Tada je Jonatan zamolio kralja da Judeju oslobodi
danka, kao i tri vladavine, sa zemljom Samarijom; a on mu
obeća tri stotine talenata.
29 Tako je kralj pristao i napisao pisma Jonatanu o svemu
ovome na ovaj način:
30 Kralj Demetrije šalje pozdrav svome bratu Jonatanu i
židovskom narodu.
31 Šaljemo vam ovdje kopiju pisma koje smo napisali
našem rođaku Lastenu u vezi s vama, da ga možete vidjeti.
32 Kralj Demetrije šalje pozdrav svom ocu Lastenu:
33 Odlučni smo činiti dobro narodu Židova, koji su naši
prijatelji, i držati se saveza s nama, zbog njihove dobre
volje prema nama.
34 Stoga smo im potvrdili granice Judeje, s tri vlade
Apherema i Lydda i Ramathem, koje su dodane Judeji iz
zemlje Samarije, i sve što im pripada, za sve one koji
žrtvuju u Jeruzalemu, umjesto plaćanja koje je kralj primao
od njih godišnje od plodova zemlje i drveća.
35 A što se tiče drugih stvari koje nam pripadaju, od
desetina i carina koje se odnose na nas, kao što su također
solane i krunskiporezi, koji nam pripadaju, oslobađamo ih
se svih njih radi njihove olakšice.
36 I ništa od ovoga neće biti opozvano od sada zauvijek.
37 Sada, dakle, gledaj da napraviš kopiju ovih stvari i neka
se preda Jonatanu i neka se postavi na svetoj gori na
vidljivom mjestu.
38 Nakon toga, kad je kralj Demetrije vidio da je zemlja
tiha pred njim i da mu se ne pruža nikakav otpor, poslao je
svu svoju vojsku, svakoga na svoje mjesto, osim nekih četa
stranaca koje je okupio od otocipogana: zato ga mrziše sve
snage njegovih otaca.
39 Štoviše, postojao je neki Trifon, koji je prije bio
Aleksandrov dio, koji je, vidjevši da sva vojska mrmlja
protiv Demetrija, otišao k Simalkuju Arabljaninu koji je
odgojio Antioha, mladog Aleksandra, sina,
40 I žestoko ga je zamolio da mu preda ovog mladog
Antioha, kako bi mogao vladati umjesto svoga oca; on mu
je stoga rekao sve što je Demetrije učinio, i kako su njegovi
ratnici bili u neprijateljstvu s njim, i ondje je ostao dugo
sezona.
41 U međuvremenu je Jonatan poslao kralju Demetriju da
izbaci one koji su bili u kuli iz Jeruzalema, a također i one
u tvrđavama, jer su se borili protiv Izraela.
42 Tako je Demetrije poslao Jonatanu, rekavši: Neću
učiniti ovo samo za tebe i tvoj narod, nego ću jako počastiti
tebe i tvoj narod, ako bude prilike.
43 Sada ćeš dakle dobro učiniti ako mi pošalješ ljude da mi
pomognu; jer su sve moje snage otišle od mene.
44 Na to mu je Jonatan poslao tri tisuće jakih ljudi u
Antiohiju; i kad su došli kralju, kralj se vrlo obradovao
njihovom dolasku.
45 Ali oni iz grada skupiše se usred grada do sto dvadeset
tisuća ljudi i htjedoše ubiti kralja.
46 Zato je kralj pobjegao u dvorište, ali oni iz grada
zadržali su gradske prolaze i počeli se boriti.
47 Tada je kralj pozvao Židove u pomoć, koji su svi
odjednom došli k njemu i razišli se po gradu i pobili toga
dana u gradu stotinu tisuća.
48 Također su zapalili grad i uzeli mnogo plijena toga dana
i izbavili kralja.
