Tetrodotoxin is a potent neurotoxin found in marine animals like pufferfish. It blocks sodium channels, preventing action potentials and paralyzing neurons and muscles. Poisoning symptoms range from numbness to respiratory failure and death. The toxin is produced by various bacteria in marine life. While rare, poisoning is more common where pufferfish is regularly consumed. There is no antidote, so treatment focuses on supportive care and monitoring until the toxin is cleared from the body.
1) The Sgarbossa criteria provide guidelines for diagnosing acute myocardial infarction in patients with left bundle branch block (LBB) or ventricular paced rhythm on electrocardiogram (ECG), as these conditions can obscure ECG changes.
2) The original Sgarbossa criteria included three criteria involving concordant or discordant ST segment changes greater than 1mm. The modified criteria expanded this to include proportionally excessive discordant ST elevation.
3) Different types of STEMI are described based on the location of maximal ST elevation, including anterior, inferior, lateral, posterior, and right ventricular STEMI, each with characteristic ECG patterns.
This document discusses interventricular conduction delay and raised intracranial pressure as seen on electrocardiograms (ECGs). It defines interventricular conduction delay and lists various causes including fascicular blocks, bundle branch blocks, ventricular hypertrophy, dilatation, electrolyte abnormalities, toxins, pre-excitation, and arrhythmogenic cardiac conditions. It then discusses raised intracranial pressure and the associated ECG findings of widespread T-wave inversions, QT prolongation, and bradycardia as part of the Cushing reflex, indicating imminent brainstem herniation. Massive intracranial hemorrhages such as subarachnoid hemorrhage are the most common causes
The document discusses various electrolyte abnormalities and their ECG manifestations, including hypercalcemia, hypocalcemia, hyperkalemia, hypokalemia, hypomagnesia, hyperthyroidism, hypothyroidism, and hypothermia. For each condition, it provides the normal and abnormal ranges for the electrolyte levels and describes the associated ECG changes such as peaked T waves, QT prolongation, low QRS voltage, bradycardia, and arrhythmias. The document serves as a reference for clinicians to recognize ECG patterns caused by electrolyte and endocrine abnormalities.
1) Fascicular ventricular tachycardia is the most common form of idiopathic ventricular tachycardia originating from the left ventricle. It typically presents in young patients without structural heart disease.
2) It has characteristic ECG features including a monomorphic ventricular rhythm with fusion complexes and AV dissociation. The QRS duration is between 100-140 ms with a short RS interval of 60-80 ms. It also shows a right bundle branch block pattern and axis deviation.
3) Posterior fascicular ventricular tachycardia, which arises near the left posterior fascicle, shows a right bundle branch block pattern with left axis deviation. Anterior fascicular ventricular tachycardia arises
The document discusses several electrocardiogram (ECG) findings and rhythms including ectopic atrial tachycardia, atrial tachycardia, electrical alternans seen in massive pericardial effusion which produces low QRS voltage, electrical alternans and tachycardia, escape rhythms like junctional escape rhythms where the pacemaker rate decreases down the conducting system, and ventricular escape rhythms. It also discusses the terminology of junctional rhythms and includes literature references.
The document discusses De Winter's T waves, which are characterized by three key findings on ECG: upsloping ST depression in precordial leads, tall symmetric T waves in precordial leads, and ST elevation in aVR. It also summarizes the ECG patterns seen in dextrocardia, including right axis deviation, positive complexes in aVR, and dominant S waves in precordial leads. Finally, it outlines the ECG features of digoxin effect and toxicity, such as biphasic T waves, shortened QT, and the dysrhythmia of supraventricular tachycardia with a slow ventricular response seen in digoxin toxicity.
Massive carbamazepine overdose of more than 50 mg/kg can cause cardiotoxicity due to sodium channel blockade, which may be detectable on ECG as subtle QRS widening or first-degree AV block. Dilated cardiomyopathy is characterized by ventricular dilatation and reduced ejection fraction below 40%, commonly presenting with symptoms of biventricular failure. Chronic obstructive pulmonary disease can cause prominent P waves in inferior leads, exaggerated ST segments, low QRS voltage especially in V4-V6, and may show an SV1-SV2-SV3 pattern.
- Benign early repolarization shows concave ST elevation less than 2 mm with no progression over time, most prominent in V2-V5. Notching at the J-point and concordant T-waves are also seen.
