Bosnian - 1st Maccabees.pdf

POGLAVLJE 1
1 I dogodilo se, nakon što je Aleksandar, sin Filipov,
Makedonac, koji je izašao iz zemlje Ketijem, porazio
Darija, kralja Perzijanaca i Medijaca, da je on zavladao
umjesto njega, prvi nad Grčkom,
2 I napravio mnoge ratove, i osvojio mnoga uporišta, i
pobio kraljeve zemlje,
3 I prođe do krajeva zemlje, i uze plijen od mnogih naroda,
tako da se zemlja smiri pred njim; nakon čega je bio
uzvišen i njegovo srce je bilo podignuto.
4 I sakupio je moćnu jaku vojsku i zavladao zemljama,
narodima i kraljevima, koji su mu postali danaci.
5 I nakon toga se razbolio i shvatio da će umrijeti.
6 Zato je pozvao svoje sluge, one koji su bili časni i
odgajani s njim od mladosti njegove, i podijelio među
njima svoje kraljevstvo dok je još bio živ.
7 Tako je Aleksandar vladao dvanaest godina, a zatim
umro.
8 I njegove sluge su vladale svaki na svom mjestu.
9 I nakon njegove smrti svi su stavili na sebe krune; tako i
njihovi sinovi poslije njih mnogo godina: i zla se umnožiše
na zemlji.
10 I iziđe iz njih opaki korijen Antioh po imenu Epifan, sin
Antioha kralja, koji je bio talac u Rimu, i vladao je u sto
trideset i sedmoj godini kraljevstva Grka.
11 U one dane iz Izraela iziđoše zli ljudi, koji su mnoge
nagovarali govoreći: "Hajdemo i sklopimo savez s
neznabošcima koji su oko nas; jer otkako smo otišli od
njih, imali smo mnogo žalosti."
12 Dakle, ovaj uređaj im se dobro dopao.
13 Tada su neki od ljudi bili toliko naprijed, da su otišli
kralju, koji im je dao dozvolu da rade po naredbama
neznabožaca:
14 Tada su sagradili mjesto za vježbanje u Jerusalimu
prema običajima neznabožaca:
15 I učinili su se neobrezani, i napustili sveti savez, i
pridružili se neznabošcima, i bili prodani da čine zlo.
16 Sada kada je kraljevstvo uspostavljeno pred Antiohom,
on je mislio da će zavladati Egiptom kako bi mogao imati
vlast u dva carstva.
17 Zato je ušao u Egipat s velikim mnoštvom, s kočijama, i
slonovima, i konjanicima, i velikom mornaricom,
18 Zaratio je s Ptolemejem, egipatskim kraljem, ali ga se
Ptolemej uplašio i pobjegao; a mnogi su smrtno ranjeni.
19 Tako su dobili jake gradove u egipatskoj zemlji i on je
uzeo njihov plijen.
20 I nakon što je Antioh porazio Egipat, vratio se opet sto
četrdeset i treće godine i pošao na Izrael i Jeruzalem s
velikim mnoštvom,
21 I uđoše ponosno u Svetište i uzeše zlatni oltar i
svijećnjak svjetla i sve njegove posude,
22 I trpezu hljebova prikaza, i posude za točenje i čaše. i
kadionice od zlata, i veo, i krunu, i zlatne ukrase koji su
bili ispred hrama, sve što je skinuo.
23 Uzeo je i srebro izlato i dragocjeno posuđe; uzeo je i
skriveno blago koje je našao.
24 I kada je sve odveo, otišao je u svoju zemlju, napravivši
veliki masakr, i govorio vrlo ponosno.
25 Zato je u Izraelu nastala velika žalost na svakom mjestu
gdje su bili;
26 Tako da su knezovi i starješine tugovali, djevice i
mladići oslabili, a ljepota žena se promijenila.
27 Svaki je mladoženja jadikovao, a ona koja je sjedila u
bračnim odajama bila je u teškoj,
28 I zemlja je bila premještena za svoje stanovnike, i sav
dom Jakovljev bio je prekriven zbrkom.
29 I nakon što su dvije godine potpuno istekle, kralj je
poslao svog glavnog sakupljača danka u gradove Jude, koji
je došao u Jeruzalem s velikim mnoštvom,
30 I govorio im miroljubive riječi, ali sve je bila prijevara:
jer kad su mu dali vjeru, iznenada je pao na grad i jako ga
pogodio, i uništio mnogo naroda Izraela.
31 I kada je uzeo gradski plijen, zapalio ga je i porušio
kuće i zidove sa svih strana
.32 Ali žene i djeca su ih zarobili i posjedovali stoku.
33 Tada su sagradili Davidov grad s velikim i jakim zidom
i moćnim kulama i učinili ga svojim čvrstim uporištem.
34 I stavili su tamo grešni narod, zle ljude, i učvrstili se u
njemu.
35 Pohranili su ga i oklopom i životnim namirnicama, i
kada su sakupili plijen jeruzalemski, položili su ga tamo, i
tako su postali jaka zamka.
36 Jer je to bilo mjesto za zasjedanje Svetištu i zli protivnik
Izraela.
37 Tako su prolili nevinu krv sa svih strana svetinje i
oskvrnili je:
38 Tako da su stanovnici Jeruzalema pobjegli zbog njih; i
tada je grad postao prebivalište stranaca i postao tuđ onima
koji su se u njemu rodili; a njena sopstvena deca su je
napustila.
39 Njena svetinja je opustošena kao pustinja, njezine gozbe
pretvorene su u žalost, njezine subote u sramotu, njezinu
čast u prezir.
40 Kao što je bila njezina slava, tako se umnožila njena
sramota, a njezina se uzvišenost pretvorila u žalost.
41 Štaviše, kralj Antioh je napisao cijelom svom
kraljevstvu da svi budu jedan narod,
42 I svako neka napusti svoje zakone: tako su se svi
neznabošci složili prema kraljevoj zapovijesti.
43 Da, mnogi Izraelci su također pristali na njegovu
religiju, i žrtvovali su idolima, i oskrnavili subotu.
44 Jer je kralj poslao pisma preko glasnika u Jeruzalem i
gradove Jude da slijede čudne zakone zemlje,
45 I zabrani prinose paljenice, žrtve i naljeve u hramu; i da
treba da skrnave subote i praznike:
46 I zagadi svetinju i sveti narod:
47 Postavite oltare i gajeve i kapele idola, i žrtvujte
svinjsko meso i zvijeri nečiste.
48 Da ostave i svoju djecu neobrezanu, i da učine svoje
duše odvratnima svakom vrstom nečistoće ioskvrnuća:
49 Do kraja bi mogli zaboraviti zakon i promijeniti sve
uredbe.
50 A tko ne bi postupio po kraljevoj zapovijesti, rekao je,
neka umre.
51 Na isti način pisao je cijelom svom kraljevstvu i
imenovao nadglednike nad svim narodom, zapovijedajući
gradovima Jude da žrtvuju, grad po grad.
52 Tada se mnogi od naroda sakupe k njima, da znače
svaki koji je napustio zakon; i tako su činili zla u zemlji;
53 I otjerali Izraelce u tajna mjesta, čak i gdje god su mogli
pobjeći za pomoć.
54 A petnaestog dana mjeseca Kasleu, sto četrdeset ipete
godine, postavili su gnusobu pustoši na oltaru, i sagradili
žrtvenike idola po gradovima Judinim sa svih strana;
55 I palili tamjan na vratima svojih kuća, i na ulicama.

56 I kada su razderali knjige zakona koje su našli, spalili su
ih ognjem.
57 I ko god bi se našao kod bilo koga u knjizi zavjeta, ili
ako je bilo koji povjerio zakonu, kraljeva je zapovijed bila,
da ga ubiju.
58 Tako su oni svojim autoritetom činili Izraelcima svakog
mjeseca, onima koji su se našli u gradovima.
59 Sada su dvadesetog petog dana u mjesecu žrtvovali na
idolskom oltaru, koji je bio na oltaru Božjem.
60 U to vrijeme su prema zapovijesti ubili neke žene, koje
su dovele do obrezanja njihove djece.
61 I vješali su dojenčad o njihove vratove, i puškali njihove
kuće, i pobili one koji su ih obrezali.
62 Međutim, mnogi u Izraelu su bili potpuno odlučni i
potvrdili u sebi da ne jedu ništa nečisto.
63 Zato radije da umru, da se ne okaljaju jelima, i da ne
oskrnave sveti savez: pa su tada umrli.
64 I nastao je vrlo veliki gnjev na Izraelu.
POGLAVLJE 2
1 Tih dana ustade Matatija, sin Jovanov, sin Simeonov,
sveštenik od Joaribovih sinova, iz Jerusalima, i nastani se u
Modinu.
2 I imao je pet sinova, Joannana, zvanog Kadis:
3 Simon; zove Tasi:
4 Juda, koji se zvao Makabej:
5 Eleazar, zvani Avaran, i Jonatan, koji se prezivao Afus.
6 I kad je vidio bogohuljenje koje su počinjene u Judi i
Jerusalimu,
7 On reče: Teško meni! zašto sam rođen da vidim ovu
bijedu svog naroda i svetog grada, i da tamo živim, kada je
predan u ruke neprijatelja, a svetilište u ruke stranaca?
8 Njen hram je postao kao čovjek bez slave.
9 Njena slavna plovila su odvedena u ropstvo, njena djeca
su ubijena na ulicama, njezini mladići mačem neprijatelja.
10 Koji narod nije imao udjela u svom kraljevstvu i nije
dobio svoj plijen?
11 Svi su joj ukrasi oduzeti; od slobodne žene postaje rob.
12 I gle, naša svetinja, naša ljepota i naša slava, opustošena
je, a neznabošci su je oskvrnili.
13 Zbog čega ćemo, dakle, više živjeti?
14 Tada Matatias i njegovi sinovi razderu svoju odjeću,
obukoše se u kostrijet i jako su tugovali.
15 U međuvremenu su kraljevi oficiri, koji su tjerali narod
na ustanak, došli u grad Modin, da ih prinesu na žrtvu.
16 I kada su mnogi iz Izraela došli k njima, okupio se i
Matatias i njegovi sinovi.
17 Tada odgovoriše kraljevi službenici i rekoše Matatiji
ovako: "Ti si vladar, častan i velik čovjek u ovom gradu,
ojačan sinovima i braćom:
18 Sada, dakle, dođi prvi i ispuni kraljevu zapovijed, kao
što su učinili svi neznabošci, da, i ljudi Jude, i oni koji
ostaju u Jeruzalemu: tako ćeš ti i tvoja kuća biti u broju
kraljevih prijatelji, a ti i tvoja djeca bit ćete počašćeni
srebrom i zlatom, i mnogim nagradama.
19 Tada Matatias odgovori i progovori jakim glasom:
Premda mu se svi narodi koji su pod kraljevom vlašću
pokoravaju, i svaki otpadnu od vjere svojih otaca i pristanu
na njegove zapovijedi:
20 Ipak ću ja i moji sinovi i moja braća hoditi u savezu
naših otaca.
21 Ne daj Bože da napustimo zakon i uredbe.
22 Nećemo poslušati kraljeve riječi, da odstupimo od naše
vjere, bilo s desne strane, bilo s lijeve strane.
23 A kad je otišao da govori ove riječi, došao je jedan od
Židova pred svima da prinese žrtvu na oltaru koji je bio u
Modinu, prema kraljevoj zapovijesti.
24 Što je Matatija vidio, zapalio se od revnosti, i uzde su
mu zadrhtale, niti je mogao odoljeti da pokaže svoj gnjev
prema presudi; zato je potrčao iubio ga na oltaru.
25 Također kraljevog povjerenika, koji je prisiljavao ljude
na žrtvu, ubio je u to vrijeme, a oltar je srušio.
26 Tako se revno ponašao prema zakonu Božjem kao što je
Finej učinio Zambriju, sinu Salomovu.
27 I Matatija povika po cijelom gradu iz sveg glasa
govoreći: Tko god revnuje za zakon i drži savez, neka ide
za mnom.
28 Tako su on i njegovi sinovi pobjegli u planine i ostavili
sve što su imali u gradu.
29 Tada su mnogi koji su tražili pravdu i sud sišli u
pustinju, da tamo borave:
30 I oni, i njihova djeca, i njihove žene; i njihova stoka; jer
su se nevolje povećale na njih.
31 A kad je rečeno kraljevim slugama i vojsci koja je bila u
Jerusalimu, u Davidovom gradu, da su neki ljudi, koji su
prekršili kraljevu zapovijed, sišli u tajna mjesta u pustinji,
32 Progonili su ih za velikim brojem, i sustigavši ih,
ulogorili su se protiv njih i zaratili protiv njih u subotu.
33 A oni im rekoše: Neka bude dovoljno što ste do sada
činili; iziđite i učinite po zapovijedi kraljevoj i živjet ćete.
34 Ali oni rekoše: Nećemo izaći, niti ćemo izvršiti kraljevu
zapovijest, da oskrnavimo subotu.
35 Onda su im dali bitku svom brzinom.
36 Ali oni im ne odgovoriše, niti su bacili kamen na njih,
niti zaustavili mjesta gdje su ležali skriveni;
37 Ali rekoše: Umrijemo svi u svojoj nevinosti: nebo i
zemlja će svjedočiti za nas, da ste nas nepravedno usmrtili.
38 Tako su ustali protiv njih u boj u subotu, i pobili su ih,
sa njihovim ženama i djecom i njihovom stokom, do tisuću
ljudi.
39 Sada kada su Matatias i njegovi prijatelji shvatili ovo,
žalili su za njima.
40 I jedan od njih reče drugome: Ako svi budemo činili
kao što su naša braća radila, i ne borimo se za svoje živote i
zakone protiv neznabožaca, oni će nas sada brzo
iskorijeniti iz zemlje.
41 U to vrijeme oni su odredili, govoreći: Tko god dođe da
se bori s nama u subotu, mićemo se boriti protiv njega; niti
ćemo svi pomrijeti, kao naša braća koja su ubijena na
tajnim mjestima.
42 Tada mu je došla grupa Asiljana koji su bili moćni ljudi
Izraela, čak svi oni koji su dobrovoljno bili odani zakonu.
43 I svi oni koji su pobjegli radi progona pridružili su im se
i bili im uporište.
44 Tako su udružili svoje snage, i porazili grešnike u svom
gnjevu, i zle ljude u svom gnjevu, a ostali su pobjegli u
neznabošce za pomoć.
45 Tada Matatias i njegovi prijatelji obiđoše okolo i srušiše
oltare:
46 I koju god su djecu našli neobrezanu unutar granica
Izraela, onu su hrabro obrezali.
47 Oni su također jurili za oholim ljudima, i posao je
napredovao u njihovim rukama.
48 Tako su izvukli zakon iz ruku neznabožaca i iz ruku
kraljeva, niti su dopustili grešniku da trijumfuje.