49 Kad su oni iz grada vidjeli da su Židovi osvojili grad
kako su htjeli, njihova je hrabrost pala; stoga su se molili
kralju i vikali govoreći:
50 Daj nam mir i neka Židovi prestanu napadati nas i grad.
51 S tim su odbacili svoje oružje i sklopili mir; i Židovi su
bili počašćeni u očima kralja i u očima svih koji su bili u
njegovom kraljevstvu; i vratiše se u Jeruzalem s velikim
plijenom.
52 Tako je kralj Demetrije sjeo na prijestolje svoga
kraljevstva, a zemlja je bila tiha pred njim.
53 Ipak je krio u svemu što je ikada govorio, i otuđio se od
Jonathana, niti ga je nagradio prema dobrobitima koje je
primio od njega, ali ga je jako mučio.
54 Nakon toga vratio se Trifon, a s njim i malo dijete
Antioh, koji je vladao i bio okrunjen.
55 Tada su se okupili oko njega svi ratnici koje je
Demetrije otjerao, i borili su se protiv Demetrija, koji je
okrenuo leđa i pobjegao.
56 Štoviše, Tripun je uzeo slonove i osvojio Antiohiju.
57 U to je vrijeme mladi Antioh pisao Jonatanu, rekavši:
Potvrđujem te u veliko svećenstvo i postavljam te za
vladara nad četiri vlade i da budeš jedan od kraljevih
prijatelja.

58 Na to mu je poslao zlatne posude da u njima služi, i
dopustio mu da pije zlato, da bude odjeven u purpur i da
nosi zlatnu kopču.
59 I svog brata Šimuna postavio je za zapovjednika od
mjesta zvanog Tirske ljestve do granica Egipta.
60 Tada je Jonatan izašao i prošao kroz gradove s onu
stranu vode, a sve sirijske snage okupile su se oko njega da
mu pomognu; i kad je došao do Askalona, oni iz grada su
ga časno dočekali.
61 Odakle je otišao u Gazu, ali su ga oni iz Gaze zatvorili;
stoga ga je opkolio i vatrom spalio predgrađa i opljačkao
ih.
62 Nakon toga, kad su oni iz Gaze uputili molitvu
Jonatanu, on je sklopio mir s njima i uzeo sinove njihovih
poglavara za taoce, poslao ih u Jeruzalem i prošao kroz
zemlju do Damaska.
63 Kad je Jonatan čuo da su Demetrijevi knezovi došli u
Cades, koji je u Galileji, s velikom silom, namjeravajući ga
istjerati iz zemlje,
64 On im pođe u susret, a svoga brata Šimuna ostavi na
selu.
65 Tada se Šimun utabori protiv Betsure i bori se protiv nje
dugo vremena, i zatvori je.
66 Ali oni su željeli imati mir s njim, što im je on
udovoljio, a zatim ih je odande istjerao, zauzeo grad i
postavio u njemu posadu.
67 Što se tiče Jonatana i njegove vojske, oni su se utaborili
kod vode Genesara, odakle su u rano jutro stigli do ravnice
Nasor.
68 I gle, vojska stranaca susrela ih je u ravnici, koji su mu
postavili ljude u zasjedu u planinama, a sami su mu se
suprotstavili.
69 Kad su oni koji su bili u zasjedi ustali sa svojih mjesta i
pridružili se bitki, svi koji su bili na strani Jonathana
pobjegli su;
70 Tako da nije ostao nitko od njih, osim Matatije, sina
Abšaloma, i Jude, sina Kalfijeva, zapovjednika vojske.
71 Tada je Jonatan razderao svoje haljine, posuo zemlju na
glavu i molio se.
72 Zatim se ponovno okrenuo borbi, natjerao ih je u bijeg, i
tako su pobjegli.
73 Sada kada su njegovi vlastiti ljudi koji su pobjegli to
vidjeli, okrenuli su se opet prema njemu, i s njim su ih
progonili do Cadesa, čak do njihovih vlastitih šatora, i
ondje su se utaborili.