- Beta-blocker and calcium channel blocker toxicity can cause prolonged PR interval and bradycardia. Propranolol toxicity specifically causes QRS widening and positive R' wave in aVR. Sotalol toxicity causes QT prolongation and risk of Torsades de Pointes.
- Bifascicular block is a combination of right bundle branch block with either left anterior or posterior fascicular block, and can be caused by ischemia, hypertension or other
This document discusses atrioventricular nodal reentrant tachycardia (AVNRT). It states that AVNRT is the most common cause of palpitations in structurally normal hearts. It can occur spontaneously or be provoked. There are three main types - slow-fast AVNRT which is most common and shows no visible P waves, fast-slow AVNRT where P waves are visible after the QRS, and slow-slow AVNRT where P waves appear before the QRS. The tachycardia rate is typically between 140-280 beats per minute and is regular. AVNRT occurs due to a reentry circuit within the atrioventricular node.
This document summarizes different types of atrioventricular (AV) blocks seen on electrocardiograms (ECGs). It describes first-degree AV block as a PR interval over 200ms. Second-degree AV block, Mobitz type I (Wenckebach phenomenon) shows progressive PR prolongation until a blocked pulse. Mobitz type II shows intermittent non-conducted pulses without PR prolongation. High-grade second-degree AV block has a P:QRS ratio of 3:1 or higher, with an extremely slow ventricular rate. Third-degree or complete heart block shows no relationship between atrial and ventricular rates. Causes include myocardial infarction, drugs, and conduction system disease. Treatment ranges from
This document provides an overview of several cardiac arrhythmias and conditions including:
1. Accelerated idioventricular rhythm (AIVR), which results when an ectopic ventricular pacemaker exceeds the sinus node rate. AIVR is seen post-myocardial infarction and features a regular rhythm between 50-110 bpm with three or more QRS complexes.
2. Atrial flutter, a supraventricular tachycardia caused by a reentry circuit in the right atrium with a rate of around 300 bpm. The ventricular rate is determined by AV conduction.
3. Atrial fibrillation, the most common sustained arrhythmia characterized by irregularly irregular rhythm without
1) Cardiorenal syndrome commonly occurs in patients with acute decompensated heart failure and is associated with poor outcomes. It involves a complex interaction between hemodynamic alterations and activation of neurohormonal systems that affects both the heart and kidneys.
2) There are five types of cardiorenal syndrome classified based on the inciting cardiac or renal event and the affected secondary organs. Type 1 is acute cardiorenal syndrome due to acute worsening of cardiac function leading to kidney injury.
3) Loop diuretics are the mainstay of treatment for congestion in heart failure but aggressive diuresis may worsen kidney function. Other therapies discussed include inotropic agents, vasopressin antagonists
Categorization of risks and benefits (food additives)Domina Petric
The document discusses various categories of risks associated with food, including foodborne hazards of microbial origin, nutritional hazards, environmental contaminants, naturally occurring toxicants, and food additives. It notes that foodborne diseases of microbial origin pose the greatest risks. Nutritional hazards can arise from deficiencies or excesses. Environmental contaminants can enter the food supply from industrial or natural sources. Naturally occurring toxicants are found in some foods. Food additives present minimal risks when consumed within permitted levels. The document also outlines categories of potential benefits from foods, including health benefits, supply benefits, hedonic benefits, and convenience benefits.
This document discusses the benefits and risks of food additives. The benefits include making foods safer, more nutritious, and longer lasting through the use of preservatives and antioxidants. Additives also provide greater variety of foods and lower prices. However, there are also risks. There is a lack of data on the long term health effects of combinations of additives. Some additives are associated with "junk foods" that are low in nutrients. While direct toxic effects are unlikely at legal levels, some individuals may have hypersensitivity reactions. Some animal studies also indicate potential cancer and reproductive issues, but no direct evidence in humans. The risks must be weighed against the benefits on a case by case basis.
The document discusses different types of food additives and how they are classified. It describes preservatives like antimicrobials, antioxidants and antibrowning agents. Nutritional additives add vitamins, minerals and fiber. Coloring agents and flavors are used to enhance appearance and taste. Texturizing agents modify texture and mouthfeel. Additives are identified by International Numbering System codes or E numbers from the European Union.
