Poremećaj prometa vode i elektrolita, odjeljci tjelesnih tekućina, dehidracija, hipokalijemija, dehidracija, edemi, patofiziologija i podjela edema, onkotički i hidrostatski edem

1. Poremećaj prometa
vode i elektrolita
ANTONIO KOBAŠ, DR.MED.
DOM ZDRAVLJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE – ISPOSTAVA SAMOBOR

2. Odjeljci tjelesnih tekućina
•VODA – glavni sastojak ljudskog organizma, te sastavni dio svake stanice
u tijelu
• čini oko 60% - 70% ukupne tjelesne mase odrasle osobe
• u njoj su otopljeni elektroliti (Na, K, Cl) i neelektroliti (glukoza, proteini) takve
otopine nazivamo tjelesne tekućine
•Tjelesne tekućine dijelimo na:
a) unutarstaničnu (intracelularnu) tekućinu
• čini 2/3 (65%) sveukupne tjelesne vode
b) izvanstaničnu (ekstracelularnu) tekućinu
• čini 1/3 (35%) sveukupne tjelesne vode i dijelimo ju na:
a) međustaničnu (intersticijsku) tekućinu – ispunjava međustanični prostor,
sadrži oko 25% sveukupne tjelesne vode (80% izvanstanične)
b) plazmu i limfu – čine oko 8% tjel vode, volumen plazme je oko 3L
c) transcelularnu tekućinu – nalazi se u izlučevinama (mokraća, suze, znoj...)

5. Odnos tkivnih tekućina
•unutarstanična i međustanična tekućina nalaze se u dinamičkoj ravnoteži
•tjelesne tekućine su otopine koje se sastoje od otapala (voda) i otopljene tvari (elektroliti i
neelektroliti) – odnos između otapala i otopljene tvari može se izmjeriti, a naziva se
koncentracija
• otopina koja sadržava malo otopljene tvari u otapalu – razrijeđena otopina
• otopina koja sadržava velike količine otopljene tvari – koncentrirana otopina
•difuzija – kretanje otopljene tvari iz područja više prema području niže koncentracije, niz tzv.
koncentracijski gradijent – proces traje do postizanja ravnoteže (ekvilibrija)
•osmoza – kretanje molekula otapala kroz polupropusnu membranu iz otopine niže u otopinu
više koncentracije otopljene tvari
• osmotički aktivne tvari – bjelančevine, elektroliti (Na, K, Cl), neelektroliti (glukoza, urea...) – privlače otapalo!
• koncentracija osmotički aktivnih čestica – osmolalnost (osmol)

7. a) eritrocit u izotoničnoj otopini – normalnog
bikonkavnog oblika
b) eritrocit u hipotoničnoj otopini – bubri zbog
povećanog ulaska otapala
c) eritrocit u hipertoničnoj otopini – smanjen i
smežuran zbog povećanog izlaska otapala

8. • unutarstanična i međustanična tekućina se razlikuju po koncentraciji
otopljenih tvari (Na, K, Cl, proteini)
• koncentracijski gradijent održava se aktivnom funkcijom stanične membrane
• stanična membrana je selektivno propusna – prijenos elektrolita kroz nju
rezultat je aktivnog transporta Na+/K+ pumpom – Na se izbacuje iz stanice, a
K se ubacuje u stanicu
• većinu osmolalnosti međustanične tekućine čine Na i Cl ioni, a većinu
unutarstanične osmolalnosti čine K ioni i proteini

9. Regulacija prometa vode i elektrolita
•Natrij (Na+)
• kation, većinom u spoju s klorom (Cl-) – stvaraju sol
(NaCl)
• glavni elektrolit izvanstanične tekućine
• svojim osmotičkim djelovanjem zadržava vodu u
izvanstaničnom prostoru  promet vode i natrija
nedjeljivo su povezani
• u nadzoru prometa vode i natrija glavne uloge
imaju:
a) hipotalamus – centar za žeđ  ADH
b) aldosteron – hormon kore nadbubrega odgovoran za
resorpciju Na i izlučivanje K iz tubula bubrega
c) bubrezi

10. • Kalij (K)
• glavni unutarstanični elektrolit
• u regulaciji prometa kalija glavne uloge imaju:
a) aktivni prijenos kalija – Na/K pumpa
b) bubrezi – izlučivanje kalija je pod nadzorom
aldosterona
• Kalcij (Ca) i fosfor (P)
• Ca se najvećim dijelom nalazi u kostima u obliku
slabotopivih soli
• slobodni ionizirajući Ca se pretežno nalazi u
međustaničnoj tekućini
• promet Ca i P međusobno su povezani – nalazi se pod
nadzorom paratiroidnog hormona i kalcitonina, te
vitamina D

11. Poremećaji prometa vode i elektrolita
•očituju se u nekoliko patofizioloških oblika:
a) višak /manjak elektrolita
b) poremećen odnos između otopljene tvari i otapala
1) DEHIDRACIJA
• stanje u kojem je smanjen ukupni volumen tjelesnih tekućina
• nastaje zbog:
a) nedostatnog unosa vode (mala djeca, dementni starci, brodolomci,
izgubljeni u pustinji...)
b) prekomjernog gubitka vode (febrilna stanja, pojačana fizička aktivnost...)
• gubitak izvanstanične tekućine   volumen krvi u optoku = hipovolemija
• djelimo ju na: blagu, umjerenu i tešku
• očituje se: smanjen turgor kože, pojačano žeđanje, ubrzan puls, smanjena
količina urina, uvučena fontanela kod djece, suhoća sluznica, letargija...