74 Tako je toga dana od pogana bilo ubijeno oko tri tisuće
ljudi, ali se Jonatan vratio u Jeruzalem.
POGLAVLJE 12
1 Kad je Jonatan vidio da ga vrijeme služi, odabrao je neke
ljude i poslao ih u Rim da potvrde i obnove prijateljstvo
koje su imali s njima.
2 U istu je svrhu poslao pisma i Lakedemonjanima i na
druga mjesta.
3 Tako su otišli u Rim, ušli u senat i rekli: Veliki svećenik
Jonatan i židovski narod poslali su nas k vama da obnovite
prijateljstvo koje ste imali s njima i savez. , kao nekada.
4 Na to su im Rimljani dali pisma upraviteljima svih mjesta
da ih mirno dovedu u zemlju Judeju.
5 A ovo je prijepis pisama koje je Jonatan napisao
Lakedemonjanima:
6 Veliki svećenik Jonatan, i starješine naroda, i svećenici, i
drugi Židovi, lakedemonjanima, svojoj braći, pozdravljaju.
7 Bila su pisma poslana u prošla vremena Oniji, velikom
svećeniku od Darija, koji je tada vladao među vama, da
označe da ste naša braća, kao što ovdje potpisani primjerak
navodi.
8 U to je vrijeme Onija zamolio veleposlanika koji je bio
časno poslan i primio pisma, u kojima je bila izjava o
savezu i prijateljstvu.
9 Stoga i mi, premda ništa od ovoga ne trebamo, da imamo
u rukama svete knjige Pisma za utjehu,
10 Ipak smo pokušali poslati k vama za obnovu bratstva i
prijateljstva, da vam ne bismo postali stranci: jer prošlo je
mnogo vremena otkako ste nam poslali.
11 Mi vas se stoga u svako doba bez prestanka, i na naše
blagdane i u druge prikladne dane, spominjemo u žrtvama
koje prinosimo i u svojim molitvama, kako je razumno i
kako nam dolikuje misliti na našu braću.
12 Drago nam je zbog vaše časti.
13 Što se nas tiče, imali smo velike nevolje i ratove sa svih
strana, tako da su kraljevi koji su oko nas ratovali protiv
nas.
14 Međutim, mi ne bismo smetali vama, niti drugima
našim suradnicima i prijateljima, u ovim ratovima:
15 Jer imamo pomoć s neba koja nas pomaže, tako da smo
izbavljeni od naših neprijatelja, a naši neprijatelji su
potkopani.
16 Zbog toga smo odabrali Numenija, sina Antiohova, i
Antipatra, sina Jasonova, i poslali smo ih Rimljanima, da
obnove prijateljstvo koje smo imali s njima i prijašnji
savez.
17 Zapovjedili smo im također da odu k vama, da pozdrave
i predaju vam naša pisma u vezi s obnavljanjem našeg
bratstva.
18 Stoga ćete sada dobro učiniti da nam na to odgovorite.
19 A ovo je kopija pisama koje je Oniares poslao.
20 Arej, kralj Lakedemonaca, pozdravlja Oniju, velikog
svećenika:
21 Napisano je da su Lakedemonjani i Židovi braća i da su
od roda Abrahamova:
22 Sada dakle, budućida smo ovo saznali, učinit ćete
dobro da nam pišete o svom blagostanju.
23 Ponovno vam pišemo da su vaša stoka i dobra naša, a
naša vaša. Stoga zapovijedamo našim veleposlanicima da
vam o tome izvijeste.
24 Kad je Jonatan čuo da su se Demebijevi knezovi došli
boriti protiv njega s većom vojskom nego prije,
25 Krenuo je iz Jeruzalema i susreo ih u zemlji Amathis;
jer im nije dao odgode da uđu u njegovu zemlju.
26 Poslao je i uhode u njihove šatore, koji su se vratili i
rekli mu da su određeni da ih napadnu noću.
27 Stoga, čim je sunce zašlo, Jonatan zapovjedi svojim
ljudima da bdiju i da budu naoružani, da cijelu noć budu
spremni za borbu; također je poslao centinele oko vojske.
28 Ali kad su protivnici čuli da su Jonatan i njegovi ljudi
spremni za bitku, uplašili su se i zadrhtali u svojim srcima,
te su zapalili vatru u svom taboru.
29 Ali Jonatan i njegova družina to nisu znali sve do jutra,
jer su vidjeli da svjetla gore.
30 Tada je Jonatan pojurio za njima, ali ih nije stigao, jer
su prešli preko rijeke Eleuter.
31 Zato se Jonatan okrenuo prema Arapima, koji su se
zvali Zabadejci, porazio ih je i uzeo im plijen.

32 I krenuvši odande, dođe u Damask i tako prođe kroz svu
zemlju,
33 Šimun je također krenuo i prošao kroz zemlju do
Askalona i susjednih utvrda, odakle je skrenuo u Jopu i
osvojio je.
34 Jer je čuo da će oni predati područje onima koji su uzeli
Demetrijevu ulogu; stoga je tamo postavio garnizon da ga
čuva.
35 Nakon toga Jonatan se vrati kući, sazva narodne
starješine i posavjetova se s njima o izgradnji utvrda u
Judeji,
36 Podižući jeruzalemske zidine i podižući veliko brdo
između kule i grada, da ga odijele od grada, da bude sam,
da ljudi u njemu ne mogu ni prodavati ni kupovati.
37 Nakon toga su se okupili da sagrade grad, budući da je
dio zida prema potoku na istočnoj strani bio srušen, i
popravili su ono što se zvalo Caphenatha.
38 Simon je također postavio Adidu u Sefeli i ojačao je
vratima i rešetkama.
39 Sada je Trifon krenuo da dobije kraljevstvo Azije i da
ubije kralja Antioha, kako bi mogao staviti krunu na svoju
glavu.
40 Ali se bojao da ga Jonatan ne trpi i da se bori protiv
njega; stoga je tražio način kako da uhvati Jonathana da bi
ga mogao ubiti. I on ode i dođe u Betsan.
41 Jonatan mu izađe u susret s četrdeset tisuća ljudi
odabranih za boj i dođe u Betsan.
42 Kad je Tripun vidio Jonathana kako dolazi s tolikom
silom, nije se usudio ispružiti ruku protiv njega;
43 Ali primio ga je časno i preporučio ga svim svojim
prijateljima, dao mu darove i zapovjedio svojim ratnicima
da mu budu poslušni kao i njemu samome.
44 I Jonatanu je rekao: "Zašto si doveo sav ovaj narod u
toliku nevolju, budući da nema rata među nama?"
45 Zato ih sada pošalji natrag kući i odaberi nekoliko ljudi
da te čekaju, a ti pođi sa mnom u Ptolemaidu, jer ću je dati
tebi, i ostalim utvrđenjima i snagama, i svima koji imaju
bilo kakvu odgovornost: što se mene tiče, ja ću se vratiti i
otići: jer to je uzrok mog dolaska.
46 Tako mu Jonatan povjerova, učini kako mu je rekao, i
otpusti svoju vojsku, koja ode u zemlju Judejsku.
47 Sa sobom je zadržao samo tri tisuće ljudi, od kojih je
dvije tisuće poslao u Galileju, a tisuću je otišla s njim.
48 Čim je Jonatan ušao u Ptolemaidu, Ptolemajini su
zatvorili vrata i uhvatili ga, a sve one koji su došli s njim
pobili su mačem.
49 Zatim je Tripun poslao vojsku pješaka i konjanika u
Galileju i u veliku ravnicu da uništi svu Jonathanovu četu.
50 Ali kad su saznali da su Jonatan i oni koji su bili s njim
uhvaćeni i ubijeni, hrabrili su jedan drugoga; i otišli su
blizu jedno uz drugo, spremni za borbu.