Effector phase in immune mediated drug hypersensitivityDomina Petric
This document discusses antibody-mediated and T cell-mediated drug hypersensitivity. It describes how drugs can act as haptens and stimulate T and B cell responses, leading to IgE production and immediate hypersensitivity reactions. It also discusses the p-i concept where drugs can directly interact with T cell receptors and cause reactions without prior sensitization, particularly in the skin which contains many resident immune cells.
1. Small molecule drugs can become immunogenic by undergoing bioactivation into chemically reactive metabolites that covalently bind to proteins, forming hapten-carrier complexes.
2. These complexes are then processed and presented by antigen presenting cells to T cells, stimulating an adaptive immune response.
3. Whether a humoral or cellular immune response develops depends on which proteins are modified by the hapten and whether they are soluble or cell-bound.
2. 1939. g. Ladd i Leven: gastrostomija i
podvezivanje fistule
Rekonstrukcija jednjaka kožnim tubusom.
Najčešća malformacija (85 %) je slijepo
zatvoreni proksimalni kraj jednjaka pri
čemu je distalni kraj spojen s dušnikom (tip
C prema Grossu iVogtu).
Fistula se najčešće spaja s dušnikom iznad
bifurkacije dušnika, stoga zrak ulazi u
želudac, a želučani sadržaj u pluća.
3. Pridružene anomalije su česte.
VATER iliVACTERRL sy.:Vertebral,
Anorectal, Cardiac,
Tracheoesophageal, Renal, Radial,
Limb
U gotovo 20% djece s atrezijom
jednjaka postoji i neka od
kongenitalnih srčanih bolesti.
4. Najraniji i najjasniji znak je regurgitacija
želučanog sadržaja i slinjenje.
Tijekom hranjenja dijete kašlje ili se guši
(aspiracija).
Ako postoji fistula dušnika s distalnim
bataljkom jednjaka, trbuh je distendiran
zbog ulaska zraka kroz fistulu u želudac i
crijeva.
Ako zrak ne ulazi u probavni sustav, trbuh
je uvučen.
5. Kemijska aspiracijska upala pluća!
Atelektaza pluća nastaje zbog potiskivanja
ošita distendiranim želucem.
Kliničkim se pregledom utvrđuju manjak
plodne vode, obilna slina u ustima,
zagrcavanje, gušenje i nemogućnost
postavljanja sonde.
UZV medijastinuma i RTG obrada
UZV srca i velikih krvnih žila
7. Potrebno je održavati tjelesnu temperaturu
djeteta, dijete postaviti u drenažni položaj s
glavom prema dolje, postaviti venski put,
primijeniti antibiotike te postaviti sondu u
proksimalni bataljak jednjaka i često izvlačiti
sadržaj, ako dijete nije u drenažnom položaju.
Plan liječenja ovisi o općem stanju djeteta.
Ako je stanje stabilno, radi se primarna
rekonstrukcija anomalije.
Rizična djeca se liječe konzervativno do
stabilizacije općeg stanja, a potom se
operiraju.
8. Kirurško liječenje atrezije jednjaka se
sastoji od okluzije traheoezofagealne (TE)
fistule i uspostave kontinuiteta jednjaka.
Proksimalni bataljak jednjaka se mora
mobilizirati.
Anastomoza se radi u jednom sloju.
Transpleuralni pristup je lakši, ali
retropleuralni ima neke prednosti.
9. Prednosti retropleuralnog pristupa su bolji
prikaz, funkcija pluća ostaje dobra, moguće
izlaženje sadržaja kroz anastomozu neće
otjecati u pleuru, nego u stražnji
medijastinum.
Gastrostomija se u stabilne djece rijetko
izvodi.
Kontrastna kontrolna RTG snimka jednjaka
tjedan dana nakon zahvata!
10. Stenoze anastomoze (10-20 % slučajeva)
uzrokuju zagrcavanje i nemogućnost
gutanja.
Liječe se dilatacijom (bužiranjem)
stenotičnog mjesta.
Medijastinitis nastaje zbog popuštanja
anastomoze jednjaka.
Medijastinitis može biti uzrok opetovanog
nastankaTE fistule.
GERB!
11. 8% djece rođene s atrezijom jednjaka
ima izoliranu atreziju, bez fistule.
Imaju uvučen trbuh.
