(specifične)

1. Specifične psihološke reakcije na
tjelesne gubitke

2. Tjelesno oštećenje
• onesposobljenost pojedinog organa ili dijela tijela
• otežana normalna aktivnost organizma
• veći napori u obavljanju životnih potreba (bez obzira na to uzrokuje li
oštećenje ili ne smanjenje ili gubitak radne sposobnosti)
• Svako tjelesno oštećenje vezano je uz posebne probleme i zahtijeva
različite načine prilagodbe!
• Negativni stavovi prema osobi s tjelesnim oštećenjem mijenjaju njenu
sliku o sebi, podcjenjuje se i sažalijeva te se ponaša u skladu s takvom
slikom o sebi.
• Ideal u kojem se teži u odnosu prema tjelesno oštećenim ljudima jest da
ih prihvaća njihova sredina, ali i svi ostali, te da se o njima govori i prema
njima ponaša kao prema svima drugima.

3. Tipične psihološke reakcije na ozbiljne
gubitke zdravlja:
1. opća zbunjenost i nesigurnost
2. razmišljanja o samoubojstvu i želja za smrću
3. nekontrolirano neprijateljstvo prema sebi i
drugima
4. osjećaj odbačenosti od prijatelja, obitelji i
društva
5. poistovjećivanje nesposobnosti s „plaćenim
dugom za prijašnje grijehe”
6. vjerovanje i nada u ozdravljenje

4. Gubitak vida
 PREPORUKE:
• motivirati bolesnika za postizanje
ekonomske neovisnosti
• prekvalificirati ga za poslove koje
može obavljati unatoč senzornom
gubitku
• pomoći mu u kretanju i orijentaciji
(izbaciti izraze „ovdje” i „tamo” te
koristiti izraze „ispred tebe” i „iza
tebe” te konkretno, precizno i kratko
davati upute)
• prilagoditi stan i okolinu kako bi se
osoba lakše kretala
• pomoć obitelji osobe s gubitkom vida
u svakodnevnim aktivnostima
(odlazak u šetnju, obavljanje
kućanskih poslova, itd.)
SPECIFIČNE REAKCIJE:
• izuzetno jaka potištenost
• nakon početnog stresa javljaju se
svakodnevni problemi: problemi u
komunikaciji, problemi kretanja,
problemi zbog nemogućnosti obavljanja
ranijih aktivnosti
• studije koje su ispitivale prilagodbu
bolesnika na iznenadni gubitak vida
utvrdile su da se 80-90% bolesnika nakon
nekog vremena uspijeva prilagoditi
novonastalom stanju

5. Gluhoća
 SPECIFIČNE REAKCIJE:
• problemi s komunikacijom
 PREPORUKE:
 govoriti jasno i prirodno
 govoriti bez otezanja, vikanja i slično
 biti okrenut licem prema osobi s kojom komuniciramo
 papir i olovka
 koristiti jednostavne riječi

6. Amputacije
 SPECIFIČNE REAKCIJE:
• psihološki problemi su najviše izraženi kod bolesnika koji su iznenada
podvrgnuti amputacijama i mlađih osoba
• neposredno nakon amputacije javlja se tjeskoba, potištenost i sumnja
• amputacije donjih ekstremiteta uzrokuju veće psihičke probleme od
amputacija gornjih ekstremiteta jer je potreba za tjelesnom aktivnošću i
kretanjem jedna od temeljnih ljudskih potreba
• ponekad amputacije manjih dijelova tijela mogu imati veće psihičke
posljedice nego amputacija većeg dijela tijela
• problem vanjskog izgleda je još jedan problem bolesnika sa amputacijama
jer uzrokuju psihičke poteškoće

7. Gubitak dijela tijela
PREPORUKE:
nošenje proteze koje nadomješta izgubljeni ekstremitet
omogućavanje vježbi za korištenje protezom kako bi osobe što manje osjećale
svoj nedostatak
poticanje na otkrivanje novih mogućnosti, aktivnosti i vrijednosti koje se
mogu ostvariti unatoč nedostacima uzrokovanim gubitkom
poticanje na prihvaćanje novog životni stila

8. Amputacija dojke
 SPECIFIČNE REAKCIJE:
• operativni zahvat amputacije dojke zbog sprječavanja širenja stanica
karcinoma – mastektomija, nosi strahove i zabrinutost vezane uz operativni
zahvat i teškoće suočavanja sa dijagnozom bolesti
• jaka potištenost i tjeskoba uz česte napade plača – tjeskoba nije izazvana samo
tjelesnim gubitkom već mogućnošću proširenja kancerogenog procesa i
smrtnog ishoda
• poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti
• problemi u seksualnom i socijalnom životu; izbjegavanje spolnih kontakata i
socijalnih kontakata zbog osjećaja nelagode i srama
• osjećaj manje vrijednosti osobito kod žena koje svoj tjelesni izgled smatraju
vrlo važnom značajkom vlastitog identiteta
• mlade žene obično imaju veće poteškoće u prilagodbi na mastektomiju budući
da pridaju i veću važnost tom dijelu tijela

9.  PREPORUKE:
 članstvo u grupi za potporu može smanjiti razinu anksioznosti i depresije i poboljšati
kvalitetu života te olakšati prilagodbu na bolest jer dolazi do zbližavanja s ostalim
članovima i dijeljenja iskustva iz sličnih životnih situacija
 otkriti nove mogućnosti, aktivnosti i vrijednosti koje se mogu ostvariti unatoč
nedostatku
 pokušati ukloniti negativne emocionalne reakcije na amputaciju
 povećati motivaciju da osobe prihvate novi životni stil