51 Stoga oni koji su ih slijedili, uvidjevši da su spremni
boriti se za svoje živote, vratiše se natrag.
52 Tada svi mirno dođoše u zemlju Judejsku i ondje
oplakahu Jonatana i one koji bijahu s njim i silno se
prestrašiše; zato je sav Izrael silno naricao.
53 Tada su svi pogani koji su bili uokolo tražili da ih
unište, jer su rekli: Nemaju zapovjednika niti ikoga da im
pomogne; sada, dakle, zaratimo s njima i uklonimo njihov
spomen među ljudima.
POGLAVLJE 13
1 Kad je Šimun čuo da je Tripun okupio veliku vojsku da
napadne zemlju Judeju i uništi je,
2 Kad je vidio da je narod u velikom drhtanju i strahu,
popeo se u Jeruzalem i okupio narod,
3 I ohrabri ih govoreći: Vi sami znate kakve smo velike
stvari ja, moja braća i dom moga oca učinili za zakone i
svetište, također za bitke i nevolje koje smo vidjeli.
4 Zbog čega su sva moja braća pobijena za Izraela, a ja
sam ostavljen.
5 Sada, dakle, daleko od mene da poštedim vlastiti život u
bilo koje vrijeme nevolje: jer nisam ništa bolji od svoje
braće.
6 Nesumnjivo, osvetit ću svojnarod, i svetište, i žene naše,
i djecu našu, jer svi su se pogani okupili da nas unište iz
velike zlobe.
7 Čim su ljudi čuli ove riječi, njihov duh oživje.
8 Oni odgovoriše jakim glasom: "Ti ćeš nam biti vođa
mjesto Jude i Jonatana, brata tvojega."
9 Tivodi naše bitke, i učinit ćemo što god nam zapovjediš.
10 Tada je okupio sve ratnike i požurio da dovrši zidove
jeruzalemske i utvrdio ga unaokolo.
11 Poslao je Jonatana, sina Absolomova, i s njim veliku
vojsku u Jopu; oni su protjerali one koji su bili u njoj i
ostali su u njoj.
12 Tako se Trifon udaljio od Ptolemaja s velikom silom da
napadne zemlju Judeju, a Jonatan je bio s njim pod
nadzorom.
13 Ali Šimun je razapeo svoje šatore u Adidi, nasuprot
ravnici.
14 Kad je Tripun doznao da je Šimun ustao umjesto svoga
brata Jonatana i da se namjerava s njime udružiti u bitku,
poslao je glasnike k njemu govoreći:
15 Dok imamo tvog brata Jonathana u posjedu, to je zbog
novca koji on duguje kraljevu blagu, u vezi s poslom koji
mu je povjeren.
16 Zato sada pošalji sto talenata srebra i dva njegova sina
za taoce, da se ne odmetne od nas kad bude na slobodi, pa
ćemo ga pustiti.
17 Šimun, iako je primijetio da su s njim govorili prijevaru,
ipak je poslao novac i djecu, da si slučajno ne bi navukao
veliku mržnju naroda.
18 Tko bi mogao reći: Jonathan je mrtav jer mu nisam
poslao novac i djecu.
19 Tako im je poslao djecu i stotinu talenata; ali Tripun je
lukao niti je pustio Jonatana.
20 I nakon toga došao je Tripun da napadne zemlju i uništi
je, obilazeći put koji vodi do Adore; ali Šimun i njegova
vojska krenuli su protiv njega na svakom mjestu, kamo god
je išao.
21 A oni koji bijahu u kuli poslaše glasnike k Tripunu,
kako bi požurio njegov dolazak k njima kroz pustinju i
poslao im hrane.
22 Stoga je Tripun spremio sve svoje konjanike da dođu te
noći, ali je pao vrlo veliki snijeg, zbog čega on nije došao.
Tako je otišao i došao u zemlju Galaad.
