Surgery (Croatian language)

2. LAPAROTOMIJA I LAPAROSKOPIJA
Laparotomija je otvaranje trbušne šupljine.
Incizije na trubuhu su subkostalna ili Kocherova, parektalna
(paramedijana), McBurneyjeva, Pfannenstielova, donja
medijana laparotomija, gornja medijana laparotomija i
srednja medijana laparotomija (zaobilazi pupak s
medijalne strane).
Uzdužne incizije se najčešće koriste u medijanoj liniji.
Gornja i donja medijana laparotomija najmanje oštećuju
krvne žile, jednostavno i brzo se izvode te se preporučuju
u hitnim stanjima.
Paramedijana laparotomija (parektalna incizija) uključuje,
nakon presijecanja prednjeg lista vagine ravnog mišića,
povlačenje mišića lateralno.
Transrektalna laparotomija se odnosi na uzdužno
razdvajanje mišićnih niti ravnog mišića. Ovaj rez je
potrebno izbjegavati, a kad se koristi učiniti ga što kraćim
jer dolazi do atrofije mišića zbog prekida živaca.

3. LAPAROTOMIJA I LAPAROSKOPIJA
Poprečne i kose incizije iziskuju
presijecanje mišićnih niti.
Najčešće se izvode u obliku luka.
Subkostalni rezovi se odlikuju dobrim
cijeljenjem.
McBurneyjev rez se koristi pri
operaciji crvuljka. Mišići se ne
presijecaju.

5. LAPAROSKOPIJA
Uvođenje kamere i instrumenata u trbuh
kroz male otvore na trbušnoj stijenci.
Dijagnostička ili eksploracijska
laparoskopija: procjena operabilnosti
tumora, akutni abdomen, ozljede trbuha…

6. KOMPLIKACIJE ABDOMINALNIH OPERACIJA
Opće: DVT, upala pluća, poremećaji srčanog ritma...
Specifične za vrstu operacije: dehiscencija šavne linije
(anastomoze) poslije resekcije dijela crijeva,
krvarenje iz a.cystica nakon kolecistektomije...
U laparotomijskoj rani najčešće su komplikacije
hematom, serom i razilaženje pojedinih ili svih
njezinih slojeva.
Intraabdominalne komplikacije su vezane za izvođenje
pojedine vrste operacije: krvarenje, infekcija i
popuštanje anastomoze.

7. POSTOPERACIJSKO INTRAABDOMINALNO
KRVARENJE
Hemoperitoneum je najčešći razlog šoka u prva 24 h poslije abd.
op.
Nastaje zbog tehničkih manjkavosti hemostaze ili zbog
koagulopatija.
Tehnički razlozi krvarenja su loša hemostaza, pad ligature s krvne
žile te neprimjećena lezija krvne žile ili intraabd. organa (npr.
slezena).
Prvi znakovi su tahikardija i hipotenzija. Potrebna je agresivna
nadoknada volumena.
Kasniji znakovi su smanjena diureza i znakovi periferne
vazokonstrikcije (veća količina krvi).

8. POSTOPERACIJSKO INTRAABDOMINALNO
KRVARENJE
Često je povećanje opsega trbuha.
Često dolazi do začepljenja drena ugrušcima krvi pa
drenirana krv nije pokazatelj krvarenja.
Laboratorijski nalaz nisu pouzdan pokazatelj.
Najvažnija je opetovana klinička procjena bolesnika te
UZV.
Reoperacija je potrebna ako se hipotenzija ne popravi
unatoč agresivnoj nadoknadi volumena. Valja
zaustaviti krvarenje, odstraniti ugruške i obilno
isprati trbušnu šupljinu s fiziološkom otopinom.

9. POSTOPERACIJSKI FEBRILITET
Nakon velikih operacija na trbuhu u oko 40% bolesnika
javlja se porast tjelesne temperature.
U prva dva postoperacijska dana uzroci povišene
tjelesne temp. mogu biti oštećenje tkiva, nekroza i
hematom na mjestu operacije (SIRS), atelektaza
pluća i preegistirajuća infekcija.
TIjekom 3-5 dana poslije operacije uzroci su infekcija
laparotomijske rane, stvaranje intraabd. apscesa,
bronhopneumonija, flebitis na mjestu venskog
katetera te mokraćna infekcija.

10. POSTOPERACIJSKI FEBRILITET
Tijekom 5-7 dana postoperativno uzroci su infekcija
laparotomijske rane, dehiscencija ine,
dehiscencija crijevne anastomoze, intraabd.
apsces, DVT nogu ili zdjelice.
Poslije 7. dana postoperativno uzroci su DVT, PE te
intraabd. apsces.
Porast tjelesne temp. poslije 2. ili 3. postoperativnog
dana je u pravilu znak infekcije. Ako nema
znakova infekcije laparotomijske rane, potreban je
pregled trbuha i zdjelice UZV-om i CT-om.
DVT: duboka venska tromboza, PE: plućna embolija

