t

1. SPECIFIČNE PSIHOLOŠKE REAKCIJE NA
TJELESNE GUBITKE

2. TJELESNO OŠTEĆENJE
• onesposobljenost pojedinog organa ili dijela tijela
• otežana normalna aktivnost organizma
• veći napori u obavljanju životnih potreba (bez obzira na to uzrokuje li oštećenje ili
ne smanjenje ili gubitak radne sposobnosti)

3. TIPIČNE PSIHOLOŠKE REAKCIJE NA
OZBILJNE GUBITKE ZDRAVLJA:
1. opća zbunjenost i nesigurnost
2. razmišljanja o samoubojstvu i želja za smrću
3. nekontrolirano neprijateljstvo prema sebi i
drugima
4. osjećaj odbačenosti od prijatelja, obitelji i društva
5. poistovjećivanje nesposobnosti s „plaćenim
dugom za prijašnje grijehe”
6. vjerovanje i nada u ozdravljenje

4. ZAJEDNIČKA OBILJEŽJA SUOČAVANJA LJUDI S
KRONIČNIM BOLESTIMA:
1. ODBIJANJE
• umanjivanje ozbiljnosti bolesti
• okrivljavanje liječnika za pogrešnu dijagnozu
• nepridržavanje savjeta ni uputa o liječenju
2. TRAŽENJE OBAVIJESTI
• bolesnik skuplja obavijesti kako bi stekao osjećaj vlastite kontrole nad bolešću i
životom
• bolesnici traže ohrabrenje i pomoć od drugih ljudi

5. VAŽNO!
SVAKO TJELESNO OŠTEĆENJE VEZANO JE UZ POSEBNE PROBLEME I
ZAHTIJEVA RAZLIČITE NAČINE PRILAGODBE!

6. GUBITAK VIDA
 SPECIFIČNE REAKCIJE:
 izuzetno jaka potištenost
 nakon početnog stresa javljaju se svakodnevni problemi: problemi u komunikaciji,
problemi kretanja, problemi zbog nemogućnosti obavljanja ranijih aktivnosti
 studije koje su ispitivale prilagodbu bolesnika na iznenadni gubitak vida utvrdile
su da se 80-90% bolesnika nakon nekog vremena uspijeva prilagoditi
novonastalom stanju
 PREPORUKE:
 motivirati bolesnika za postizanje ekonomske neovisnosti
 prekvalificirati ga za poslove koje može obavljati unatoč senzornom gubitku
 pomoći mu u kretanju i orijentaciji (izbaciti izraze „ovdje” i „tamo” te
koristiti izraze „ispred tebe” i „iza tebe” te konkretno, precizno i kratko davati
upute)
 prilagoditi stan i okolinu kako bi se osoba lakše kretala
 pomoć obitelji osobe s gubitkom vida u svakodnevnim aktivnostima (odlazak u
šetnju, obavljanje kućanskih poslova, itd.)

7. GLUHOĆA
 SPECIFIČNE REAKCIJE:
• problemi s komunikacijom
 PREPORUKE:
 govoriti jasno i prirodno
 govoriti bez otezanja, vikanja i slično
 biti okrenut licem prema osobi s kojom komuniciramo
 papir i olovka
 koristiti jednostavne riječi

8. GUBITAK DIJELA TIJELA
 SPECIFIČNE REAKCIJE:
• psihološki problemi najviše su izraženi kod bolesnika koji su iznenada podvrgnuti
amputacijama i kod mlađih osoba
• neposredno nakon amputacija javlja se tjeskoba, potištenost i sumnja
• amputacije donjih ekstremiteta uzrokuju veće psihičke probleme
• ponekad amputacije manjih dijelova tijela mogu imati veće psihičke posljedice
nego amputacija većeg dijela tijela
• problem vanjskog izgleda još je jedan problem bolesnika sa amputacijama jer
uzrokuju psihičke poteškoće

9. GUBITAK DIJELA TIJELA
PREPORUKE:
nošenje proteze koje nadomješta izgubljeni ekstremitet
omogućavanje vježbi za korištenje protezom kako bi osobe što manje osjećale svoj
nedostatak
poticanje na otkrivanje novih mogućnosti, aktivnosti i vrijednosti koje se mogu
ostvariti unatoč nedostacima uzrokovanim gubitkom
poticanje na prihvaćanje novog životni stila

10. AMPUTACIJA DOJKE
 SPECIFIČNE REAKCIJE:
• masektomija nosi strahove i zabrinutost vezane uz operativni zahvat i teškoće
suočavanja s dijagnozom
• jaka potištenost i tjeskoba uz česte napade plača
• poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti
• problemi u seksualnom i socijalnom životu
• osjećaj manje vrijednosti osobito kod žena koje svoj tjelesni izgled smatraju vrlo
važnom značajkom vlastitog identiteta
• mlade žene obično imaju veće probleme u prilagodbi

11.  PREPORUKE:
 članstvo u grupi za potporu može smanjiti razinu anksioznosti i depresije i
poboljšati kvalitetu života te olakšati prilagodbu na bolest jer dolazi do zbližavanja
s ostalim članovima i dijeljenja iskustva iz sličnih životnih situacija
 otkriti nove mogućnosti, aktivnosti i vrijednosti koje se mogu ostvariti unatoč
nedostatku
 ukloniti negativne emocionalne reakcije na amputaciju
 povećati motivaciju da osobe prihvate novi životni stil

