2. Ustrojstvo dišnog sustava
•dišni sustav (apparatus respiratorius) tvore dišni putevi, koji dovode
atmosferski zrak u pluda gdje se zbiva izmjena plinova
•dišni putovi počinju:
nosnom šupljinom
↓ždrijelo
↓grkljan
↓dušnik
↓dušnice
pluda
3. Nosna šupljina (cavitas nasi)
•prostor podijeljen nosnom pregradom
(septum nasi) na dva dijela
•nosnice (nares) dio nosa kojim se nosna
šupljina otvara prema van
•na lateralnim stijenkama nosne šupljine
ispupčuju se tri nosne školjke (conchae
nasales), koje omeđuju gornji, srednji i
donji nosni hodnik (meatus superior,
medius et inferior)
5. •stjenke nosne šupljine obložene su sluznicom s trepetljikavim
epitelom, koja izlučuje sluz, a ispod koje se nalazi gusti splet krvnih žila
•sluznica sadrži i osjetne živčane završetke, za osjet njuha
•straga se nosna šupljina otvara nosnim lijevcima (choanae) u ždrijelo
•uloga nosa (nosne sluznice):
a) vlaži i grije zrak pri disanju
b) trepetljike zadržavaju čestice prašine i nečistode
• udahnuti zrak stvara vrtloge u nosnoj šupljini, pa se nečistode i čestice prašine lijepe na sluz koju izlučuju žlijezde u sluznici
6. Nosni (paranazalni) sinusi
•
parne, zrakom ispunjene šupljine u:
•
gornjoj čeljusti – sinus maxillares
•
čeonoj kosti – sinus frontales
•
klinastoj kosti – sinus sphenoidales
•
labirinti rešetnice – sinus ethmoidales
•
•
•
uloga sinusa nije sasvim jasna – pneumatizacija lubanjskih kostiju da
budu lakše
svi se sinusi otvaraju (dreniraju) u nosnu šupljinu, u području nosnih
hodnika
sluznica sinusa je također obložena trepetljikavim (dišnim) epitelom
8. Grkljan (larynx)
•smješten između ždrijela i dušnika
•oblikuje ga pet hrskavica, međusobno spojenih
ligamentima:
◦
◦
◦
◦
štitasta hrskavica (cartilago thyroidea) – najveda, na
prednjoj strani vrata u sredini, ispupčuje se u adamovu
jabučicu (izraženija u muškaraca)
prstenasta hrskavica (cartilago cricoidea) –ispod štitaste
2 vrčolike hrskavice (cartilagines arytenoideae) – na
stražnjem dijelu prstenaste hrskavice, na njih se vežu
glasničke sveze
grkljanski poklopac (epiglottis) – zasebna hrskavica iznad
grkljana
11. • grkljan iznutra oblaže sluznica, koja oblikuje 2 nabora - glasnice (plicae vocales)
• osnovu glasnica čine glasničke sveze (ligamenta vocalia), koje polaze straga s
aritenoidnih hrskavica
• između dviju glasničkih nabora nalazi se glasnička pukotina (rima glottidis)
• glasnični mišidi (mm. vocalia) aktivno napinju glasnice pa nastaju vibracije
• glasnice su tijekom disanja razmaknute (olakšan prolaz zraka), a pri govoru i pjevanju
su priljubljene, te prolaskom zraka vibriraju i stvaraju glasove
• glasovi se stvaraju:
• fonacijom – glasnice koje titraju, promjenama napetosti i oblika stvaraju zvukove
različite visine
• artikulacijom – sudjeluju usne, obrazi, jezik i nepce, te se oblikuju glasovi
određene kvalitete
• rezonancijom – u ustina, nosu ždrijelu, toraksu
13. Dušnik i dušnice
DUŠNIK (trachea)
• cijev koja se nastavlja na grkljan i prednjom
stranom vrata spušta u prsnu šupljinu, gdje je
smještena ispred jednjaka
• oblikuje ga 16 - 20 potkovastih
hrskavica, iznutra obloženih trepetljikavim
(dišnim) epitelom
• hrskavice su međusobno povezane elastičnim
vezivom
• u razini Th4 dušnik se rašlja na 2 dušnice
(bifurcatio tracheae)
14. DUŠNICE (bronchi)
• u razini Th12 dušnik se račva na 2 dušnice – lijevi i desni
glavni bronh (bronchus dexter et sinister), koji potom ulaze
u istostrano pludno krilo
• lijeva dušnica se podijeli na 2 režanjske (lobarne)
dušnice
• desna dušnica se podjeli na 3 režanjske (lobarne)
dušnice
• lobarne (primarne) dušnice se dijele na sve manje (sekundarne tercijarne) i tako
nastaje bronhalno stablo
• velike dušnice također izgrađuju hrskavični prsteni, dok manje dušnice (bronchioli)
umjesto hrskavice izgrađuje elastično vezivo i glatko mišičje
• u pludnom tkivu dišni putovi završavaju malim vodovima – ductuli alveolares, u
koje se otvaraju pludni mjehuridi – alveole
17. Pluća (pulmones)
• lijevo (pulmo sinister) i desno (pulmo
dexter) pludno krilo
• ispunjavaju vedi dio prsišta (thoraxa)
• pluda sadrže:
• vrh (apex pulmonis)