11. Medicalnomics.com

12. KOMPLIKACIJE LAPAROTOMIJSKE RANE
Hematom: ako je hematom veći, potrebno je ponovno
eksplorirati ranu, odstraniti ugruške i krv, načiniti ligaturu
žile koja krvari, i naposlijetku ranu opet zatvoriti.
Serom: nije ni krv ni gnoj. Nastaje najčešće pri operaciji
velikih ventralnih hernija, velikih skrotalnih hernija i
disekcije limfnih čvorova. Katkada je potrebno punktirati.
Stavlja se kompresivni zavoj na mjestima na kojima ga je
moguće primijeniti.
Bol u operacijskoj inciziji ili ožiljku: posljedica je stvaranja
apscesa oko šava, granuloma, pojave hernije ili neuroma
u ožiljku.
Razilaženje rubova (dehiscencija) laparotomije može biti
djelomično ili potpuno, može zahvatiti samo kožu ili bilo
koji drugi sloj rane.

13. KOMPLIKACIJE LAPAROTOMIJSKE RANE
Evisceracija je dehiscencija svih slojeva rane trbušne
stijenke i ekstruzija trbušnih organa.
Dehiscencija se javlja u 1-3% abdominalnih operacija.
Najvažniji čimbenici dehiscencije su loša kirurška tehnika
zatvaranja, loš odabir konca, povećan intraabd. tlak i
poremećaj cijeljenja zbog hematoma ili infekcije.
Do dehiscencije laparotomijske rane najčešće dolazi između
5. i 8. postoperativnog dana.
Bolesnika je potrebno reoperirati. Trbuh valja dobro isprati i
pogledati ima li infekcije. Šavove valja ukloniti, a ranu
zatvoriti (retencijski žičani- Ventrofil ili debeli najilonski
šavovi).

14. POPUŠTANJE ŠAVNE LINIJE (DEHISCENCIJA) GI
ANASTOMOZE
Spoj može biti terminoterminalan, terminolateralan ili
laterolateralan.
Spoj se može šivati ručno ili staplerom.
Tehnike šivanja su dvoslojni, jednoslojni (najčešće jedan
red šavova koji zahvaća serozni i mišićni sloj
probavne cijevi, seromuskularni ili Lambertov šav),
pojedinačni ili kontinuirani šavovi.
Anastomoza mora biti dobro vaskularizirana, napravljena
bez napetosti i tako da omogućuje prolazak sadržaja, a
ne dopušta njegov izlazak izvan lumena.
GI: gastrointestinalne

15. POPUŠTANJE ŠAVNE LINIJE (DEHISCENCIJA) GI
ANASTOMOZE
Uz krvarenje dehiscencija GI anastomoze je najteža
komplikacija u abdominalnoj kirurgiji.
Poljedice su peritonitis, apsces i fistula.
Dehiscenciji pogoduju opstrukcija distalno, u području
ili oko anastomoze (hematom i infekcija), zatim hipoksija
tkiva, jaka hipotenzija, žutica i uremija.

16. POSTOPERACIJSKI POREMEĆAJI MOTILITETA CRIJEVA
Postoperacijska pareza crijeva:
Čimbenici su sama operacija, primjena opioida
postoperacijski, poremećaji elektrolita, peritonitis,
pankreatitis i postoperativna bol.
Klinički uočavamo lakšu distenziju trbuha i nepostojanje
peristaltike.
U bolesnika s NG sondom postoji retencija želučanog
sadržaja.
Neuspjeh konzervativnih mjera liječenja ili dokaz
opstrukcije indikacije su za reoperaciju.

17. POSTOPERACIJSKI POREMEĆAJI MOTILITETA
CRIJEVA
Postoperacijska opstrukcija crijeva:
Uzroci su postoperacijske adhezije, unutarnja
hernija, edem anastomoze, djelomična
dehiscencija anastomoze, usko napravljena
anastomoza, intraabd. apsces, strano tijelo…
Liječenje uključuje nazogastričnu (NG) sukciju te
nadoknadu tekućine i elektrolita.
Ponekad je potrebna reoperacija.

18. POSTOPERACIJSKI POREMEĆAJI MOTILITETA
CRIJEVA
Akutna dilatacija želuca:
Pogodujući čimbenici su nedavna operacija,
astma te opstrukcija gastroduodenalnog
prijelaza.
Bolesnik je u teškom stanju s abdominalnom
distenzijom i štucanjem.
Potrebno je rano učiniti dekompresiju želuca NG
sondom.
U kasnijem stadiju, kad se razvije nekroza želuca,
jedino je moguća gastrektomija.

19. INTRAABDOMINALNE INFEKCIJE
Apsces je najčešći u subfreničkom prostoru te između
crijevnih vijuga (interintestinalni apsces).
Bolesnik ima povišenu tjelesnu temperaturu, leukocitozu,
muklu bol u trbuhu, a katkada i poremećaj crijevne
peristaltike.
Potrebno je učiniti UZV i CT.
Manji apscesi se liječe antibioticima i perkutanom
drenažom, a veći reoperacijom zbog evakuacije i drenaže
apscesa.
Generalizirani peritonitis u pravilu prati veću dehiscenciju GI
anastomoze što iziskuje neodložnu reoperaciju.
Stopa smrtnosti je visoka kao i postoperacijski morbiditet.