For students, Croatian language

1. Bolesti anusa i
anorektalne regije
Domina Petric

2. Hemoroidalna bolest
• Kad hemoroidi izazivaju poteškoće, govorimo
o simptomatskim hemoroidima ili
hemoroidalnoj bolesti.
• Hemoroidalna bolest je vrlo česta.
• Preko 50% ljudi starijih od 50 g. povremeno
ima tegobe s hemoroidima.
• Razlikujemo bolest unutarnjih i vanjskih
hemoroida te mješovitu hemoroidalnu
bolest.

3. Podjela unutarnjih hemoroida prema
stupnju prolapsa
• I stupanj: hemoroidi se samo ispupčuju u lumen
analnog kanala.
• II stupanj: hemoroidi tijekom defekacije
ispadaju, ali se nakon defekacije spontano
vraćaju natrag.
• III stupanj: hemoroidi ispadaju spontano ili
tijekom defekacije, ali ih je potrebno vratiti
prstima.
• IV stupanj: hemoroidi su stalno izvan analnog
kanala (ireponibilni).

4. OnHealth

5. Stanja koja doprinose nastanku
hemoroidalne bolesti
napinjanje pri defekaciji
opstipacija
trudnoća
dugotrajno sjedenje
prehrana s malo vlaknastih ostataka

6. Klinička slika
• Unutarnji hemoroidi su najčešće bezbolni,
krvare i prolabiraju.
• Do krvarenja dolazi za vrijeme i nakon
pražnjenja stolice.
• Bol se javlja kad nastanu komplikacije:
tromboza, ulceracija i gangrena.
• Iscjedak iz anusa se javlja pri prolapsu
hemoroida III. i IV. stupnja.
• Sekundarna anemija može biti posljedica
krvarenja iz unutarnjih hemoroida.

7. Klinička slika
Vanjski hemoroidi:
• proširenje vena ispod kože anusa
• tromboza potkožnih vena
Vanjski hemoroidi ne krvare.
• Trombozirani vanjski hemoroid: perianalno
postoji bolna oteklina plavkaste boje koja
obično nastaje naglo poslije opstipacije ili
proljeva.

8. University of Michigan Health System

9. Trombozirani vanjski hemoroid
Medscape Reference

10. Dijagnoza
Inspekcija anusa:
• prolabirani unutarnji hemoroidi
• vanjski hemoroidi
• perianalna tromboza
DR pregled: unutarnji hemoroidi II. stupnja se ne mogu
palpirati ako nisu trombozirani ili fibrozirani.
• Anoskopija je temeljna pretraga za dokaz hemoroida.
• Kolonoskopija je obavezna u bolesnika >50 g. i onih
koji pripadaju rizičnim skupinama za obolijevanje od
kolorektalnog karcinoma.

11. Liječenje
• Liječiti je potrebno samo simptomatske
unutarnje i vanjske hemoroide.
Konzervativno liječenje:
• za unutarnje hemoroide, slabo izraženi simptomi
• prehrana sa što više ostataka
• slabe laksancije
• mlake sjedeće kupke
• antihemoroidalije lokalno

12. Minimalni zahvati
• infracrvena koagulacija
• sklerozacija (5%-tna otopina
fenola u ulju se daje u
submukozu iznad
hemoroida)
• podvezivanje gumenim
prstenovima
Ambulantni
zahvati:

13. Operacijsko liječenje
• Hemoroidektomija!
• Klasična operacija: hemoroidi se odstrane na
tipičnim mjestima uz podvezivanje vaskularne
peteljke.
• PPH (Procedure for Prolapsing Hemorrhoids) je
operacija cirkularnim staplerom.
• Odstranjuje se dio prolabirane sluznice iznad
linea dentata.
• PPH metoda je indicirana kad postoje hemoroidi
III. i IV. stupnja te pri prolapsu sluznice rektuma.

