Nastava iz predmeta Medicinska bakteriologija, virologija i parazitologija za srednje medicinske škole.

1. MEDICINSKA BAKTERILOGIJAANTONIO KOBAŠ, DR.MED.
DOM ZDRAVLJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE – ISPOSTAVA SAMOBOR
www.slideshare.com/kobas

2. MORFOLOGIJA BAKTERIJA
• Morfologija bakterija (grč. morphe – oblik, logos – znanost) – oblik, veličina i građa
bakterijske stenice
Oblici bakterija
KOKI (kuglaste bakterije) BACILI (štapićaste bakterije) Zavojite / spiralne bakterije Pleomorfne bakterije
diplokoki diplobacili spirili L-oblici bakterija
streptokoki – lanac koka streptobacili – lanac bacila spirohete: borelije,
treponeme, leptospire
stafilokoki - grozd palisade – plot od kolaca
tetrakok – 2 para kokobacili – izduženi koki vibrioni – oblik zareza
sarcina – svežanj 8 koka

3. VELIČINA BAKTERIJA
• mjeri se u mikrometrima (1µm = 10-3mm)
• dužina bakterija u rasponu 0,3 – 20 µm
• promjer oko 1 µm
• dijelovi bakterijske stanice mjere se u
nanometrima (1nm = 10-6mm)

5. Streptococcus pyogenes
Staphylococcus aureus
Treponema pallidum
Escherichia coli

6. Građa bakterijske stanice
•osnovni dijelovi bakterijske stanice:
1) citoplazma – sadrži organske i anorganske tvari
a) plazmid – ekstrakromosomski DNA kružnog oblika, sadrže gene za rezistenciju na antibiotike
b) ribosomi – slobodni ili u sklopu ER, mjesta sinteze proteina
c) citoplazmatska zrnca (granula) – sadrže organske i anorganske tvari (glikogen, masti…)
2) nukleoid – sadrži bakterijski kromosom - DNK i RNK slobodno rasprostranjeni u sredini citoplazme – nema jezgrinu ovojnicu  prokarioti
3) citoplazmatska membrana – od slojeva fosfolipida i bjelančevina, semipermeabilna
a) mezosom – uvrnuće (duplikatura) citopl. membrane, sadrži enzime, ima funkciju mitohondrija
4) stanična stijenka – od peptidoglikana ili mureina, okružuje i zaštićuje unutrašnjost bakterijske st. (osim mikoplazmi), daje joj čvrstoću i stalan
oblik
◦ ovisno o vezanju boje za st. stijenku bakterije dijelimo na gram- pozitivne (plave) i gram-negativne (crvene)
• neke bakterije sadrže:
a) bič (flagela) – najčešće u bacila, služe za pokretanje, proteinske građe (H-antigen)
• monotrihe bakt. – 1 bič na jednom polu; amfitrihe – na oba pola 1 ili više bičeva, lofotrihe – čuperak na 1 polu, peritrihe – bičevi oko cijele površ.
b) fimbrije – kratki ravni izdanci proteinske građe (F antigen), služe za prijanjanje (adherenciju) bakt. na stanice makroorg. i omogućuju kolonizaciju
c) pile (lat. pilus – dlaka) – izdanci dulji od fimbrija, povezuju bakterije i omogućuju prijenos DNA tijekom konjugacije (spolni pili)
d) kapsulu – sluzava tvorba polisaharidnog sastava (K antigen), štiti od isušivanja i djelovanja fagocita, te za adherenciju
o spore – metabolički inaktivna tvorba koju tvore neke bakt. u uvjetima nepovoljnim za život (prisutnost kisika, vrućine, nedostatak hrane i vode..)
• sporulacija (nastajanje spora) germinacija (klijanje, tj. vraćanje u vegetativni oblik prilikom nastupa povoljnih uvjeta)

