The Book of Tobit, also known as the Book of Tobias or the Book of Tobi, is a 3rd or early 2nd century BC Jewish work describing how God tests the faithful, responds to prayers, and protects the covenant community. Oil painting by a Dutch painter in the 17th century.
The Book of Tobit, also known as the Book of Tobias or the Book of Tobi, is a 3rd or early 2nd century BC Jewish work describing how God tests the faithful, responds to prayers, and protects the covenant community. Oil painting by a Dutch painter in the 17th century.
1 Maccabees is a deuterocanonical book which details the history of the Maccabean Revolt against the Seleucid Empire as well as the founding and earliest history of the independent Hasmonean kingdom. It describes the promulgation of decrees forbidding traditional Jewish practices by King Antiochus IV Epiphanes and the formation of a rebellion against him by Mattathias of the Hasmonean family and his five sons.
1 Esdras is the ancient Greek Septuagint version of the biblical Book of Ezra in use within the early church, and among many modern Christians with varying degrees of canonicity. 1 Esdras is substantially similar to the standard Hebrew version of Ezra–Nehemiah, with the passages specific to the career of Nehemiah removed or re-attributed to Ezra, and some additional material.
The apocrypha is a selection of books which were published in the original 1611 King James Bible. These apocryphal books were positioned between the Old and New Testament (it also contained maps and geneologies). The apocrypha was a part of the KJV for 274 years until being removed in 1885 A.D. A portion of these books were called deuterocanonical books by some entities, such as the Catholic church.
The Book of Tobit, also known as the Book of Tobias or the Book of Tobi, is a 3rd or early 2nd century BC Jewish work describing how God tests the faithful, responds to prayers, and protects the covenant community. Oil painting by a Dutch painter in the 17th century.
The Book of Tobit, also known as the Book of Tobias or the Book of Tobi, is a 3rd or early 2nd century BC Jewish work describing how God tests the faithful, responds to prayers, and protects the covenant community. Oil painting by a Dutch painter in the 17th century.
1 Maccabees is a deuterocanonical book which details the history of the Maccabean Revolt against the Seleucid Empire as well as the founding and earliest history of the independent Hasmonean kingdom. It describes the promulgation of decrees forbidding traditional Jewish practices by King Antiochus IV Epiphanes and the formation of a rebellion against him by Mattathias of the Hasmonean family and his five sons.
1 Esdras is the ancient Greek Septuagint version of the biblical Book of Ezra in use within the early church, and among many modern Christians with varying degrees of canonicity. 1 Esdras is substantially similar to the standard Hebrew version of Ezra–Nehemiah, with the passages specific to the career of Nehemiah removed or re-attributed to Ezra, and some additional material.
The apocrypha is a selection of books which were published in the original 1611 King James Bible. These apocryphal books were positioned between the Old and New Testament (it also contained maps and geneologies). The apocrypha was a part of the KJV for 274 years until being removed in 1885 A.D. A portion of these books were called deuterocanonical books by some entities, such as the Catholic church.
Being justified freely by his grace through the redemption that is in Christ Jesus: Whom God hath set forth to be a propitiation through faith in his blood, to declare his righteousness for the remission of sins that are past, through the forbearance of God; To declare, I say, at this time his righteousness: that he might be just, and the justifier of him which believeth in Jesus. Romans 3:24-26
The Book of Sirach or Ecclesiasticus is a Jewish work, originally written in Hebrew. It consists of ethical teachings, from approximately 200 to 175 BCE, written by the Judahite scribe Ben Sira of Jerusalem, on the inspiration of his father Joshua son of Sirach. Joshua is sometimes called Jesus son of Sirach or Yeshua ben Eliezer ben Sira.
The Book of Joshua is the sixth book in the Hebrew Bible and the Old Testament, and is the first book of the Deuteronomistic history, the story of Israel from the conquest of Canaan to the Babylonian exile.
Being justified freely by his grace through the redemption that is in Christ Jesus: Whom God hath set forth to be a propitiation through faith in his blood, to declare his righteousness for the remission of sins that are past, through the forbearance of God; To declare, I say, at this time his righteousness: that he might be just, and the justifier of him which believeth in Jesus. Romans 3:24-26
The Book of Sirach or Ecclesiasticus is a Jewish work, originally written in Hebrew. It consists of ethical teachings, from approximately 200 to 175 BCE, written by the Judahite scribe Ben Sira of Jerusalem, on the inspiration of his father Joshua son of Sirach. Joshua is sometimes called Jesus son of Sirach or Yeshua ben Eliezer ben Sira.
The Epistle of Ignatius to the Philadelphians is an epistle attributed to Ignatius of Antioch, a second-century bishop of Antioch, and addressed to the church in Philadelphia of Asia Minor. It was written during Ignatius' transport from Antioch to his execution in Rome.
The Epistle of Ignatius to the Philadelphians is an epistle attributed to Ignatius of Antioch, a second-century bishop of Antioch, and addressed to the church in Philadelphia of Asia Minor. It was written during Ignatius' transport from Antioch to his execution in Rome.
Being justified freely by his grace through the redemption that is in Christ Jesus: Whom God hath set forth to be a propitiation through faith in his blood, to declare his righteousness for the remission of sins that are past, through the forbearance of God; To declare, I say, at this time his righteousness: that he might be just, and the justifier of him which believeth in Jesus. Romans 3:24-26
The Epistle of Ignatius to the Philadelphians is an epistle attributed to Ignatius of Antioch, a second-century bishop of Antioch, and addressed to the church in Philadelphia of Asia Minor. It was written during Ignatius' transport from Antioch to his execution in Rome.
The Epistle of Ignatius to the Philadelphians is an epistle attributed to Ignatius of Antioch, a second-century bishop of Antioch, and addressed to the church in Philadelphia of Asia Minor. It was written during Ignatius' transport from Antioch to his execution in Rome.
The Epistle of Ignatius to the Philadelphians is an epistle attributed to Ignatius of Antioch, a second-century bishop of Antioch, and addressed to the church in Philadelphia of Asia Minor. It was written during Ignatius' transport from Antioch to his execution in Rome.
The Epistle of Ignatius to the Philadelphians is an epistle attributed to Ignatius of Antioch, a second-century bishop of Antioch, and addressed to the church in Philadelphia of Asia Minor. It was written during Ignatius' transport from Antioch to his execution in Rome.
More Related Content
More from Filipino Tracts and Literature Society Inc.
Being justified freely by his grace through the redemption that is in Christ Jesus: Whom God hath set forth to be a propitiation through faith in his blood, to declare his righteousness for the remission of sins that are past, through the forbearance of God; To declare, I say, at this time his righteousness: that he might be just, and the justifier of him which believeth in Jesus. Romans 3:24-26
The Book of Sirach or Ecclesiasticus is a Jewish work, originally written in Hebrew. It consists of ethical teachings, from approximately 200 to 175 BCE, written by the Judahite scribe Ben Sira of Jerusalem, on the inspiration of his father Joshua son of Sirach. Joshua is sometimes called Jesus son of Sirach or Yeshua ben Eliezer ben Sira.
The Book of Joshua is the sixth book in the Hebrew Bible and the Old Testament, and is the first book of the Deuteronomistic history, the story of Israel from the conquest of Canaan to the Babylonian exile.
Being justified freely by his grace through the redemption that is in Christ Jesus: Whom God hath set forth to be a propitiation through faith in his blood, to declare his righteousness for the remission of sins that are past, through the forbearance of God; To declare, I say, at this time his righteousness: that he might be just, and the justifier of him which believeth in Jesus. Romans 3:24-26
The Book of Sirach or Ecclesiasticus is a Jewish work, originally written in Hebrew. It consists of ethical teachings, from approximately 200 to 175 BCE, written by the Judahite scribe Ben Sira of Jerusalem, on the inspiration of his father Joshua son of Sirach. Joshua is sometimes called Jesus son of Sirach or Yeshua ben Eliezer ben Sira.
The Epistle of Ignatius to the Philadelphians is an epistle attributed to Ignatius of Antioch, a second-century bishop of Antioch, and addressed to the church in Philadelphia of Asia Minor. It was written during Ignatius' transport from Antioch to his execution in Rome.
