2. BOL
• složeni doživljaj koji uključuje PERCEPTIVNU, KOGNITIVNU, EMOCIONALNU,
MOTIVACIJSKU i PONAŠAJNU komponentu.
• OPAZIMO bolni podražaj, ODREĐUJEMO što ga je proizvelo, što OSJEĆAMO i
što ćemo PODUZETI.
• nastaje podraživanjem receptora za bol, slobodnih završetaka živčanih vlakana
• svako PREINTENZIVNO podraživanje također može uzrokovati bol
VRSTE BOLI:
• KRONIČNA i AKUTNA
• po kvaliteti može biti POVIŠENA ili DUBINSKA, te OŠTRA ili MUKLA
3. DOŽIVLJAJ BOLI
Doživljaj boli od iznimne je važnosti, jer je znak UPOZORENJA o mogućim štetnim
posljedicama djelovanja podražaja iz okoline ili pak patoloških procesa u samom
organizmu.
Oko 80% slučajeva traženja medicinske pomoći temelji se na doživljaju boli.
Bol je od presudne važnosti za preživljavanje organizma u potencijalno opasnom
okruženju.
Ta potencijalna štetnost situacija u kojima se pojavljuje bol i njezina emocionalna
komponenta neke su od dodatnih bitnih razlika ovoga osjetnog sustava u
usporedbi s drugima.
Ono što bol dodatno razlikuje od ostalih osjeta jest problem nejednoznačne veze
podražaj-osjet.
U odnosu prema drugim osjetnim modalitetima, velik je broj slučajeva da nema
percepcije boli kad je očito da podraživanje u tom smislu postoji, odnosno da se
javlja percepcija boli kad nema jasnih izvora podraživanja kao u slučaju
fantomskog uda.
Zato se doživljaj boli mora sagledavati sa stajališta integracije informacija, i
fizikalnih i kontekstualnih u najširem smislu riječi.
4. PSIHOLOŠKE ODREDNICE BOLA
• Beecher je uspoređivao doživljaj boli kod VOJNIKA ranjenih na bojnom polju i
CIVILA koji su bili podvrgnuti operaciji. Iako su ove dvije skupine bile izjednačene
po težini ozljede, civili su izvještavali o mnogo VEĆOJ boli od vojnika.
• Beecher je ove razlike pripisao važnosti koju je ozljeda imala za te dvije skupine. Za
vojnike ona je značila povlačenje iz vojske i odlazak kućama, dok je za civile
operacija bila neugodno iskustvo koje nije bilo praćeno nikakvim pozitivnim
posljedicama.
• Averzivan događaj postaje manje bolan i stresan kad znači sredstvo postizanja
nekog visoko željenog ishoda.
5. PSIHOLOŠKE ODREDNICE BOLA
Često su medicinski zahvati povezani s visokom razinom boli. To izaziva strah, a u
nekim slučajevima i FOBIJU od odrađene vrste zahvata.
Sa psihološkog su stajališta posebno zanimljiva dva fenomena:
a) Zašto u čekaonici nerijetko prestaje bol?
Jake emocije mogu znatno smanjiti intenzitet ili čak sasvim ukloniti neke
senzoričke informacije. Izlaskom iz ordinacije smanjuje se intenzitet straha
pa se zato bol vraća.
b) Postoji li mogućnost kognitivne kontrole boli?
Većina ljudi ipak ode na kolonoskopiju, sjedne u stomatološku stolicu, pođe
vaditi krv i sl. i spremna je podnijeti bol.
Objašnjenje nudi bio psihologija TEORIJOM NADZIRANOG ULAZA, koja
objašnjava na koji način jogiji koji vise na kukama ili se probadaju iglama,
plesači na užarenu kamenju pa čak i sportaši koji se izlažu ekstremnim
naporima koji uzrokuju bol, uspijevaju kontrolirati bol.
6. JE LI DOBRO ZNATI KAD ĆE NAS BOLJETI?
Vadite li sami trn iglicom ili radije pustite nekog drugog da to učini?
Ako sami provodite tu “operaciju”, onda imate kontrolu nad zadavanjem bolnih
podražaja. Većina će ljudi reći kako mogu podnijeti bol koju sami sebi “doziraju”.
Pokazalo se da će eksperimentalne životinje prijeći u drugi dio aparature i pritisnuti
polugu ili pokazati neko drugo naučeno ponašanje u svrhu dobivanja
upozoravajućega znaka prije šoka.
Neki su znanstvenici to tumačili time da upozoravajući znak dopušta životinji da
zauzme stav tijela ili pripremiti druge odgovore koji mogu smanjiti percipiranu
jačinu šoka.
Naime, na doživljaj boli, osim intenziteta podražaja, djeluje i niz psiholoških
čimbenika - čak i kod štakora, a da ne govorimo o ljudima.
7. KONTROLA BOLI
• Reakcije na stresne događaje, npr. operacije, mogu uvelike ovisiti ne samo o
pacijentovu osobnom osjećaju kontrole nego i o njegovoj percepciji interesa i
nakana osoba odgovornih za te događaje.
• Ako pacijenti vjeruju da će se odgovorne osobe truditi umanjiti stres i bol njihov
će se doživljaj stresa i boli reducirati.
• Informiranjem pacijenata o postoperativnoj boli i mogućim načinima
olakšavanja te boli smanjuje se post operativno samoizvještavanje pacijenata o
pretrpljenoj boli i upotreba analgetika. Čini se da nas bol na koji nismo
pripremljeni više boli.
8. LITERATURA
• Havelka, M. i Zarevski P. (2014). Psihologija-udžbenik za treći razred
medicinske škole za zanimanje medicinska sestra/tehničar opće njege. Zagreb:
Školska knjiga
FOTOGRAFIJE
https://deeoils.myshopify.com/products/pain-ease-15ml-roller
https://za.pinterest.com/pin/491596115549493301/
