2 Psihologija rehabilitacije 4

1. Psihologija
rehabilitacije

2. Somatopsihologija
• područje koje se bavi utjecajem tjelesnih bolesti na psihička stanja
• odnosi se na psihičke probleme svih tjelesno oboljelih osoba
• pojavljuje se 50-ih godina 20. stoljeća kada se javlja izražena potreba za
proučavanjem psiholoških stanja mnogih osoba s invaliditetom i potreba za
ispitivanjem utjecaja ovih psihičkih stanja na proces rehabilitacije
• obuhvaća i bolesne osobe i osobe s invaliditetom
• osim utvrđivanja psiholoških posljedica izazvanim tjelesnim bolestima i
oštećenjima, istražuje i utjecaj socijalne sredine na proces prilagodbe bolesnika
na tjelesnu bolest i tjelesno oštećenje

3. Zašto rehabilitacija?
• rehabilitacijom se bolesnik često ne može vratiti u potpuno stanje
zdravlja te mu treba pomoći u prilagodbi na posljedici bolesti
• to je osobito veliki problem kod tjelesnih trauma koje uzrokuju trajnu
invalidnost kada preostaje bolesnika što bolje prilagoditi na njegov trajni
tjelesni nedostatak i omogućiti mu da živi što što samostalnije i potpunije
• brojne psihološke tehnike sučeljavanja s nepovratnim gubitkom zdravlja
pokazale su se korisnima u provođenju uspješne rehabilitacije

4. Psihologija rehabilitacije
• područje specijalizacije unutar somatopsihologije koja se fokusira na
proučavanje i primjenu psiholoških znanja i vještina u ime osoba s
INVALIDITETOM i kroničnim zdravstvenim stanjima kako bi im se
poboljšalo zdravlje, povećala neovisnost, funkcionalne sposobnosti i
sudjelovanje u društvenoj ulozi
Cilj psihologije rehabilitacije:
• pomoći pojedincima s invaliditetom i kroničnim zdravstvenim uvjetima i
poboljšati kvalitetu života
• psiholozi se bave svim čimbenicima u životima ljudi koji pridonose njihovu
oporavku, od potpore koju dobivaju od obitelji i prijatelja do odnosa koje
imaju s timom pružatelja usluga liječenja

5. - psiholozi imaju ključnu ulogu u savjetovanju odvjetnika, sudova,
obrazovnih institucija, poslodavaca i osiguravajućih društava u vezi s
invaliditetom i zdravstvenim problemima
- uključeni su u razvoj i promicanje javnih politika i zakona koji
podržavaju nediskriminirajuće postupke i financiranje usluga
namijenjenih povećanju neovisnosti
- krajnji cilj je pomoći smanjiti ili ublažiti negativan utjecaj invaliditeta i
kroničnih zdravstvenih stanja i optimizirati dobrobit osoba tijekom
života!
Zašto trebamo psihologe u
rehabilitacijskom centru?

6. Tko su psiholozi u rehabilitaciji?
• osobe koje pomažu osobama s invaliditetom i kroničnim bolestima
• jedinstveno su osposobljeni i specijalizirani za sudjelovanje u širokom spektru aktivnosti
uključujući kliničku praksu, savjetovanje, istraživanje, pružanje usluga i osposobljavanje
osoba s invaliditetom ili kroničnim zdravstvenim stanjima
• pružaju usluge s ciljem povećanja funkcije i kvalitete života, smanjenje ograničenja
aktivnosti i ograničenja sudjelovanja u društvu
• pružaju psihoterapiju i upravljaju procjenama bolesnika
• procjene mogu biti neurološke (testiranje pamćenja i drugih kognitivnih funkcija) ili
psihološke (procjenjivanje emocionalnog postupanja s problemima vezanim za
invalidnost)
• nakon procjene i dijagnosticiranja pacijenta, psiholog rehabilitacije također je odgovoran
za preporučivanje tijeka liječenja (različitih tipova terapije)
• prilikom planiranja liječenja, psiholozi za rehabilitaciju uključuju se u tim za
rehabilitaciju i razmotre životno okruženje pojedinca
• uzimaju se u obzir potrebe osoba, a sve prepreke koje sprečavaju najvišu razinu osobnog
funkcioniranja su uklonjene kada je to moguće
• ponekad rade zajedno s neuropsihološkim stručnjacima, a često surađuju s drugim
zdravstvenim i medicinskim stručnjacima, npr. FIZIOTERAPEUTIMA