7. prokariotska V.S. eukariotska stanica

9. POSTUPAK BOJANJA PO GRAMU
1) izradba i učvršćivanje razmaza (fiksiranje)
2) bojenje kristal-violetnom (plavom) bojom – i G(+) i G(-)
bakterije se oboje plavoljubičasto
3) nanošenje jodne otopine (lugol) učvršćuje kristal-violetnu boju
u stijenci G(+) bakt.
4) nanošenjem alkohola dolazi do dekolorizacije G(-) bakterija, dok
G(+) zadržavaju plavoljubičastu boju
5) nanošenje boje karbol-fuksin (crvena) oboji G(-) bakterije u
crvenu boju

10. Prikaz oblika spora i njihov smještaj u stanici
Podjela bakterija prema broju i izgledu bičeva
endospore unutar Clostridium tetani

11. FIZIOLOGIJA BAKTERIJA
•proučava funkciju bakt. stanice koja se temelji na biokemijskim procesima
•važna zbog razumijevanja nastanka, tijeka, liječenja i sprječavanja zaraznih bolesti
KEMIJSKI SASTAV BAKTERIJA
• voda čini 75-98% staničnog sadržaja otapalo i prijenos elektrolita, otpornost na toplinu i
isušivanje
• suha tvar:
• ugljikohidrati – oko 50%  energija
• proteini – 10-15%  albumini i globulini
• masti – 10-40%  većina u ovojniama, pričuvna hrana
• soli – 12-14%  važne za održavanje osmotskog tlaka

12. METABOLIZAM BAKTERIJA (mijena tvari)
• obuhvaća sve kem. procese koji se zbivaju u stanici
• skup oksidacijsko-redukcijskih procesa u bakterijskoj stanici
a) katabolizam – razgradnja tvari
• razgradnja organskih hranjivih tvari (ugljikovih spojeva)
1. dobivanje energije - ADP  ATP (energijom bogat adenozin trifosfat)
• energija je potrebna za anaboličke procese, rast i razmožavanje, pokretanje, sporulaciju…
2. dobivanje osnovnih tvari potrebnih za biosintezu vlastitih strukturnih spojeva
• iznimke: klamidije i rikecije  ne mogu stvarati energijom bogate spojeve – obligatni intracelularni paraziti
b) anabolizam – sinteza tvari (potrebna energija iz ATPa)
• pretvorba osnovnih gradivnih molekula u aktivirane (energijom bogate) monomere
• polimerizacija aktiviranih monomera – polimeri (npr. bakterijski proteini)
• izgradnja staničnih dijelova (npr. st. membrane, ribosoma..) od nastalih polimera

13. AUTOTROFNI I HETEROTROFNI METABOLIZAM
a) autotrofne bakterije (autotrofi)
• same stvaraju hranu i energiju, bez značajne kliničke važnosti
b) heterotrofne bakterije (heterotrofi) – uzročnici bolesti
• dobivaju energiju iz organskih spojeva (ugljikohidrata)
• paraziti – koriste organske spojeve iz živih organizama
• saprofiti – koriste organske spojeve uginulih organizama
PRIJENOS MOLEKULA KROZ STANIČNU MEMBRANU
• ulazak hranjivih tvari i izlučivanje proizvoda metabolizma odvija se kroz polupropusnu membranu:
a) pasivnim prijenosom – bez utroška energije, uz pomoć molekule nosača (protein)
• prijenos tvari niz koncentracijski gradijent
• npr. olakšana difuzija  unos nekih antibiotika, šećera, aminokiselina, peptida, iona…
b) aktivnim prijenosom – potrebna energija
• prijenos tvari iz područja niže koncentracije u područje više koncentracije
• odstranjivanje štetnih tvari i antibiotika