The Epistle of Ignatius to the Philadelphians is an epistle attributed to Ignatius of Antioch, a second-century bishop of Antioch, and addressed to the church in Philadelphia of Asia Minor. It was written during Ignatius' transport from Antioch to his execution in Rome.
Being justified freely by his grace through the redemption that is in Christ Jesus: Whom God hath set forth to be a propitiation through faith in his blood, to declare his righteousness for the remission of sins that are past, through the forbearance of God; To declare, I say, at this time his righteousness: that he might be just, and the justifier of him which believeth in Jesus. Romans 3:24-26
The Epistle of Ignatius to the Philadelphians is an epistle attributed to Ignatius of Antioch, a second-century bishop of Antioch, and addressed to the church in Philadelphia of Asia Minor. It was written during Ignatius' transport from Antioch to his execution in Rome.
The Epistle of Ignatius to the Philadelphians is an epistle attributed to Ignatius of Antioch, a second-century bishop of Antioch, and addressed to the church in Philadelphia of Asia Minor. It was written during Ignatius' transport from Antioch to his execution in Rome.
The Epistle of Ignatius to the Philadelphians is an epistle attributed to Ignatius of Antioch, a second-century bishop of Antioch, and addressed to the church in Philadelphia of Asia Minor. It was written during Ignatius' transport from Antioch to his execution in Rome.
The Epistle of Ignatius to the Philadelphians is an epistle attributed to Ignatius of Antioch, a second-century bishop of Antioch, and addressed to the church in Philadelphia of Asia Minor. It was written during Ignatius' transport from Antioch to his execution in Rome.
More from Filipino Tracts and Literature Society Inc. (20)
Western Frisian - The Epistle of Ignatius to the Philadelphians.pdf
Bosnian - Testament of Judah.pdf
1.
2. POGLAVLJE 1
Juda, četvrti sin Jakova i Lije. On je div, sportista,
ratnik; on pripovijeda o herojskim djelima. Trči tako
brzo da može nadmašiti košutu.
1 Kopija Judinih riječi, šta je govorio svojim sinovima
prije nego je umro.
2 Stoga se skupiše i dođoše k njemu, a on im reče: Čujte,
djeco moja, Judu svog oca.
3 Ja sam bio četvrti sin rođen mom ocu Jakovu; i moja
majka Lea mi je dala ime Juda govoreći: Zahvaljujem
Gospodu, jer mi je dao i četvrtog sina.
4 U mladosti sam bio brz i u svemu poslušan svom ocu.
5 I počastio sam svoju majku i majčinu sestru.
6 I dogodilo se, kad sam postao čovjek, moj me je otac
blagoslovio govoreći: Bićeš kralj, uspješan u svemu.
7 I Gospod mi je pokazao milost u svim mojim djelima i
na polju i u kući.
8 Znam da sam trkao košutu, uhvatio je i spremio meso
za svog oca, i on je jeo.
9 I srne koje sam savladao u jurnjavi i sustigle sve što je
bilo u ravnicama.
10 Divlju kobilu sam sustigao, uhvatio je i pripitomio.
11 Ubio sam lava i iščupao mu jare iz usta.
12 Uhvatio sam medvjeda za šapu i bacio ga niz liticu, i
on je bio smrvljen.
13 Pobegao sam divlju svinju, i zgrabio sam je dok sam
trčao, rastrgnuo sam je.
14 Leopard u Hebronu skočio je na mog psa, uhvatio
sam ga za rep i bacio ga na stijene, i bio je slomljen na
dva dijela
15 Nađoh divljeg vola kako se hrani u poljima, uhvatio
sam ga za rogove, zavrtjeo ga i omamio, bacio sam ga sa
sebe i ubio.
16 I kada su dva kralja Kanaana došla u koricama, u
oklopima protiv naših stada, i mnogo naroda s njima,
sam navalio sam na kralja Hazora, udario ga u trve i
povukao dolje, i tako sam ga ubio .
17 A drugog, kralja Tappuaha, dok je sjedio na svom
konju, ja sam ubio, i tako sam rastjerao sav njegov narod.
18 Ahora, kralja, čoveka divovskog rasta, našao sam
kako baca koplja ispred i iza dok je sedeo na konju, i
uzeo sam kamen težak šezdeset funti, i bacio ga i udario
njegovog konja, i ubio ga.