14. Operacijsko liječenje
• Operacijski se liječe i vanjski simptomatski hemoroidi.
• Perianalna tromboza se liječi operacijski unutar prvih
48 h od početka bolesti.
• Nakon tog vremena se može liječiti samo
konzervativno: sjedeće mlake kupke, blage laksancije i
masti.
Poslijeoperacijsko liječenje nakon hemoroidektomije:
• regulacija pražnjenja stolice
• sjedeće kupke i analgetici
Recidiv bolesti nakon hemoroidektomije: 1% bolesnika.

15. Mymedopinion

16. Liječenje unutarnjih hemoroida
• I. stupanj: dijeta, infracrvena koagulacija,
podvezivanje gumenim prstenom,
sklerozacija
• II. stupanj: dijeta, podvezivanje, infracrvena
koagulacija, sklerozacija
• III. stupanj: dijeta, podvezivanje, infracrvena
koagulacija, sklerozacija, hemoroidektomija,
PPH
• IV. stupanj: hemoroidektomija, PPH, laser

17. Indikacije za hemoroidektomiju
• nakon neuspješnog konzervativnog liječenja i
primjene minimalnih ambulantnih postupaka
bez rezultata
• u bolesnika sa simptomatskim unutarnjim
hemoroidima
• kakva druga benigna anorektalna bolest koja se
mora operirati
• u bolesnika s unutarnjim hemoroidima III. i IV.
stupnja s izraženim simptomima
• u bolesnika s mješovitim hemoroidima s
izraženim simptomima

18. Analna fisura
• Fissura ani je uzdužna ulceracija ili raspuklina u
analnom kanalu.
• Proteže se od linea dentata do analnog ruba.
• Najčešće se javlja u mlađoj i srednjoj životnoj dobi.
• Podjednako se javlja u oba spola.
• U pravilu je smještena u sredini stražnje stijenke
analnog kanala.
• U oko 1% muškaraca i 10% žena analna je fisura
smještena u prednjem dijelu analnog kanala.
• Najčešće je riječ o jednoj fisuri.

19. Etiologija
Smatra se da je glavni uzrok ozljeda analnog
kanala zbog prolaska tvrde i obilne stolice.
Spazam unutarnjeg analnog sfinktera se smatra
važnim čimbenikom za nastanak analne fisure.
Mogući uzrok je i ishemija sluznice analnog
kanala.

20. Patofiziologija
• Analna fisura počinje kao plitka rana u epidermisu
analnog kanala distalno od linea dentata.
• To je akutna fisura čije dno su vertikalne niti kao nastavak
uzdužnih mišićnih niti što prolaze kroz unutarnji analni
sfinkter da bi se spojile s anodermom.
• Akutna fisura se uglavnom liječi konzervativno.
• Kronična analna fisura je duboka ograničena ulceracija u
analnom kanalu.
• Dno kronične fisure čine poprečno položene bijele
cirkularne niti unutarnjeg analnog sfinktera i granulacijsko
tkivo.
• Hemoroid čuvar je oteklina na donjem kraju kronične
fisure.
• Na gornjem kraju se može povećati analna valvula te
oblikovati hipertrofičnu analnu papilu ili polip.

22. Hipertrofična papila, hemoroid čuvar
Dr Kupe - blogger

23. Klinička slika
• Bol u anusu za vrijeme i nakon pražnjenja stolice
je najvažniji simptom.
• Bol može trajati od nekoliko minuta do nekoliko
sati nakon stolice.
• Trajanje boli nije povezano s veličinom fisure.
• Krvarenje iz anusa je obično minimalno.
• Hemoroid čuvar može biti jako bolan.
• Moguć je iscjedak iz anusa koji stalno vlaži donje
rublje, a može biti i uzrok analnog svrbeža.