49 Sada kada se približilo vrijeme da Matatias umre, on
reče svojim sinovima: Sada su ponos i prijekor dobili
snagu, i vrijeme uništenja, i gnjev ogorčenja:
50 Sada, dakle, sinovi moji, budite revni za zakon i dajte
svoje živote za savez svojih otaca.
51 Poziv na sjećanje na ono što su naši očevi činili u svoje
vrijeme; tako ćete dobiti veliku čast i vječno ime.
52 Nije li Abraham bio vjeran u iskušenju, i to mu je
pripisano za pravednost?
53 Josip je u vrijeme svoje nevolje održao zapovijed i
postao je gospodar Egipta.
54 Phinees, naš otac, revnim i gorljivim stekao je savez
vječnog sveštenstva.
55 Isus je zbog ispunjenja riječi postavljen za sudiju u
Izraelu.
56 Kaleb za svjedočenje pred skupštinom primio je baštinu
zemlje.
57 David je zbog milostivosti posjedovao prijestolje
vječnog kraljevstva.
58 Ilija je bio uznesen na nebo jer je bio revan i gorljiv za
zakon.
59 Ananija, Azarija i Misael su vjerovanjem spašeni iz
plamena.
60 Danijel je zbog svoje nevinosti izbavljen iz lavljih usta.
61 I tako razmislite kroz sve vekove, da niko ko se uzda u
njega neće biti pobeđen.
62 Ne bojte se, dakle, riječi grešnog čovjeka: jer će njegova
slava biti gnoj i crvi.
63 Danas će on biti podignut, a sutra ga neće naći, jer je
vraćen u prah svoj, i njegova misao nestaje.
64 Zato, sinovi moji, budite hrabri i pokažite se ljudima u
korist zakona; jer ćete njime zadobiti slavu.
65 I gle, znam da je tvoj brat Simon čovjek savjetnik,
slušaj ga uvijek: on će ti biti otac.
66 Što se tiče Jude Makabejaca, on je bio moćan i jak, čak
od mladosti: neka bude vaš kapetan i vodi bitku naroda.
67 Uzmite i sve one koji se pridržavaju zakona, i osvetite
nepravdu svog naroda.
68 Nadoknadite u potpunosti neznabošcima i pazite na
zapovijesti zakona.
69 Tako ih je blagoslovio, i bio pribran svojim ocima.
70 I on je umro sto četrdeset i šeste godine, i njegovi sinovi
su ga sahranili u grobovima njegovih otaca u Modinu, i sav
je Izrael jako oplakivao za njim.
POGLAVLJE 3
1 Tada je njegov sin Juda, zvani Makabej, ustao umjesto
njega.
2 I sva njegova braća su mu pomagala, a isto su činili i svi
oni koji su se držali s njegovim ocem, i oni su s veseljem
vodili bitku Izraela.
3 Tako je svom narodu stekao veliku čast, stavio je
naprsnik kao div, i opasao svoju ratnu ormu oko sebe, i
vodio bitke, štiteći vojsku svojim mačem.
4 U svojim djelima bio je poput lava, i kao mladunče lava
koji riče za svojim plijenom.
5 Jer je progonio zle, i tražio ih, i spaljivao one koji su
mučili njegov narod.
6 Zbog toga su se zli smanjili od straha od njega, i svi koji
su činili bezakonje bili su uznemireni, jer je spasenje
napredovalo u njegovoj ruci.
7 Ožalostio je i mnoge kraljeve i razveselio Jakova svojim
djelima, i spomen mu je blagoslovljen zauvijek.
8 Štaviše, prošao je kroz gradove Jude, uništavajući
bezbožnike iz njih i odvraćajućignjev od Izraela.
9 Tako da je bio poznat do krajnjeg dijela zemlje, i primao
je za sebe one koji su bili spremni na propast.
10 Tada je Apolonije okupio neznabošce i veliku vojsku iz
Samarije da se bore protiv Izraela.
11 Što je Juda opazio, izašao mu je u susret, pa ga je udario
i ubio; mnogi su također pali pobijeni, a ostali su pobjegli.
12 Zbog toga je Juda uzeo njihov plijen, a također i
Apolonijev mač, itime se borio cijeli svoj život.
13 Sada kada je Seron, knez sirijske vojske, čuo da je Juda
sakupio k sebi mnoštvo i četu vjernih da pođu s njim u rat;
14 Rekao je: Dobit ću ime i čast u kraljevstvu; jer ću se
boriti s Judom i onima koji su s njim, koji preziru kraljevu
zapovijest.
15 Tako ga je pripremio da ide gore, a s njim je krenula i
moćna vojska bezbožnika da mu pomognu i da se osvete
sinova Izraelovih.
16 I kada se približio uzlazu na Bethoron, Juda mu je
izašao u susret s malom četom.
17 Ko je, kad su vidjeli da im vojska ide u susret, rekao
Judi: Kako ćemo moći, budućida smo tako mali, da se
borimo protiv tako velikog mnoštva i tako jakih, kad smo
spremni da se onesvijestimo postom cijeli dan?
18 Kome Juda odgovori: "Nije teško za mnoge biti
zatvorene u ruke nekolicine; i s Bogom nebeskim sve je
jedno, izbaviti s velikim mnoštvom ili malim društvom:
19 Jer pobjeda u borbi ne stoji u mnoštvu vojske; ali snaga
dolazi s neba.
20 Dolaze protiv nas u velikom ponosu i bezakonju da nas
unište, i naše žene i djecu, i da nas pokvare:
21 Ali mi se borimo za svoje živote i naše zakone.
22 Zato će ih sam Gospod srušiti pred našim licem; a vi ih
se ne plašite.
23 Sada čim je prestao govoriti, iznenada je skočio na njih,
i tako su Seron i njegova vojska zbačeni pred njim.
24 Progonili su ih od silaska Bethorona do ravnice, gdje je
ubijeno njih oko osam stotina ljudi; a ostatak je pobjegao u
filistejsku zemlju.
25 Tada je počeo strah od Jude i njegove braće, i izuzetno
veliki strah, da pada na narode oko njih:
26 Utoliko što je njegova slava došla do kralja, i svi su
narodi pričali o Judinim bitkama.
27 A kad je kralj Antioh čuo ovo, bio je pun gnjeva; stoga
je poslao i okupio sve snage svog kraljevstva, čak i vrlo
jaku vojsku.
28 Otvorio je i svoje blago i dao je svojim vojnicima platu
za godinu dana, zapovjedivši im da budu spremnikad god
mu zatrebaju.
29 Ipak, kada je vidio da je novac njegovog blaga propao i
da su haračiu zemlji mali, zbog razdora i kuge, koju je
donio na zemlju ukidajući zakone koji su bili stari;
30 Bojao se da više neće moćida snosioptužbe, niti da ima
takve darove koje bi davao tako obilno kao ranije: jer je bio
u izobilju iznad kraljeva koji su bili prije njega.
31 Zbog toga je, pošto je bio veoma zbunjen u svom umu,
odlučio da ode u Perziju, da tamo uzme danak od zemalja i
prikupi mnogo novca.
32 Tako je ostavio Lisija, plemića i jednog od kraljevskih
kraljeva, da nadgleda poslove kralja od rijeke Eufrat do
granica Egipta:

33 I da odgaja svog sina Antioha, dok ne dođe ponovo.
34 Štaviše, predao mu je polovicu svoje vojske i slonove i
dao mu zapovjedništvo za sve što je htio učiniti, kao i za
one koji su živjeli u Judi i Jeruzalemu:
35 Naime, da pošalje vojsku protiv njih, da uništi i
iskorijeni snagu Izraela i ostatak Jeruzalema, i da im skine
spomen s tog mjesta;
36 I da postavi strance u sve njihove krajeve i da podijeli
njihovu zemlju ždrijebom.
37 Tako je kralj uzeo polovicu preostale vojske i otišao iz
Antiohije, svog kraljevskog grada, sto četrdeset i sedme
godine; i prešavši rijeku Eufrat, prođe kroz visoke zemlje.
38 Tada je Lisije izabrao Ptolemeja, Dorimenovog sina,
Nikanora i Gorgija, moćne ljude kraljevih prijatelja:
39 I s njima posla četrdeset tisuća pješaka i sedam tisuća
konjanika da uđu u zemlju Judinu i da je unište, kako je
kralj zapovjedio.
40 Tako su izašli svom snagom i došli i utaborili se kod
Emausa u ravnici.
41 A zemaljski trgovci, čuvši slavu o njima, uzeše mnogo
srebra i zlata sa slugama i dođoše u tabor da kupe sinove
Izraelove za robove: sila Sirije i zemlje filistejske pridružili
im se.
42 Sada kada su Juda i njegova braća vidjeli da su se bijede
umnožile i da su se snage utaborile u svojim granicama: jer
su znali kako je kralj dao zapovijed da unište narod i
potpuno ga ukine;
43 Rekoše jedni drugima: Vratimo pokvareno bogatstvo
našeg naroda i borimo se za naš narod i svetinju.
44 Tada se zajednica okupila da budu spremni za bitku, i
da se mole i traže milost i samilost.
45 Sada je Jeruzalem ležao prazan kao pustinja, nije bilo
nijednoga od njegove djece koja bi ulazila ili izlazila:
Svetište je također bilo pogaženo, a stranci su čuvali
utvrđenje; neznabošci su imali svoje prebivalište na tom
mestu; i radost je oduzeta od Jakova, i lula s harfom
prestade.
46 Zato su se Izraelci okupili i došli u Masfu, nasuprot
Jeruzalema; jer je u Masfi bilo mjesto gdje su se prije
molili u Izraelu.
47 Tada su postili toga dana, obukli kostrijet, bacili pepeo
na svoje glave i poderali svoju odjeću,
48 I otvori knjigu zakona, u kojoj su neznabošci nastojali
da naslikaju lik svojih likova.
49 Donijeli su i svećeničku odjeću, prvine i desetinu, i
nazareje koje su potaknuli, koji su završili svoje dane.
50 Tada povikaše jakim glasom prema nebu govoreći: Šta
ćemo s ovima i kamo ćemo ih odnijeti?
51 Jer je tvoja svetinja pogažena i oskrnavljena, i tvoji
svećenici su u nevolji i poniženi.
52 I gle, neznabošci su se okupili protiv nas da nas unište:
šta oni zamišljaju protiv nas, ti znaš.
53 Kako ćemo se moći suprotstaviti njima, ako ti, Bože, ne
budeš naša pomoć?
54 Tada zatrubiše u trube i povikaše iz sveg glasa.
55 I nakon toga Juda je postavio kapetane nad narodom,
čak i kapetane nad hiljadama, i nad stotinama, i nad
pedesetima, i nad deseticama.
56 A što se tiče onih koji su gradili kuće, ili su se zaručili,
ili sadili vinograde, ili su se bojali, onima koji je naredio da
se vrate, svaki svojoj kući, prema zakonu.
57 Tako je logor uklonjen i utaboren na južnoj strani
Emausa.
58 I reče Juda, naoružajte se i budite hrabri ljudi, i pazite
da budete spremnido jutra, da se borite s ovim narodima,
koji su se okupili protiv nas da unište nas i našu svetinju:
59 Jer bolje nam je poginuti u borbi, nego gledati nesreće
našeg naroda i naše svetinje.
60 Ipak, kako je volja Božja na nebu, neka tako čini.
POGLAVLJE 4
1 Tada je Gorgija uzeo pet hiljada pješaka i hiljadu
najboljih konjanika i udaljio se iz logora noću;
2 Do kraja bi mogao navaliti na židovski logor i iznenada
ih udariti. A ljudi iz tvrđave su bili njegovi vodiči.
3 A kad je Juda čuo za to, on je sam uklonio i hrabre ljude
s njim da bi mogao poraziti kraljevu vojsku koja je bila u
Emausu,
4 Dok su snage još bile rastjerane iz logora.
5 U srednjem vremenu Gorgija dođe noću u Judin tabor; i
kad tamo nije našao nikoga, potražio ih je u planinama, jer
je rekao: "Ovi ljudi bježe od nas
6 Ali čim je svanuo dan, Juda se pojavio u ravnici sa tri
hiljade ljudi, koji ipak nisu imali na umu ni oklop ni mač.
7 I vidjeli su tabor neznabožaca, da je bio jak i dobro
upregnut, i da ga okružuju konjanici; a ovi su bili stručnjaci
za rat.
8 Tada reče Juda ljudima koji su bili s njim: Ne bojte se
njihova mnoštva, niti se bojte njihova napada.
9 Sjetite se kako su naši očevi izbavljeni u Crvenom moru,
kada ih je faraon progonio s vojskom.
10 Sada, dakle, zavapimo k nebu, ako se možda Gospod
smiluje na nas, i sjeti se saveza naših otaca, i uništi ovu
vojsku pred našim licem danas:
11 Da bi svi neznabošci znali da postoji jedan koji izbavlja
i spašava Izrael.
12 Tada strancipodigoše oči i vidješe kako im prilaze.
13 Zato su izašli iz logora u boj; ali oni koji su bili s Judom
zatrubili su u svoje trube.
14 Tako su se pridružili bitci, a pogani su zbunjeni pobjegli
u ravnicu.
15 Ali svi zadnji od njih bili su pobijeni mačem, jer su ih
progonili do Gazere, i do ravnica Idumea, Azota i Jamnije,
tako da ih je pobijeno na tri hiljade ljudi.
16 Ovo je učinjeno, Juda se ponovo vratio sa svojom
vojskom iz progone,
17 I reče narodu: Ne pohlepite za plijenom jer je pred nama
bitka,
18 I Gorgija i njegova vojska su ovdje kod nas u gori; ali se
sada suprotstavite našim neprijateljima i pobijedite ih, a
nakon toga možete hrabro uzeti plijen.
19 Dok je Juda još govorio ove riječi, pojavio se dio njih
koji su gledali s planine:
20 Koji kad su shvatili da su Židovi razbježali svoju vojsku
i palili šatore; jer dim koji je viđen je objavio šta je
učinjeno:
21 Kad su dakle to opazili, silno su se uplašili i vidjevši i
vojsku Judinu u ravnici spremnu za borbu,
22 Svi su pobjegli u zemlju stranaca.
23 Tada se Juda vratio da opljačka šatore, gdje su dobili
mnogo zlata, i srebra, i plave svile, i purpura mora, i veliko
bogatstvo.
24 Poslije toga otidoše kući, i pjevahu pjesmu zahvalne, i
hvale Gospoda na nebesima: jer je dobro, jer je dovijeka
milost njegova.

25 Tako je Izrael imao veliko izbavljenje tog dana.
26 Sada su svi stranci koji su pobjegli došli i ispričali
Lisiju šta se dogodilo:
27 Ko je čuo za to, bio je zbunjen i obeshrabren, jer se
Izraelu nije dogodilo ni ono što je htio, ni ono što mu je
kralj zapovjedio.
28 Sljedeće godine, nakon Lizije, okupi trišest hiljada
odabranih pješaka i pet hiljada konjanika da ih pokori.
29 Tako su došli u Idumeju i razapeli svoje šatore u
Betsuri, a Juda ih je dočekao sa deset hiljada ljudi.
30 I kad je ugledao tu silnu vojsku, pomolio se i rekao:
"Blagoslovljen si, Spasitelju Izraelov, koji si ugušio nasilje
moćnog čovjeka rukom sluge svoga Davida i predao
vojsku stranaca u ruke Jonatan, sin Šaulov, i njegov
oružonoša;
31 Zatvori ovu vojsku u ruke svoga naroda Izraela, i neka
se posrame svojom moći i konjanicima!
32 Učini ih da ne budu hrabri, i pusti odvažnost njihove
snage da nestane, i neka se potresu od svoje propasti.
33 Obori ih mačem onih koji te ljube, i neka te hvale sa
zahvalnošću svi koji znaju tvoje ime.
34 Tako su se pridružili borbi; i bilo je ubijeno od Lizijeve
vojske oko pet hiljada ljudi, čak i prije njih su ubijeni.
35 A kada je Lizija vidio svoju vojsku u bijegu i muškost
Judinih vojnika i kako su bili spremni ili živjeti ili umrijeti
hrabro, otišao je u Antiohiju, okupio četu stranaca i
povećao svoju vojsku. nego što je bilo, namjeravao je
ponovo doćiu Judeju.
36 Tada rekoše Juda i njegova braća: Gle, neprijatelji su
nam uznemireni; hajdemo gore da očistimo i posvetimo
svetinju.
37 Nakon toga se sva vojska okupila i popela na brdo Sion.
38 I kad su vidjeli da je svetilište opustošeno, i oltar
oskrnavljen, i vrata izgorjela, i žbunje koje raste u
dvorovima kao u šumi, ili u jednoj od planina, da, i
svećeničke odaje srušene;
39 Razderali su svoju odjeću i naricali veliku i bacali pepeo
na svoje glave,
40 I padoše ravno na zemlju na njihova lica, i zatrube
uzbunu trubama, i povikaše prema nebu.
41 Tada Juda odredi neke ljude da se bore protiv onih koji
su bili u tvrđavi, dok ne očisti svetinju.
42 Zato je izabrao sveštenike besprekornog razgovora, koji
su imali zadovoljstvo u zakonu:
43 Koji je očistio svetinju i iznio oskvrnjeno kamenje na
mjesto nečisto.
44 I kada su se savjetovali što da urade s oltarom za žrtve
paljenice, koji je bio oskrnavljen;
45 Mislili su da je najbolje da ga sruše, da im ne bude
sramota, jer su ga neznabošci oskvrnili; zato su ga srušili,
46 I položiše kamenje u planinu hrama na pogodno mjesto,
dok ne dođe prorok da pokaže šta treba učiniti s njima.
47 Zatim su uzeli cijelo kamenje po zakonu i sagradili novi
žrtvenik po starom;
48 I sagradio svetinju i stvari koje su bile unutar hrama, i
posvetio dvorove.
49 Napravili su i nove svete posude, i u hram su unijeli
svijećnjak, i oltar za žrtve paljenice, i tamjan i sto.
50 I na oltaru su kadili, i svjetiljke koje su bile na
svijećnjaku zapalile su da bi svijetlele u hramu.
51 Nadalje, stavili su hljebove na stol, i raširili velove, i
završili sva djela koja su počeli raditi.
52 Sada, dvadesetog petog dana devetog mjeseca, koji se
zove mjesec Kasleu, sto četrdeset i osme godine, ustali su
rano ujutro,
53 I prinesoše žrtvu po zakonu na novom oltaru za žrtve
paljenice, koji su prinijeli.
54 Pogledajte, u koje vrijeme i koji dan su ga neznabošci
oskvrnili, čak i u tome što je bio posvećen pjesmama, i
citernama, i harfama i kimbama.
55 Tada su svi ljudi pali ničice, klanjajući se i hvaleći Boga
nebeskoga, koji im je dao dobar uspjeh.
56 I tako su održavali posvećenje oltara osam dana i
prinosili žrtve paljenice s radošću, i žrtvovali žrtvu
izbavljenja i hvale.
57 Oni su također ukrasili prednji dio hrama zlatnim
krunama i štitovima; i kapije i odaje su obnovili i okačili
vrata na njih.
58 Tako je bilo vrlo veliko veselje među ljudima, jer je
uklonjena sramota neznabožaca.
59 Osim toga, Juda i njegova braća sa cijelom izraelskom
zajednicom odredili su da se dani posvećenja oltara
održavaju u svoje vrijeme iz godine u godinu u razmaku od
osam dana, od petog i dvadesetog dana u mjesecu Kasleu ,
sa veseljem i radošću.
60 U to vrijeme su također sagradili brdo Sion visokim
zidovima i jakim kulama okolo, da ne bi pagani došli i
gazili je kao što su činili prije.
61 I postavili su tamo garnizon da ga čuva, i utvrdili
Betsuru da ga sačuva; da bi narod mogao imati odbranu od
Idumeje.
POGLAVLJE 5
1 A kad su okolni narodi čuli da je oltar sagrađen i
svetilište obnovljeno kao i prije, to im se jako ne sviđa.
2 Zbog toga su mislili uništiti Jakovljev naraštaj koji je bio
među njima, i tada su počeli ubijati i uništavati narod.
3 Tada se Juda borio protiv Ezavovih sinova u Idumeji kod
Arabatina, jer su opsjedali Gael; i dao im je veliko
zbacivanje, smanjio njihovu hrabrost i uzeo njihov plijen.
4 Također se sjetio ozljede Beanove djece, koja su bila
zamka i uvreda za ljude, jer su ih čekali na putevima.
5 Zato ih je zatvorio u kule, ulogorio se protiv njih i
potpuno ih uništio, a kule tog mjesta spalio ognjem i sve
što je u njemu bilo.
6 Potom je prešao sinovima Amonovim, gde je našao
moćnu silu i mnogo naroda, sa Timotejem, njihovim
kapetanom.
7 Tako je vodio mnoge bitke s njima, sve dok na kraju nisu
bili zbunjeni pred njim; i on ih je udario.
8 I kada je zauzeo Jazar s pripadajućim gradovima, vratio
se u Judeju.
9 Tada su se neznabošci koji su bili u Galaadu okupili
protiv Izraelaca koji su bili u njihovim četvrtima, da ih
unište; ali su pobjegli u tvrđavu Dathema.
10 I poslao pisma Judi i njegovoj braći: Pogani koji su oko
nas okupili su se protiv nas da nas unište:
11 I spremaju se da dođu i zauzmu tvrđavu u koju smo
pobegli, a Timotej je bio kapetan njihove vojske.
12 Dođite, dakle, i izbavite nas iz njihovih ruku, jer su
mnogi od nas ubijeni:
13 Da, sva naša braća koja su bila u mjestima Tobie su
pogubljena: njihove žene i njihova djeca također su odveli

zarobljenike i odnijeli svoje stvari; i oni su tamo uništili
oko hiljadu ljudi.
14 Dok su se ova pisma još čitala, gle, dođoše drugi
glasnici iz Galileje sa pocepanom odjećom i izvijestiše o
tome:
15 I rekoše: Oni iz Ptolemaje, iz Tira i Sidona, i iz cijele
Galileje od pogana, okupili su se protiv nas da nas pobiju.
16 A kad su Juda i narod čuli ove riječi, okupila se velika
zajednica da se posavjetuju šta da učine za svoju braću,
koja su bila u nevolji i napadnuta od njih.
17 Tada Juda reče svom bratu Simonu: "Izaberi sebi ljude i
idi i izbavi svoju braću koja su u Galileji, jer ja i Jonatan
moj brat idemo u zemlju Galaad.
18 Tako je ostavio Josipa, Zaharijina sina, i Azariju,
zapovjednike naroda, s ostatkom vojske u Judeji da ga
čuvaju.
19 Kome je dao zapovijest govoreći: "Preuzmite nadzor
nad ovim narodom i pazite da ne zaratite protiv
neznabožaca do vremena kada se vratimo."
20 Simonu je dano tri tisuće ljudi da idu u Galileju, a Judi
osam tisuća ljudi za zemlju Galaad.
21 Zatim je Simon otišao u Galileju, gdje je vodio mnoge
bitke s neznabošcima, tako da su neznabošci bili
uznemireni od njega.
22 I progonio ih je do vrata Ptolemaide; i bilo je ubijeno od
neznabožaca oko trihiljade ljudi, čiji je plijen uzeo.
23 A one koji su bili u Galileji i u Arbatisu, sa njihovim
ženama i djecom, i svime što su imali, odvede sa sobom i
dovede ih u Judeju s velikom radošću.
24 I Juda Makabej i njegov brat Jonatan prešli su Jordan i
putovali tri dana puta po pustinji,
25 Gdje su se sastali s Nabaćanima, koji su im došli na
miran način i ispričali im sve što se dogodilo njihovoj braći
u zemlji Galaad:
26 I kako su mnogi od njih bili zatvoreni u Bosori, Bosoru,
Alemi, Kasforu, Makedu i Carnaimu; svi ovi gradovi su
jaki i veliki:
27 I da su bili zatvoreni u ostalim gradovima zemlje
Galaad, i da su protiv sutrašnjeg dana odredili da dovedu
svoju vojsku protiv tvrđava, da ih zauzmu i da ih sve unište
u jednom danu.
28 Tada su Juda i njegova vojska iznenada skrenuli putem
pustinje prema Bosori; i kada je osvojio grad, pobio je sve
muškarce oštricom mača, i uzeo sav njihov plijen, i spalio
grad ognjem,
29 Odakle se udaljio noću i išao dok nije došao u tvrđavu.
30 I rano ujutro pogledali su gore, i gle, bilo je bezbroj
ljudi koji su nosili ljestve i druga ratna vozila da zauzmu
tvrđavu; jer su ih napali.
31 Kad je dakle Juda vidio da je bitka počela i da se vika
grada uzdiže do neba s trubama i jakim zvukom,
32 On reče svome domaćinu: Borite se danas za svoju
braću.
33 Tako je izašao iza njih u tri čete, koji su zatrubili u svoje
trube i zavapili u molitvi.
34 Tada je Timotejeva vojska, znajući da je to Makabej,
pobjegla od njega; pa ih je pobio velikim pokoljem; tako da
je od njih tog dana ubijeno oko osam hiljada ljudi.
35 Ovo je učinjeno, Juda se okrenuo ka Masfi; i nakon što
ga je napao, uzeo je i pobio sve muškarce u njemu, i uzeo
njegov plijen i spalio ga ognjem.
36 Odatle je otišao i zauzeo Kasfon, Maged, Bosor i ostale
gradove zemlje Galaad.
37 Nakon ovih stvari, Timotej je okupio drugu vojsku i
ulogorio se protiv Rafona s onu stranu potoka.
38 Tako Juda posla ljude da izvide vojsku, koji su mu
donijeli vijest govoreći: Svi neznabošci koji su oko nas
okupili su se k njima, čak i vojska vrlo velika.
39 On je također unajmio Arape da im pomognu i oni su
razapeli svoje šatore iza potoka, spremnida dođu i bore se
protiv tebe. Nakon toga Juda im je krenuo u susret.
40 Tada Timotej reče zapovjednicima svoje vojske: Kad
Juda i njegova vojska dođu blizu potoka, ako prvi prijeđe
do nas, nećemo mu se moćioduprijeti; jer će nas moćno
nadvladati:
41 Ali ako se uplaši i utabori preko rijeke, prijeći ćemo k
njemu i pobijediti ga.
42 A kad se Juda približio potoku, ostavio je književnike
narodne da ostanu kraj potoka, kojima je dao zapovijed
govoreći: Ne puštajte nikoga da ostane u taboru, nego neka
svi dođu u boj.
43 Tako je on najprije prešao k njima i sav narod za njim;
tada su svi neznabošci, koji su bili zbunjeni pred njim,
odbacili svoje oružje i pobjegli u hram koji je bio u
Carnaimu.
44 Ali oni su zauzeli grad i spalili hram sa svime što je bilo
u njemu. Tako je Karnaim bio pokoren, niti su mogli više
stajati pred Judom.
45 Tada Juda okupi sve Izraelce koji su bili u zemlji
Galaad, od najmanjeg do najvećeg, čak i njihove žene,
njihovu djecu i njihovu imovinu, vrlo veliku vojsku, da bi
mogli doći u zemlju Judea.
46 Sada kada su došli do Efrona, (ovo je bio veliki grad na
putu kojim su trebali ići, vrlo dobro utvrđen), nisu mogli
skrenuti od njega, ni s desne strane ni s lijeve strane, već su
morali proćikroz sredinu to.
47 Tada ih gradski zatvoriše i zatvore vrata kamenjem.
48 Tada im Juda posla miroljubivo govoreći: Pustite nas da
prođemo kroz vašu zemlju da uđemo u svoju zemlju, i niko
vam neće učiniti ništa; proćićemo samo pješice: ali mu se
ne bi otvorili.
49 Zato je Juda naredio da se objavi po cijeloj vojsci, da
svaki čovjek razapne svoj šator na mjestu gdje se nalazio.
50 Tako su se vojnici utaborili i jurišali na grad cijeli taj
dan i cijelu tu noć, dok na kraju grad nije bio predan u
njegove ruke:
51 Koji je tada pobio sve muškarce oštricom mača, i srušio
grad, i uzeo njegov plijen, i prošao kroz grad preko onih
koji su bili pobijeni.
52 Nakon toga pređoše preko Jordana u veliku ravnicu
ispred Betsana.
53 I Juda je okupio one koji su dolazili iza, i ohrabrivao
narod cijelim putem, sve dok nije došao u zemlju Judeju.
54 Tako su se s radošću i radošću popeli na goru Sion, gdje
su prinijeli žrtve paljenice, jer nijedan od njih nije ubijen
dok se nisu vratili u miru.
55 Sada kada su Juda i Jonatan bili u zemlji Galaad, a
Simon njegov brat u Galileji prije Ptolemaide,
56 Josip, Zaharijin sin, i Azarije, kapetani garnizona, čuli
su za hrabra djela i ratna djela koja su činili.
57 Zbog toga su rekli: "Hajde da i mi nabavimo ime, i
hajdemo da se borimo protiv neznabožaca koji su oko nas.
58 Dakle, kada su zapovjedili garnizonu koji je bio s njima,
otišli su prema Jamniji.
59 Tada je došao Gorgias i njegovi ljudi iz grada da se bore
protiv njih.

60 Tako se dogodilo da su Josif i Azaras bili pobjegni i
progonjeni do granica Judeje; i bilo je ubijeno tog dana od
naroda Izraela oko dvije hiljade ljudi.
61 Tako je došlo do velikog svrgavanja među sinovima
Izraelovim, jer nisu bili poslušni Judi i njegovoj braći, već
su mislili da učine neko hrabro djelo.
62 Štaviše, ovi ljudi nisu došli od potomstva onih, čijom je
rukom dato oslobođenje Izraelu.
63 Ali čovjek Juda i njegova braća bili su vrlo poznati u
očima cijelog Izraela i svih pogana, gdje god se čulo za
njihovo ime;
64 Utoliko što se narod okupio kod njih uz radosne
aklamacije.
65 Poslije je izašao Juda sa svojom braćom, i borio se
protiv Ezavovih sinova u zemlji prema jugu, gdje je razbio
Hebron i njegove gradove, i srušio njegovu tvrđavu, i
spalio njegove kule unaokolo.
66 Odatle je krenuo da ode u filistejsku zemlju i prošao
kroz Samariju.
67 U to vrijeme neki svećenici, u želji da pokažu svoju
hrabrost, pobijeni su u borbi, zbog toga su izašli da se bore
bez savjeta.
68 Tako se Juda okrenuo Azotu u filistejskoj zemlji, i kada
je srušio njihove oltare, i spalio njihove rezbarene kipove
ognjem, i poharao njihove gradove, vratio se u zemlju
Judeju.
POGLAVLJE 6
1 Otprilike u to vrijeme kralj Antioh, putujući kroz visoke
zemlje, čuo je da je Elimais u zemlji Perziji bio grad koji je
bio veoma poznat po bogatstvu, srebru i zlatu;
2 I da je u njemu bio vrlo bogat hram, u kojem su bile
zlatne pokrivače, naprsnici i štitovi, koje je ondje ostavio
Aleksandar, sin Filipa, makedonskog kralja, koji je vladao
prvi među Grcima.
3 Zato je došao i tražio da zauzme grad i da ga opljačka; ali
nije mogao, jer su oni iz grada, pošto su na to upozorili,
4 Ustao je protiv njega u bitci, pa je pobjegao, otišao
odande s velikom težinom i vratio se u Babilon.
5 Osim toga, došao je jedan koji mu je donio vijest u
Perziju, da su vojske koje su krenule protiv zemlje Judeje
pobjegle:
6 I taj Lisije, koji je prvi izašao s velikom moći, bio je
otjeran od Židova; i da su ojačani oklopom, snagom i
zalihama plijena, koji su dobili od vojske, koju su uništili:
7 I da su srušili gadost koju je postavio na oltaru u
Jerusalimu, i da su opkolili svetilište visokim zidovima,
kao i prije, i njegov grad Betsuru.
8 A kada je kralj čuo ove riječi, bio je zapanjen i bolno
ganut; nakon čega ga je položio na svoj krevet i razbolio se
od tuge, jer ga nije zadesilo kako je tražio.
9 I tu je ostao mnogo dana, jer je njegova tuga bila sve
veća i veća, i on je računao da će umrijeti.
10 Zato je pozvao sve svoje prijatelje i rekao im: "San je
nestao iz mojih očiju, a moje srce zatajilo je od brige."
11 I pomislih u sebi: U kakvu sam nevolju došao, i kako je
to velika poplava jada, u kojoj sam sada! jer sam bio obilan
i voljen u svojoj moći.
12 Ali sada se sjećam zla koje sam učinio u Jerusalimu, i
da sam uzeo sve zlatne i srebrne posude koje su bile u
njemu i poslao da uništim stanovnike Judeje bez razloga.
13 Vidim, dakle, da su me zbog toga stigle ove nevolje, i
gle, propadam od velike tuge u tuđoj zemlji.
14 Zatim je pozvao Filipa, jednog od svojih prijatelja, koga
je postavio za vladara nad svim svojim kraljevstvom,
15 I dade mu krunu, svoju haljinu i svoj pečat, da do kraja
odgoji svog sina Antioha i nahrani ga za kraljevstvo.
16 Tako je kralj Antioh umro ondje sto četrdeset idevete
godine.
17 A kada je Lizija saznao da je kralj mrtav, postavio je
Antioha svog sina, kojeg je odgojio kao mladog, da vlada
umjesto njega, i dao mu je ime Eupator.
18 Otprilike u to vrijeme oni koji su bili u tornju zatvorili
su Izraelce oko svetilišta i uvijek su tražili svoju povredu i
jačanje neznabožaca.
19 Zato je Juda, želeći da ih uništi, sazvao sav narod da ih
opsjedne.
20 Tako su se okupili i opkolili ih sto pedesete godine, a on
je napravio konjušnice za pucanje na njih i druge mašine.
21 Međutim, neki od onih koji su bili pod opsadom izašli
su, s kojima su se pridružili neki bezbožnici Izraelovi:
22 I odoše kralju i rekoše: "Koliko će još proći prije nego
što izvršiš presudu i osvetiš našu braću?"
23 Bili smo voljni služiti tvome ocu i činiti ono što je on
htio od nas, i slušati njegove zapovijedi;
24 Zbog toga oni iz našeg naroda opsjedaju kulu i otuđeni
su od nas; štoviše, koliko god su mogli, pobili su i
pokvarili naše naslijeđe.
25 Ni oni nisu pružili ruku samo na nas, nego i na svoje
granice.
26 I gle, danas opsjedaju kulu u Jeruzalemu, da je zauzmu;
također i svetilište i Betsuru su utvrdili.
27 Stoga, ako ih ne spriječiš brzo, oni će učiniti veće stvari
od ovih, niti ćeš ti njima moćivladati.
28 A kad je kralj to čuo, razbjesnio se i okupio sve svoje
prijatelje, i zapovjednike svoje vojske i one koji su bili
zaduženi za konja.
29 Dolazile su k njemu i iz drugih kraljevstava i s morskih
ostrva, čete najamnih vojnika.
30 Tako da je broj njegove vojske bio sto hiljada pješaka,
dvadeset hiljada konjanika i trideset i dva slonova koji su
bili uvježbani u borbi.
31 Oni su prošli kroz Idumeju i upalili se protiv Betsure,
koju su napadali mnogo dana, praveći ratne mašine; ali oni
iz Betsure izađoše, spališe ih vatrom i hrabro se bore.
32 Nakon toga Juda se udalji s kule i utabori se u
Batzahariji, naspram kraljevog tabora.
33 Tada je kralj ustao vrlo rano krenuo žestoko sa svojom
vojskom prema Batzahariji, gdje su ih njegove vojske
pripremile za bitku, i zatrubio u trube.
34 I do kraja su mogli izazvati slonove na borbu,
pokazivali su im krv grožđa i dudova.
35 Štoviše, podijelili su zvijeri među vojskama, i za svakog
slona odredili su tisuću ljudi, naoružanih ogrtačima i s
mjedenim šljemovima na glavama; a osim toga, za svaku
zvijer bilo je postavljeno pet stotina najboljih konjanika.
36 Ovi su bili spremni u svakoj prilici: gdje god je zvijer
bila, i kuda god je zvijer išla, i one su išle, niti su se
odvajale od nje.
37 A na zvijerima su bile jake drvene kule, koje su
pokrivale svaku od njih i bile opasane spravama; bilo je
također na svakoj po dva i trideset jakih ljudi, koji su se
borili protiv njih, osim Indijanaca koji je vladao njega.

38 Što se tiče ostatka konjanika, oni su ih postavili s ove i s
one strane na dva dijela vojske dajući im znakove šta da
rade, i bili su upregnuti svuda u redovima.
39 Sada kada je sunce obasjalo štitove od zlata i mesinga,
planine su blistale s njima i zasjale poput vatrenih lampi.
40 Tako da je dio kraljeve vojske raširen po visokim
planinama, a dio po dolinama ispod, marširali su sigurno i
u redu.
41 Zbog toga su se potresli svi koji su čuli buku njihovog
mnoštva i marš čete i zveckanje orme, jer je vojska bila
vrlo velika i moćna.
42 Tada se Juda i njegova vojska približiše i uđoše u bitku,
a pobijeno je šest stotina ljudi iz kraljeve vojske.
43 I Eleazar, po prezimenu Savaran, opazivši da je jedna
od zvijeri, naoružana kraljevskom ormom, viša od svih
ostalih, i pretpostavivši da je kralj nad njim,
44 Stavi sebe u opasnost, do kraja bi mogao izbaviti svoj
narod i dobiti mu trajno ime:
45 Zbog toga je hrabro natrčao na njega usred bitke,
ubijajući i s desne i s lijeve strane, tako da su se od njega
podijelili s obje strane.
46 Što je i učinio, on se uvukao pod slona, gurnuo ga i
ubio; nakon čega je slon pao na njega i tamo je umro.
47 Ali ostali Židovi, vidjevši snagu kralja i nasilje njegovih
snaga, okrenuše se od njih.
48 Tada je kraljeva vojska krenula u Jeruzalem u susret, a
kralj je razapeo svoje šatore protiv Judeje i gore Sion.
49 Ali s onima koji su bili u Betsuri sklopio je mir, jer su
izašli iz grada, jer tamo nisu imali hrane da izdrže opsadu,
jer je to bila godina odmora za zemlju.
50 Tako je kralj zauzeo Betsuru i postavio tamo garnizon
da ga čuva.
51 Što se tiče svetišta, opsjedao ga je mnogo dana: i tamo
postavio artiljeriju s motorima i instrumentima za bacanje
vatre i kamenja, i komade za bacanje strelica i praćki.
52 Nakon toga su također napravili motore protiv svojih
motora i držali ih u borbi kroz dugu sezonu.
53 Ipak, na kraju, njihova posuda je bila bez hrane (jer je to
bila sedma godina, a oni u Judeji koji su bili izbavljeni od
neznabožaca, pojeli su ostatke trgovine;)
54 Ostalo je samo nekoliko u svetinji, jer ih je glad tako
nadvladala, da su bili voljni da se raziđu, svaki na svoje
mjesto.
55 U to vrijeme Lizija je čula da govore da je Filip, koga je
Antioh, kralj, dok je bio živ, odredio da odgoji sina
Antioha, da bi on mogao biti kralj,
56 Bio je vraćen iz Perzije i Medije, kao i kraljeva vojska
koja je išla s njim, i da je nastojao da mu preuzme
upravljanje poslovima.
57 Zato je otišao u svoj žurbi i rekao kralju i kapetanima
vojske i čete: Mi propadamo svaki dan, a naše su namirnice
samo male, a mjesto koje opsjedamo je jako, a poslovi
kraljevstva lezi na nas:
58 Sada, dakle, budimo prijatelji s ovim ljudima i
pomirimo se s njima, i sa svim njihovim narodom;
59 I sklopite savez s njima, da će živjeti po svojim
zakonima, kao što su živjeli prije; jer su stoga
nezadovoljni, i učinili su sve ove stvari, jer smo mi ukinuli
njihove zakone.
60 Tako su kralj i knezovi bili zadovoljni: zato ih je poslao
da sklope mir; i oni su to prihvatili.
61 Također su im se kralj i knezovi zakleli, nakon čega su
izašli iz tvrđave.
62 Tada je kralj ušao na goru Sion; ali kad je vidio snagu
mjesta, prekršio je zakletvu koju je dao i naredio da se sruši
zid unaokolo.
63 Potom je otišao u žurbi i vratio se u Antiohiju, gdje je
našao Filipa za gospodara grada; pa se borio protiv njega i
silom zauzeo grad.
POGLAVLJE 7
1 Sto i pedesete godine Demetrije, Seleukov sin, otputova
iz Rima i dođe s nekoliko ljudi u grad na morskojobali i
tamo zakralji.
2 I kako je ušao u palatu svojih predaka, tako je i bilo da su
njegove snage zauzele Antioha i Liziju da mu ih dovedu.
3 Zato, kada je to saznao, rekao je: Da im ne vidim lica.
4 Tako ih je njegov domaćin pobio. Sada kada je Demetrije
bio postavljen na tron svog kraljevstva,
5 Dođoše k njemu svi zli i bezbožni ljudi Izraela, koji su
imali Alkima, koji je želio biti prvosveštenik, za svog
kapetana.
6 I optužiše narod kralju govoreći: Juda i njegova braća
pobili su sve tvoje prijatelje i protjerali nas iz naše zemlje.
7 Sada, dakle, pošalji nekog čovjeka u koga vjeruješ, i
pusti ga da ode da vidi kakvu je pustoš napravio među
nama i u kraljevoj zemlji, i neka ih kazni sa svima koji im
pomažu.
8 Tada je kralj izabrao Bakida, kraljevog prijatelja, koji je
vladao izvan potopa, bio je veliki čovjek u kraljevstvu i
vjeran kralju,
9 I njega je poslao s tim opakim Alkimom, koga je
postavio za prvosveštenika, i zapovjedio mu da se osveti
sinovima Izraelovim.
10 Tako su otišli i došli s velikom silom u zemlju Judeju,
gdje su poslali glasnike Judii njegovoj braći s
miroljubivim riječima na prijevaru.
11 Ali oni nisu obraćali pažnju na njihove riječi; jer su
vidjeli da su došli s velikom moći.
12 Tada se Alkimu i Bakidu okupila družina pisara, da
traže pravdu.
13 Asijanci su bili prvi među sinovima Izraelovim koji su
tražili mir od njih:
14 Jer oni rekoše: Došao je svećenik iz Aronovog sjemena
s ovom vojskom i neće nam učiniti ništa loše.
15 Tako im se obratio mirno, i zakleo im se govoreći:
nećemo učiniti zlo ni vama ni vašim prijateljima.
16 Zbog toga su mu povjerovali; ali on uze od njih šezdeset
ljudi i pobi ih u jednom danu, prema riječima koje je
napisao,
17 Meso svetih tvojih izbacili su i krv svoju prolili po
Jeruzalemu, i nije bilo nikoga da ih sahrani.
18 Zato je strah i strah od njih obuzeo sav narod koji je
govorio: "U njima nema ni istine ni pravednosti; jer su
prekršili savez i zakletvu koju su dali.
19 Nakon toga je uklonio Bakida iz Jeruzalema i razapeo
svoje šatore u Bezetu, kamo je poslao i uzeo mnoge ljude
koji su ga napustili, kao i neke iz naroda, i kada ih je pobio,
bacio ih je u veliku pit.
20 Zatim je predao zemlju Alkimu i ostavio mu moć da mu
pomogne; tako je Bakid otišao kralju.
21 Ali Alkim se borio za prvosveštenstvo.
22 I njemu su pribjegli svi oni koji su uznemirili narod,
koji su, nakon što su dobili zemlju Judinu u svoju vlast,
učinili mnogo zla u Izraelu.