19 I sa ovim drugim sam se borio dva sata; i ja sam
njegov štit rascijepao nadvoje, i odsjekao sam mu noge i
ubio ga.
20 I dok sam mu skidao oklop, gle, devet ljudi njegovih
drugova stade se boriti sa mnom,
21 I namotah svoju haljinu na ruku; i bacio sam ih
kamenjem, i ubio ih četvero, a ostali su pobjegli.
22 I Jakov moj otac ubi Beelesatha, kralja svih kraljeva,
diva u snazi, dvanaest lakata visokog.
23 I strah ih obuze, i oni prestadoše ratovati protiv nas.
24 Stoga je moj otac bio slobodan od tjeskobe u
ratovima dok sam bio sa svojom braćom.
25 Jer je u viziji o meni vidio da me anđeo moći prati
posvuda, da ne budem pobijeđen.
26 A na jugu nas je zadesio veći rat od onog u Šekemu; i
pridružio sam se u borbeni red sa svojom braćom, i
progonio hiljadu ljudi, i pobio od njih dve stotine ljudi i
četiri kralja.
27 Popeo sam se na zid i ubio četiri moćna čovjeka.
28 I tako smo uhvatili Hazor i uzeli sav plijen.
29 I sutradan smo otišli u Aretan, grad jak, zidinama i
nepristupačan, prijeteći nam smrću.
30 Ali ja i Gad smo se približili na istočnoj strani grada,
a Ruben i Levi na zapadnoj.
31 I oni koji su bili na zidu, misleći da smo sami, bili su
privučeni prema nama.
32 I tako su se moja braća potajno popela na zid s obje
strane uz kočeve, i ušla u grad, dok ljudi to nisu znali.
33 I uzeli smo ga oštricom mača.
34 A što se tiče onih koji su se sklonili u kulu, mi smo
zapalili kulu i uzeli i nju i njih.
35 I dok smo odlazili, ljudi iz Tappuaha zgrabili su naš
plijen, i vidjevši to mi smo se borili s njima.
36 I mi smo ih pobili. sve i povratili naš plijen.
37 I kad sam bio kod voda Kozebe, ljudi iz Jobela su
došli protiv nas u boj.
38 I mi smo se borili s njima i razbili ih; i njihove
saveznike iz Šiloa pobili smo, i nismo im ostavili moć
da uđu protiv nas.
39 I ljudi iz Makira dođoše na nas peti dan da nam
prigrabe plijen; i mi smo ih napali i savladali ih u
žestokoj borbi, jer je među njima bilo mnoštvo moćnika,
i mi smo ih pobili prije nego što su krenuli uzbrdo.
40 I kad smo došli u njihov grad, njihove žene su nas
otkotrljale kamenjem sa vrha brda na kojem je stajao
grad.
41 I ja i Simeon smo se našli iza grada, zauzeli uzvisine
i uništili i ovaj grad.
42 I sutradan nam je rečeno da je kralj grada Gaaša s.
moćna vojska dolazila je protiv nas.
43 Ja i Dan smo se, dakle, pretvarali da smo Amoreji, i
kao saveznici ušli smo u njihov grad.
44 I u dubini noći došla su naša braća i mi smo im
otvorili vrata; i uništili smo sve ljude i njihovu imovinu,
i uzeli smo za plijen sve što je bilo njihovo, a njihova tri
zida smo srušili.
45 I mi smo se približili Thamna, gdje je bila sva
supstanca neprijateljskih kraljeva.
46 Tada su me oni uvrijedili, razgnjevio sam se i pojurio
na njih na vrh; i nastavili su bacati o mene kamenje i
strelice.
47 I da mi Dan moj brat nije pomogao, ubili bi me.
48 Stoga smo naišli na njih s gnjevom, i svi su pobjegli;
i prolazeći drugim putem, potukli su se s mojim ocem, i
on je sklopio mir s njima.
49 I nismo im učinili ništa nažao, i oni su nam postali
danak, i mi smo im vratili njihov plijen.
50 I ja sam izgradio Thamnu, a moj otac je izgradio
Pabael.
3. 51 Imao sam dvadeset godina kada je ovaj rat zadesio. I
Kanaanci su se bojali mene i moje braće.
