1. ULOGA DEFEKTOLOGA
U OSNOVNOJ ŠKOLI
Pripremila:
Tijana Popović,prof.defektolog-
rehabilitator

2. EDUKACIJSKO – REHABILITACIJSKI
FAKULTET
TRI STUDIJSKA SMJERA:
• poremećaji u ponašanju (socijalna pedagogija)
• poremećaji govora (logopedija)
• mentalna retardacija, autizam, oštećenja vida,
motorički poremećaji i kronične bolesti
(rehabilitacija)

3. POSLOVI SOCIJALNOG PEDAGOGA KAO
STRUČNOG SURADNIKA
STRUČNO PEDAGOŠKI RAD I SURADNJA S UČENICIMA
• opservacija učenika u razredu (zbog detekcije poteškoća)
• intervencija u razred (disciplinski problemi i problem
nasilja)
• otkrivanje i dijagnosticiranje teškoća u razvoju
(Povjerenstvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta)
• individualni rad s djecom koja imaju rješenja o
prilagođenom programu (pomoć u učenju)
• individualni savjetodavni rad s djecom sa i bez poremećaja
u ponašanju
• grupni rad sa skupinama djece (savjetodavni, radionice,
MKSS)
• radionice s cijelim razredom – u dogovoru s razrednicima

4. SURADNJA S UČITELJIMA
• individualni ili grupni savjetodavni rad s
učiteljima – svakodnevno
- pomoć u rješavanju disciplinskih problema
- savjetovanje u svezi učenika s poremećajima u
ponašanju
- savjetovanje u svezi učenika koji imaju
rješenja o prilagođenom programu
• suradnja s razrednicima
- radionice na satovima SRO
• Učiteljska i razredna vijeća
• Stručni aktivi – stručno predavanje

5. DJECA S POSEBNIM POTREBAMA –
RAD S NJIMA U ŠKOLI

6. TEŠKOĆE U UČENJU - POREMEĆAJI ČITANJA I PISANJATEŠKOĆE U UČENJU - POREMEĆAJI ČITANJA I PISANJA
SPECIFIČNE TEŠKOĆE U ČITANJU –SPECIFIČNE TEŠKOĆE U ČITANJU –
DISLEKSIJADISLEKSIJA
ALEKSIJA
– potpuna odsutnost vještine čitanja
DISLEKSIJA
- nemogućnost spajanja slova
- nemogućnost automatskog čitanja cijelih riječi
- nerazumijevanje pročitanog
SPECIFIČNE TEŠKOĆE U PISANJU –SPECIFIČNE TEŠKOĆE U PISANJU –
DISGRAFIJADISGRAFIJA
AGRAFIJA
– potpuno nesvladavanje vještine pisanja
DISGRAFIJA
- nesposobnost djeteta da ovlada vještinom pisanja
- monogobrojne trajne i tipične greške na razini slova
i sloga, riječi i rečenice
(ispuštanje, zamjenjivanje, dodavanje...)

7. TRETMAN DISLEKSIJE I DISGRAFIJE
• disgrafičke greške pisanja su mogobrojne i trajne
• potreban logopedski tretman
• kod djeteta sa poteškoćama disleksije i disgrafije
treba izbjegavati kažnjavanje negativnim
ocijenama - dodatno pogoršava emocionalno stanje
djeteta i onemogućuje napredovanje u učenju
• prirodne početne poteškoće učenika u čitanju i
pisanju ne zahtijevaju logopedske intervencije,
već povećanu pažnju učitelja tj. individualni rad s
djetetom

8. MUCANJE
Mucanje je govorni poremećaj različite etiologije (emocionalna oštećenja,
traume, posljedica pogrešnog modela po kojem se uči govor,
brzopletost govora, gutanje riječi i slogova)
KAKO SE NE SMIJE POSTUPATI S DJETETOM?
1. Štedjeti dijete od govora – najveća pogreška
2. Pomagati mu u govoru, govoriti umjesto njega
KAKO RADITI S DJETETOM?
1. Treba mu osigurati relativan mir (izbjegavati ismijavanje)
2. Stimulirati društvenu aktivnost
• Tretman je logopedski ili medicinski
• Dok traje tretman treba učiti dijete da: govori punim plućima, da
govori polagano i da govori glasno
• Vrlo je dobro uključiti dijete u neku vokalnu aktivnost – npr. pjevanje

9. POVJERENSTVO ZA UTVRĐIVANJE
PSIHOFIZIČKOG STANJA DJETETA
ČLANOVI POVJERENSTVA:
1. dr. Narcisa Slugan, spec. školske medicine
2. Nada Jelić, pedagog
3. Josipa Baumhak, soc. pedagog (defektolog)
4. psiholog – nestalni član
- dijagnosticiranje poteškoća u razvoju
(disleksija, disgrafija, laka mentalna
retardacija, poremećaji u ponašanju, itd.)
- timski se donosi rješenje o primjerenom
obliku školovanja u osnovnoj školi
(prilagođeni program ili individualizacija)
- ukoliko je potreban određeni tretman,
stručni suradnici, uz suradnju roditelja,
šalju dijete potrebnom stručnjaku
(logopedu, psihologu, psihijatru, itd.)

10. POREMEĆAJI U PONAŠANJU
KRITERIJI KOJI MORAJU BITI ZADOVOLJENI
KAKO BI PONAŠANJE BILO POREMEĆENO:
1. Ponašanje mora biti različito od ponašanja većine
2. Ponašanje mora trajati određeno vrijeme
3. Ponašanje mora biti štetno ili opasno za tu osobu ili
okolinu
4. Mora biti prisutno odupiranje takvog ponašanja
promjeni
5. Ponašanje iziskuje dodatnu stručnu i / ili društvenu
pomoć
U pozadini poremećaja u ponašanju nalaze se
EMOCIONALNE TEŠKOĆE

11. ORGANSKO UVJETOVANI POREMEĆAJI U PONAŠANJUORGANSKO UVJETOVANI POREMEĆAJI U PONAŠANJU
• posljedica ozlijede mozga
• poremećaji percipiranja, mišljenja i emocionalnog
ponašanja
• ometaju normalan proces učenja
• hiperaktivnost se očituje putem dvaju osnovnih oblika
važnih za učenje: SENZORNA HIPERAKTIVNOST
(uzrokuje reagiranje djeteta na nebitne podražaje)
MOTORIČKA HIPERAKTIVNOST
(nesposobnost djeteta da se suzdrži od reakcije na
podražaj koji izaziva motoričku reakciju)
• uz hiperaktivnost značajka ove djece je i
DISOCIJACIJA (dijete vidi dijelove stvari, ali ne
shvaća cjelinu) i PERSERVACIJA (nesposobnost
pojedinca da s lakoćom prelazi iz jedne mentalne
aktivnosti u drugu)
• SIROMAŠNA MOTORNA KOORDINACIJA I
PROSTORNA ORIJENTACIJA

12. PODJELA POREMEĆAJA U PONAŠANJU
1. Pasivni - u kojima je subjekt
pasivan
2. Aktivni - subjekt je
aktivniji negoli većina u toj
situaciji
U školi se većinom reagira na
aktivne poremećaje u
ponašanju zbog toga jer
njima djeca štete sebi, ali i
napadaju okolinu, dok se
pasivni oblici ne mogu tako
lako prepoznati pa se na
njih toliko ne reagira (oni
štete samom djetetu)

13. RAD S DJECOM S POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU
• detekcija, identifikacija, dijagnostika i
evidencija djece s poremećajima u
ponašanju
• službeni pozivi roditelja u školu
• pedagoške mjere
• individualni savjetodavni rad
• suradnja s Centrom za socijalnu skrb
• suradnja s Odjelom za maloljetničku
delinkvenciju i kontakt policajcem

14. SURADNJA SOCIJALNOG PEDAGOGA
S CENTROM ZA SOCIJALNU SKRB
• najčešća suradnja s Odjelom za poremećaje u ponašanju
djece i mladeži, kao i Odjelom za zapuštanje i zanemarivanje
djece
• kontakt putem dopisa, telefonski ili osobno
• prijavljuju se slučajevi zapuštanja i zlostavljanja djece,
nasilničkog ponašanja, disciplinskih problema, neredovitog
dolaženja na nastavu, kaznenih djela, itd.
• traži se od CZSS:
- psihološka obrada djeteta
- nadzor nad roditeljskom skrbi
- opservacija u Odgojnom domu za djecu i mladež, Dugave
- izdvajanje iz obitelji i smještaj u odgojnu ustanovu
- prijedlog daljnjeg tretmana

15. INTEGRACIJA DJECE S POSEBNIM POTREBAMA
• važno voditi brigu o specifičnim potrebama svakog
djeteta
• veća suradnja škole sa obitelji
• trijada roditelj – dijete – škola trebala bi biti
neraskidiva i koordinirana
• ključ uspjeha u radu s takvom djecom je suradnja
profesionalaca i stručnjaka kako unutar institucije,
tako i između institucija
• suradnja i pravodobni protok informacija na svim
razinama često su ključ u rješavanju problema
Odgovornost za prevenciju, prepoznavanje, intervenciju
i tretman djece s posebnim potrebama je na
svima nama!

16. HVALA NA POZORNOSTI!