23 Sada kada je Juda vidio sve nestašluke koje su Alkim i
njegova družina učinili među Izraelcima, čak i iznad
neznabožaca,
24 Izašao je na sve krajeve Judeje unaokolo, i osvetio se
onima koji su se odmetnuli od njega, tako da se više nisu
usuđivali ići u zemlju.
25 S druge strane, kada je Alkim vidio da su Juda i njegova
družina preuzeli prevagu i znao da nije u stanju izdržati
njihovu silu, ponovo je otišao kralju i rekao sve najgore što
je mogao.
26 Tada je kralj poslao Nikanora, jednog od svojih časnih
knezova, čovjeka koji je gajio smrtonosnu mržnju prema
Izraelu, sa zapovijedi da uništi narod.
27 Tako je Nikanor došao u Jeruzalem s velikom silom; i
posla Judi i njegovoj braći na prevaru prijateljskim
riječima, govoreći:
28 Neka ne bude borbe između mene i tebe; Doći ću sa
nekoliko ljudi, da te vidim u miru.
29 Stoga je došao Judi, i oni su se mirno pozdravili.
Međutim, neprijatelji su bili spremni da nasiljem odnesu
Judu.
30 A nakon što je Judi bilo poznato da mu je došao s
prijevarom, on ga se jako uplašio i više mu nije vidio lice.
31 I Nikanor, kada je video da je njegov savet otkriven,
izašao je da se bori protiv Jude pored Kaparsalame:
32 Gdje je bilo ubijeno s Nikanorove strane oko pet hiljada
ljudi, a ostali su pobjegli u Davidov grad.
33 Nakon toga se Nikanor pope na goru Sion, a iz svetilišta
iziđoše neki od svećenika i neki od starješina naroda, da ga
mirno pozdrave i da mu pokažu žrtvu paljenicu koja je
prinesena za kralja.
34 Ali on im se rugao, i smijao im se, i sramotno ih
zlostavljao, i govorio oholo,
35 I zakleo se u svom gnjevu, govoreći: Ako Juda i
njegova vojska sada ne budu predani u moje ruke, ako ikad
ponovo dođem siguran, spalit ću ovu kuću; i s tim je izašao
u velikom bijesu.
36 Tada uđoše svećenici i stadoše pred oltar i hram, plačući
i govoreći:
37 Tisi, Gospode, izabrao ovu kuću da se zove tvojim
imenom i da bude dom molitve i prošnje za tvoj narod:
38 Osvetite se ovom čovjeku i njegovoj vojsci, i neka
padnu od mača: zapamtite njihove hule i dozvolite im da
više ne traju.
39 Tako je Nikanor otišao iz Jerusalima i razapeo svoje
šatore u Bethoronu, gdje ga je dočekala vojska iz Sirije.
40 Ali Juda se utabori u Adasi sa tri hiljade ljudi i tamo se
pomoli govoreći:
41 Gospode, kad su oni koji su bili poslani od kralja
asirskoga hulili, tvoj anđeo iziđe i pobi ih sto sedamdeset i
pet hiljada.
42 Tako i ti uništi ovu vojsku pred nama danas, da ostali
znaju da je hulio na tvoju svetinju, i sudi mu prema
njegovoj zlini.
43 Tako trinaestog dana mjeseca Adara vojska je krenula u
boj; ali je Nikanorova vojska bila zbunjena, a on sam je
prvi poginuo u bici.
44 Sada kada je Nikanorova vojska vidjela da je ubijen,
bacili su oružje i pobjegli.
45 Zatim su jurili za njima jednodnevnim putovanjem, od
Adase do Gazere, puštajući uzbunu za njima svojim
trubama.
46 Nakon toga su izašli iz svih gradova Judeje unaokolo i
zatvorili ih; tako da su oni, okrenuvši se natrag na one koji
su ih gonili, svi pobijeni mačem, i nijedan od njih nije
ostao.
47 Poslije su uzeli plijen i plijen, i Nikanoru odbili glavu i
njegovu desnu ruku, koju je tako ponosno ispružio, i
odnijeli ih i objesili prema Jerusalimu.
48 Zbog toga se narod jako obradovao, i održali su taj dan
kao dan velike radosti.
49 Štaviše, odredili su da se ovaj dan održava svake
godine, jer je to trinaesti adara.
50 Tako je Judina zemlja malo vremena mirovala.
POGLAVLJE 8
1 Sada je Juda čuo za Rimljane, da su oni moćni i hrabri
ljudi, i takvi koji bi s ljubavlju prihvatili sve koji su im se
pridružili i sklopili savez prijateljstva sa svima koji su im
dolazili;
2 I da su bili ljudi velike hrabrosti. Rečeno mu je i o
njihovim ratovima i plemenitim djelima koje su učinili
među Galatima, i kako su ih pobijedili i podnijeli im
danak;
3 I što su učinili u zemlji Španjolskoj, za osvajanje rudnika
srebra i zlata koji su tamo;
4 I da su svojom politikom i strpljenjem osvojili sve
mjesto, iako je bilo vrlo daleko od njih; i kraljevi koji su na
njih dolazili s krajnjeg dijela zemlje, dok ih nisu uznemirili
i dali im veliko zbacivanje, tako da su im ostali davali
danak svake godine.
5 Osim toga, kako su se u bitci smutili Filipa i Perseja,
kralja Citima, s drugima koji su se digli protiv njih i
pobijedili ih:
6 Kako je i Antioh, veliki kralj Azije, koji je došao protiv
njih u bitci, sa sto dvadeset slonova, s konjanicima i bojnim
kolima, i vrlo velikom vojskom, bio zbunjen od njih;
7 I kako su ga uhvatili živog i ugovorili da će on i oni koji
su vladali poslije njega plaćati veliku danak i dati taoce, i
ono što je dogovoreno,
8 I zemlju Indiju, i Mediju i Lidiju i najljepše zemlje, koje
su mu uzeli i dali kralju Eumenu:
9 Štaviše, kako su Grciodlučili doći i uništiti ih;
10 I da su oni, znajući za to, poslali protiv njih izvjesnog
kapetana, i boreći se s njima, mnoge od njih pobili, i odveli
u zarobljenike njihove žene i njihovu djecu, i opljačkali ih,
i zauzeli njihovu zemlju, i povukli njihove jake drži, i
doveo ih da im budu sluge do danas:
11 Osim toga, rečeno mu je kako su uništili i doveli pod
svoju vlast sva druga kraljevstva i ostrva koja su im se u
bilo koje vrijeme odupirala;
12 Ali sa svojim prijateljima i onima koji su se uzdali u
njih održali su prijateljstvo, i da su osvojili kraljevstva i
daleko i blizu, tako da su ih se svi koji su čuli za njihovo
ime bojali:
13 I da, kome bi pomogli kraljevstvu, oni vladaju; i koga bi
opet hteli, istisnu: konačno, da su bili veoma uzvišeni:
14 Ipak, uz sve to, nijedan od njih nije nosio krunu niti je
bio obučen u purpur, da bi se time uveličao:
15 Štaviše, kako su sebi napravili senatsku kuću, u kojoj je
trista dvadeset ljudi dnevno zasjedalo u vijeću, savjetujući
se uvijek za narod, da bi im se do kraja moglo naložiti:
16 I da su svoju vladu povjerili jednom čovjeku svake
godine, koji je vladao cijelom njihovom zemljom, i da su

mu svi bili poslušni, i da među njima nije bilo ni zavisti ni
oponašanja.
17 Uzimajući u obzir ove stvari, Juda je izabrao Eupolema,
sina Ivana, sina Acosa, i Jasona, sina Eleazarovog, i poslao
ih u Rim, da sklope savez prijateljstva i saveza s njima,
18 I da ih zamolim da skinu s njih jaram; jer su vidjeli da je
kraljevstvo Grka ugnjetavalo Izrael ropstvom.
19 Otišli su dakle u Rim, što je bilo vrlo veliko putovanje, i
došli u senat, gdje su govorili i govorili.
20 Juda Makabej sa svojom braćom i židovskim narodom
poslao nas je k vama, da sklopimo savez i mir s vama, i da
budemo registrovani kao vaši saveznici i prijatelji.
21 Dakle, Rimljanima se ta stvar svidjela.
22 A ovo je kopija poslanice koju je senat ponovo napisao
u mjedenim tablicama i poslao u Jeruzalem, kako bi tamo
imali kod sebe spomen mira i konfederacije:
23 Dobar uspjeh Rimljanima i židovskom narodu, morem i
kopnom zauvijek; mač i neprijatelj neka budu daleko od
njih,
24 Ako prvo dođe do bilo kakvog rata protiv Rimljana ili
bilo kojeg od njihovih saveznika u cijeloj njihovoj vlasti,
25 Narod Židovski će im pomoći, kako vrijeme bude
određeno, svim svojim srcem:
26 Niti će ništa dati onima koji ratuju na njih, niti im
pomoći životnim namirnicama, oružjem, novcem ili
brodovima, kako se Rimljanima činilo dobrim; ali oni će
držati svoje saveze ne uzimajući ništa stoga.
27 Isto tako, ako rat prvi dođe do židovskog naroda,
Rimljani će im pomoći svim svojim srcem, prema vremenu
koje im bude određeno:
28 Niti će se dati namirnice onima koji sudjeluju protiv
njih, ili oružje, ili novac, ili brodovi, kako se Rimljanima
činilo dobrim; ali će držati svoje saveze, i to bez prijevare.
29 Prema ovim člancima, da li su Rimljani sklopili savez
sa jevrejskim narodom.
30 Međutim, ako će se nakon toga jedna ili druga strana
sastati kako bi dodali ili umanjili bilo što, oni to mogu
učiniti po svom nahođenju, a sve što dodaju ili oduzmu bit
će potvrđeno.
31 A što se tiče zala koja Demetrije čini Židovima, pisali
smo mu, govoreći: Zašto si stavio svoj jaram težak na naše
prijatelje i saveznike Židove?
32 Ako se, dakle, još budu žalili na tebe, mi ćemo im
učiniti pravdu i borit ćemo se s tobom na moru i kopnu.
POGLAVLJE 9
1 Nadalje, kada je Demetrije čuo da su Nikanor i njegova
vojska ubijeni u borbi, poslao je Bakida i Alkima u zemlju
Judeju po drugi put, a s njima i glavnu snagu svoje vojske:
2 Koji su izašli putem koji vodi u Galgalu, i razapeli svoje
šatore pred Masalotom, koji je u Arbeli, i nakon što su ga
osvojili, pobili su mnogo ljudi.
3 I prvog mjeseca sto pedeset i druge godine ulogoriše se
pred Jerusalimom:
4 Odatle su se udaljili i otišli u Bereju, sa dvadeset hiljada
pješaka i dvije tisuće konjanika.
5 Juda je razapeo svoje šatore u Eleasi, a s njim tri hiljade
izabranih ljudi.
6 Koji vidjevši mnoštvo druge vojske do tako velike
uplašiše se; nakon čega su se mnogi iselili iz vojske, tako
da nije bilo više od osam stotina ljudi.
7 Kad je dakle Juda vidio da mu je vojska izmakla i da ga
je borba pritiskala, bio je jako uznemiren u umu i jako
ojađen, jer nije imao vremena da ih okupi.
8 Ipak, onima koji su ostali rekao je: Ustanimo i pođimo na
svoje neprijatelje, ako se možda možemo boriti s njima.
9 Ali oni su ga odvratili govoreći: Nikada nećemo moći;
sada radije spasimo svoje živote, a poslije ćemo se vratiti
sa svojom braćom i boriti se protiv njih, jer nas je malo.
10 Tada reče Juda: Ne daj Bože da učinim ovo i
pobjegnem od njih; ako dođe naše vrijeme, umrimo muški
za svoju braću i ne ukaljajmo svoju čast.
11 Uz to je vojska Bakidova izašla iz svojih šatora i stala
protiv njih, njihovi konjanici su bili podijeljeni u dvije čete,
a njihovi praćcii strijelci koji su išli ispred vojske i oni koji
su marširali naprijed bili su svi moćniljudi.
12 Što se tiče Bakida, on je bio u desnom krilu; tako se
vojska približila na dva dijela i zatrubila u svoje trube.
13 I oni s Judine strane, čak su i oni zatrubili svoje, tako da
se zemlja zatresla od buke vojski, i bitka se nastavila od
jutra do mraka.
14 A kad je Juda shvatio da su Bakid i snaga njegove
vojske na desnoj strani, poveo je sa sobom sve izdržljive
ljude,
15 Koji je smutio desno krilo i progonio ih do gore Azota.
16 Ali kada su oni s lijevog krila vidjeli da su oni s desnog
krila uznemireni, krenuli su za Judom i onima koji su bili s
njim snažno za petama s leđa.
17 Nakon toga je došlo do teške bitke, tako da su mnogi
pobijeni na oba dijela.
18 Juda je također bio ubijen, a ostatak je pobjegao.
19 Tada su Jonatan i Simon uzeli svog brata Judu i
sahranili ga u grobu njegovih otaca u Modinu.
20 Osim toga, oplakivali su ga, i sav Izrael je jako
oplakivao za njim i tugovao mnogo dana govoreći:
21 Kako je pao hrabri čovjek koji je izbavio Izrael!
22 Što se tiče drugih stvariu vezi s Judom i njegovim
ratovima, i plemenitim djelima koja je učinio, i njegovom
veličinom, to nije zapisano, jer ih je bilo vrlo mnogo.
23 A nakon Judine smrti, zli su počeli izvlačiti svoje glave
u svim krajevima Izraela, i ustali su svi koji su činili
bezakonje.
24 I tih dana je bila velika glad, zbog čega se zemlja
pobunila i pošla s njima.
25 Tada je Bakid izabrao zle ljude i postavio ih za
gospodare zemlje.
26 I oni su se raspitivali i tražili Judine prijatelje, i doveli
ih Bakidu, koji im se osvetio i usprkos ih koristio.
27 Tako je došlo do velike nevolje u Izraelu, kakve nije
bilo od vremena kada se među njima nije vidio prorok.
28 Zbog toga su se okupili sviJudini prijatelji i rekli
Jonatanu:
29 Otkako je tvoj brat Juda umro, nemamo čovjeka kao što
je on koji bi krenuo protiv naših neprijatelja i Bakida i
protiv onih iz našeg naroda koji su nam protivnici.
30 Sada smo te, dakle, izabrali danas da budeš naš knez i
kapetan umjesto njega, da bi mogao voditi naše bitke.
31 Na to je Jonatan preuzeo vlast u to vrijeme na sebe i
ustao umjesto svog brata Jude.
32 Ali kada je Bakid saznao za to, tražio je da ga ubije
33 Tada Jonatan i Simon njegov brat i svi koji su bili s
njim, vidjevši to, pobjegoše u pustinju Thecoe i razapeše
svoje šatore kraj vode jezera Asfar.

34 Kada je Bakid shvatio, došao je blizu Jordana sa svom
svojom vojskom u subotu.
35 Jonatan je poslao svog brata Jovana, kapetana naroda,
da moli svoje prijatelje Nabatejce, da ostave s njima svoju
kočiju, koja je bila mnogo.
36 Ali Jambrijevi sinovi iziđoše iz Medabe, uzeše Ivana i
sve što je imao i otidoše s njim.
37 Nakon toga dođoše vijesti Jonatanu i Simonu, njegovom
bratu, da su se Jambrijeva djeca sklopila sjajan brak i da
dovode nevjestu iz Nadabate velikim vlakom, kao kćer
jednog od velikih knezova Hanana.
38 Zato se sjetiše Ivana brata svoga, popeše se i sakri se
pod okrilje planine.
39 Gdje su podigli svoje oči i pogledali, i gle, bilo je
mnogo gužve i velike kočije; i iziđe mladoženja, i njegovi
prijatelji i braća, da ih dočekaju s bubnjevima, muzičkim
instrumentima i mnogim oružjem.
40 Tada su Jonatan i oni koji su bili s njim ustali protiv njih
s mjesta gdje su stajali u zasjedi, i izvršili ih pokolj na
takav način, da su mnogi pali mrtvi, a ostatak je pobjegao u
planinu, i sve su poveli. njihov plen.
41 Tako se brak pretvorio u tugovanje, a buka njihove
melodije u jadikovanje.
42 Pa kad su se u potpunosti osvetili za krv svoga brata,
opet su se okrenuli u močvaru Jordana.
43 A kad je Bakid to čuo, došao je u subotu na obalu
Jordana s velikom silom.
44 Tada Jonatan reče svojoj četi: Hajdemo sada gore i
boriti se za svoje živote, jer to ne stoji s nama danas, kao u
prošlosti:
45 Jer, gle, bitka je pred nama i iza nas, i voda Jordana s
ove i s one strane, močvara isto tako i šuma, niti nam je
gdje skrenuti.
46 Zato vapite sada u nebo, da se izbavite iz ruku svojih
neprijatelja.
47 Time su se pridružili bitci, a Jonatan je pružio svoju
ruku da udari Bakida, ali se on okrenuo od njega.
48 Tada Jonatan i oni koji su bili s njim skočiše u Jordan i
preplivaše na drugu obalu; ali drugi nije prešao Jordan do
njih.
49 Tako je s Bakidove strane tog dana bilo ubijeno oko
hiljadu ljudi.
50 Nakon toga vratio Bakida u Jerusalim i popravio jake
gradove u Judeji; utvrde u Jerihonu, i Emaus, i Bethoron, i
Betel, i Tamnatu, Faratoniju i Tafonu, to je učvrstio
visokim zidovima, vratima i rešetkama.
51 I u njima je postavio garnizon da bi mogli raditi zlobu
na Izraela.
52 Učvrstio je i grad Betsuru, i Gazeru, i kulu, i stavio u
njih snage i opskrbu namirnicama.
53 Osim toga, uzeo je sinove poglavara u zemlji za taoce i
stavio ih u kulu u Jerusalemu da ih čuvaju.
54 Štaviše, u sto pedeset i trećoj godini, u drugom mjesecu,
Alkim je naredio da se sruši zid unutrašnjeg dvorišta
svetilišta; srušio je i djela proroka
55 I kad je počeo da se spušta, čak je u to vrijeme Alkim
bio povrijeđen, a poduhvati su mu bili sputani: jer su mu
usta bila začepljena, i uzet je uzet, tako da više nije mogao
ništa govoriti, niti naređivati o njegova kuća.
56 Tako je Alkim umro u to vrijeme u velikim mukama.
57 A kada je Bakid vidio da je Alkim mrtav, vratio se
kralju; nakon čega je zemlja Judeja bila u mirovanju dvije
godine.
58 Tada su svi bezbožnici održali savjet govoreći: Evo,
Jonatan i njegova družina su mirni i žive bez brige; sada
ćemo, dakle, dovesti Bakida ovamo, koji će ih sve povesti
u jednoj noći.
59 Tako su otišli i posavjetovali se s njim.
60 Zatim se udalji, dođe s velikom vojskom i potajno
pošalje pisma svojim pristašama u Judeji da uzmu Jonatana
i one koji su bili s njim; ali nisu mogli, jer im je njihov
savjet bio poznat.
61 Zbog toga su uzeli od ljudi iz zemlje, koji su bili
počinioci te nestašluke, oko pedeset osoba, i pobili ih.
62 Poslije su ih Jonatan, Simon i oni koji su bili s njim
odveli u Betbasi, koji je u pustinji, i popravili su truleži i
ojačali je.
63 O čemu je Bakid saznao, okupio je svu svoju vojsku i
poslao vijest onima koji su bili iz Judeje.
64 Zatim je otišao i opkolio Betbasi; i borili su se protiv
toga dugu sezonu i napravili ratne mašine.
65 Ali Jonatan je ostavio svog brata Simona u gradu, i sam
otišao u selo, i sa određenim brojem je otišao.
66 I udari Odonarkesa i njegovu braću i Fasironove sinove
u njihovom šatoru.
67 I kada ih je počeo tućii došao sa svojim snagama,
Simon i njegova družina su izašli iz grada i spalili ratne
mašine,
68 I borio se protiv Bakida, koji je bio uznemiren od njih, i
oni su ga jako mučili, jer su njegovi savjeti i trud bili
uzaludni.
69 Zbog toga je bio veoma ljut na zle ljude koji su mu dali
savet da dođe u zemlju, jer je mnoge od njih pobio i
nameravao da se vrati u svoju zemlju.
70 Kada je Jonatan saznao za to, poslao mu je ambasadore,
da na kraju sklopi mir s njim i izbavi ih zarobljenike.
71 Što je on prihvatio, i učinio u skladu sa svojim
zahtjevima, i zakleo mu se da mu nikada neće učiniti zlo
sve dane svog života.
72 Kad mu je, dakle, vratio zarobljenike koje je prije odveo
iz zemlje Judeje, vratio se i otišao u svoju zemlju, niti je
više dolazio u njihove granice.
73 Tako je mač prestao iz Izraela, ali Jonatan se nastanio u
Makmasu i počeo upravljati narodom; i uništio je
bezbožnike iz Izraela.
POGLAVLJE 10
1 Sto šezdesete godine Aleksandar, sin Antiohov po
prezimenu Epifan, pope se i uze Ptolemaidu, jer ga je narod
primio, pomoću čega je ondje vladao,
2 A kad je kralj Demetrije to čuo, sakupio je vrlo veliku
vojsku i krenuo protiv njega u borbu.
3 Štaviše, Demetrije je Jonatanu slao pisma s ljubaznim
riječima, tako da ga je veličao.
4 Jer je rekao: Prvo da se pomirimo s njim, prije nego što
se on pridruži Aleksandru protiv nas.
5 Inače će se sjetiti svih zla koje smo učinili protiv njega,
njegove braće i njegovog naroda.
6 Stoga mu je dao vlast da skupi vojsku i da obezbijedi
oružje da mu pomogne u borbi; naredio je i da ga izbace
taoci koji su bili u kuli.
7 Tada je Jonatan došao u Jeruzalem i čitao pisma u publici
svega naroda i onih koji su bili u kuli:
8 Koji su se jako uplašili kad su čuli da mu je kralj dao
vlast da skupi vojsku.

9 Nakon toga su oni iz kule predali svoje taoce Jonatanu, a
on ih je predao njihovim roditeljima.
10 Učinivši to, Jonatan se nastanio u Jerusalimu i počeo
graditi i popravljati grad.
11 I naredio je radnicima da izgrade zidove i brdo Sion i
okolo od četvrtastog kamenja za utvrđivanje; i to su uradili.
12 Tada su stranci, koji su bili u tvrđavama koje je Bakid
sagradio, pobjegli;
13 Utoliko što je svaki čovjek napustio svoje mjesto i
otišao u svoju zemlju.
14 Samo su u Betsuri neki od onih koji su napustili zakon i
zapovesti ostali mirni: jer je to bilo njihovo utočište.
15 Sada kada je kralj Aleksandar čuo kakva je obećanja
Demetrije poslao Jonatanu: kada mu je također rečeno o
bitkama i plemenitim djelima koje su on i njegova braća
učinili, i o bolovima koje su pretrpjeli,
16 On reče: Hoćemo li naći takvog drugog čovjeka? sada
ćemo ga stoga učiniti našim prijateljem i saveznikom.
17 Nakon toga je napisao pismo i poslao mu ga, prema
ovim riječima, govoreći:
18 Kralj Aleksandar svom bratu Jonatanu šalje pozdrav:
19 Čuli smo za tebe, da si ti čovjek velike moći i da nam
treba biti prijatelj.
20 Zato te danas danas određujemo da budeš prvosveštenik
svoje nacije i da se nazivaš kraljevim prijateljem; (i uz to
mu je poslao ljubičastu haljinu i zlatnu krunu:) i tražio od
tebe da uzmeš naš dio i zadržiš prijateljstvo s nama.
21 Tako je u sedmom mjesecu sto šezdesete godine, na
praznik šatora, Jonatan obukao svetu haljinu, okupio je
vojsku i priskrbio mnogo oružja.
22 Kada je Demetrije čuo za to, veoma se zažalio i rekao:
23 Šta smo uradili, da nas je Aleksandar sprečio u
prijateljstvu sa Jevrejima da bismo se ojačali?
24 Napisat ću im također riječi ohrabrenja i obećati im
dostojanstva i darove, da mogu imati njihovu pomoć.
25 Stoga im je poslao u tu svrhu: Kralj Dimitrije
židovskom narodu šalje pozdrav:
26 Dok ste držali saveze s nama i nastavili u našem
prijateljstvu, ne pridružujući se našim neprijateljima, mi
smo to čuli i drago nam je.
27 Zato nam sada i dalje budite vjerni, a mi ćemo vam
dobro nagraditi za stvari koje činite u našu korist,
28 I dat će vam mnoge imunitete i dati vam nagrade.
29 A sada te oslobađam, i radi tebe oslobađam sve Židove,
od danka, i od carine soli i od krunskih poreza,
30 I od onoga što mi pripada da dobijem za trećinu ili
sjeme, i polovicu ploda drveća, oslobađam ga od danas
nadalje, tako da ne budu uzeti iz zemlje Judeje, niti od tri
vlade koje su im pridodate iz zemlje Samarije i Galileje, od
danas pa nadalje dovijeka.
31 I Jeruzalem neka bude svet i slobodan, s granicama
njegovim, i od desetina i danaka.
32 A što se tiče kule koja je u Jeruzalemu, predajem vlast
nad njom i dajem prvosvešteniku da u nju postavi ljude
koje želi da je čuvaju.
33 Štaviše, slobodno sam pustio na slobodu svakog Židova,
koji su bili zarobljeni iz zemlje Judeje u bilo koji dio mog
kraljevstva, i hoću da svi moji oficiri isplaćuju danak čak i
za svoju stoku.
34 Štaviše, želim da svi praznici, subote, i mladi mjeseci, i
svečani dani, i tri dana prije praznika, i tri dana nakon
praznika budu imunitet i sloboda za sve Židove u mom
carstvu.
35 Isto tako, nijedan čovjek neće imati ovlasti da se miješa
ili da maltretira bilo koga od njih u bilo kojoj stvari.
36 Nadalje, da među kraljevom vojskom bude upisano oko
trideset hiljada ljudi Židova, kojima će se dati plata, kao što
pripada svim kraljevim snagama.
37 I od njih će neki biti smješteni u kraljeva uporišta, od
kojih će također neki biti postavljeni nad poslovima
kraljevstva, koji su od povjerenja; njihove vlastite zakone,
kao što je kralj zapovjedio u zemlji Judeji.
38 A što se tiče triju vlada koje su pridodane Judeji iz
zemlje Samarije, neka se pridruže Judeji, da se smatraju
pod jednom, niti obavezne da se pokoravaju drugoj vlasti
osim prvosvešteničkoj.
39 Što se tiče Ptolemaide i zemlje koja joj pripada, dajem
je kao besplatan dar svetinji u Jerusalimu za nužne
troškove svetišta.
40 Štaviše, svake godine dajem petnaest hiljada šekela
srebra s kraljevih računa iz pripadajućih mjesta.
41 I sav višak, koji službenici nisu platili kao ranije, od
sada će se davati za rad hrama.
42 I osim toga, pet tisuća šekela srebra, koje su uzimali iz
računa u hramu iz godine u godinu, čak će i te stvari biti
oslobođene, jer pripadaju svećenicima koji služe.
43 I tko god da je pobjegao u hram u Jerusalemu, ili je u
okviru ovih sloboda, dužni su kralju, ili po bilo čemu
drugom pitanju, neka budu na slobodi, i sve što imaju u
mom carstvu.
44 I za gradnju i popravku radova svetilišta dat će se
troškovi iz kraljevih računa.
45 Da, i za gradnju zidina Jeruzalema i njegovo utvrđivanje
okolo, troškovi će se dati iz kraljevih računa, kao i za
izgradnju zidina u Judeji.
46 A kad su Jonatan i narod čuli ove riječi, nisu im dali
priznanje, niti su ih primili, jer su se sjetili velikog zla koje
je učinio u Izraelu; jer ih je jako bolno pogodio.
47 Ali sa Aleksandrom su bili zadovoljni, jer je on bio prvi
koji je zamolio za istinski mir s njima, i oni su uvek bili sa
njim u savezu.
48 Tada je kralj Aleksandar okupio velike snage i utaborio
se protiv Demetrija.
49 A nakon što su se dva kralja udružila u bitku,
Demetrijeva vojska je pobjegla, ali je Aleksandar krenuo
za njim i pobijedio ih.
50 I nastavio je bitku veoma bolnu sve dok sunce nije
zašlo; i tog dana Demetrije je ubijen.
51 Nakon toga Aleksandar je poslao ambasadore
Ptolemeju, egipatskom kralju, sa porukom u tom smislu:
52 Zbog toga što sam ponovo došao u svoje kraljevstvo, i
postavljen sam na prijestolje svojih praroditelja, i dobio
sam vlast, i zbacio Demetrija, i povratio našu zemlju;
53 Jer nakon što sam stupio u bitku s njim, i on i njegova
vojska bili su zbunjeni zbog nas, tako da smo sjedili na
prijestolju njegovog kraljevstva:
54 Sada, dakle, hajde da sklopimo savez prijateljstva i daj
mi sada svoju kćer za ženu; a ja ću biti tvoj zet, i daću i
tebe i nju prema tvom dostojanstvu.
55 Tada kralj Ptolemej odgovori govoreći: "Srećan ti je dan
kad si se vratio u zemlju svojih otaca i sjedio na prijestolju
njihovog kraljevstva.
56 I sada ću učiniti s tobom, kao što si napisao: dođi sa
mnom u Ptolemaidi, da se vidimo; jer ću svoju kćer udati
za tebe prema tvojoj želji.