52 I imao sam mnogo stoke, i imao sam za glavnog
stočara Irama Adulamica.
53 I kad sam otišao do njega vidio sam Parsabu, kralja
Adulama; i on nam se obratio, i napravio nam gozbu; i
kada sam se zagrejao, dao mi je svoju ćerku Batšuu za
ženu.
54 Rodila mi je Era, Onana i Šelaha; a dvojicu od njih
Gospod udari, jer je Šelah živ, a vi ste njegova djeca.
POGLAVLJE 2
Juda opisuje neke arheološke nalaze, grad sa zidovima
od željeza i kapijama od mesinga. Ima susret sa
avanturistom.
1 I osamnaest godina moj otac bijaše u miru sa svojim
bratom Ezavom, a njegovi sinovi s nama, nakon što smo
došli iz Mesopotamije, od Labana.
2 I kada se navršilo osamnaest godina, u četrdesetoj
godini mog života, Ezav, brat mog oca, došao je na nas
sa moćnim i snažnim narodom.
3 I Jakov udari Ezava strijelom, i on je ranjen na brdu
Seir, i dok je išao umro je u Anoniramu.
4 I mi smo jurili za Ezavovim sinovima.
5 Sada su imali grad sa zidovima od željeza i mjedenim
vratima; i nismo mogli ući u njega, pa smo se ulogorili
okolo i opkolili ga.
6 I kad nam se nisu otvorili za dvadeset dana, postavio
sam ljestve na oči svima i sa svojim štitom na glavi
popeo sam se, izdržavajući napad kamenja, više od tri
talenta težine; i ubio sam četvoricu njihovih moćnika.
7 Ruben i Gad ubili su još šestoricu.
8 Zatim su tražili od nas uslove mira; i posavjetovavši se
s ocem, primismo ih kao pritoke.
9 I dali su nam pet stotina korova pšenice, pet stotina
bata ulja, pet stotina mjera vina, sve do gladi, kada smo
sišli u Egipat.
10 I nakon ovih stvari moj sin Er uze za ženu Tamaru, iz
Mesopotamije, kćer Aramovu.
11 Sada je Er bio zao i bio je u nevolji u vezi s Tamarom,
jer nije bila iz zemlje hanaanske.
12 I treće noći anđeo ga je Gospodnji udario.
13 I nije je poznavao po zlu lukavstvu svoje majke, jer
nije želio da ima djecu od nje.
14 U dane svadbene gozbe dao sam joj Onana za brak; a
ni on je u zlu nije poznavao, iako je s njom proveo
godinu dana.
15 I kada sam mu zaprijetio, ušao je k njoj, ali je prosuo
sjeme na zemlju, prema zapovijesti svoje majke, i on je
također umro od zla.
16 I ja sam htio dati Šelaha i njoj, ali njegova majka to
nije dopustila; jer je učinila zlo protiv Tamare, jer nije
bila kćeri Hanaanove, kao što je i sama bila.
17 I znao sam da je rasa Kanaanaca zla, ali poriv
mladosti je zaslijepio moj um.
18 I kad sam je vidio kako toči vino, zbog opijenosti
vinom, bio sam prevaren i uzeo je iako moj otac to nije
savjetovao.
19 I dok sam ja bio odsutan, otišla je i uzela za Šela
ženu iz Kanaana.
20 I kada sam saznao šta je učinila, prokleo sam je u
muci svoje duše.
21 I ona je također umrla zbog svoje zloće zajedno sa
svojim sinovima.
22 I nakon ovih stvari, dok je Tamara bila udovica, čula
je nakon dvije godine da idem gore da strižem svoje
ovce, i okiti se u svadbeni odor, i sjedi u gradu Enaimu
kod vrata.
23 Jer je zakon Amorejaca bio da ona koja se spremala
da se uda sjedi u bludu sedam dana na vratima.
24 Zato je nisam prepoznao, pijan vinom; i njena ljepota
me je prevarila modom njenog ukrašavanja.
25 I okrenuh se k njoj i rekoh: Pusti me da uđem k tebi.
26 A ona reče: Šta ćeš mi dati? I dao sam joj svoj štap, i
svoj pojas, i dijademu moga kraljevstva u zalog.