24. Dijagnoza
Inspekcija:
• uzdužni rascjep anoderma kod akutne fisure
• hemoroid čuvar na donjem kraju kronične fisure
DR pregled:
• kod akutne fisure se pipa spastični analni sfinkter
• kod kronične fisure se pipa induracija i fibroza u
analnom kanalu
Anoskopija:
• raspuklina anoderma kod akutne fisure
• niti unutarnjeg analnog sfinktera na dnu kronične
fisure
• katkada se uz kroničnu fisuru vidi apsces ili fistula
Kolonoskopija je obavezna!

25. Liječenje
Konzervativno liječenje za akutne fisure:
• prehrana sa što više ostataka
• blage laksancije
• mazanje mašću koja sadrži lokalni anestetik
• sjedeće mlake kupke
Kirurški zahvat je indiciran kod svih kroničnih
fisura i kod neuspješnog liječenja akutnih fisura.
• Operacija se preporučuje i kad postoje druge
anorektalne bolesti kao što su hemoroidi i
fistule.

26. Kirurško liječenje
• Lateralna interna sfinkterotomija je zlatni standard u
liječenju kronične analne fisure.
• Supkutano se presiječe donja polovica unutarnjeg
analnog sfinktera u lateralnom dijelu analnog kanala.
U procesu postoperacijskog liječenja su važni:
• redovito pražnjenje stolice
• sjedeće kupke
• primjena blagih analgetika tijekom nekoliko dana
Postoperacijske komplikacije su krvarenje, perianalni
apsces, fistula, inkontinencija za vjetrove (do 35%) i
stolicu (do 5%).
• Recidivi fistule se javljaju u 1-6% bolesnika.

27. Anorektalni apsces
• Akutni, ograničeni gnojni proces u anorektalnom
području.
• Apscesi mogu biti perianalni, ishiorektalni,
intersfinkterični i supralevatorni.
• Najčešći su perianalni (40%) i ishiorektalni (20%).
• Uzrok je nespecifična infekcija analnih žlijezda i njihovih
kanala.
• Opstrukcija tih kanala izazvana fecesom ili stranim tijelom
uzrokuje zastoj i sekundarnu infekciju.
• Infekcija uvijek počinje u intersfinkteričnom prostoru
analnog kanala odakle se može širiti longitudinalno,
horizontalno ili kružno.
• Od specifičnih uzroka najčešči su CB, UC, TBC i
aktinomikoza.
CB: Crohnova bolest; UC-ulcerozni kolitis; TBC-tuberkuloza

28. Medscape eMedicine

29. Klinička slika
• Bol u analnom području koja se pojačava u sjedećem
položaju ili pri pražnjenju stolice.
• Blizu anusa se javlja bolna oteklina, a pri većim
apscesima i povišena tjelesna temperatura.
• Inspekcijom se vidi crvena oteklina smještena blizu
anusa.
• Oteklina je bolna na dodir.
• DR pregled je obično uredan.
• Ako postoji intersfinkterični apsces, bol je mukla,
dugotrajna i lokalizirana u rektumu.
• U bolesnika s intersfinkteričnim apscesom nema
vidljive otekline u perinealnoj regiji, ali se DR
pregledom pipa bolna oteklina u analnom kanalu.

30. Klinička slika
• U bolesnika s ishiorektalnim apscesom se
zapaža difuzna bolna smeđe-crvena oteklina
smještena blizu anusa.
• Supralevatorni apsces obično počinje
visokom temperaturom i bez vidljivih
znakova apscesa u perinealnoj regiji.
• DR pregledom se u Douglassovom prostoru
može napipati osjetljiva bolna tumefakcija.

