Download to read offline
More Related Content
Similar to Utjecaj dobi na psihičke reakcije djeteta na tjelesno oštećenje
Utjecaj dobi na psihičke reakcije djeteta na tjelesno oštećenje
- 1. Hospitalizacija djece (Utjecaj dobina psihičke reakcije djeteta na tjelesno oštećenje i psihološka pomoć djeci u prevladavanju negativnih posljedica istog)
- 2. Faze reakcija nahospitalizaciju kod djece: 1. faza protesta • djeca su plačljiva ili iskazuju bijes 2. faza tugovanja • djeca postaju apatična, gube zanimanje za okolinu, teško prihvaćaju druge osobe koje im žele pomoći 3. faza prividnog prihvaćanja • dijete se počinje ponašati gotovo normalno, prihvaća bolničku okolinu i aktivno sudjeluje (upravo kod djece koja su dulje vrijeme provela u bolnici, nakon povratka kući javlja se poremećaj psihičkog zdravlja) Boravak u bolnici najteže podnose djeca! Psihičke poteškoće se mogu pojaviti i nakon povratka kući. Djeca od godinu do četiri vrlo teško podnose odvajanje od majke. Djeca se često u bolnici osjećaju izgubljena, potištena su i tuguju.
- 3. Najveće poteškoće zbogodlaska u bolnicu imaju: • jedinci i mlađa djeca • djeca koja inače loše reagiraju na strane osobe • djeca koja već imaju loša iskustva zbog prijašnje odvojenosti od majke • djeca čije majke zbog njihova odlaska u bolnicu otvoreno iskazuju pretjeranu zabrinutost • Zbog dugotrajne odvojenosti djeteta od roditelja/skrbnika i tjelesni i psihički razvoj djece može biti usporen. • Po povratku kući djeca mogu imati različite simptome: • noćno mokrenje • sisanje prsta • mucanje • tepanje
- 4. • Korištenje različitihoblika komunikacije ovisno o uzrastu: • kod djece koja ne govore koristiti umirujući ton glasa • kod djece do 3. godine treba koristeći jednostavan rječnik i konkretne pojmove objasniti mu što će se u bolnici događati • od 3. do 5. godina djeca znaju biti ćudljiva i pokazivati strah, srdžbu pa treba biti strpljiv u komunikaciji • od 5. do 7. godina dijete želi biti hrabro pa je u komunikaciji to dobro poticati • idealno da se samo jedna medicinska sestra brine za dijete (svako dijete mora osjećati da nekome pripada) • djeca koja su dugo u bolnici emocionalno se vežu za sestru pa kad mora otići nastaju poteškoće Komunikacija s djetetom u bolnici:
- 5. Hospitalizam: Psihičke poteškoće kojese pojavljuju tijekom djetetova boravka u bolnici: • pomanjkanje apetita • sklonost mršavljenju • utučenost • slab san • noćne more (kao i mala djeca smještena u domovima za nezbrinutu djecu; posljedica nezadovoljavanja emocionalne potrebe za osjećaj topline koji se može ostvariti samo u bliskom odnosu)
- 6. Mama u bolnici: •preporuka je da uvijek majke budu u bolnici s malom djecom • pokazalo se da je zdravlje djece s kojom su majke puno bolje • mame omogućuju sestrinskom osoblju da imaju više vremena za poslove sestrinske njege, igra se s djetetom, razgovara s djetetom… • boravak mame u bolnici pomaže i mami jer je manje zabrinuta • mame mogu same doći do načina rješavanja psihičkih problema svoje djece • ukoliko mama ne može biti stalno potrebno joj je omogućiti što češće posjete
- 7. Mogući simptomi kaoposljedica odvajanja od obitelji u bolnici: • loše navike - u prehrani, osobnoj higijeni, spavanju i socijalnom ponašanju • poremećaji ponašanja – prkos, pobuna, napadaji bijesa, laganje, nedruštvenost, okrutnost • neurotske poteškoće - jaka ljubomora, poremećaji na, noćni strahovi, hodanje u snu, mokrenje u snu, gubitak teka, ravnodušnost • psihosomatski poremećaji - povraćanje, vrtoglavica, astma, kožne bolesti, osjećaj umora i iscrpljenosti, opća tromost • poremećaji govora - tepanje i mucanje