23 Kad se približio Bascami, ubio je Jonathana, koji je
ondje bio pokopan.
24 Poslije se Tripun vratio i otišao u svoju zemlju.
25 Tada posla Šimuna i uzme kostinjegova brata Jonatana
i sahrani ih u Modinu, gradu njegovih otaca.

26 Sav je Izrael silno naricao za njim i oplakivao ga mnogo
dana.
27 Šimun je također sagradio spomenik na grobu svoga oca
i svoje braće i podigao ga uvis da se vidi, s klesanim
kamenom straga i sprijeda.
28 Štoviše, postavio je sedam piramida, jednu naspram
druge, za svog oca, svoju majku i svoja četiri brata.
29 I u njima je načinio lukave naprave, oko kojih je
postavio velike stupove, i na stupovima je načinio sav
njihov oklop za vječnu uspomenu, a uz oklope uklesane
brodove, da bi ih mogli vidjeti svi koji plove morem .
30 Ovo je grobnica koju je napravio u Modinu, i stoji do
danas.
31 Trifon je prijevarno postupio s mladim kraljem
Antiohom i ubio ga.
32 I zakralji se umjesto njega, okruni se za kralja Azije i
donese veliku nesreću zemlji.
33 Tada je Šimun sagradio utvrde u Judeji, ogradio ih
visokim kulama, velikim zidovima, vratima i
prijevornicama, i stavio u njih hranu.
34 Štoviše, Šimun je odabrao ljude i poslao ih kralju
Demetriju kako bi dao zemlji imunitet, jer sve što je Tripun
učinio bilo je pljačkanje.
35 Njemu je kralj Demetrije odgovorio i napisao na ovaj
način:
36 Kralj Demetrije šalje pozdrav Šimunu, velikom
svećeniku i prijatelju kraljeva, kao i starješinama i narodu
židovskom.
37 Zlatnu krunu i grimiznu haljinu, koju ste nam poslali,
primili smo:i spremni smo sklopiti čvrsti mir s vama, da, i
pisati našim službenicima, da potvrdimo imunitete koje
smo dali.
38 I koji god savezi koje smo sklopili s vama ostat će; i
utvrde koje ste sagradili bit će vaše.
39 Što se tiče bilo kakvog propusta ili pogreške do danas,
opraštamo, kao i porez na krunu, koji nam dugujete; i ako
je bio koji drugi danak plaćen u Jeruzalemu, neće se više
plaćati.
40 I gledajte tko je među vama sposoban biti u našem
dvoru, neka se tada upiše i neka bude mir među nama.
41 Tako je jaram poganski bio skinut s Izraela u sto
sedamdesetoj godini.
42 Tada je narod Izraelov počeo pisati u svojim
instrumentima i ugovorima: Prve godine Šimuna, velikog
svećenika, upravitelja i vođe Židova.
43 U one dane Šimun se utabori protiv Gaze i opsjedne je
unaokolo; napravio je i ratnu mašinu, postavio je pokraj
grada, razbio jednu kulu i zauzeo je.
44 I oni koji bijahu u stroju skočiše u grad; nakon čega je
nastala velika galama u gradu:
45 Tako da su ljudi u gradu razderali odjeću i popeli se na
zidove sa svojim ženama i djecom i vikali iz sveg glasa,
moleći Šimuna da im udijeli mir.
46 A oni rekoše: Ne postupaj s nama po našoj zloći, nego
po svojoj milosti.
47 Tako im se Šimun smilovao i nije se više borio protiv
njih, već ih je istjerao iz grada i očistio kuće u kojima su
bili idoli, te je tako ušao u njega s pjesmama i zahvalama.
48 Da, on je iskorijenio svu nečistoću iz njega, i smjestio
ondje ljude koji će se držati zakona, i učinio ga jačim nego
što je bio prije, i sagradio je u njemu prebivalište za sebe.