17. BAKTERIJSKI ENZIMI
• organske tvari građene od proteina  aktivnost im ovisi o temperaturi i pH
• sudjeluju u svim kemijskim procesima metabolizma – ubrzavaju ih
a) konstitutivni enzimi  stalno prisutni u st.
b) adaptivni (inducirani) enzimi  stvaraju se po potrebi
• egzoenzimi – enzimi koje bakterije izlučuju u okoliš radi hidrolitičke razgradnje organskih tvari na manje
molekule, koje potom difuzijom ulaze u stanicu
1) proteolitički (proteinaze i peptidaze) – razgrađuju proteine i peptide do A.K.
2) lipolitički (lipaze) – razgrađuju masti, tj. trigliceride u masne kiseline i glicerol
3) saharolitički – razgrađuju šećere, tj. polisaharide u monosaharide (glukoza)
• prema ovisnosti metaboličkih procesa o atmosferskom kisiku, bakterije dijelimo na:
a) obligatno aerobne – rastu i razmnožavaju se u prisutnosti kisika, tj. u aerobnim uvjetima (M. tuberculosis)
b) obligatno anaerobne – rastu bez prisutnosti atmosferskog kisika, tj. u anaerobnim uvjetima (Clostridium spp.)
c) fakultativno anaerobne – rastu i razmnožavaju se neovisno o razini atmosf. kisika (većina patogenih bakterija)
d) aerotolerantne anaerobne – ne trebaju kisik za rast, ali im on ne šteti

19. BAKTERIJSKI OTROVI
a) nespecifični otrovi - najčešće nastaju razgradnjom proteina (npr. kvarenje namirnica)
b) specifični otrovi (toksini) – proizvode ih samo neke, tzv. toksinogene bakterije
1. egzotoksini – hemolizini, neurotoksini, enterotoksini
2. endotoksini
EGZOTOKSINI ENDOTOKSINI
Proizvodi metabolizma nekih G(+) i G(-) bakterija sastavni su dio stanične stijenke većine G(-) bakt.
izlučuje ih bakterijska st. za života oslobađaju se nakon raspada bakt. stanica
polipeptidnog sastava lipopolisaharidi
termolabilni su (>60°C) termostabilni su
vrlo su toksični umjereno su toksični
imunogenični su nisu imunogenični
mogu se detoksicirati ne mogu se detoksicirati

20. RAST I RAZMNOŽAVANJE BAKTERIJA
• razmnožavanje ovisi o povoljnim hranidbenim, energetskim, atmosferskim i
temperaturnim uvjetima (pH, vlaga, dostatnost hranjive tvari…)
• najveći broj se razmnožava jednostavnom, binarnom diobom
• diobi prethodi replikacija kromosoma i plazmida
• vrijeme koje protekne između nastanka jedne bakterijske st. do njezine ponovne
diobe naziva se vremenom jedne generacije
• zbivanja tijekom rasta bakterija prikazuju se krivuljom rasta u 6 faza:
a) faza prilagodbe / suzdržanog rasta
b) faza ubrzanog rasta
c) faza eksponencijalnog rasta
d) faza usporenog rasta
e) faza zastoja rasta
f) faza ubrzanog ugibanja

21. GENETIKA BAKTERIJA
• proučava nasljedna svojstva bakterija i mehanizme njihova prijenosa na potomstvo
• geni – osnovne jedinice naslijeđivanja  sadrže kodirane sve informacije o građi i funkciji bakt. st.
• bakterijski nukleoid sadrži 1 kromosom (duga DNK) te ekstrakromosomsku DNK koja čini plazmid
• svi geni u jednoj bakterijskoj st. čine genom
• genotip – skup nasljednih obilježja sadržanih u DNK tj. genetska informacija
• fenotip – svojstva organizma određena njegovim genotipom i uvjetima okoliša u kojem boravi