7. Psiholozi - somatopsihologija
• bolnice, centri za fizikalnu terapiju, centri za dugoročnu njegu, centri za
odvikavanje od droga i alkohola, psihijatrijske bolnice i klinike za mentalno
zdravlje
• agencije u zajednici koji služe osobama s posebnim invaliditetom ili kroničnim
zdravstvenim uvjetima (npr. cerebralna paraliza, multipla skleroza, ozljeda
kralježnice, ozljeda mozga, gluhoća, sljepoća, amputacije, autizam, ...)
• u radu s djecom - pružaju sveobuhvatne procjene, provode individualnu i
obiteljsku terapiju, pišu recepte i po potrebi obavljaju neuro-rehabilitacijske
intervencije

8. Zdravstvena psihologija u zdravstvenoj praksi
u Hrvatskoj
• vrlo je malo psihologa koji sustavno rade i surađuju sa zdravstvenim
djelatnicima na pojedinim disciplinama unutar zdravstvene psihologije –
pedijatrijske psihologije, bihevioralne kardiologije, psihoonkologije,
psihodermatologije, psihoimunologije i drugih
• ako se i uspiju baviti pojedinim problemima s ovih područja, to najčešće rade
povremeno, iz vlastita interesa, a ne kao djelatnost utvrđenu standardima
usluga u zdravstvu i ugovorenu s osiguravajućim zavodima koji plaćaju
cijene zdravstvenih usluga
• prema evidenciji Hrvatskoga psihološkog društva, u zdravstvenoj djelatnosti
u Hrvatskoj bilo je 2001. godine, od oko 2200 psihologa, zaposleno oko 220
psihologa, od čega oko 120 u bolničkim zdravstvenim ustanovama, a oko
100 u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

9. Motivacija za rehabilitaciju
Motivacija ovisi o:
• korisnosti/vrijednosti cilja (VC)
• vjerojatnosti uspjeha (VU)
• potrebnom naporu (N)
M=VC x VU x N

10. Vrijednost cilja:
• cilj i program rehabilitacije odrediti u dogovoru s bolesnikom
• mora obuhvaćati bolesnikove organske potrebe i potrebe za
prihvaćanjem, ljubavlju, poštovanjem ...
Vjerojatnost uspjeha:
• realno postaviti cilj, ako je dugoročan – niz kratkoročnih, poticati
unutrašnju motivaciju
Napor:
• podsjetiti da više cijenimo stvari koje smo dobili uz više uloženog
truda ili napora
• stalna ohrabrenja i poticaji (izmjena bihevioralnih i psihoterapijskih
tehnika)
• motivirati s prva dva faktora

11. Kako povećati motivaciju?
Nemotivirani bolesnik:
• odbija obavljanje terapijskih zadataka
• odustaje čim osjeti umor, bol ili neugodu
• ne uspijeva naučiti potrebne zadatke
• ne prihvaća tumačenje svog problema i ponuđenog programa za
rješavanje teškoća

12. DOBAR FIZIOTERAPEUT
• cilj rehabilitacije određuje zajedno s bolesnikom (svrhovitost
vježbi)
• ako je cilj dugoročan, postavlja niz kratkoročnih ciljeva
• u fazi negiranja daje bolesniku istinite i relevantne, ali samo
djelomične informacije o traumi i njenim posljedicama
• ciljeve postavlja u pozitivnim terminima
• cilj vizualizira i ima ga stalno pred očima
• potiče bolesnika da prati vlastiti napredak i nagrađuje se (bolje
nego se uspoređivati s drugima)

13. DOBAR FIZIOTERAPEUT
• osobe s tjelesnom vrijednosnom orijentacijom usmjerava na trajne
vrijednosti
• podsjeća osobe da mogu puno postići vlastitim trudom
• podsjeća da će više cijeniti sebe i ostvareno ako su u to uložili veći
napor ili prošli kroz bolno iskustvo
• koristi znanja iz zdravstvene psihologije (kombiniranje
psihoterapijskih i bihevioralnih tehnika, „ventilacija čuvstava“,
pretvaranje prijetnje u izazov, iracionalnih vjerovanja u
racionalna, humor, tehnike ublažavanja boli, savjeti za bolje
slijeđenje zdravstvenih uputa i preporuka, komunikacija
prilagođena dobi ....)

14. USPJEŠAN FIZIOTERAPEUT
• OSOBINE LIČNOSTI
• entuzijazam
• pozitivan stav prema poslu
• ugodan
• savjestan
• vedar i optimističan
• tolerantan na stres i frustraciju
• strpljiv
• uredan fizički izgled
• PROFESIONALNE
KOMPETENCIJE
• stručnost (znanje iz područja
struke)
• vještina praktične primjene
znanja
• vještine komunikacije
• vještine timskog rada
• spremnost na cjeloživotno
stručno usavršavanje