31. Liječenje
• Anorektalni apsces se liječi incizijom i drenažom.
• Incizija se mora učiniti vrlo blizu analnog otvora te mora biti
dovoljno velika da omogući cijeljenje apscesne šupljine.
• Nakon incizije se daju antibiotici.
• Visokorizični bolesnici: valvularna bolest srca, DM, bolesti uz
koje dolazi do supresije imunog sustava.
• Nakon vađenja drena, obično poslije 24 do 48 h, započinje se
sa sjedećim mlakim kupkama uz regulaciju stolice.
• Poslije 7 dana je potrebno obaviti anoskopski i
rektosigmoidoskopski pregled.
• U 1/3 do ½ bolesnika nakon incizije i drenaže apscesa nastaje
analna fistula.

32. Fournierova gangrena
• Teška sinergistička polimikrobna infekcija uzrokovana
nekrotizirajućim fasciitisom perinealne i genitalne
regije.
• Nužno je obaviti hitan kirurški zahvat.
• Smrtnost poslije kirurškog zahvata je >35%.
• Najčešći uzrok nastanka Fournierove gangrene je
perianalna i urogenitalna infekcija te perinealne
ozljede ili ozljede kože u području spolovila.
• Rjeđi uzroci su apendicitis i divertikulitis.
• Često ti bolesnici imaju DM (diabetes mellitus).
• Uzročnici su E.coli, stafilokoki, streptokoki i klostridija.

33. Klinička slika
• Perianalna ili perinealna bol s oteklinom ili svrbežom
u zahvaćenom području!
• Znakovi sustavne toksemije, od vrućice i malaksalosti
do kliničke slike sepse.
• Često postoji nesklad simptoma i fizikalnog nalaza.
• Inspekcijom se u početku vidi crvenilo kože i oteklina
perineuma, perianalne regije i skrotuma.
• U kasnijem stadiju je tipična crna nekroza kože, a
palpacijom se nalaze krepitacije.
• UZV pregled skrotuma te CT su indicirani u slučaju
nejasne kliničke slike.

34. Fournierova gangrena
Wikiwand

35. Liječenje
• Nadoknada tekućine i elekrolita!
• Antibiotici širokog spektra!
• Kirurški valja odstraniti svo nekrotično tkivo.
• Ako se sumnja na uzrok u trbuhu, indicirana je
eksplorativna laparotomija ili dijagnostička
laparoskopija.
• Često se debridman ponavlja nekoliko puta.
• U težim slučajevima je potrebna kolostomija da se
zaštiti perinealna rana nastala pri pražnjenju stolice.
• U 24% bolesnika je potrebna orhidektomija.
• HBO se primjenjuje nakon zahvata.
HBO-hiperbarična oksigenacija

36. Liječenje
Nakon kirurškog debridmana potrebno je
svakodnevno previjanje, ispiranje s fiziološkom
otopinom te lokalna primjena biofiliziranih
kolagenaza.
Stopa smrtnosti je vrlo visoka.
Ovisi o vremenu i veličini kirurškog zahvata, starosti
bolesnika i popratnim bolestima.

37. Fistule anorektalne regije
• Fistula je nenormalni spoj između dvije
epitelom pokrivene strukture.
• Najčešće fistule u anorektalnoj (AR) regiji su
posljedica kriptoglandularnog apscesa.
• Fistule su kronični oblik AR apscesa, osobito
nakon njegove kirurške incizije i drenaže.
• Osim kriptoglandularnog apscesa uzroci
nastanka fistula mogu biti ozljede, CB, TBC,
karcinom anorektuma i zračenje zdjelice.

38. Analna fistula
• Apsces je akutna faza, a fistula kronična
faza iste bolesti.
• Fistulozni kanal ima 2 otvora.
• Primarni (unutarnji) otvor je u analnim
kriptama na linea dentata.
• Sekundarni (vanjski) otvor je na
perinealnoj koži.

39. Klasifikacija analnih fistula po Parksu
Intersfinkterična fistula je najčešća (55-70%).
• Nalazi se između unutrašnjeg i vanjskog
analnog sfinktera.
• Vanjski otvor je obično uz analni rub.
Transfinkterična fistula (20-25%) prolazi kroz
vanjski analni sfinkter.
• Vanjski otvor je u ishioanalnoj jami.
• Potkovaste fistule su transfinkterične.