57 Tako je Ptolemej otišao iz Egipta sa svojom kćerkom
Kleopatrom, i došli su u Ptolemaidu sto šezdeset druge
godine:
58 Tamo gdje ga je kralj Aleksandar sreo, dao mu je svoju
kćer Kleopatru i proslavio njenu udaju u Ptolemaidi
velikom slavom, kao što je to kod kraljeva.
59 Sada je kralj Aleksandar napisao Jonatanu, da dođe i
dočeka ga.
60 Koji je nakon toga časno otišao u Ptolemaidu, gdje je
sreo dva kralja, i dao njima i njihovim prijateljima srebro i
zlato, i mnoge darove, i našao milost u njihovim očima.
61 U to vrijeme okupili su se protiv njega neki zlobni ljudi
iz Izraela, ljudi zlog života, da ga optuže, ali ih kralj nije
htio čuti.
62 Da više od toga, kralj je naredio da skinu svoju odjeću i
obuku ga u purpurno; i oni su to učinili.
63 I natjerao ga je da sjedne samog, i rekao svojim
knezovima: "Idite s njim usred grada i objavite da se nitko
protiv njega ne žali ni po čemu i da ga nitko ne uznemirava
iz bilo kojeg razloga .
64 Sada kada su njegovi tužitelji vidjeli da je počašćen
prema proglasu, i obučen u purpurno, svi su pobjegli.
65 Tako ga je kralj odao počasti, i upisao ga među svoje
glavne prijatelje, i postavio ga za vojvodu i dionika svoje
vlasti.
66 Nakon toga se Jonatan vratio u Jerusalim s mirom i
radošću.
67 Nadalje u; stotinu šezdeset pete godine dođe Demetrije
sin Demetrijev s Krita u zemlju svojih otaca.
68 Kada je kralj Aleksandar čuo to, požalio se i vratio se u
Antiohiju.
69 Tada je Demetrije postavio Apolonija za upravitelja
Celosirije za svog vojskovođu, koji je okupio veliku vojsku
i utaborio se u Jamniji, te poslao Jonatanu prvosvešteniku
govoreći:
70 Tise jedini dižeš protiv nas, a ja sam se smiješio zbog
tebe i rugao: i zašto se hvališ svojom moći protiv nas u
planinama?
71 Sada, dakle, ako se uzdaš u vlastitu snagu, siđi k nama u
polje, i tamo da zajedno isprobamo stvar: jer sa mnom je
moć gradova.
72 Pitaj i nauči ko sam ja, i ostali koji uzimaju naš dio, i
oni će ti rećida tvoja noga nije u stanju da pobjegne u
njihovoj vlastitoj zemlji.
73 Zato sada nećeš moći izdržati konjanike i toliku moć u
ravnici, gdje nema ni kamena ni kremena, ni mjesta za
bijeg.
74 Dakle, kada je Jonatan čuo ove Apolonijeve riječi, bio
je potresen u svom umu, i izabravši deset hiljada ljudi
otišao je iz Jerusalima, gdje ga je Simon njegov brat
dočekao da mu pomogne.
75 I razape svoje šatore protiv Jope. oni iz Jope su ga
isključili iz grada, jer je Apolonije tamo imao garnizon.
76 Tada ga je Jonatan opkolio, nakon čega su ga gradski
stanovnici pustili unutra od straha; i tako je Jonatan osvojio
Jopu.
77 Kada je Apolonije čuo za to, uzeo je tri hiljade
konjanika, sa velikom vojskom pješaka, i otišao u Azotus
kao onaj koji je putovao, i time ga je odvukao u ravnicu. jer
je imao veliki broj konjanika u koje se pouzdao.
78 Zatim je Jonatan krenuo za njim do Azota, gdje su se
vojske pridružile bitci.
79 Sada je Apolonije ostavio hiljadu konjanika u zasjedi.
80 I Jonathan je znao da je iza njega bila zasjeda; jer su u
njegovoj vojsciobilazili i bacali strelice na narod od jutra
do večeri.
81 Ali narod je stajao mirno, kao što im je Jonatan naredio:
i tako su neprijateljski konji bili umorni.
82 Tada izvede Šimuna svoju vojsku i postavi ih protiv
pješaka (jer su konjanici bili istrošeni) koji su bili zbunjeni
od njega i pobjegli.
83 I konjanici su, razbacani po polju, pobjegli u Azotus i
otišli u Betdagon, hram svog idola, radi sigurnosti.
84 Ali Jonatan je zapalio Azotus i gradove oko njega i uzeo
njihov plijen; a Dagonov hram, s onima koji su u njega
pobjegli, spalio je ognjem.
85 Tako je bilo spaljeno i pobijeno mačem oko osam
hiljada ljudi.
86 I odatle Jonatan ukloni svoju vojsku i utabori se protiv
Askalona, gdje su ljudi iz grada izašli i dočekali ga s
velikom pompom.
87 Nakon toga se Jonatan i njegova vojska vratili u
Jeruzalem, sa bilo kakvim plijenom.
88 Sada kada je kralj Aleksandar čuo ove stvari, još više je
odao počast Jonatanu.
89 I posla mu kopču od zlata za upotrebu onima koji su od
kraljeve krvi; dao mu je i Accaron s njegovim granicama u
posjed.
POGLAVLJE 11
1 I egipatski kralj je okupio veliku vojsku, kao pijesak koji
leži na obali mora, i mnoge lađe, i obmanuo se da bi dobio
Aleksandrovo kraljevstvo i spojio ga sa svojim.
2 Nakon toga je krenuo na svoje putovanje u Španiju na
miran način, tako da su mu gradovi otvorili i susreli ga: jer
im je kralj Aleksandar tako naredio, jer mu je bio zet.
3 Kad je Ptolemej ulazio u gradove, postavio je u svaki od
njih po garnizon vojnika da ga čuva.
4 I kada se približio Azotu, pokazali su mu Dagonov hram
koji je bio spaljen, i Azotus i njegova predgrađa koja su
uništena, i tijela koja su bačena u zemlju i ona koja je
spalio u bitci; jer su ih napravili gomile na putu kuda je
trebao proći.
5 Također su rekli kralju sve što je Jonatan učinio, s
namjerom da ga okrivi, ali kralj je šutio.
6 Tada je Jonatan dočekao kralja s velikom pompom u
Jopi, gdje su se pozdravili i odsjeli.
7 Potom se Jonatan, kada je otišao s kraljem do rijeke
zvane Eleutherus, ponovo vratio u Jerusalim.
8 Stoga je kralj Ptolemej, pošto je dobio vlast nad
gradovima uz more do Seleukije na morskoj obali, zamislio
zle savjete protiv Aleksandra.
9 Tada je poslao ambasadore kralju Demetriju govoreći:
Dođi, da sklopimo savez između nas, pa ću ti dati svoju
kćer koju Aleksandar ima, a ti ćeš vladati u kraljevstvu oca
svoga.
10 Jer se kajem što sam mu dao svoju kćer, jer je htio da
me ubije.
11 Tako ga je oklevetao jer je želio svoje kraljevstvo.
12 Zbog toga mu je uzeo kćer i dao je Demetriju, a
napustio je Aleksandra, tako da je njihova mržnja bila
javno poznata.
13 Tada je Ptolemej ušao u Antiohiju, gdje je stavio dvije
krune na svoju glavu, krunu Azije i Egipta.

14 U međuvremenu je bio kralj Aleksandar u Kilikiji, jer
su se oni koji su živjeli u tim krajevima odmetnuli od
njega.
15 Ali kada je Aleksandar čuo za to, krenuo je u rat protiv
njega; nakon čega je kralj Ptolemej doveo svoju vojsku,
susreo ga sa moćnom silom i odveo ga u bijeg.
16 Tako je Aleksandar pobjegao u Arabiju tamo da ga
brani; ali kralj Ptolemej je bio uzvišen:
17 Jer Zabdiel Arabljanin je skinuo Aleksandrovu glavu i
poslao je u Ptolemej.
18 I kralj Ptolemej je umro trećeg dana nakon toga, a oni
koji su bili u tvrdim utvrđenjima pobijeni su jedan od
drugog.
19 Dakle, Demetrije je vladao sto šezdeset i sedme godine.
20 U isto vrijeme Jonatan je sakupio one koji su bili u
Judeji da zauzmu kulu u Jerusalimu; i napravio je mnoge
ratne mašine protiv nje.
21 Tada dođoše bezbožnici, koji mrze svoj narod, otidoše
kralju i rekoše mu da je Jonatan opsjedao kulu,
22 Kad je to čuo, naljutio se i odmah se udaljio, došao je
do Ptolemaide i napisao Jonatanu da ne opsjeda kulu, nego
da dođe i razgovara s njim u Ptolemaidi u velikoj žurbi.
23 Ipak, Jonatan je, kad je to čuo, zapovjedio da ga i dalje
opsjeda; i izabrao je neke od starješina Izraelovih i
svećenika, i doveo se u opasnost;
24 I uze srebro i zlato, i odjeću i razne darove osim toga, i
ode u Ptolemaidu k kralju, gdje je našao milost u njegovim
očima.
25 I premda su se neki bezbožnici iz naroda žalili na njega,
26 Ipak, kralj ga je molio kao što su to činili njegovi
prethodnici i unaprijedio ga u očima svih svojih prijatelja,
27 I potvrdi ga u visokom svećeništvu i svim počastima
koje je ranije imao, i dade mu prednost među njegovim
glavnim prijateljima.
28 Tada je Jonatan zaželio kralja da oslobodi Judeju od
danka, kao i tri vlade, sa zemljom Samarijom; i obećao mu
je tri stotine talenata.
29 Tako je kralj pristao i napisao pisma Jonatanu o svim
ovim stvarima na ovaj način:
30 Kralj Demetrije svom bratu Jonatanu i židovskom
narodu šalje pozdrav:
31 Šaljemo vam ovdje kopiju pisma koje smo napisali
našem rođaku Lastenu u vezi s vama, da biste ga mogli
vidjeti.
32 Kralj Demetrije svom ocu Lastenu šalje pozdrav:
33 Odlučni smo činiti dobro jevrejskom narodu, koji su
naši prijatelji, i držati saveze s nama, zbog njihove dobre
volje prema nama.
34 Zato smo im potvrdili granice Judeje, s trima vladama
Aferema, Lida i Ramathem, koje su pridodate Judeji iz
zemlje Samarije, i sve što im pripada, za sve one koji
prinose žrtve u Jeruzalemu, umjesto plaćanja koje je kralj
primao od njih svake godine od plodova zemlje i drveća.
35 A što se tiče ostalih stvari koje nam pripadaju, desetina i
carina koje nam se odnose, kao i solana i krunski porez,
koji nam pripada, mi ih sve otpuštamo za njihovu pomoć.
36 I ništa od ovoga neće biti opozvano od ovog trenutka
zauvijek.
37 Sada, dakle, gledaj da napraviš kopiju ovih stvari, i neka
bude predana Jonatanu i postavljena na svetoj gori na
vidnom mjestu.
38 Nakon toga, kada je kralj Demetrije vidio da je zemlja
pred njim mirna i da mu se ne pruža nikakav otpor, poslao
je svu svoju vojsku, svakoga na svoje mjesto, osim
određenih grupa stranaca, koje je okupio iz otoci
neznabožaca: zato su ga mrzele sve sile njegovih otaca.
39 Osim toga, bio je jedan Trifun, koji je prije bio u
Aleksandrovom dijelu, koji je, vidjevši da sva vojska
mrmljala protiv Demetrija, otišao do Simalkue Arapina
koji je odgojio Antioha, mladog sina Aleksandra,
40 I ležao je na njemu da mu izbavi ovog mladog Antioha,
da bi mogao vladati umjesto svog oca; on mu je stoga
ispričao sve što je Demetrije učinio i kako su njegovi
ratnici bili u neprijateljstvu s njim, i tamo je dugo ostao
sezone.
41 U međuvremenu Jonatan posla kralju Demetriju da
izbaci iz Jeruzalema one s tornja, kao i one u tvrđavama,
jer su se borili protiv Izraela.
42 Tako je Demetrije poslao Jonatanu, rekavši: Ne samo da
ću to učiniti za tebe i tvoj narod, nego ću uvelike počastiti
tebe i tvoj narod, ako prilika posluži.
43 Sada ćeš, dakle, učiniti dobro, ako mi pošalješ ljude da
mi pomognu; jer su sve moje snage nestale od mene.
44 Na to mu Jonatan posla tri hiljade jakih ljudi u
Antiohiju; i kad su došli do kralja, kralj se vrlo obradovao
njihovom dolasku.
45 Ali oni koji su bili iz grada sakupili su se usred grada,
na broju od sto dvadeset hiljada ljudi, i htjeli su ubiti kralja.
46 Zbog toga je kralj pobjegao u dvor, ali oni iz grada
zadržali su prolaze kroz grad i počeli se boriti.
47 Tada je kralj pozvao Židove u pomoć, koji su mu
odmah došli, i raspršivši se po gradu, pobili su toga dana u
gradu do broja od sto tisuća.
48 Također su zapalili grad i tog dana prikupili mnogo
plijena i izbavili kralja.
49 I kad su oni iz grada vidjeli da su Židovi dobili grad
kako bi htjeli, njihova hrabrost je oslabila; pa su se molili
kralju i povikali govoreći:
50 Daj nam mir i neka Židovi prestanu napadati nas i grad.
51 Uz to su odbacili svoje oružje i sklopili mir; a Židovi su
bili počašćeni u očima kralja i svih koji su bili u njegovom
carstvu; ivratiše se u Jeruzalem s velikim plenom.
52 Tako je kralj Demetrije sjeo na prijestolje svog
kraljevstva, a zemlja je bila tiha pred njim.
53 Ipak, on je lažirao u svemu što je ikada govorio, i
udaljio se od Jonatana, niti ga je nagradio prema
dobrobitima koje je od njega primio, ali ga je jako mučio.
54 Nakon toga se vratio Trifon, a s njim i malo dijete
Antioh, koji je vladao i bio okrunjen.
55 Tada su se okupili k njemu svi ratni ljudi, koje je
Demetrije otpustio, i borili su se protiv Demetrija, koji mu
je okrenuo leđa i pobjegao.
56 Štaviše, Trifun je uzeo slonove i osvojio Antiohiju.
57 U to je vrijeme mladi Antioh pisao Jonatanu, govoreći:
Potvrđujem te u prvosveštenstvo i postavljam te za vladara
nad četiri vlade, i da budeš jedan od kraljevih prijatelja.
58 Na to mu je poslao zlatne posude da se posluže, i dao
mu da pije zlatom, da se obuče u purpur i da nosi zlatnu
kopču.
59 I svog brata Simona postavio je za kapetana od mjesta
zvanog Tirske ljestve do granica Egipta.
60 Tada Jonatan iziđe i prođe kroz gradove s onu stranu
vode, a sve sirijske snage okupiše se kod njega da mu
pomognu; i kad je došao u Askalon, oni iz grada su ga
časno dočekali.