Mnogi kirurzi postavljaju nutritivnu
gastrostomu i čekaju 6 do 10 tjedana
da se proksimalni bataljak jednjaka
produži i izduži.
12. Kasnije se izvodi primarna anastomoza.
Ezofagokutanostomija (omogućuje
drenažu sline i sprečava aspiraciju) se radi
ako primarnu anastomozu nije moguće
postići.
Kasnije se radi rekonstrukcija jednjaka
izoliranim dijelom kolona ili prekrojenim
želucem (u dobi od 1 g.)
13. U 4 % slučajeva.
Očuvan je kontinuitet jednjaka.
Djeca normalno gutaju.
Trijas simptoma:
zagrcavanje prilikom hranjenja
distenzija crijeva zrakom
opetovane aspiracijske upale pluća
RTG s jodnim kontrastom,
bronhoezofagoskopija; zatvaranje fistule!
Zatvaranje jednjaka i dušnika mora biti
izrazito pažljivo.
14. Nepotpuno razdvajanje jednjaka i
dušnika.
Rascjep ili fisura može obuhvaćati samo
područje grkljana, ali se može širiti i
cijelim tokom dušnika sve do račvišta.
Klinička slika: učestale aspiracije.
Bronhoskopija!
Zatvaranje rascjepa operacijom!
15. Djeca kad počnu puzati!
Jedan gutljaj može izazvati ozbiljna oštećenja.
Kiseline i lužnate tvari zbog izrazite
higroskopnosti adheriraju na epitel i dovode
do koagulacijske ili kolikvacijske nekroze.
Tipična mjesta za ozljedu s posljedičnim
suženjem su prstenasta hrskavica grkljana,
srednji dio jednjaka i spoj jednjaka sa želucem.
16.
17. Antibiotici se primjenjuju 3 tjedna nakon
ozljede.
Gastrostomija, a nakon 3 tjedna najranije
se može bužirati nastala striktura pomoću
rigidnih bužija i balona.
18. Chalasia ili GE refluks se u blažem obliku
javlja u velikog broja djece.
Patološki je kad:
ometa prehranu
uzrokuje zastoj u rastu i razvoju
oštećuje jednjak uzrokujući strikure i
krvarenje
utječe na razvoj plućnih bolesti (oštećenja
dišnih putova, aspiracijske upale pluća,
apneje)
19. Sigurni pokazatelji refluksa (ako je
isključena opstrukcija u razini ili ispod
pilorusa) su epizode bljuckanja, povraćanja,
nemir, bol u gornjem dijelu trbuha...
Zastoj u rastu i plućni problemi su češći u
novorođenčadi i predškolske djece.
Upale i strikture su češće u starije djece i
adolescenata.
20. kontrastna pretraga jednjaka i želuca
pehametrija donje trećine jednjaka
manometrija jednjaka
ezofagoskopija s biopsijom tkiva
21. Počinje se s konzervativnim mjerama.
Kirurško liječenje je indicirano ako
navedenim mjerama ne sprečavamo
nastanak komplikacija bolesti.
Komplikacije su krvarenje sa sekundarnom
anemijom, uporno povraćanje, opetovane
bronhopneumonije i upale sa strikturama
jednjaka (Barretov jednjak).
22. Kirurški zahvat je indiciran i ako
postoje anatomske anomalije (npr.
hijatalna hernija).
Fundoplikacija (omotavanje fundusa
želuca oko distalnog dijela jednjaka) po
Nissenu (potpuna) ili poThalu
(nepotpuna).
23. zagrcavanje
plućni problemi
dehiscencija mjesta opšivanja jednjaka s
posljedičnim recidivom bolesti
Česte u djece s neurološkim oštećenjima.
24. Najčešći zahvati u novorođenačkoj kirurgiji.
Povraćanje, distenzija trbuha i izostanak
stolice!
Povraćanje žuči najčešći je simptom u
novorođenčadi s intestinalnom
opstrukcijom.
Granica između visoke i niske opstrukcije je
iza početnog dijela jejunuma.
Stenoza pilorusa, duodenalne
malformacije, atrezija tankog crijeva...
25. Nalazi se kod 1 od oko 300 živorođene djece
s većom prevalencijom muške djece (8:1).
Najčešći je kirurški uzrok povraćanja u
djece.