13. PREKOMJERNA HIDRACIJA (Hiperhidracija)
• rijedak poremećaj
• nastaje zbog prekomjernog unosa vode – npr. putem infuzija prilikom op.
zahvata
• „otrovanje vodom” – zbog prekomjernog pijenja vode (polidipsija)
• kod mentalno poremećenih, bubrežnih bolesnika, malignoma s povećanim
lučenjem ADH
• dovodi do povećanja volumena krvi u optoku – hipervolemija
• anasarka – generalizirani edem koji nastaje zbog prekomjernog nakupljanja
tekućine u svim tkivima
HIPONATRIJEMIJA
• čest poremećaj u kojem je razina natrija u krvi snižena
• može biti relativna (zbog viška vode) i apsolutna (zbog gubitka soli kroz
bubrege – diuretici!, kožu..)
• očituje se rijetko - neurološkim simptomima, mišićnom slabosti
HIPERNATRIJEMIJA
• najčešće nastaje zbog pojačanog gubitka vode - hemokoncentracija, a rjeđe
zbog povećanog unosa soli
• očituje se žeđanjem, smanjenom količinom urina i neurološkim simptomima

14. HIPOKALIJEMIJA
• razina kalija u krvi usko je određena (3,5-4,5 mmol/l)
• nastaje zbog premalog unosa (anoreksija, alkoholičari), povećanog gubitka ili zbog
redistribucije kalija
• najčešće nastaje zbog povećanog gubitka kalija kroz bubrege (dijabetičari – poliurija,
diuretici – furosemid) i probavni sustav
• očituje se poremećenom kontrakcijom mišića (skeletnih, glatkih, srčanog)  može dovesti
do srčanog zatajenja
HIPOKALCIJEMIJA
• promet kalcija i fosfora su recipročno povezani – hipokalcijemiju prati hiperfosfatemja
• uzroci: hipoparatireoidizam (odstranjenje paratireoidnih žlijezda), kronična bubrežna
insuficijencija
• očituje se poremećajem u provođenju živčanih impulsa – trnci, titranje  sve do jakih
grčeva (spazama) – npr. karpopedalni spaza zbog hipoksije (Trousseau)
HIPERKALCIJEMIJA
• najčešće nastaje zbog prekomjernog lučenja parathormona do kojeg obično dolazi uslijed
adenoma paratireoidnih žlijezda (benigni tumor)
• rijetko uzrokuje simptome – poremećan rad bubrega, kamenci, poremećaj muskulo -
skeletnog sustava, srca i mozga
Trousseauov i Chvostekov znak

16. Edem (lat. oedema)
•prekomjerno nakupljanje intersticijske
tekućine u tkivima
•postaje uočljiv kada volumen intersticijske
tekućine poraste za 10%
•može biti:
a) lokaliziran
b) generaliziran – anasarka
• hidrops – nakupljanje tekućine u
potkožnom tkivu i tjelesnim šupljinama

17. KLINIČKI VAŽNI OBLICI EDEMA
1) Hidrotoraks – nakupljanje tekućine u prsnom košu
2) Hidroperitonej (ascites) – nakupljanje tekućine u trbušnoj
šupljini
3) Edem pluća – nakupljanje tekućine u plućima, uz posljedični
osjećaj gušenja i pomanjkanja zraka
• auskultacijski čujni hropci i krepitacije
4) Edem mozga – nakupljanje tekućine u tkivu mozga
• uzrokuje povišenje intrakranijalnog tlaka  neurološki
ispadi  smrt
5) Edem potkoljenice – važan je simptom zatajenja srca
• nastaje najčešće obostrano, pritiskom se procjenjuje
dublina uleknuća tjestastog edema

20. Patogeneza edema
•edem nastaje zbog izlaska tekućine iz krvnih žila u međustanični prostor
•ovisno o načinku nastanka, dijelimo ih na:
a) hidrostatički edem
• nastaje zbog povišenja hidrostatskog tlaka u kapilarama, što dovodi do „cijeđenja” plazme kroz krvnu
žilu u međustanični prostor – transudacija (transudat = serum, NEMA fibrinogena i drugih proteina
plazme, te krvnih stanica)
• može biti lokaliziran (npr. venska tromboza) ili generaliziran (npr. kardiogeni edem)
a) onkotički edem
• nastaje zbog smanjenja osmotičkog tlaka unutar krvnih žila
• albumin – glavna osmotski aktivna bjelančevina u krvi  smanjenje koncentracije dovodi do edema
• glavni uzroci hipoalbuminemije: ciroza i druge bolesti jetre, bubrežna bolest (nefrotski sindrom),
gladovanje  kvašiorkor (nutricijski edem)
a) limfedem – nastaje zbog začepljenja limfnih žila uslijed: kir. zahvata, upale limfnih čvorova, tumora
b) upalni edem – nastaje zbog povećane propusnosti (permeabilnosti) krvnih žila u području upale
• sadrži velike količine bjelančevina i upalnih stanica - eksudat

21. DVT

22. kvašiorkor
limfedem ruke
nakon op. Ca. dojke
i limfadenektomije