• osnovicu (basis pulmonis), koja je uleknuta
• pludnu stapku (hilum pulmonis), kroz koju
prolaze krvne i limfne žile, živci, dušnice, te se
tu nalaze skupine limfnih čvorova
18. • pluda su dubokim urezima podijeljena na režnjeve (lobi pulmones)
• desno pludno krilo podijeljeno je na tri režnja – gornji, srednji i donji
(lobus superior, medius, et inferior)
• lijevo pludno krilo podijeljeno je na dva režnja – gornji i donji (lobus
superior et inferior)
20. • pludni mjehuridi (alveoli pulmonis)
• prostori (mjehuridi) s tankim stijenkama obloženima jednoslojnim pločastim
epitelom, koji se međusobno dotiču
• u stijenke alveola uložena je mreža kapilara – izmjena plinova između zraka u
alveolama i kapilarne krvi
• stanice u stijenci alveola izlučuju surfaktant – tvar koja sprječava sljepljivanje
(kolabiranje) alveola
21. Porebrica (pleura)
•tanka, vlažna i glatka serozna opna koja izvana oblaže
pluda – kao zatvorena vreda
•ima 2 lista:
• unutarnji – pleura visceralis priljubljena uz pluda
• vanjski – pleura parietalis oblaže rebra i gornju površinu
ošita
• između listova nalazi se pleuralna šupljina (cavitas
pleuralis), ispunjena tankim slojem tekudine – smanjuje
trenje pri disanju; U pleuralnoj šupljini je negativni pleuralni
tlak
•oštedenjem pleure (traumatskim ili spontanim)
nastaje po život ugrožavajude stanje - pneumotoraks
22. Disanje (respiratio)
•ritmično prozračivanje pluda uz izmjenu
plinova
•centar za disanje (u produženoj moždini)
ne djeluje izravno na pluda ved na dišnu
muskulaturu – ošit, međurebrene i trbušne
mišide – podražuje ih i dovodi do njihove
kontrakcije i relaksacije
24. •VENTILACIJA – izmjena zraka između okoline i pluća
a) Udisaj (inspirium) – aktivni dio ventilacije u kojemu zrak ulazi u pluda zbog
smanjenja tlaka
•tlak zraka u pludima se smanjuje zbog povedanja njihovog volumena, koje nastaje
širenjem prsnog koša
•kontrakcija međurebrenih mišida dovodi do odizanja rebara i sternuma, te poprečnog
širenja prsne šupljine
•kontrakcija ošita dovodi do spuštanja ošita prema dolje i okomitog širenja prsne šupljine
•pleura slijedi pokret stijenke prsne šupljine jer se na nju naslanja i djelomično povlači
pluda uz koja je priljubljena
b) Izdisaj (expirium) – pasivni dio ventilacije
• ošit se opušta i opet poprima kupolasti oblik
• opuštanje međurebrenih mišida vrada rebra u prijašnji položaj
• pluda se smanjuju u njima raste tlak zraka koji počinje izlaziti van
• u forsiranom izdisaju uključuju se unutarnji međurebreni mišidi
26. • PLUĆNI VOLUMENI I KAPACITETI
• Ukupni pludni kapacitet – količina zraka koja može stati u pluda, a zbroj je svih dolje navedenih
volumena
a) dišni (respiracijski) volumen - količina zraka koja se udahne jednim udisajem, oko 500 mL
b) rezervni inspiracijski volumen – količina zraka koja se maksimalno još može udahnuti nakon
normalnog udisaja, oko 3000 mL
c) rezervni ekspiracijski volumen – volumen koji se još može izdahnuti nakon normalnog
izdisaja, oko 1100 mL
d) ostatni (rezidualni) volumen – zrak koji ostaje u pludima nakon maksimalnog izdisaja i koji se
ne može izdahnuti, oko 1200 mL
• Vitalni kapacitet – najveda količina izdahnutog zraka nakon maksimalnog udisaja, oko 5800 mL
• forsirani vitalni kapacitet – izvodi se najvedom brzinom i snagom
• sekundarni kapacitet (FEV1) – količina zraka koja se pri forsiranome izdisaju izdahne u prvoj
sekundi; trebao bi biti >80% fors. vit. kapaciteta dijagnoza ASTMe i KOPBa
• svi navedeni respiracijski volumeni mjere se postupkom zvanim spirometrija, a govore nam o
pludnoj funkciji
28. Regulacija (usklađivanje) disanja
•disanje se u različitim uvjetima mora prilagoditi tjelesnim potrebama, npr. povedana
fizička aktivnost, govorenje, kihanje, stres…
•usklađivanje obavlja živčani sustav, putem dišnih središta smještenih u produženoj
moždini i ponsu
•osnovna frekvencija disanja je od 12 – 17 puta u minuti
•disanje se u centrima prilagođava ovisno o razini CO2, O2, H+ u krvi, koju bilježe
kemoreceptori na periferiji
•svako povedanje ugljikova dioksida u krvi izravno potiče aktivaciju dišnih središta, te
disanje postaje produbljeno i ubrzano