Razvoj djeteta se prati od rođenja do odrastanja tijekom sistematskih i drugih pregleda. Pri tome se liječnici i drugi stručnjaci služe definiranim razvojnim prekretnicama (milestones). One ukazuju koje razvojne sposobnosti većina djece postiže u određenoj dobi odnosno u kojoj dobi se očekuje da dijete postigne određenu sposobnost. Napredovanje djeteta se prati kroz više područja: tjelesni razvoj, razvoj motorike ( grube i fine), govora, komunikacije, kognitivnih sposobnosti, emocionalni i socijalni razvoj. Svako dijete ima svoju brzinu razvoja. Postoje i spolne razlike u brzini razvoja određenih funkcija. Kada su odstupanja značajna, ona i liječnicima i roditeljima ukazuju da je djetetu potrebna stručna i rana intervencija (neuropedijatar, defektolog, logoped, psiholog, fizijatar..) kako bi se pokušalo ubrzati razvoj ili premostiti kašnjenje u razvoju.
Prilikom pregleda prije upisa u prvi razred školski liječnik provjerava psihofizički razvoj svakog djeteta i utvrđuje je li kod djeteta uredan razvoj ili postoje odstupanja ili kašnjenja u razvoju i u kojim područjima te upućuje dijete na daljnju obradu i procjenu. Po završetku obrade i prikupljanju medicinske dokumentacije školski liječnik će zajedno sa stručnim povjerenstvom nadležne škole ( školsko povjerenstvo) odlučiti o mogućoj odgodi upisa u prvi razred ili upisu uz primjereni program školovanja.
Izradila: Nevenka Meandžija, dr.med. specijalist školske medicine
NZZJZ Brodsko-posavske županije, Služba za školsku i adolescentnu medicinu, Odjel za unaprjeđenje djelatnosti školske medicine, kronične nezarazne bolesti, teškoće u razvoju i učenju školske djece i mladih
3. • Komunikacija je sredstvo s pomoću kojeg zadovoljavamo našu temeljnu
psihološku potrebu za interakcijom s drugim ljudima. Svrha komunikacije je da
nas drugi ljudi primijete, razumiju, prihvate ili da utječemo jedni na druge.
• Verbalnom komunikacijom prenosimo sadržajni dio poruke, no istodobno
mnoštvo informacija prenosimo neverbalnom komunikacijom. Na stvaranje
dojma o osobi utječe i način na koji je odjevena, kako se drži, kakva joj je
gestikulacija o mimika, kako zauzima prostor i sl.
• Na temelju neverbalne komunikacije donosimo brojne zaključke.
4. • Neverbalnom komunikacijom uglavnom
prenosimo emocije. Često je neverbalna poruka
snažnija od verbalne; kada neverbalni i verbalni
aspekt nisu usklađeni više vjerujemo
neverbalnom jer je na njega teže voljno utjecati
pa nam djeluje iskrenije.
• Neverbalnu komunikaciju često automatski i
nesvjesno izražavamo jer je koristimo za
prenošenje emocionalnog dijela poruke.
• Iz određenih znakova neverbalne komunikacije
možemo zaključiti o emocionalnom stanju ili
emocionalnom tonu poruke.
6. ZNAKOVI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE
ODNOSE SE NA GOVOR –
PARALINGVISTIČKI
glasnoća
ton glasa
intonacija
stanke tijekom govora
šutnja
tečnost
NE ODNOSE SE NA GOVOR -
EKSTRALINGVISTIČKI
izrazi lica
pokreti i kontakt očima
udaljenost od govornika
dodir
kretnje i položaji tijela
geste
prostorni raspored
vanjski izgled
7. 6 OSNOVNIH EMOCIJA
ljutnja, sreća, tuga, strah, iznenađenje, gađenje
POGLED izražava privlačnost, odvraćanje pogleda povlačenje i skrivanje. Kontakt
očima je osobito važan jer pokazuje
interes.
VANJSKI IZGLED
• prvi dojam
• odražava sliku o sebi i utječe na ponašanje i stavove drugih ljudi
• sadrži poruke o nečijoj osobnosti, društvenoj pripadnosti, stavovima i
emocionalnom stanju
• poslovna komunikacija - izgled zaposlenika govori o njihovom položaju u
hijerarhiji organizacije, stavu prema poslu i prema drugima
DRŽANJE TIJELA I GESTE
• POGRBLJENO; SPUŠTENA GLAVA, SPORE KRETNJE = tromost i nisko
samopoštovanje
• BRZE NEUSMJERENE, UBRZANE KRETNJE : tjeskoba
• DODRIVANJE KOSE I LICA: stres i umor
• RUKE PREKRIŽENE PREKO PRSA I TRBUHA: obrambeni stav
• SPUŠTEN POGLED: stav povijanja (možda krivnja, možda sram...)
DODIR
• Moramo sami procijeniti je li primjereno da dodiremo drugu osobu ili ne. ne
volimo li dodir, ne moramo se zbog toga loše osjećati.
8. SKRIVANJE OSJEĆAJA
1. MASKIRANJE – razočaranje prikrivamo veseljem
2. MINIMIZIRANJE – umanjujemo iskazivanje emocija
3. INTENZIVIRANJE – pretjerano naglašavamo neku emociju
4. NEUTRALIZIRANJE - ne pokazujemo nikakvu emociju
VLASTITI PROSTOR
• štiti nas od stresa
• prevelikog broja informacija
• pokazuje stupanj bliskosti među ljudima
INTIMNI PROSTOR - do 45 centimetara
OSOBNI PROSTOR - 45 cm do 1,20 metra
SOCIJALNI PROSTOR - 1,20 do 3 metra
JAVNI PROSTOR - više od 3 metra
9. • Nijedan znak neverbalne komunikacije nema univerzalno značenje. Potrebno je
obratiti pozornost na više znakova i na kontekst.
• Primjer: netko čeka autobus, kasno je navečer i drži pognutu glavu i prekrižene
ruke. Vjerojatno je toj osobi hladno. Ako je to netko s kim želimo razgovarati, a
takvog je stava, vjerojatno ne želi komunikaciju.
• Trebamo provjeriti neverbalne znakove pri zaključivanju o emocionalnom stanju.
• Poruke koje dobijemo neverbalnim dijelom uvijek trebamo provjeriti.
• U različitim kulturama vrijede različita pravila neverbalne komunikacije (npr.
ljudi iz mediteranskih kultura imaju mnogo snažnije i otvorenije neverbalno
ponašanje od skandinavskih kultura).
10. LITERATURA
• Boban Lipić, A., Jambrović Čugura, I., Kolega M. (2020.). Psihologija udžbenik psihologije u
drugom i trećem razredu gimnazija . Zagreb. Školska knjiga
• Despot Lučanin, J. i Lučanin, D. (2010). Komunikacijske vještine u zdravstvu. Zagreb:
Naklada Slap
• Despot Lučanin, J., Havelka, M., Lučanin, D., Perković, L. i Pukljak Iričanin, Z. (2006).
KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE (NASTAVNI TEKSTOVI). Zagreb: Katedra za zdravstvenu
psihologiju Zdravstveno veleučilište
• Littauer, F. (2000). Osobnost plus. Varaždin: Katarina Zrinski d.o.o.
• Pease, A. i Peasea, B. (2011). Velika škola govora tijela. Zagreb: Mozaik knjiga
• Thomson, P. (1998). Tajna komunikacije. Zagreb: Barka
FOTOGRAFIJA S NASLOVNICE
http://wolfhowlcomunicacionysociedad.blogspot.com/2016_10_02_archive.html