(statvovi prema osoba s invaliditetom)

1. Stajališta prema osobama s tjelesnim
oštećenjima i
invalidnošću

2. 3 KOMPONENTE STAVA:
1. SPOZNAJNA KOMPONENTA (npr. na temelju mišljenja stručnjaka ta osoba
procjenjuje da ima više razloga za cijepljenje nego protiv njega)
2. AFEKTIVNA KOMPONENTA (npr. osoba će se osjećati manje tjeskobno u
obilju informacija o broju oboljelih i moći će sebi reći da je učinila sve kako se
nebi razboljela)
3. PONAŠAJNA KOMPONENTA (npr. osoba će poći do ambulante u kojoj se
provodi cijepljenje)
• stajališta kao spoznajna shema utječu na opažanje (imamo sklonost da opazimo,
a zatim i zapamtimo ono što je u skladu sa stajalištem)
• stajališta oblikuju naše mišljenje i naše socijalno ponašanje

3. Psihosocijalna prilagodba osoba s invaliditetom
* danas se psihosocijalna rehabilitacija bavi
negativnim stavovima i predrasudama prema
osobama s invaliditetom
* cilj psihosocijalne rehabilitacije jest postići maksimalnu
razinu funkcionalnosti osobe
* tijek prilagodbe osobe na trajno oštećenje ovisi o nekoliko
čimbenika:
životna dob
vrsta
onesposobljenosti
stupanj
onesposobljenosti
vidljivost
invaliditeta
specifičnost
hendikepa

4. • U suvremenim društvima još uvijek prevladavaju negativna stajališta prema
ljudima s tjelesnim nedostacima što otežava prilagodbu i ravnopravnu
uključenost u društvena istraživanja.
• Društvena diskriminacija na osnovu negativnih stavova: upisi u školu, dobivanje
zaposlenja…
• Što je sustav vrijednosti usmjereniji materijalnom i natjecateljskom, to su i
stajališta negativnija.
• Stavove prema osobama s tjelesnim oštećenjima mjerimo pomoću skala stavova.
• Jedna od poznatijih je i skala koju su izradili autori Yuker i suradnici 1960.
godine. Istraživanja stavova prema osobama s invaliditetom provode se i u
Hrvatskoj kao npr. stavovi mladih prema osobama s tjelesnim invaliditetom
(Leutar, Z. I Štambuk, A.), ispitivanje stavova mladih prema ženama s
invaliditetom (Hrvatska udruga gluho slijepih osoba „Dodir“ i sl.)

5. Iako je težnja za humanizacijom odnosa među ljudima u suvremenim
društvima pridonijela prihvaćanju i boljoj socijalnoj uključenosti ljudi s
tjelesnim oštećenjima još ima negativnih stajališta koji se očituju u
nevoljkosti druženja s njima i poteškoćama u dobivanju posla.
Negativna stajališta prema osobi s tjelesnim oštećenjem mijenjaju njenu
sliku o sebi, osoba se podcjenjuje i sažalijeva te ponaša u skladu s takvom
slikom.
Zbog negativističke slike društva prema osobama s tjelesnim oštećenjima
osobe pokušavaju prikriti svoje nedostatke. To se ponašanje zove „kao da”
ponašanje (osoba se ponaša kao da tjelesnog oštećenja nema (slijepa osoba
ide u kino…)
Usredotočite se se na osobu, a ne na njezin invaliditet!

6. Izvori negativnih stavova prema osobama s tjelesnim
oštećenjima
1. Sociokulturalno kondicioniranje – društvene norme, standardi i očekivanja članova
određene društvene ili kulturne zajednice; npr. naglašavanje ljepote, cjelovitosti tijela,
osobne produktivnosti, socijalna degradacija osoba sa invaliditetom
2. Psihodinamski mehanizmi – vjerovanja npr. da su osobe s invaliditetom nesretne i
tužne, odgovorne za svoje stanje, strah od socijalne izolacije kod zdravih osoba,
osjećaj krivnje zbog vlastite normalnosti
3. Estetska averzija – snažna odbojnost prema vidljivim tjelesnim nedostatcima
4. Doživljaj invaliditeta kao kazne za grijehe
5. Percepcija osoba s invaliditetom kao pripadnika nepoželjne manjine – time se
skupine osoba s invaliditetom izjednačavaju sa ostalim manjinskim skupinama, takve
se skupine smatra „rubnim skupinama“, javljaju se stereotipi o manjoj vrijednosti i
nižem statusu takvih osoba