40. Klasifikacija analnih fistula po Parksu
Suprasfinkterična fistula prolazi iznad vanjskog
analnog sfinktera preko puborektalnog mišića.
• Vanjski otvor je u ishioanalnoj jami.
Ekstrasfinkterična fistula prolazi izvan vanjskog
analnog sfinktera i kroz ishioanalnu udubinu
probija levator.
• Iznad levatora probija zid rektuma.

41. Uchc

42. Goodsallovo
pravilo
Prednje fistule
imaju direktan tok
od vanjskog do
unutarnjeg otvora.
Stražnje fistule
imaju zakrivljen
tok, a primarni je
otvor u sredini
stražnje stijenke
analnog kanala.
Elsevierimages.com

43. Klinička slika
• Bolesnik se obično žali na iscjedak iz vanjskog otvora
fistule u blizini anusa.
• Uz iscjedak postoje svrbež i crvenilo u tome području.
• Gotovo uvijek postoje anamnestički podaci o inciziji ili
spontanoj perforaciji AR apscesa.
• Inspekcijom u perianalnoj regiji se vidi vanjski otvor
fistule u obliku crvenkastog izbočenja s purulentnim
ili serosangvinolentnim iscjetkom.
• DR pregledom se može napipati tkivo između
unutarnjeg ili vanjskog otvora fistule oblika tvrdog
vezivnog tračka.

44. Klinička slika
• Najvažnija pretraga je sondiranje fistule metalnom
sondom kojom je potrebno odrediti smjer pružanja.
• Anoskopijom se može vidjeti unutarnji otvor fistule.
• Kolonoskopiju se radi da bi se isključilo postojanje
malignog tumora ili upalne bolesti debelog crijeva.
• Pri visokim i kompleksnim AR fistulama, i ako se
opetovano javljaju, indiciran je pregled
endoanalnim UZV-om.
• Ako nema rezultata, radi se MRI i fistulografija.

45. Liječenje
Operacijsko:
• otvara se fistula
• odstranjuje se primarni otvor
• provodi se odgovarajuća drenaža
Nepotpuno otvaranje cijeloga fistuloznog kanala
dovodi do recidiva bolesti.
Uspjeh operacije ovisi o utvrđivanju:
• unutarnjeg otvora (Goodsallovo pravilo)
• kanala fistule
• vanjskog otvora (Goodsallovo pravilo)

46. Liječenje
• Temeljno načelo pri izvođenju operacije na analnoj
fistuli je uklanjanje uzroka fistule (kriptoglandularne
infekcije) te otvaranje fistule.
• Potrebno je pretvoriti fistulu u otvoreni žlijeb.
• Fistulotomija, za koju se zalažu većina autora, je
presijecanje i široko otvaranje fistule.
• Fistulektomija je ekscizija cijelog kanala, zajedno s
okolnim ožiljnim tkivom.
• Prije operacije se mora ispitati funkcija analnih
sfinktera.
• Za analnu kontinenciju je najvažniji puborektalni
mišić.

47. Liječenje
• Kada prijeti ozljeda sfinktera, osobito pri
suprasfinkteričnim fistulama, preporučuje se
rezanje fistule koncem (seton).
• Neresorptivni se konac provuče kroz fistulu i
postupno steže kroz određeno vrijeme.
• Tako dolazi do rezanja tkiva i mišića od fistule ka
površini.
• Konac potiče razvoj vezivnog tkiva u prerezanom
mišiću i ne izaziva retrakciju mišića.
• Seton služi i kao dren.

48. Liječenje
Važna je postoperacijska njega koja se sastoji od:
• ispiranja nekoliko puta na dan
• regulacije stolice
Operacijom valja omogućiti stvaranje granulacija iz
dubine prema površini.
• Kirurško liječenje fistula je praćeno recidivima
(do 10% bolesnika).
• Nakon kirurškog liječenje inkontinencija za
plinove se javlja u 10-50% operiranih.