10. Hemiplegija
• uzrokovana je ozljedama mozga, tj. moždanim udarom zbog aterosklerotskih
promjena krvnih žila mozga
 SPECIFIČNE REAKCIJE:
• oštećenja percepcije – prisutan je značajan poremećaj percepcije vlastitog tijela te
bolesnici često nepokretni dio tijela doživljavaju kao nešto što nije njihovo
• mišljenje - teškoće u shvaćanju simbola, predviđanju budućih događaja, teškoće u
razlikovanju bitnog od nebitnog
• motivacija – bitno smanjena zbog čega su potrebni veliki napori zdravstvenih
djelatnika u motiviranju bolesnika za sudjelovanje u rehabilitacijskom postupku
• poremećaj inteligencije – očuvanost inteligencije kod ovih bolesnika povezana sa
stupnjem obrazovanja; kod bolesnika sa višim obrazovnim statusom inteligencija
je u većoj mjeri očuvana

11. • poremećaji govora :
a) AFAZIJA – poremećaj izgovaranja ili razumijevanja izgovorenih riječi.
Može biti senzorna kada bolesnik ne može razumijeti tuđi govor i motorička
kada bolesnik ne može izgovarati riječi
b) AGRAFIJA – bolesnik ne može koordinirati pokrete mišića šake u
dovoljnoj mjeri da bi napisao pojedinu riječ

12. Hemiplegija
 PREPORUKE:
• govoriti izravno u lice bolesnika
• koristiti se jednostavnim uputama jednom riječju ili jednom gestom
• govoriti normalnim tonom glasa, ali sporije nego što je uobičajeno
• imati uvijek pri ruci olovku i papir kako bi bolesnik mogao komunicirati
preko teksta ili slika ako je za to sposoban
• biti strpljiv s bolesnikom koji ima teškoća i izražavanju svojih potreba

13. Ozljeda kralježničke moždine
Sve veći broj nesreća, osobito u prometu, razlog je povećanju broja bolesnika s teškim ozljedama
kralježničke moždine pri čemu je moguća kljenut donjih ekstremiteta ili PARAPLEGIJA te kljenut
donjih i gornjih ekstremiteta ili KVADRIPLEGIJA.
 SPECIFIČNE REAKCIJE:
• beznađe i ravnodušnost
• krajnja ovisnost o drugima
• izrazita tjeskoba i potištenost nakon ozljede s početnom nemogućnošću prilagodbe na novo
stanje
• emotivne reakcije obilježene agresivnošću
• prihvaćanje bolesti s dobrim uvidom u ograničenja izazvana bolešću
 PREPORUKE:
• postaviti realna očekivanja s obzirom na učinke rehabilitacije
• postaviti prihvatljive vrijednosne standardne i ponašanja mirenje s gubitkom – povećan
interes za rehabilitaciju
• omogućiti stjecanje novih specifičnih znanja i utjecati na napuštanje starih stavova i navika,
usmjeravajući bolesnika prema usvajanju novih životnih stilova

14. Radna terapija
• Jedan od najvažnijih aspekata rehabilitacije pacijenta je OKUPACIJSKI
ASPEKT - osiguravanje određenog zanimanja koje bolesnik može obavljati
uz preostale sposobnosti.
• Tijekom rehabilitacije sustavno se procjenjuju bolesnikove sposobnosti u
različitim osjetnim modalitetima.
• Radna terapija smanjuje ovisnost o zdravstvenoj i socijalnoj pomoći, a
također smanjuje se i opterećenost obitelji.
• Istraživanja pokazuju da korištenje radne terapije pomaže u održavaju i
poboljšavanju ljudske sposobnosti u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
• Koliko radna terapija znači pojedinim ljudima, u smislu kvalitete života,
samostalnosti i slobode ne može se dovoljno naglasiti niti platiti ikakvim
novcem.
• Radna terapija pomaže pri očuvanju postojećih životnih navika i interesa i
potiče osobe da treniraju vještine koje smatraju značajnima.
• Što se prije radna terapija primjeni u procesu rehabilitacije to će se osoba
brže vratiti aktivnom životu.

15. Unakaženost lica
 SPECIFIČNE REAKCIJE:
• kod većine ljudi izgled lica određuje početne oblike ponašanja prema nekoj osobi te
izaziva početne emocionalne reakcije (npr. simpatija, ugoda, antipatija, neugoda) te se
pacijenti osjećaju često izrazito neprihvaćeni u društvu
• istraživanja pokazuju da većina ljudi izbjegava društvo osoba s velikim tjelesnim i
estetskim nedostacima, a ružnoća lica se često povezuje i sa „ružnoćom karaktera“
• osobe s estetskim nedostacima koje se ujedno osjećaju odbačenima od strane okoline
razvijaju se različite psihičke poteškoće od anksioznosti do depresivnih stanja
 PREPORUKE:
• kod bolesnika koji imaju teške deformacije lica PLASTIČNE OPERACIJE često
imaju pozitivan psihološki učinak jer dovode do povećanja zadovoljstva vlastitim
izgledom te uspješnije prilagodbe pojedinca socijalnoj okolini
• emocionalna podrška bolesniku