PHD: hipertrofija kružnog sloja mišića
pilorusa
Klinička slika: povraćanje želučanog
sadržaja u luku (2-4 tjedna nakon porođaja)
bez primjesa žuči (zapreka je iznad papile
Vateri)
26. Nastaje metabolička alkaloza s
hipokalemijom i hipoklorhidijom.
U početku je povišen i pH mokraće.
Fizikalni pregled: palpacija okruglaste
tvorbe u trbuhu, hiperperistaltika
želuca
UZV s 95% sigurnošću, RTG s
kontrastom želuca i duodenuma
27. Trijas: povraćanje u luku, palpabilni tumor
u gornjem dijelu trbuha i metabolički
poremećaj!
Nije hitno kirurško stanje.
Prijeoperacijski postupak: nadoknada
manjka tekućine i elektrolita, regulacija
ABS-a, pražnjenje retiniranog želučanog
sadržaja preko NG sonde
28. Ramstedt-Weberova operacija je
piloromiotomija (prereže se cirkularni
mišić u cijeloj dužini piloričnog kanala
do sluznice).
S normalnom se prehranom počinje
nakon 24 do 48 sati od operacije.
Djete može ići kući 48 h poslije
operacije.
29. Duodenalna opstrukcija može biti potpuna i
nepotpuna.
Potpuna je u duodenalnoj atreziji.
Djelomična je u duodenalnoj stenozi, kod
duodenalne membrane, prstenaste
gušterače ili malrotacije crijeva.
Prenatalni UZV pokazuje tekućinom
ispunjenu cističnu strukturu u gornjem
dijelu trbuha.
30. U 85 % djece s duodenalnom
opstrukcijom papilaVateri je
proksimalno od mjesta opstrukcije pa se
u povraćenom sadržaju nalaze primjese
žuči.
Trbuh obično nije distendiran.
U djece u koje je papilaVateri distalno od
mjesta opstrukcije povraćeni sadržaj
nema žuči.
31. Približno 1/3 djece ima i trisomiju 21.
RTG znak duodenalne atrezije je
˝double bubble˝ znak (Debreov
dvostruki mjehur).
Mogući drugi uzroci duodenalne
opstrukcije su atrezija, malrotacija,
anularni pankreas i ciste koledokusa.
32. NG sonda
Venski put radi
nadoknade tekućine
i elektrolita.
Kontrola volumena
mokraće.
Potraga za
mogućim
pridruženim
anomalijama.
Hitan kirurški zahvat je
potreban jedino kod malrotacije.
ACMC EM
33. Nakon stabilizacije općeg stanja, pristupa
se kirurškom zahvatu.
Poprečni supraumbilikalni rez u desnom
gornjem kvadrantu trbuha, a alternativa je
srednja medijana laparotomija.
Pridružene anomalije koje mogu uzrokovati
duodenalni ileus su volvulus mezenterija,
anteriorna portalna vena, sekundarna
distalna membrana, bilijarna atrezija i ciste
koledokusa.
34. Duodeno-duodenostomija uz standardnu
latero-lateralnu ili latero-terminalnu
anastomozu.
Membrane se mogu ekscidirati kroz
vertikalnu duodenalnu inciziju koja se
nakon prešivanja mukoze zatvara
horizontalno.
Kod malrotacije, režu se Laddove priraslice
koje pritišću duodenum.
35. 12 do 15 % slučajeva
megaduodenum
poremećaj motiliteta crijeva
duodenogastrički refluks
gastritis
peptički ulkus
GE refluks
kolelitijaza s kolecistitisom
36. Glavni uzrok su promjene u cirkulaciji
mezenterija tijekom embrionalnog razvoja.
Incidencija je 1:2 000-5 000 živorođene djece.
Klinički znakovi su povraćanje sadržaja s
primjesama žuči i postupna distenzija trbuha.
Ako novorođenče ima jejuno-ilealnu atreziju,
potrebno je napraviti RTG snimku s ili bez
kontrasta.
Kalcifikacije (u 12% slučajeva) na RTG
snimkama trbušnih organa upućuju na
prenatalnu perforaciju i mekonijski peritonitis.
Operacija je hitna.
37. Tip I: mukozna atrezija s neoštećenim
mišićnim slojem
Tip II: atretični krajevi crijeva su
razmaknuti, a između njih je vezivni tračak
Tip III A: dva kraja crijeva su povezana
rascjepom mezenterija u obliku slovaV
Tip III B: anomalija u obliku kore jabuke ili
božićnog drveta
Tip IV: postoje multiple atrezije poput
nanizanih perla
38. Izravnu termino-terminalnu anastomozu
nije moguće učiniti zbog toga što je
proksimalni bataljak crijeva izrazito
distendiran i širokog volumena, a distalni
kraj je kolabiran i uskog lumena.
Termino-lateralna tehnika!
Sužavanje proksimalnog kraja do širine
lumena distalnog kraja!
39. Bishop-Koopova termino-lateralna
anastomoza s eksteriorizacijom
distalnog lumena!
Eksteriorizacija proksimalnog lumena
po Mikuliczu (rijetko), terminalna
ileostomija s odgođenom
anastomozom (rijetko)...
40. anus imperforatus
malformacije distalnog dijela anusa i
rektuma
Često su pridružene anomalije mokraćnog i
spolnog sustava.
Kirurškim zahvatom rekonstruira se
sfinkterni mišićni sklop oko rektuma i
anusa.
41. Incidencija je 1:3 000-5 000 živorođene
djece.
Infralevatorske i supralevatorske
anomalije!
U niskih anomalija rektum se normalno
spušta kroz puborektalnu omču, nije
povezan s GU sustavom, a mekonij
najčešće izlazi kroz fistulu u području
perineuma.
42. U visokih anorektalnih malformacija
rektum završava iznad puborektalnog
mišića i često je fistulom povezan s
mokraćnim sustavom ili rodnicom.
Puborektalni mišić je nužan za
uspostavljanje kontinencije i za prognozu
liječenja.
VATER sy.: vertebralne, analne,
traheoezofagealne, renalne malformacije
43. Perinealni znakovi u djece s niskom
anomalijom su mekonij na perineumu,
izbočeni kožni tračak u području analne
jamice ili analna membrana.
Nalaz plina ili mekonija u mokraći upućuje
na postojanje rektourinarne fistule i visoku
anorektalnu malformaciju.
RTG i UZV
Invertogram ili lateralni radiogram djeteta
44. Novorođenčetu s visokom AR malformacijom potrebno je
unutar prvih 48 h života učiniti kolostomu (anus praeter
naturalis).
Transverzalnom bipolarnom kolostomom rješava se
problem niske opstrukcije crijeva.
Glavna operacija se obično obavlja krajem prve godine.
Anorektoplastika se izvodi najčešće stražnjim sagitalnim
pristupom.
Mišići levatori i sfinkteri razdvajaju se u središnjoj liniji.
Nakon mobilizacije i izvlačenja rektuma na perineum,
sfinkterni se sklop rekonstruira iza rektuma.
45. Nalaz samo 1 perinealnog otvora u ženskog
novorođenčeta ukazuje na postojanje kloake.
Refluks mokraće kroz velike fistule u kolon ili rodnicu su
uzrok stalnih mokraćnih infekcija i hiperkloremične
acidoze.
Uz ranu kolostomiju, potrebno je omogućiti dobru
drenažu mokraće.
Najvažniji prognostički čimbenik je težina
malformacije.
Djeca s visokom AR malformacijom često imaju
inkontinenciju i opstipaciju.
Potrebno je dugotrajno kliničko praćenje ove djece.
Često postoji senzorni i motorni manjak što otežava
postizanje kontinencije.
46. Ako rotacija crijeva nije potpuna, cekum se zadržava u
epigastriju, ali se duplikatura peritoneuma, koja
učvršćuje duodenum i cekum i dalje stvara, te nastaju
Laddove priraslice.
Laddove priraslice se protežu od cekuma do lateralne
trbušne stijenke, prelaze preko duodenuma te mogu
biti uzrok opstrukcije.
Radix mesenteri ostaje pričvršen u predjelu epigastrija
što dovodi do suženja mezenterija i veće vjerojatnosti
da će nastati volvulus (torzija mezenterija).
Volvulus se češće nalazi u prvih nekoliko tjedana života.
Prvi znak je povraćanje želučanog sadržaja uz primjese
žuči.
47. Kronična opstrukcija Laddovim priraslicama može
biti uzrok intermitentnog povraćanja (visoki
nepotpuni ileus).
Volvulus u ranoj fazi se očituje nadraženošću i
povraćanjem želučanog sadržaja, a kasnije i
znakovima smetnji cirkulacije (poput krvavih stolica
zbog kongestije i nekroze sluznice) te kolapsom
cirkulacije.
RTG snimke s kontrastom: pomak
duodenojejunalnog spoja u desnu stranu trbušne
šupljine
Irigografija: cekum je na atipičnom mjestu, desno
gore i medijalno (nepouzdan znak)
48. Nužno je rano učiniti kirurški zahvat radi
sprečavanja ireverzibilnih ishemijskih
promjena.
Fibrozne tračke između cekuma i lateralne
trbušne stijenke (Laddove bride) te
duodenuma i terminalnog ileuma valja
presjeći, i osloboditi AMS i njezine ogranke.
Duodenum i tanka crijeva se smještaju u
desni hemiabdomen, a kolon u lijevi.
49. Potrebno je učiniti apendektomiju kako bi
se izbjegle kasnije dijagnostičke zablude.
Nije potrebno pričvrstiti cekum.
Ako je ishemija uzapredovala, radi se
˝second look˝ operacija nakon 24 h da bi se
provjerio oporavak cirkulacije.
Nekrotično crijevo i crijevo sa sumnjivom
cirkulacijom je potrebno resecirati.
50. Nastaje zbog opstrukcije crijeva sa
zgusnutim, neprobavljenim i često
nepigmentiranim mekonijem u distalnome
ileumu.
Osnovni uzrok bolesti je cistična fibroza
(gušterača, jetra, pluća).
U oko 10 % bolesnika cistična fibroza se
očituje s mekonijskim ileusom.
51. Klinička slika: nemogućnost prolaza
mekonija, izrazita distenzija trbuha,
povraćanje bilijarnog sadržaja (javlja se
kasnije), izostanak stolice
RTG: dilatacija vijuge tankog crijeva bez
aerolikvidnih razina koje ne mogu nastati
zbog gustoće mekonija, u terminalnom
ileumu vidi se ˝mliječno staklo˝ zbog sitnih
mjehura
52. Irigografija: mikrokolon s kuglastim
nakupinama mekonija u terminalnom
ileumu
Intraperitonejske kalcifikacije poput ljuske
jajeta se stvaraju u bolesnika s
prenatalnom intestinalnom perforacijom i
kemijskim peritonitisom.
53. Konzervativna metoda po Noblettu je
rezervirana za bolesnike s nekompliciranom
bolešću.
Radiološki se kontrolira instilacija
razrijeđenog Gastrografina kroz kolon u
terminalni ileum.
Tekućina iz stijenke crijeva prelazi u lumen i
omekšava mekonij.
Postupak se može ponavljati svakih 12 h
tijekom nekoliko dana dok se ne isprazni
sav mekonij.
54. Nužno je dobro hidrirati dijete.
Alternativa je kirurški zahvat i
intraoperacijsko pražnjenje mekonija
razrjeđenim Gastrografinom ili
acetilcisteinom (Mucomyst) kroz malenu
inciziju na stijenci crijeva.
Zadnja stepenica je resekcija distendiranog
terminalnog ileuma, pražnjenje mekonija i
ileostomija, Bishop-Koopova ili terminalno-
terminalna anastomoza.
55. Multifaktorska bolest od koje gotovo isključivo
obolijeva ugrožena nedonoščad.
Karakteristični su ishemija i hipoksija crijeva
(hipotermija, porođajni stres, otežana trudnoća, KP
zastoj), kolonizacija crijeva bakterijama i enteralno
hranjenje umjetnom hiperosmolarnom hranom.
Hipoalbuminemija može pogodovati nastanku ove
bolesti.
Ishemija i reperfuzija doprinose oštećenju crijeva.
Promjene u stijenci crijeva javljaju se nekoliko dana
nakon inzulta.
KP-kardiopulmonalni
56. Prvi znak je nepodnošenje hrane što se
očituje povraćanjem, retencijom želučanog
sadržaja, distenzijom trbuha i kašastim
krvavim stolicama.
Spazam mezenterične arterije i njezinih
ogranaka izaziva nekrozu crijevne sluznice
nakon čega dolazi do translokacije
bakterija u stijenku.
Stvara se plin koji se radiološki vidi kao
intestinalna pneumatoza.
57. Intestinalna pneumatoza je
patognomonična za nekrotizirajući
enterokolitis.