49 Oni iz kule u Jeruzalemu također su bili držani tako
tijesno, da nisu mogli ni izaći, ni otići u zemlju, ni
kupovati, ni prodavati: stoga su bili u velikoj nevolji zbog
nedostatka hrane, i veliki broj njih je poginuo. kroz glad.
50 Tada povikaše Šimunu moleći ga da bude jedno s njima;
što im on i dopusti; i kad ih je uklonio odande, očistio je
toranj od nečistoća:
51 I uđe u nju dvadeset i treći dan drugog mjeseca u stotinu
sedamdeset i prvoj godini, sa zahvaljivanjem, i palminim
granama, i harfama, i cimbalima, i violama, i himnama, i
pjesmama: jer ondje bio je uništen veliki neprijatelj iz
Izraela.
52 Također je odredio da se taj dan slavi svake godine s
veseljem. Štoviše, brdo hrama koje se nalazilo uz kulu
učinio je jačim nego što je bilo, i ondje se nastanio sam sa
svojim društvom.
53 Kad Šimun vidje da je njegov sin Ivan hrabar čovjek,
postavi ga za zapovjednika svih vojska; a stanovao je u
Gazeri.
POGLAVLJE 14
1 Stotinu sedamdeset i dvanaeste godine kralj Demetrije
okupio je svoje snage i otišao u Mediju po pomoć za borbu
protiv Trifona.
2 Ali kad je Arsak, kralj Perzije i Medije, čuo da je
Demetrije ušao u njegove granice, poslao je jednog od
svojih knezova da ga uhvati živog.
3 On je otišao i porazio Demetrijevu vojsku, uzeo ga i
odveo Arsaku, koji ga je držao pod zatvorom.
4 Što se tiče judejske zemlje, koja je bila mirna svih
Šimunovih dana; jer je tražio dobro svoje nacije na takav
način da su im se njegova vlast i čast uvijek svidjeli.
5 I kako je bio častan u svim svojim djelima, tako iu
ovome, da je uzeo Jopu za utočište i napravio ulaz na
morske otoke,
6 I proširio je granice svoje nacije i povratio zemlju,
7 I okupi veliki broj zarobljenika, i zavlada Gazerom,
Bethsurom i kulom, iz koje je uzeo svu nečistoću, initko
mu se nije opirao.
8 Tada su u miru obrađivali zemlju svoju, i zemlja je
davala svoj plod, a drveće u polju svoj plod.
9 Drevni ljudi sjedili su svi na ulicama, razgovarajući
zajedno o dobrim stvarima, a mladići su obukli slavnu i
ratničku odjeću.
10 Opskrbio je živežnim namirnicama za gradove i stavio u
njih svakojaku municiju, tako da je njegovo časno ime bilo
poznato do kraja svijeta.
11 Učinio je mir u zemlji, a Izrael se radovao velikom
radošću.
12 Jer svakije sjedio pod svojom lozom i svojom
smokvom, i nije bilo nikoga da ih pojede.
13 Niti je više bilo ikoga u zemlji da se bori protiv njih: da,
sami su kraljevi bili svrgnuti u one dane.
14 Štoviše, on je ojačao sve one koji su bili poniženi iz
svog naroda: zakon je istražio; i svakog neprijatelja zakona
i zlu osobu on je odveo.
15 Uljepšao je Svetište i umnožio posuđe hramsko.
16 Kad se čulo u Rimu i sve do Sparte da je Jonatan mrtav,
bilo im je jako žao.
17 Ali čim su čuli da je njegov brat Šimun mjesto njega
postavljen za velikog svećenika i da je vladao zemljom i
gradovima u njoj.

Croatian - 1st Maccabees.pdf

Recommended

Recommended

More Related Content

Similar to Croatian - 1st Maccabees.pdf

Similar to Croatian - 1st Maccabees.pdf (11)

More from Filipino Tracts and Literature Society Inc.

More from Filipino Tracts and Literature Society Inc. (20)

Croatian - 1st Maccabees.pdf