12. HEMIPLEGIJA
• uzrokovana je ozljedama mozga, tj. moždanim udarom zbog aterosklerotskih promjena krvnih žila
mozga
• očituje se u invalidnosti jedne strane tijela te u oštećenjima u području govora, percepcije,
mišljenja, emocija i ponašanja
 SPECIFIČNE REAKCIJE:
• oštećenja percepcije – prisutan je značajan poremećaj percepcije vlastitog tijela te bolesnici često
nepokretni dio tijela doživljavaju kao nešto što nije njihovo
• mišljenje - teškoće u shvaćanju simbola, predviđanju budućih događaja, teškoće u razlikovanju
bitnog od nebitnog
• motivacija – bitno smanjena zbog čega su potrebni veliki napori zdravstvenih djelatnika u
motiviranju bolesnika za sudjelovanje u rehabilitacijskom postupku
• poremećaj inteligencije – očuvanost inteligencije kod ovih bolesnika povezana sa stupnjem
obrazovanja; kod bolesnika sa višim obrazovnim statusom inteligencija je u većoj mjeri očuvana
• poremećaji govora : a) AFAZIJA – poremećaj izgovaranja ili razumijevanja izgovorenih riječi. Može
biti senzorna kada bolesnik ne može razumijeti tuđi govor i motorička kada bolesnik ne može
izgovarati riječi b) AGRAFIJA – bolesnik ne može koordinirati pokrete mišića šake u dovoljnoj mjeri
da bi napisao pojedinu riječ.

13. HEMIPLEGIJA
 PREPORUKE:
• govoriti izravno u lice bolesnika
• koristiti se jednostavnim uputama jednom riječju ili jednom gestom
• govoriti normalnim tonom glasa, ali sporije nego što je uobičajeno
• imati uvijek pri ruci olovku i papir kako bi bolesnik mogao komunicirati preko
teksta ili slika ako je za to sposoban
• biti strpljiv s bolesnikom koji ima teškoća i izražavanju svojih potreba

14. OZLJEDA KRALJEŽNIČKE MOŽDINE
Sve veći broj nesreća, osobito u prometu, razlog je povećanju broja bolesnika s teškim
ozljedama kralježničke moždine pri čemu je moguća kljenut donjih ekstremiteta ili
PARAPLEGIJA te kljenut donjih i gornjih ekstremiteta ili KVADRIPLEGIJA.

15.  SPECIFIČNE REAKCIJE:
• beznađe i ravnodušnost
• krajnja ovisnost o drugima
• izrazita tjeskoba i potištenost nakon ozljede s početnom nemogućnošću
prilagodbe na novo stanje
• emotivne reakcije obilježene agresivnošću
• prihvaćanje bolesti s dobrim uvidom u ograničenja izazvana bolešću
 PREPORUKE:
• postaviti realna očekivanja s obzirom na učinka rehabilitacije
• postaviti prihvatljive vrijednosne standardne i ponašanja mirenje s gubitkom
– povećan interes za rehabilitaciju
• omogućiti stjecanje novih specifičnih znanja i utjecati na napuštanje starih
stavova i navika, usmjeravajući bolesnika prema usvajanju novih životnih
stilova

16. UNAKAŽENOST LICA
 SPECIFIČNE REAKCIJE:
• kod većine ljudi izgled lica određuje početne oblike ponašanja prema nekoj osobi te izaziva
početne emocionalne reakcije (npr. simpatija, ugoda, antipatija, neugoda) te se pacijenti
osjećaju često izrazito neprihvaćeni u društvu
• istraživanja pokazuju da većina ljudi izbjegava društvo osoba s velikim tjelesnim i
estetskim nedostacima, a ružnoća lica se često povezuje i sa „ružnoćom karaktera“
• osobe s estetskim nedostacima koje se ujedno osjećaju odbačenima od strane okoline
razvijaju se različite psihičke poteškoće
 PREPORUKE:
• kod bolesnika koji imaju teške deformacije lica PLASTIČNE OPERACIJE često imaju
pozitivan psihološki učinak jer dovode do povećanja zadovoljstva vlastitim izgledom te
uspješnije prilagode pojedinca socijalnoj okolini
• emocionalna podrška bolesniku

17. RADNA TERAPIJA
Jedan od najvažnijih aspekata rehabilitacije pacijenta je OKUPACIJSKI ASPEKT -
osiguravanje određenog zanimanja koje bolesnik može obavljati uz preostale
sposobnosti. Tijekom rehabilitacije sustavno se procjenjuju bolesnikove sposobnosti u
različitim osjetnim modalitetima. Radna terapija smanjuje ovisnost o zdravstvenoj i
socijalnoj pomoći. Također smanjuje se i opterećenost obitelji. Istraživanja pokazuju
da korištenje radne terapije pomaže u održavaju i poboljšavanju ljudske sposobnosti u
obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Koliko radna terapija znači pojedinim ljudima, u
smislu kvalitete života, samostalnosti i slobode ne može se dovoljno naglasiti niti
platiti ikakvim novcem. Radna terapija pomaže pri očuvanju postojećih životnih
navika i interesa i potiče osobe da treniraju vještine koje smatraju značajnima. Što se
prije radna terapija primjeni u procesu rehabilitacije to će se osoba brže vratiti
aktivnom životu.

18. LITERATURA
• Despot Lučanin, J. i Lučanin, D. (2010). Komunikacijske vještine u zdravstvu. Zagreb:
Naklada Slap
• Havelka, M. (2003). Zdravstvena psihologija. Zagreb: Školska knjiga
• Miljević, T. Zdravstvena psihologija- materijali za učenje za 4. razred srednjoškolskog
obrazovanja smjer fizioterapeutski tehničar/tehničarka. Slavonski Brod: Srednja
medicinska škola http://ss-medicinska-sb.skole.hr/upload/ss-medicinska-
sb/images/static3/694/attachment/psih_4_fizio_skripta.pdf