Pojava plina u sustavu vene porte je znak
da se radi o teškom obliku bolesti.
Moguća je nekroza stijenke s perforacijom.
U neke djece se naglo razvije peritonitis,
acidoza, gram negativna sepsa, DIK i smrt.
58. Nil na usta, NG sonda, iv. antibiotici!
Indikacije za operaciju su slobodni zrak u
trbušnoj šupljini i znakovi difuznog
peritonitisa.
Kirurški se moraju zbrinuti i djeca s teškom
acidozom (pH<7,2) i ona s plinom u
hepatoportalnom sustavu kojima se stanje
ne poboljšava kozervativnim liječenjem.
59. Punkcija abdomena: tekućina koja sadrži
bakterije ili crijevni sadržaj indikacija je za
operaciju.
Potrebno je resecirati nekrotične dijelove
crijeva.
Terminalne krajeve se u najvećem broju
slučajeva izvodi na površinu kao ileostome.
Ako su crijeva jako zahvaćena, preporučuje
se resekcija samo izrazito promjenjenih
vijuga i ˝second look˝ operacija nakon 24 h.
60. Ako novorođenče teži <1 500 g, preporučuje se
samo drenaža trbušne šupljine drenom
postavljenim u lokalnoj anesteziji.
Trećina oboljelih preživi pomoću drenaže.
Tijekom najmanje 2 tjedna poslije operacije
potrebna je potpuna parenteralna prehrana.
U 20 % djece dolazi do razvoja strikura na
zahvaćenim crijevima.
RTG pasaža crijeva!
Ako je poslijeoperacijski tijek povoljan, ileostoma
se zatvara u vrijeme kada su djeca teška 2-2,5 kg.
Stopa preživljavanja je i do 80 %.
61. Čest uzrok intestinalne opstrukcije u
novorođenčadi.
Najčešća je između 6. i 16. mjeseca života.
Nešto je češća u dječaka.
Obično tanko crijevo ulazi u debelo u
predjelu cekuma.
Najčešći je uzrok hipertrofija Peyerovih
limfatičnih folikula u terminalnome ileumu
zbog infekcije.
62. Povećane folikule peristaltika povlači
prema lumenu terminalnog ileuma, a
zatim i dalje u kolon.
Ostali uzroci invaginacije mogu biti
polipi, maligni tumori i Meckelov
divertikul.
Invaginacija najčešće nastaje nakon
virusne infekcije GI sustava.
63. Nagli žestoki grčevi u trbuhu i
intermitentno povraćanje!
Između napadaja dijete se može i dobro
osjećati.
Opće stanje se pogoršava.
Patognomoničan je nalaz krvi u stolici kao
˝žele od malina˝.
Ako se pravodobno ne operira, razvija se
gangrena crijeva.
64. Fizikalni pregled: palpabilna elongirana
masa u gornjem desnom kvadrantu ili
epigastriju uz nepalpabilna crijeva u
desnom donjem kvadrantu (Danceov znak)
Invaginat je moguće vidjeti i na nativnoj
snimci trbuha, ali je bolje napraviti
irigografiju i UZV.
65. Nedavno preboljela virusna infekcija,
grčeviti bolovi i stolica boje ˝želea od
maline˝ upućuju na invaginaciju crijeva.
Ako hidrostatska repozicija ili
repozicija zrakom ne uspiju, u obzir
dolazi kirurška dezinvaginacija.
66. Hidrostatska repozicija: tlak zraka koji
se uvodi irigografski ne smije prelaziti
120 mmHg!
Nalaz peritonitisa je kontraindikacija za ovu
metodu.
Insuflirani zrak i kontrast potiskuju invaginat i
na taj način reponiraju invaginaciju.
Refluks kontrasta u terminalni ileum i naglo
poboljšanje stanja djeteta su znakovi uspješno
izvedene irigorepozicije.
68. Recidiv invaginacije je 5 % bez obzira na
metodu liječenja.
Operacija se izvodi kroz inciziju u desnom
donjem kvadrantu te se razrješava slabim
pritiskom distalno od invaginacije, tj.
istiskivanjem, a nikada izvlačenjem crijeva.
Često se radi apendektomija.
Resekcija crijeva bez prethodne manipulacije
ili pokušaja razrješavanja invaginacije se radi
ako postoji jasna nekroza.
Primarna ileokolična anastomoza!