49. Rektovaginalna fistula
• Definira se kao epitelom obložen spoj između rodnice
i rektuma.
• Može biti kongenitalna ili stečena.
• Kada je riječ o stečenim fistulama najčešće nastaju
zbog ozljede rektovaginalnog septuma tijekom
porođaja.
• Ostali uzroci su upalne bolesti debelog crijeva,
zračenje, karcinom, operacije u maloj zdjelici te
infekcija.
• Fistule između anorektuma i rodnice se prema
smještaju u rektovaginalnom septumu dijele na
anovaginalne i rektovaginalne.
• Rektovaginalne mogu biti visoke i niske.

50. Rektovaginalna fistula
• Visoke fistule se nalaze između srednje
trećine rektuma i stražnjeg svoda rodnice.
• Niske su smještene između donje trećine
rektuma i donje polovice rodnice.
• Anovaginalne i niske rektovaginalne fistule se
mogu kirurški zbrinuti perianalnim putem.
• Visoke rektalne fistule se mogu zbrinuti samo
transabdominalnim putem.

51. Klinička slika
• Bolesnice se žale na izlaženje stolice, vjetrova ili gnoja iz
rodnice.
• Često postoji upala rodnice i mokraćnog mjehura.
• Mogu postojati i poteškoće u vezi kontrole vjetrova i
stolice.
• Uglavnom postoji smrdljivi vaginalni sadržaj.
• Prava se stolica javlja samo kad bolesnice imaju proljev.
• Inspekcijom se u rodnici vide stolica i gnoj.
• Anoskopija je dovoljna za anovaginalne i niske
rektovaginalne fistule.
• Za visoke rektovaginalne fistule se mora učiniti
kolonoskopija ili irigografija uz biopsiju otvora fistule.
• Postojanje otvora u rodnici se može dokazati i davanjem
metilenskog plavila u rektum.

52. Liječenje
• Anovaginalne i rektovaginalne fistule su uvijek
indikacija za kirurško liječenje.
• Vrsta operacije ovisi o uzroku i mjestu fistule.
• Kod visokih fistula se preporučuje abdominalni
pristup s resekcijom crijeva.
• U kirurškom liječenju niskih fistula koriste se brojne
metode i pristupi: perinealni, transanalni,
transsfinkterični i transvaginalni.
• Najboljom metodom se pokazao endorektalni
klizajući režanj (dobri rezultati u 80% bolesnica).
• U liječenju rektovaginalnih fistula se ne koristi
fistulotomija zbog moguće ozljede analnog sfinktera.

53. Prolaps rektuma
• Ispadanje debelog crijeva kroz analni otvor.
• Posljedica je intususcepcije rektuma u analni kanal.
• Nekompletni ili mukozni prolaps je samo ispadanje
sluznice rektuma.
• Kompletni prolaps ili prokcidencija postoji kada cijela
debljina stijenke rektuma prolabira kroz anus.
• Poznat je i skriveni ili okultni prolaps u kojemu nije još
došlo do ispadanja rektuma iz analnog kanala.
• Obično je to bolest dječje i starije životne dobi.
• U odrasloj dobi 80-90% bolesnica su žene.

54. Klinička slika
• Najčešći simptom je ispadanje crijeva kroz anus, a zatim
poteškoće u reguliranju stolice (opstipacija, osjećaj
nepotpunog pražnjenja stolice).
• U početku se rektalni prolaps javlja samo tijekom
defekacije, a kasnije pri svakom povišenju intraabd. tlaka
(kašljanje, kihanje).
• U floridnom obliku sluznica je egzulcerirana, postoji sluzav
iscjedak, krvarenje i vlaženje rublja.
• Inkontinencija stolice je gotovo stalna pojava.
• Enkompreza je posljedica atonije analnog sfinktera i
oštećenja anorektalnog osjeta.
• U nekih se osoba javlja inkontinencija mokraće.
• Sve to utječe na psihičko stanje bolesnika
(introvertiranost, neuroza).