23. • genotipske varijacije koje nastaju u genomu bakterija (DNK, naslijedni materijal) zovu se mutacije
• mutageni – tvari koje izazivaju pojavu genotipskih varijacija, tj. mutacija u bakterija
a) fizikalni – UV zrake, gamma-zrake
b) kemijski – dušična kiselina, peroksidi, hidroksilamin
c) biološki – virusi
• osim mutacijom, genske izmjene nastaju i rekombinacijom  jednosmjernim prijenosom gena iz bakterijske
stanice - davatelja u drugu bakterijsku st. – primatelja, na jedan od 4 načina:
1) transformacija – st. primatelj prihvaća topljivi DNK koji se kem. procesima oslobodio iz st. davatelja u okolni
medij (Griffithov eksperiment na miševima sa virulentnim i nevirulentnom pneumokokom)
2) konjugacija – njome se najčešće prenose plazmidi putem spolnih pilusa tj. konjugacijskog mostića iz stanice
davatelja u stanicu primatelja  prijenos rezistencije na antibiotike, svojstvo virulencije
3) transdukcija – prijenos dijela DNK iz bakterije davatelja u bakt. primatelja pomoću bakteriofaga – virusa koji
napada bakterije
4) transpozicija – prijenos genskih informacija unutar bakterijske st. premještanjem dijela genskog materijala s
jednog mjesta na drugo, npr. s kromosoma na plazmid
• veliko značenje mikroorganizama u genetičkom inžinjerstvu - postupcima rekombinantne DNK danas od bakterija
dobivamo lijekove, inzulin, interferon, hormone rasta, cjepiva, enzime…

25. TRANSFORMACIJA

26. KONJUGACIJA

27. TRANSDUKCIJA

28. GENETSKI INŽENJERING - proizvodnja inzulina
postupcima rekombinantne DNK

29. LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA BAKTERIJSKIH INFEKCIJA
•ključna za identifikaciju mikroorganizama uzročnika zaraznih bolesti
a) izravna dijagnostika
1. mikroskopski pregled bolesnikova uzorka
• za primarno sterilne uzorke (bez fiziološke flore) – punktati, aspirati, likvor
• za uzorke s karakterističnim bakterijama, npr. gonokok u uretri, TBC u sputumu (Ziehl-Neelsen)
2. zasijavanje uzorka i uzgoj bakterija na hranjivim podlogama
• ispituje se biokemijska aktivnost, antigena struktura i genotipizacija uzročnika
b) neizravna dijagnostika
• utvrđivanje specifičnih protutijela koje stvara bolesnik

30. Uzorci za bakteriološku dijagnostiku
•svaki uzorak za mikrobiološku dijagnostiku treba biti:
• uzet u pravo vrijeme i s odgovarajućeg mjesta
• uzet u dovoljnoj količini
• pravilno pohranjen i transportiran
• uzet prije antimikrobne terapije
•uzorci se dobivaju iz:
a) ljudskog organizma
• iz pojedinih organskih sustava
• krv za hemokulturu, CSL
• inficirana rana ili opeklina
b) čovjekovog okoliša
• radi dobivanja epidemiološki bitnih podataka  bitno za poduzimanje protuepidemijskih mjera
• uzorci hrane, vode, sa životinja…

32. UZORCI IZ ČOVJEKOVA ORGANIZMA
• pohrana u sterilnim posudama s poklopcem te imenom i prezimenom bolesnika
• ukoliko je pacijent na antibiotiku, na uputnici obavezno navesti na kojem i koliko dugo
• uzorci se uzimaju ovisno o povjesti bolesti tj. osobnoj anamnezi
• npr. učestalo mokrenje s dizurijom, te leukociti u sedimentu urina  urinokultura
• jaka grlobolja unazad 5 dana, praćena febrilitetom, otežanim gutanjem  bris ždrijela i tonzila
• proljev unazad 2 tjedna, praćen, febrilitetom, dehidracijom i osjećajem slabosti  koprokultura
• koža i sluznice (oko, gornji dišni sustav), debelo crijevo, vagina, vanjska uretra  sadrže fiziološku floru 
primarno nesterilna područja / uzorci – kod infekcija će u uzorku osim patogena biti i fiziološka flora
• primarno sterilna područja / uzorci – nisu nastanjena mikroorganizmima – kosti i zglobovi, živčani sustav (likvor),
krvožilni sustav (krv), limfni sustav, jetra, slezena, bubrezi, ureteri, mokraćni mjehur (urin)
• tijekom mikrobiološke dijagnostike važno je razlikovati mikroorganizme fiziološke flore od patogena
• uzorci se dostavljaju na transportnoj podlozi, primarno sterilni na sobnoj temperaturi, a primarno nesterilni na +4°C
• do dostave u laboratorij se pohranjuju u hladnjak, termostat ili se ostavljaju na sobnoj temp.