7. • Sukladno prethodno navedenom, možemo zaključiti sljedeće: ukoliko u društvu
prevladavaju negativni stavovi prema osobama s tjelesnim oštećenjem,
istodobno postoje i velike poteškoće da se pojedinac potpuno rehabilitira i
integrira u društvo kao svaka druga osoba.
• Odraz negativnih stavova na psihički život pojedinca ogleda se u mijenjanju slike
o samom sebi, vlastitom podcjenjivanju i samo sažalijevanju te ponašanja u
skladu s takvom slikom o samom sebi. Stoga je obaveza svakog modernog i
demokratskog društva promjena negativnih stavova prema osobama s
invaliditetom što je velikim dijelom moguće kroz različite reklamne kampanje i
promidžbe poštovanja različitosti. Čini se kako bi najuspješnija metoda promjene
negativnih stavova mogla biti tzv. integrativna metoda koja obuhvaća
obrazovanje, informiranje i zajedničko druženje s osobama s invaliditetom.

8. Kako promijeniti odnos prema osobama s
tjelesnim invaliditetom?
• ljudi su obično zbunjeni u susretu
• zbunjenost sputava ljude da slobodno komuniciraju i nude pomoć
• nedovoljna upućenost u potrebe i mogućnosti osoba s tjelesnim oštećenjem i
invalidnošću
• nepoznavanje načina pružanja pomoći
• predrasude ili strah od susreta s nepoznatim
• ponekad je teško znati kako se odnositi prema osobi sa invaliditetom, ali
najvažnije je ponašati se prema njoj kao sebi ravnoj
• prepoznate li potrebu za pružanjem pomoći osobi s invaliditetom, PITAJTE
kako najbolje možete pomoći

9. • obraćajte se neposredno osobi s invaliditetom, a ne roditelju, partneru,
pratitelju ili prevoditelju
• razgovarajte normalno
• ako s osobom u invalidskim kolicima razgovarate dulje vrijeme,
nastojte sjesti kako biste se gledali u oči
• osobna pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima nemojte postavljati osobi
s invaliditetom ako s njom niste bliski
• budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više
vremena da nešto učine
• ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih
životnih zadaća
• usredotočite se na osobu koja ima neki poremećaj govora
• ako niste razumjeli što je osoba rekla, zamolite ju da ponovi
• prilikom vožnje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite svoje sjedalo
osobama s invaliditetom
• ne pokazujte sažaljenje prema osobama s invaliditetom

10. Mobilnost i pristupačnost osoba s
invaliditetom
• osobe s invaliditetom često u manjoj mjeri sudjeluju u kulturnom i
društvenom životu zajednice u kojoj žive zbog nepristupačnosti javnog
prijevoza
• svakodnevne aktivnosti poput obrazovanja, društvenog života i
slobodnog vremena nemoguće je obavljati
• potrebna je pomoć druge osobe i korištenje specijaliziranog vozila
javnog prijevoza
• bilo bi poželjno povećati, odnosno u mjestima gdje ih nema i nabaviti,
vozila za organizirani prijevoz osoba s invaliditetom, što bi omogućilo
uključivanje osoba u aktivnosti slobodnog vremena

11. Kulturni život osoba s invaliditetom
• jednakost u društvu ne bi trebala isključivati različitost
• u društvo bi se trebali uključiti svi kulturni identiteti i da se oni poštuju bez
rangiranja, u smislu tko je manje, a tko više vrijedan
• ideal kojem se teži u rehabilitaciji tjelesno oštećenih bolesnika je da ih sredina
prihvaća te da se o njima govori i prema njima ponaša kao i prema svim drugim
osobama koji su u većini.

12. • Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se 3. prosinca
• na enegleskom jeziku”ENABLE”; omogućiti