- 8. • Pedijatrijska psihologija= disciplina unutar zdravstvene psihologije koja se bavi tjelesnim zdravljem i bolešću djece te povezanošću psihičkih činitelja zdravlja i bolesti u djeteta • proučava važnost utjecaja djetetova boravka u bolnici na njegovo kasnije tjelesno i psihičko zdravlje (mnogi simptomi posljedica hospitalizacije djece se javljaju tek nakon djetetova izlaska iz bolnice pa ih zdravstveni djelatnici nisu ni svjesni) • Pedijatrijski psiholog = psiholog koji radi s pedijatrima i drugim zdravstvenim djelatnicima unutar pedijatrijskih odjela • daje savjete u vezi s psihičkim aspektima njege djeteta i bavi se dijagnosticiranjem psihičkih popratnih pojava organskih bolesti • provodi kratke terapijske postupke s roditeljima i djecom
- 9. • Značenje idoživljaj bolesti: • djeca predškolske i rane školske dobi razumiju bolest površno i na konkretnoj razini te smatraju da je bolest posljedica njihovog neslušanja roditelja ili kršenje pravila pa vjeruju da će do ozdravljenja doći ako budu „dobri” • djeca od 8 do 11 godina razlikuju sebe od vanjskih događaja koji uzrokuju bolest • djeca starija od 11 godina razumiju nastanak, tijek i liječenje bolesti, vezu uzroka i simptoma Utjecaj dobi na psihičke reakcije djeteta na tjelesno oštećenje:
- 10. • Česta reakcijana bolest je regresija u ponašanju kojim djeca nesvjesno traže dodatnu pažnju i utjehu od roditelja. Regresivno ponašanje je vraćanje na oblik ponašanja primjeren ranijoj fazi razvoja: ponovno mokre u krevet, sišu prst, ne žele se odvojiti od roditelja, više plaču,... • Roditelji pretjeranom zabrinutošću i pažnjom dodatno zbunjuju dijete i otežavaju iskazivanje ponašanja koji je prikladan njegovoj dobi. • Dijete reagira i na bolest i na odvajanje zbog hospitalizacije, i na tjelesna ograničenja, socijalnu izolaciju, ovisnost o drugima, strah od liječenja, bolova, ishoda bolesti. • U ranom djetinjstvu bolest može direktno utjecati na rast i razvoj jer utječe na prehranu i psihomotorni razvoj. • Česte hospitalizacije nepovoljno utječu na odnos roditelj-dijete i time na djetetov emocionalni razvoj. • U predškolskoj dobi ometen je razvoj samostalnosti i pokretljivosti. • U školskoj dobi utječe na ranu socijalizaciju zbog izostanaka iz škole. • U pubertetu utječe na razvoj samopoštovanja. Reakcije akutno bolesnog djeteta:
- 11. INTEGRACIJA INKLUZIJA Psihološka pomoćdjeci u prevladavanju negativnih posljedica tjelesnog oštećenja na cjelovit psihosocijalni razvoj djeteta:
- 12. • Integracija (lat.integer – netaknut, čitav) općenito podrazumijeva spajanje dijelova u cjelinu. • U najranijoj dobi integracija djece s poteškoćama u razvoju podrazumijeva njihovo uključivanje u vrtiće i škole, osobito kada se radi o djeci s manjim teškoćama. Takva bi integracija trebala biti organizirana na način da dijete s teškoćom dio vremena provodi u učenju i igri sa zdravom djecom, a dio vremena provodi u rehabilitacijskom programu (u radu s defektologom, logopedom, psihologom i ostalim stručnjacima). • Integracija predstavlja značajan napredak u odnosu na segregaciju gdje se dijete zbog svoje teškoće izdvaja iz okoline te smješta u posebnu ustanovu. To najčešće podrazumijeva smještanje u specijalne ustanove zajedno s djecom koja imaju jednaku razvojnu teškoću. Na taj način djeci s teškoćama oduzima se mogućnost druženja i sudjelovanja u aktivnostima s djecom bez teškoća, što je neophodan preduvjet normalne rane socijalizacije. Integracija:
- 13. • Inkluzija (lat.inclusio – uključivanje, sadržavanje, obuhvaćanje, podrazumijevanje) predstavlja najvišu razinu uvažavanja i uključivanja djece s teškoćama u razvoju u društvo i to kao ravnopravnih sudionika u sustavu, bez izdvajanja, ali uz osiguravanje raznih oblika stručne pomoći kada je to potrebno. • Inkluzija se može definirati i kao proces spajanja djece s poteškoćama s djecom bez poteškoća iste dobi u njihovom prirodnom okruženju. Inkluzivni pristup teži da osobe s teškoćama u razvoju od najranijih dana budu uključene u svakodnevni društveni život. Ove su se tendencije javile tek 60-ih godina prošlog stoljeća, a kod nas u posljednjih 30-ak godina. Pozitivni primjeri takve prakse potvrđuju prednosti inkluzije te daju značajan poticaj da se takav pristup primjeni u čitavom odgojno- obrazovnom sustavu. Inkluzija: