2. Što je invalidnost?
• psihički ili fizički nedostatak koji ograničava osobu u jednoj
ili više životnih aktivnosti
Invalidnost može biti:
1. urođena
2. stečena
3. Invalidnost
• Osoba s invaliditetom je svaka osoba kod koje postoji tjelesno, osjetilno
ili mentalno oštećenje koje za posljedicu ima trajnu ili najmanje 12
mjeseci smanjenu mogućnost zadovoljavanja osobnih potreba u
svakodnevnom životu
(prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i
zapošljavanju osoba s invaliditetom)
4. Tjelesno oštećenje
• gubitak, bitnije oštećenje ili znatniju onesposobljenost pojedinog organa
ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva
veće napore pri obavljanju životnih potreba, bez obzira uzrokuje li to
oštećenje ili ne uzrokuje invalidnost.
(prema Zakonu o mirovinskom osiguranju)
5. Razlike:
• invalidnost i tjelesno oštećenje = 2 stanja i 2 različita stručna termina
• mogu se podudarati, ali mogu biti i potpuno nezavisni
• tjelesno oštećenje može prema svojoj težini uzrokovati invalidnost, ali ono
samo po sebi kao tjelesno oštećenje nije uvijek nužno i invalidnost
• isto tako, invalidnost ne mora uvijek značiti i postojanje tjelesnog oštećenja
6. Uzroci invaliditeta
• Uzroci invaliditeta su različiti i brojni, a najčešće ih se dijeli na:
• Nasljedni i stečeni – radi se o uzrocima koji su još uvijek nedovoljno
istraženi, a na njih se ne može učinkovito djelovati, osim dobro
organiziranom prevencijom; uključuju kromosomske aberacije,
prirodne greške metabolizma, obiteljska opterećenja i sl.
• Organski – ovi su uzroci najbrojniji, te se na njih može uspješno
djelovati raznim medicinskim i preventivnim mjerama; mogu nastati
prije rođenja, nakon rođenja, u ranom djetinjstvu ili u kasnijem
životnom razdoblju.
• Socijalno-kulturni
7. • Stečena invalidnost
• osobe sa stečenom invalidnošću rode se kao potpuno zdrava djeca, ali
tijekom života postanu osobe s invaliditetom (npr. zbog nesreća u kojim
su ljudima oštećeni pojedini dijelovi tijela, raznih ozljeda mozga…)
• Urođena invalidnost
• proces prilagodbe takvih osoba; dug, postupan
• djeca s invalidnošću od svog djetinjstva svakodnevno su izloženi
situacijama u kojim ih druga djeca procjenjuju drugačijima, a često
i manje vrijednima
• djeca s invaliditetom u želji da „budu jednaka” kao i druga zdrava
djeca tijekom razvijanja mogu razviti mnoge vještine i sposobnosti
po kojima mogu biti ne samo jednaka nego i bolja od većine
8. Vrste invaliditeta
Neki primjeri invaliditeta su:
1. osobe koje su gluhe
2. osobe koje su slijepe
3. osobe bez nekih dijelova tijela
4. osobe s intelektualnim teškoćama
5. razni sindromi …
9. Psihičke poteškoće i ostale poteškoće osoba sa
invalidnošću
• ovise o vrsti invaliditeta i o društvenoj sredini u kojoj osoba s
invalidnošću živi
• osnovni problem invalidnosti jest prilagodba na nedostatak
• prilagodba na nedostatak uvelike ovisi o tome koliko je okolina
prilagođena na taj nedostatak
10. Funkcioniranje osoba s invalidnošću
• koristeći se snažnom motivacijom za dokazivanje vlastite
vrijednosti i koristeći maksimalno svoje sposobnosti osobe s
invalidnošću mogu jako dobro funkcionirati u životu
• razlika između funkcioniranja zdravih i osoba s invalidnošću je ta
što osobama s invalidnošću za neke svakodnevne funkcije je
potreban veći napor
11. Kako se treba ponašati prema osobama sa
invalidnošću?
• prema osobama s invalidnošću se trebamo ponašati jednako kao i
prema zdravim osobama u smislu da ne gledamo njihove
nedostatke kao da ih to čini manje vrijednima
• važno je da osobama s invalidnošću njihova okolina pruža podršku
i razumijevanje da bi osobe s invalidnošću mogle normalno
funkcionirati
12. Situacije iznenadno stečene invalidnosti:
• nakon moždanog udara
• prometne nesreće
• operativno uklanjanje dijela tijela
• reakcija na invalidnost ima koliko ima osoba s invaliditetom -
individualni pristup svakom bolesniku i individualni plan rehabilitacije
13. Amputacije dijela tijela
• bolesnik kojem je amputirana ruka ili noga prisiljen je potpuno
promijeniti način života
• smanjene radne sposobnosti često više ne omogućuju obavljanje
prijašnjeg posla, bavljenje prijašnjim hobijima i općenito življenje
prikašnjim načinom života
• osnovna svrha rehabilitacije je pomoći bolesniku u prilagodbi na
tjelesni nedostatak te pomoći mu u oblikovanju novih životnih
navika i prihvaćanju novog životnog stila prilagođena tjelesnom
nedostatku
• kod ovakvih ljudi se često javlja fantomska bol (bol iz
nepostojećeg, amputiranog dijela tijela)