33. Uzorci iz gornjeg dijela dišnog sustava
• obrisak ždrijela (orofarinksa) radi izolacije ß-hemolitičkog streptokoka A (gnojna
angina)
• potreban štapić s vatom te špatula  uzme se bris nep. lukova, tonzila te
orofarinksa
• obrisak nazofarinksa kod sumnje na kliconoštvo za gnojni meningitis, dokazivanje
H. influenzae, te difterije i hripavca
• uzima se tankim savitljivim štapićem s vatom namočenom u F.O.
Uzorci iz donjeg dijela dišnog sustava
a) neinvazivne metode
• iskašljaj (sputum) – prvi jutarnji, isprati usnu šupljinu i grgljati F.O.
b) invazivne metode
• aspirat traheje / bronha / pluća – kateterom ili bronhoskopsku
Uzorci iz oka, uha i sinusa
• obrisak konjuktive, zvukovoda
• aspiracija sinusa – analiza eksudata  rijetko, empirijska th. sinusitisa

35. Uzorci iz usne šupljine
• peridontalna bolest
• ulceracije sluznice – često u imunokompromitiranih
Uzorci iz donjeg dijela probavnog sustava
• uzorak za pretragu je stolica – proljevasta ili formirana
• najčešći patogeni su Salmonella, Campylobacter, patogena E. coli, Shigella, Yersinia Enterocolitica
• trovanje hranom – intoksikacija sa toksinima bakterija roda Clostridium, Staphilococcus aureus, Bacillus cereus…
• naglašeni simptomi – profuzni proljevi i povraćanje, dijagnoza se postavlja klinički, a uzorci se uzimaju iz hrane
Uzorci iz mokraćnog sustava
• mokraćni sustav do distalne trećine uretre je primarno sterilan
• uzorak je urin – urinokultura i sediment urina
• bakteriološka obrada urina – urinokultura: srednji mlaz prvog jutarnjeg urina (~10mL)!
• prethodno napraviti toaletu ušća mokraćne cijevi (uretre)
• prvi jutarnji urin – preko noći se bakterije u mjehuru umnože
• srednji mlaz – kako bi se isprala fiziološka flora iz uretre

38. Uzorci iz spolnog sustava
• infekcija često praćena iscjetkom
• infekcija klamidijom, ureaplazmom, mikoplazmom, trihomonasom
• rjeđe gonoreja i sifilis  obrisak eksudata ulkusa
• uzorci su obrisak uretre (mokraćne cijevi) – M i Ž, te vagine i cerviksa u žena (VCE razmaz)
Uzorci krvi za hemokulturu
• krv se uzima iz periferne vene
• inkubacija traje 7 dana, ako se ne izoliraju bakterije – HK je sterilna
• bakterijemija – prisutnost bakterija u krvi
a) prolazna – npr. nakon vađenja zuba, ne ostavlja posljedice
b) trajna – posljedica trajne infekcije u krvotoku ili izvan krvotoka, npr. žarište na srčanim zaliscima
c) povremena – vrlo mali broj bakterija u uzorku
Uzorci iz središnjeg živčanog sustava
• najčešće je uzorak cerebrospinalni likvor (CSL), ponekad punktat apscesa mozga
• prije punkcije potrebno je dobro dezinficirati kožu – aseptični uvjeti
• uvijek se uzima uzorak u 3 epruvete – za citološku, biokemijsku i mikrobiološku obradu
• kao i za hemokulturu, uzorak se odmah neposredno dostavlja u laboratorij

