Medicinska virologija za srednje medicinske škole - sve o virusima

1. Antonio Kobaš, dr.med.
DOM ZDRAVLJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE – ISPOSTAVA SAMOBOR

2. Uvod
VIRUS (lat. otrov) – metabolički inaktivne zarazne čestice
•nisu stanice jer nemaju stanične dijelove – jezgru,
citoplazmu, organele
•potpuno ovise o metabolizmu stanice napadnutog
organizma – umnožavaju se samo unutar žive stanice
domaćina
•sadrže samo jednu vrstu nukleinske kiseline – DNK ili
RNK

3. Morfologija i građa virusa
oblici:
◦ kuglasti – većina virusa patogenih za ljude
◦ štapićasti
◦ kvadratni
◦ elipsoidni
◦ poput punoglavca – s glavom i repom (npr. bakteriofagi)
•veličina virusa je između 20 - 300 nm (10-9m) – vidljivi su
elektronskim mikroskopom

5. Građa virusa
a) nukleinska kiselina (DNK ili RNK)
b) kapsida – proteinski omotač
• sastoji se od kapsomera
• nositelj je virusnih antigena
• osigurava simetriju čestice
• važna za adherenciju na stanicu
domaćina
• N.K. + kapsida – nukleokapsida
• neki virusi sadrže ovojnicu
• građena od matriks proteina, lipida i
glikoproteinskih izdanaka  antigeni

6. Umnožavanje / replikacija virusa
•odvija se isključivo u živoj stanici domaćina
• koriste energiju i druge stanične metabolite domaćina za sintezu vlastitih strukturnih čestica
•Stadiji replikacije virusa:
1) pričvršćivanje za stanicu domaćina (adsorpcija) – ovisno o staničnim receptorima
2) prodiranje (penetracija) – prolazak kroz staničnu membranu
3) razgradnja kapside – razgradnjom proteinskog ovoja dolazi do aktivacije virusne nukl. kiseline
4) biosinteza – virus koristi stanične mehanizme sinteze proteina i nukl. kiselina za sintezu vlastitih
5) sastavljanje virusnih čestica – u citoplazmi st. domaćina dolazi do stvaranja nukleokapside
6) izlazak iz stanice - lizom (pucanjem st. membrane domaćina) ili pupanjem (virusi s ovojnicom)
• za vrijeme umnožavanja virusa nastaju promjene na površini i u unutrašnjosti stanice domaćina
• uklopine / inkluzijska tjelešca – promjene na zahvaćenim stanicama vidljive svjetlosnim mikroskopom
• npr. Negrijeva tjelešca (bjesnoća), Guarnijerieva tjelešca (velike boginje), Cowdry A (herpes)

10. Tumorogeni i teratogeni virusi
•neki virusi mogu stimulirati stanične funkcije i potaknuti staničnu proliferaciju te diobu
stanica  tumorogeni virusi
• DNK tumorogeni virusi – npr. papilomavirus bradavice, kondilomi, rak vrata maternice
• RNK tumorogeni virusi – tumori vezivnog i limfatičnog tkiva (virusi sarkoma i leukemije)
•neki virusi mogu prouzročiti oštećenja za vrijeme embrionalnog razvoja  teratogeni virusi
• npr. virus rubele i citomegalovirus
• TORCH ili TORCHES kratica je za pet, ali i više (kongenitalnih) infekcija koje su opasne ako se dogode za
trudnoće, jer mogu uzrokovati smrt ili teške bolesti ploda i komplikacije u novorođenčadi koja obole
prijenosom infekcije putem posteljice
◦ T - Toksoplazmoza (uzročnik Toxoplasma gondii)
◦ O - Ostale infekcije (to mogu biti: hepatitis B, sifilis, Varicella-zoster infekcije, Parvovirus B19, HIV i druge)
◦ R - Rubella (uzročnik Rubella virus)
◦ C - Citomegalovirusna infekcija (uzročnik Cytomegalovirus)
◦ HE - HErpes (uzročnici - humani herpes simplex virusi - HSV 1 i 2)
◦ S - Sifilis (uzročnik - bakterija iz roda spirocheta - Treponema pallidum)

11. TORCH infekcija

12. Viroidi i prioni
VIROIDI - infektivne čestice koje se sastoje samo od jednolančanog RNK, a nemaju kapsidu
◦ uzrokuju bolesti biljaka
PRIONI – infektivne čestice građene samo od bjelančevina (nemaju nukleinsku kiselinu)
◦ vrlo otporni na djelovanje meganičkih, kemijskih i fizikalnih činitelja
◦ uzrokuju bolesti središnjeg živčanog sustava ljudi (Creutzfeldt-Jakobova bolest) i životinja (goveđa
spongioformna encefalopatija – „kravlje ludilo”)

15. Laboratorijska dijagnostika virusnih infekcija
a) IZRAVNA
• poželjno je uzeti uzorak za dijagnostiku u što ranijoj fazi bolesti – najveća količina uzročnka
• uzorci su različiti, ovisno o lokalizaciji virusne infekcije – bris nazofarinksa, kože i drugih sluznica, krv, likvor, stolica, urin i
drugi sekreti
I. Izdvajanje (izolacija) virusa iz nekog uzorka
• Uzeti materijal se ucijepi / pokusnim životinjama (danas rijetko) /u oplođena kokošja jaja (uzgoj influeze) / staničnu
kulturu (najčešće)/ te se u njima promatraju promjene svojstvene određenim virusima
• danas se za izdvajanje i identifikaciju virusa najčešće koriste stanične kulture – proizvodnja cjepiva
• STANIČNA KULTURA se sastoji od:
a. krute faze – stanice različitih tkiva ljudskog ili životinjskog podrijetla
b. tekuće faze – minimalni esencijalni medij (MEM)  puferi, vitamini, aminokiseline, šećeri…
• prisutnost virusa u staničnoj kulturi očituje se stvaranjem morfoloških promjena, koje su svojstvene određenim porodicama virusa – citopatski učinak
(stvaranje inkluzijskih tjelešaca)
• neki humanopatogeni virusi (influenza, mumps, rabies, KME) imaju svojstvo aglutinacije eritrocita – postupci hemadsorpcije
• dokaz i identifikacija virusa provode se molekularnim metodama (PCR)
b) NEIZRAVNA
• dokazivanje specifičnih protutijela iz krvi ili CSLa
• uzorke treba uzeti u akutnom stadiju bolesti – što ranije