61 Odakle je otišao u Gazu, ali su ga oni iz Gaze isključili;
stoga ga je opkolio, i spalio njegova predgrađa vatrom i
opljačkao ih.
62 Poslije, kada su se stanovnici Gaze molili Jonatanu, on
je sklopio mir s njima i uzeo sinove njihovih poglavara za
taoce, poslao ih u Jeruzalem i prošao kroz zemlju do
Damaska.
63 A kad je Jonatan čuo da su Demetrijevi knezovi došli u
Cades, koji je u Galileji, s velikom moći, s namjerom da ga
uklone iz zemlje,
64 Otišao im je u susret i ostavio Simona svog brata na
selu.
65 Tada se Simon ulogorio protiv Betsure i borio se protiv
nje dugo vremena, i zatvorio je:
66 Ali oni su željeli imati mir s njim, što im je on dao, a
zatim ih istjerali odande, i zauzeli grad i postavili u njega
garnizon.
67 Što se tiče Jonatana i njegove vojske, oni su se utaborili
kod vode Genezara, odakle su ih rano ujutro doveli do
ravnice Nasor.
68 I gle, vojska stranaca ih dočeka u ravnici, koji,
postavivši mu ljude u zasjedu u planinama, naiđu na njega.
69 Dakle, kada su oni koji su bili u zasjedi ustali sa svojih
mjesta i pristupili borbi, svi koji su bili na Jonatanovoj
strani su pobjegli;
70 Utoliko nije ostao nijedan od njih, osim Matatije, sina
Absalomova, i Jude sina Kalfijeva, vojskovođe.
71 Tada je Jonatan razderao svoju odjeću, i bacio zemlju na
glavu, i molio se.
72 Nakon toga se ponovo okrenuo u bitku, odveo ih je u
bijeg, i tako su pobjegli.
73 Sada kada su njegovi ljudi koji su pobjegli to vidjeli, oni
su se ponovo okrenuli prema njemu, i s njim su ih progonili
do Cadesa, čak do njihovih vlastitih šatora, i tamo su se
ulogorili.
74 Tako je tog dana bilo ubijeno od neznabožaca oko tri
hiljade ljudi, ali se Jonatan vratio u Jerusalim.
POGLAVLJE 12
1 A kada je Jonatan vidio da ga vrijeme služi, izabrao je
neke ljude i poslao ih u Rim, da potvrdi i obnovi
prijateljstvo koje su imali s njima.
2 Slao je pisma i Lakedemoncima i na druga mjesta u istu
svrhu.
3 Tako su otišli u Rim, ušli u senat i rekli: Prvosveštenik
Jonatan i židovski narod, poslali su nas k vama, da do kraja
obnovite prijateljstvo koje ste imali s njima i savez , kao i
nekada.
4 Nakon toga Rimljani su im dali pisma upraviteljima
svakog mjesta da ih mirno uvedu u zemlju Judeju.
5 A ovo je kopija pisama koje je Jonatan napisao
Lacedemoncima:
6 Veliki svećenik Jonatan, i starješine naroda, i svećenicii
ostali Židovi, Lakedemoncima, njihova braća šalju
pozdrav:
7 Nekada su bila poslana pisma Oniji, prvosvešteniku od
Darija, koji je tada vladao među vama, da označi da ste
naša braća, kao što precizira ova kopija.
8 U to vrijeme Onija je časno zamolio poslanog
ambasadora i primio pisma, u kojima je bila izjava saveza i
prijateljstva.
9 Stoga i mi, iako nam ništa od ovoga ne treba, da imamo
svete knjige Svetog pisma u našim rukama da nas utješe,
10 Ipak smo pokušali da vam pošaljemo za obnovu
bratstva i prijateljstva, da vam ne bismo postali stranci, jer
je prošlo mnogo vremena otkako ste nas poslali.
11 Stoga te se u svako doba bez prestanka, kako u našim
praznicima, tako iu drugim zgodnim danima, sjećamo tebe
u žrtvama koje prinosimo i u našim molitvama, kako je
razum i kako nam dolikuje da mislimo na našu braću:
12 I drago nam je zbog vaše časti.
13 Što se tiče nas samih, imali smo velike nevolje i ratove
na svakoj strani, jer su se kraljevi koji su oko nas borili
protiv nas.
14 Ipak, mi ne bismo smetali vama, kao ni drugim našim
saveznicima i prijateljima, u ovim ratovima:
15 Jer imamo pomoć s neba koja nas pomaže, tako kao što
smo izbavljeni od naših neprijatelja, a naši neprijatelji
bivaju pod nogama.
16 Zbog toga smo izabrali Numenija, Antiohovog sina, i
Antipatra, sina Jasonovog, iposlali ih Rimljanima, da
obnove prijateljstvo koje smo imali s njima, i nekadašnji
savez.
17 Zapovjedili smo im i da idu k vama, da pozdrave i da
vam predaju naša pisma u vezi s obnovom našeg bratstva.
18 Zato ćete sada učiniti dobro da nam date odgovor na to.
19 A ovo je kopija pisama koje je Oniares poslao.
20 Arej, kralj Lakedemonaca, prvosvešteniku Oniji,
pozdravljajući:
21 U pisanoj formi se nalazi da su Lakedemonci i Židovi
braća, i da su iz Abrahamovog roda:
22 Sada, dakle, pošto smo ovo saznali, dobro ćete učiniti
da nam pišete o svom blagostanju.
23 Ponovo vam pišemo da su vaša stoka i dobra naša, a
naša vaša. Stoga naređujemo našim ambasadorima da vam
o tome izvještavaju.
24 A kad je Jonatan čuo da su Demebijevi knezovi došli da
se bore protiv njega s većom vojskom nego prije,
25 Otišao je iz Jeruzalema i dočekao ih u zemlji Amatis, jer
im nije dao predaha da uđu u njegovu zemlju.
26 Poslao je i uhode u njihove šatore, koji su ponovo došli
i rekli mu da su određeni da dođu na njih u noćnom
vremenu.
27 Zato čim je sunce zašlo, Jonatan je zapovjedio svojim
ljudima da paze i budu naoružani kako bi cijelu noć bili
spremni za borbu; također je poslao centinele oko vojske.
28 Ali kad su protivnici čuli da su Jonatan i njegovi ljudi
spremni za bitku, uplašili su se i zadrhtali u svojim srcima,
i zapalili su vatru u svom taboru.
29 Ali Jonatan i njegova družina to nisu znali do jutra, jer
su vidjeli kako svjetla gore.
30 Tada ih je Jonatan potjerao, ali ih nije sustigao, jer su
otišli preko rijeke Eleutherus.
31 Zato se Jonatan obrati Arapima, koji su se zvali
Zabadejci, i pobi ih i uze njihov plijen.
32 I odšavši odande, dođe u Damask i tako prođe svu
zemlju,
33 I Simon iziđe i prođe kroz zemlju do Askalona i
tamošnjih imanja, odakle je skrenuo u Jopu i osvojio je.
34 Jer je čuo da će predati držač onima koji su uzeli
Demetrijevu ulogu; pa je tamo postavio garnizon da ga
čuva.

35 Nakon toga Jonatan je opet došao kući i sazvavši
starješine naroda, posavjetovao se s njima o izgradnji
uporišta u Judeji,
36 I podižući zidine Jeruzalema, i podižući veliku goru
između kule i grada, da ga odvoje od grada, kako bi bio
sam, da ljudi ne mogu ni prodavati ni kupovati u njemu.
37 Nakon toga su se okupili da izgrade grad, jer je dio zida
prema potoku na istočnoj strani bio srušen, i popravili su
ono što se zvalo Caphenatha.
38 Simon je također postavio Adidu u Sefeli, i ojačao je
kapijama i rešetkama.
39 Sada je Trifon krenuo da zauzme kraljevstvo Azije i da
ubije kralja Antioha, da bi mogao postaviti krunu na svoju
glavu.
40 Ali se bojao da ga Jonatan neće trpjeti i da će se boriti
protiv njega; pa je tražio način kako da uhvati Jonatana da
ga ubije. Tako je otišao i došao u Betsan.
41 Tada mu Jonatan izađe u susret sa četrdeset tisuća ljudi
odabranih za bitku i dođe u Betsan.
42 A kad je Trifon vidio da Jonatan dolazi s tako velikom
silom, nije se usudio ispružiti ruku na njega;
43 Ali primili su ga časno, i preporučili svim svojim
prijateljima, i dali mu darove, i zapovjedili svojim
ratnicima da mu budu poslušni kao i njemu samom.
44 Jonatanu je također rekao: Zašto si doveo sav ovaj
narod u toliku nevolju, budući da nema rata među nama?
45 Zato ih pošalji sada opet kući i izaberi nekoliko ljudi da
te čekaju, a ti pođi sa mnom u Ptolemaidu, jer ću je dati
tebi, i ostatku tvrđava i snaga, i sve koji imaju bilo kakvu
odgovornost:što se mene tiče, ja ću se vratiti i otići, jer je
to uzrok mog dolaska.
46 Tako je Jonatan vjerujući da je učinio kako mu je
naredio, i otpustio svoju vojsku, koja je otišla u zemlju
Judeju.
47 I sa sobom je zadržao samo tri hiljade ljudi, od kojih je
dvije tisuće poslao u Galileju, a hiljadu je otišla s njim.
48 Čim je Jonatan ušao u Ptolemaidu, oni iz Ptolemaje
zatvorili su vrata i uhvatili ga, a sve one koji su došli s njim
pobili su mačem.
49 Zatim je Trifun poslao mnoštvo pješaka i konjanika u
Galileju i u veliku ravnicu da uništi svu Jonatanovu četu.
50 Ali kad su saznali da su Jonatan i oni koji su bili s njim
uhvaćeni i ubijeni, ohrabrili su jedan drugoga; i prišli blizu,
spremni za borbu.
51 Stoga su oni koji su ih slijedili, shvativši da su spremni
da se bore za svoje živote, ponovo vratili.
52 Tada su svi mirno došli u zemlju Judeju, i tamo su
oplakivali Jonatana i one koji su bili s njim, i jako se
uplašili; zbog čega je sav Izrael naricao veliku.
53 Tada su svi neznabošci koji su tada bili unaokolo tražili
da ih unište, jer su rekli: "Nemaju zapovjednika, niti ikoga
da im pomogne; sada, dakle, zaratimo s njima i oduzmimo
njihov spomen među ljudima.
POGLAVLJE 13
1 A kada je Simon čuo da je Trifun okupio veliku vojsku
da napadne zemlju Judeju i uništi je,
2 I vidjevši da je narod u velikom trepetu i strahu, pope se
u Jerusalim i okupi narod,
3 I ohrabri ih govoreći: Vi sami znate kakve smo velike
stvari ja, moja braća i dom moga oca učinili za zakone i
svetinju, za bitke i nevolje koje smo vidjeli.
4 Zbog toga su sva moja braća pobijena radi Izraela, a ja
sam ostao sam.
5 Zato neka bude daleko od mene, da poštedim svojživot u
bilo koje vrijeme nevolje, jer nisam ništa bolji od svoje
braće.
6 Nesumnjivo ću osvetiti svoj narod, i svetinju, i naše žene,
i našu djecu, jer su svi neznabošci okupljeni da nas unište
od velike zlobe.
7 Čim su ljudi čuli ove riječi, njihov duh je oživio.
8 A oni odgovoriše jakim glasom govoreći: Ti ćeš nam biti
vođa umjesto Jude i Jonatana, tvoga brata.
9 Vodi naše bitke, i sve što nam narediš, to ćemo učiniti.
10 Tada je okupio sve ratne ljude i požurio da dovrši
zidove Jeruzalema i učvrstio ga okolo.
11 Također je poslao Jonatana, sina Absolomova, i s njim
veliku silu, u Jopu; koji je protjerao one koji su bili u njoj,
ondje je ostao u njoj.
12 Tako se Trifon udaljio od Ptolemaja s velikom moći da
napadne zemlju Judeju, a Jonatan je bio s njim u okrilju.
13 Ali Simon je razapeo svoje šatore u Adidi, naspram
ravnice.
14 A kada je Trifon saznao da je Simon ustao umjesto svog
brata Jonatana i da je namjeravao stupiti u bitku s njim,
posla mu glasnike govoreći:
15 Dok imamo Jonatana tvog brata na čekanju, on je zbog
novca dužan kraljevom blagu, u vezi s poslom koji mu je
povjeren.
16 Zato sada pošaljite sto talenata srebra i dva njegova sina
za taoce, da se, kad bude na slobodi, ne odmetne od nas, a
mi ćemo ga pustiti.
17 Nakon toga Simon, iako je uvidio da su mu lažno
govorili, ipak mu je poslao novac i djecu, da možda ne
izazove veliku mržnju prema ljudima:
18 Ko bi mogao reći, Zato što mu nisam poslao novac i
djecu, stoga je Jonathan mrtav.
19 Tako im je poslao djecu i stotinu talenata; ali Trifun se
prevario niti je htio pustiti Jonatana.
20 I nakon toga dođe Trifun da napadne zemlju i uništi je,
obilazeći put koji vodi u Adora; ali Simon i njegova vojska
krenuli su protiv njega na svakom mjestu, gdje god je išao.
21 A oni koji su bili u kuli poslali su glasnike Trifonu, da
bi on ubrzao svojdolazak k njima kroz pustinju i poslao im
hranu.
22 Zbog toga je Trifun pripremio sve svoje konjanike da
dođu te noći; ali je pao vrlo veliki snijeg, zbog čega nije
došao. Tako je otišao i došao u zemlju Galad.
23 I kada se približio Bascami, ubio je Jonatana, koji je
tamo bio pokopan.
24 Nakon toga se Trifon vratio i otišao u svoju zemlju.
25 Tada je poslao Simona i uzeo kosti Jonatana, njegovog
brata, i sahranio ih u Modinu, gradu svojih otaca.
26 I sav je Izrael jako oplakivao za njim i oplakivao ga
mnogo dana.
27 Simon je također sagradio spomenik na grobu svoga oca
i svoje braće, i podigao ga na vidiku, s tesanim kamenom
iza i sprijeda.
28 Štaviše, postavio je sedam piramida, jednu protiv druge,
za svog oca, svoju majku i svoja četiri brata.
29 I u njima je napravio lukave naprave, oko kojih je
postavio velike stupove, a na stupovima je napravio sav
njihov oklop za vječnu uspomenu, i oklopnim brodovima
izrezbarenim, kako bi se mogli vidjeti od svih koji plove po
moru .

Bosnian - 1st Maccabees.pdf

Recommended

Recommended

More Related Content

Similar to Bosnian - 1st Maccabees.pdf

Similar to Bosnian - 1st Maccabees.pdf (11)

More from Filipino Tracts and Literature Society Inc.

More from Filipino Tracts and Literature Society Inc. (20)

Bosnian - 1st Maccabees.pdf