39. Lumbalna punkcija – uzorak CSL-a

40. Uzorci krvi za serološke pretrage
• neizravna dijagnostika – odgovor imunološkog sustava čovjeka na bakterijsku, virusnu ili parazitarnu infekciju
• mjeri se porast tj. dinamika protutijela u serumu - titar na mikroorganizam koji uzrokuje infekciju
• za bakterije koje je teško kultivirati – rikecije, koksijele, spirohete, brucele, klamidije…
• serološki postupci se zasnivaju na reakciji antigen – antitijelo: aglutinacija, indirektna hemaglutinacija,
imunoflorescencija…
• uzorak je 2-5 ml krvi bez antikoagulansa

41. UZORCI IZ ČOVJEKOVA OKOLIŠA
• istražuju se kada se želi utvrditi izvor bolničkih i izvanbolničkih epidemija
a) uzorci hrane
• uzimaju se „sumnjive” namirnice pri epidemijama trovanja hranom
b) uzorci vode
• rijetko je vodovodna voda uzrok epidemija
• najčešći izvori infekcija su voda iz bunara, rekreacijski bazeni, dvorišne pumpe – blizina kanalizacijskog sustava
• uzima se do 5l vode u sterilne posude i odmah dostavlja u laboratorij
c) ostali uzorci
• vodeni aerosol – legionele
• dijelovi životinja – zoonoze (npr. trihineloza, bruceloza…)

42. Osnovni laboratorijski postupci u mikrobiologiji
•za dokazivanje, tj. identifikaciju bakterijskog uzročnika infekcije, koristi se:
a) mikroskopska pretraga uzorka
b) uzgoj bakterija
c) makroskopski i mikroskopski pregled izraslih kolonija
d) biokemija izoliranih bakterija
e) serološki i molekularni dijagnostički postupci
f) antibiogram

43. a) mikroskopska dijagnostika bakterija
1) svjetlosna (optička) mikroskopija
• mikroskop sa svijetlim vidnim poljem - „klasičan” svjetlosni mikroskop rezolucija 0,2 mm
• žive bakterije prikazuju se u nativnom preparatu ili visećoj kapi, a mrtve se boje –
monokromatski (metilensko modrilo, nigrozin) ili polikromatski (prema Gramu, Ziehl-
Neelsenu, Fultonu, Lubinskom…)
• mikroskop sa tamnim vidnim poljem – za prikaz malih i tankih bakterija, npr. spiroheta
• fluorescentni mikroskop – preparati se boje fluorescentnim bojama – svijetle na tamnoj podlozi
• fazno-kontrastni mikroskop – za izravnu dijagnostiku bakterija iz primarno sterilnih uzoraka
2) elektronska mikroskopija
• rezolucija 0,4 – 1,0 nm, povećanje do milijun puta
• umjesto izvora svjetlosti rabi se snop elektrona ubrzanih visokim naponom
• elektroni se fokusiraju pomoću elektromagnetskih leća
• slika predmeta se promatra na fluorescentnom zaslonu
• 2 vrste:
1. transmisijski EM – 2D slika
2. scanning EM – 3D slika

47. b) Uzgoj bakterija in vitro
• kultivacija bakterija u laboratorijskim uvjetima - potrebno stvoriti uvjete kao in vivo
1) izolacija bakt. iz nekog materijala / uzorka radi njihove identifikacije
2) radi određivanja njihove osjetljivosti na antibiotike (antibiogram)
3) radi pripremanja antigena – serološke reakcije, imunizacija
Za uzgoj bakterija in vitro potrebno je:
1. hranjive tvari
2. određena koncentrac. vodikovih iona  neutrofilne / acidofilne / alkalofilne bakt.
3. određena temperatura (inkubator) psihrofilne / mezofilne (20-40°C)/ termofilne
4. prisutnost kisika  aerobne / anaerobne bakt.
5. primjeren osmotski tlak 0,9% NaCl (F.O.)

48. Bakteriološke hranjive podloge
• sadržavaju:
a) vodu (destiliranu)
b) ugljikohidrate
c) vitamine (B-kompleks)
d) pufere
e) agar
f) organske spojeve (peptone, purine, pirimidine…)
g) elementi u tragovima (katalizatori)
h) mineralne soli
• moraju biti sterilne  aseptičko rukovanje i razlijevanje u Petrijeve ploče

49. Vrste hranjivih podloga:
a) prema podrijetlu:
1. prirodne – krv, serum, mlijeko…
2. sintetičke – sadrže točno određene i uravnotežene kem. sastojke
3. polusintetičke – kombinacija prirodnih i sintet. podloga
b) prema konzistenciji (agregatnom stanju):
1. tekuće – za uzgoj uzoraka sa samo 1 vrstom bakterija (primarno sterilna područja)
2. polukrute – kao i krute nastaju dodavanjem agara tekućoj podlozi
3. krute – omogućuju rast pojedinih bakt. kolonija
*agar – polisaharidni ekstrakt morskih algi  kad očvrsne omogućuje difuziju hranjivih tvari
c) prema sastavu i namjeni
1. jednostavne – sadrže samo 2 tvari dovoljne za rast (hranjivi bujon – pepton i NaCl)
2. složene – jednostavna podloga + mnoge hranjive tvari
a. bogate hranjive podloge opće namjene – najčešće korištene za uzgoj bakt.
b. selektivne hranjive podloge – omogućuju bolji rast 1 vrste bakt., a inhibiraju rast ostalih bakterija
c. diferencijalne hranjive podloge – razlikovanje pojedinih bakt. vrsta u mješovitoj kulturi
d. hranjive podloge za određivanje biokem. svojstava
e. hranjive podloge za čuvanje bakterijskih kultura
f. hranjive podloge za posebne namjene
g. transportne hranjive podloge – omogućuju preživljavanje bakt. tijekom transporta do labosa

51. Određivanje osjetljivosti bakterija na antimikrobne lijekove – antibiogram
• potrebno utvrditi etiološku dijagnozu – identificirati uzročnika bolesti
• testovima osjetljivosti odrediti optimalni antibakterijski lijek
• rezultat istraživanja osjetljivosti identificirane bakterije na određene
antibiotike zove se antibiogram
• stupanj osjetljivosti bakterija na antibiotik može se odrediti:
a) postupkom dilucije (razblaživanje)
• određuje se minimalna inhibicijska koncentracija (MIK) nekog
antibiotika za istraživanu bakteriju
• u niz epruveta s tekućom podlogom razrjeđuje se antibiotik
geometrijskom progresijom  u svaku od njih se ucijepi stalan br.
bakterija – nakon inkubacije, očitava se zamućenje nastalo
razmnožavanjem bakterija
• epruveta sa najvećim razrjeđenjem antibiotika u kojoj nema
zamućenja  MIK  najmanja količina antibiotika koja je dovoljna
da spriječi razmnožavanje bakterija

53. Minimalna inhibitorna koncentracija (MIK) i
minimalna baktericidna koncentracija (MBK)

54. b) postupkom difuzije (disk difuzije)
• istražuje se osjetljivost izdvojene bakterije na nekoliko antibiotika istovremeno
• suspenzija bakterijskog soja kojem ispitujemo osjetljivost na antibiotik nacijepljuje se
prelijevanjem po površini čvrste hranjive podloge ( npr. krvni agar) u Petrijevoj ploči
• potom se na osušenu podlogu pomoću pincete postavljaju diskovi ili antibiotske tablete
• razmak između susjednih diskova mora biti najmanje 3 cm, a svaki disk je zasebno
označen
• kroz 30ak min antibiotik iz diska radijalno difundira, a njegova konc. se smanjuje s
udaljenošću od diska
• potom se Petrijeva ploča inkubira na 35°C / 24h  bakterijski soj će rasti oko diska ovisno
o njegovoj osjetljivosti na lijek (antibiotik)
• stvara se područje u kojem nema vidljiva rasta bakterija – „zona inhibicije rasta bakterija”
• tri kategorije osjetljivosti na antibiotike ovisno o veličini zone inhibicije (mjeri se u mm)
1) „uzročnik osjetljiv” – S – 3 (+++)
2) „uzročnik umjereno osjetljiv” – 2 (++)
3) „uzročnik otporan” – R – 0