55. SlideShare

56. Dijagnoza
• Prolaps se lako dijagnosticira kad je riječ o kompletnom prolapsu.
• Vidi se protruzija sluznice rektuma kroz anus.
• Ako je prolaps intermitentan (spontano se povlači), bolesnika se
zamoli da se napne.
• Na sluznici se često vide površinske ulceracije.
• Pri DR pregledu tonus sfinktera je oslabljen, a analni otvor
nenormalno velik.
• Uvijek se izvodi kolonoskopija.
• Endoskopski se uočava zahvaćenost upalom prvih 10 cm stijenke
rektuma.
• Irigografiju valja izbjegavati.
• Kineradiografijom se može utvrditi skriveni prolaps.
• RTG LS kralježnice: neurološke bolesti!
• Anorektalna manometrija: snižen tlak i sekundarne promjene na
analnom sfinkteru.

57. Liječenje
Konzervativno u iznimnim slučajevima:
• reguliranje stolice
• vježbe perinealnih mišića
• električne stimulacije ili sklerozacija
Na izbor operacijske metode utječu brojni čimbenici:
• dob bolesnika
• funkcija analnog sfinktera
• vrsta prolapsa
• postojanje bolesti koje mogu biti uzrokom prolapsa

58. Fiksacija rektuma (rektopeksija)
aloplastičnim materijalom
• Radi se transabdominalnim pristupom tako da se
rektum pričvrsti za sakrum mrežicama (Marlex,
Teflon, Ivalon).
• Mrežica se učvrsti za presakralnu fasciju i potom se
tom mrežicom obavije rektum ¾ cirkumferencije sa
stražnje strane.
• Nakon ovakvog načina liječenja u velikog broja
bolesnika koji su bili inkontinentni se uspostavlja
kontinencija.
• Broj bolesnika u kojih dolazi do ponovnog javljanja
bolesti nakon te operacije je malen (2-10%), ali
opstipacija, koja je povezana s prolapsom, se ne
popravlja.
• U velikog broja bolesnika opstipacija se pogoršava.

59. Resekcija rektosigmoida i
rektopeksija šavom
• Opsežnija je, ali uspješnija operacija.
• Tom se operacijom izbjegava postavljanje
stranog materijala i time mogućnost infekcije.
• U oko polovice bolesnika operacijom se
popravlja kontinentnost te se izliječi
opstipacija (60-80% bolesnika).
• Danas se ova operacija sve češće izvodi
laparoskopski.

60. Perinealna rektosigmoidektomija
• Pokazala se uspješnom u starijih bolesnika u
kojih je prolaps veći od 3 cm izvan anusa.
• Operacija se sastoji od odstranjenja
prolabiranog rektuma i viška sigmoidnog
kolona kroz anus i rektum.
• Uz odstranjenje rektuma i sigme tim putem je
moguće načiniti i plastiku analnog sfinktera
te m. levator ani (kad postoji enkompreza).

61. Delormeova plikacija
• Preporučuje se u bolesnika u kojih je prolaps manji
od 3 cm.
• Cilindrično se odstranjuje dio sluznice rektuma uz
postavljanje šavova kojima se nabire mišićni dio
stijenke rektuma (plikacija).
• Do recidiva prolapsa dolazi u oko 10% slučajeva.
• U više od polovice bolesnika s inkontinencijom
dolazi do njezina popravljanja što vrijedi i za
opstipaciju.

62. Hitna operacija
• Indicirana je kada se prolaps ne može
reponirati ili kada zbog popravljanja
prolapsa nastanu ishemijske promjene
uslijed inkarceracije.
• Tada je indicirana perinealna
rektosigmoidektomija.