27 I uđoh k njoj, i ona zatrudne.
28 I ne znajući šta sam učinio, poželeo sam da je ubijem;
ali ona je tajno poslala moje zakletve i osramotila me.
29 I kad sam je pozvao, čuo sam i tajne riječi koje sam
govorio dok sam ležao s njom u svom pijanom stanju; i
nisam je mogao ubiti, jer je od Gospoda.
30 Jer rekoh, da nije to učinila suptilno, pošto je primila
zakletvu od druge žene.
31 Ali nisam joj se više približio dok sam bio živ, jer
sam učinio ovu grozotu u cijelom Izraelu.
32 Štaviše, oni koji su bili u gradu rekli su da na kapiji
nije bilo bludnice, jer je došla iz drugog mjesta i sjedila
je neko vrijeme na kapiji.
33 I mislio sam da niko ne zna da sam ušao kod nje.
34 I nakon ovoga smo došli I u Egipat Josipu, zbog gladi.
35 I bilo mi je četrdeset i šest godina, i sedamdeset i tri
godine sam živio u Egiptu.
POGLAVLJE 3
On savjetuje protiv vina i požude kao dva zla. "Jer onaj
ko je pijan ne poštuje nikoga." (13. stih).
1 I sada vam zapovijedam, djeco moja, slušajte Judu
svog oca i držite moje riječi da izvršavate sve uredbe
Gospodnje i da se pokoravate Božjim naredbama.
2 I ne hodi po svojim požudama, niti u mašti svojih
misli u oholosti srca; i ne hvali se djelima i snagom
svoje mladosti, jer je i ovo zlo u očima Gospodnjim.
3 Pošto sam se također hvalio da me u ratovima nijedno
lijepo žensko lice nikada nije mamilo, i prekorio brata
Rubena za Bilu, ženu moga oca, duhovi ljubomore i
bluda su se okupili protiv mene, sve dok nisam legao s
Batšuom Hananejcem, i Tamar, koja je bila zaručena
mojim sinovima.
4 Jer rekoh tastu svome: Posavjetovaću se sa svojim
ocem, pa ću uzeti i tvoju kćer.
4. 5 A on nije bio voljan, ali mi je pokazao bezgraničnu
zalihu zlata u ime svoje kćeri; jer be je bio kralj.
6 I okitio ju je zlatom i biserima i natjerao je da nam na
gozbi toči vino s ljepotom žena.
7 I vino mi je skrenulo oči, a zadovoljstvo mi je
zaslijepilo srce.
8 I zaljubio sam se i legao sam s njom, i prestupio
zapovijest Gospodnju i zapovijest svojih otaca, i uzeo
sam je za ženu.
9 I Gospod me nagradio prema mašti moga srca, jer
nisam imao radosti u njenoj djeci.
10 A sada, djeco moja, kažem vam, ne opijajte se vinom;
jer vino odvraća um od istine, i nadahnjuje strast požude,
i odvodi oči u zabludu.
11 Jer duh bluda ima vino kao slugu da ugodi umu; jer
ovo dvoje oduzimaju i um čovjeku.
12 Jer ako čovjek pije vino do pijanstva, ono uznemiruje
um prljavim mislima koje vode u blud, i zagrijava tijelo
do tjelesnog sjedinjenja; i ako je prilika za požudu, on
čini grijeh i ne stidi se.
13 Takav je pijan čovjek, djeco moja; jer onaj ko je
pijan ne poštuje nikoga.
14 Jer, evo, i mene je natjeralo da griješim, tako da se
nisam stidio mnoštva u gradu, jer sam se pred očima
svih okrenuo Tamari, i učinio sam veliki grijeh, i otkrio
sam pokrivač sramote mojih sinova.
15 Nakon što sam popio vino, nisam poštovao Božju
zapovest, i uzeo sam ženu iz Kanaana za ženu.
16 Jer mnogo je razboritosti potrebno čovjeku koji pije
vino, djeco moja; a ovdje je diskrecija u pijenju vina,
čovjek može piti sve dok čuva skromnost.
17 Ali ako prijeđe ovu granicu, duh prijevare napada
njegov um i tjera pijanicu da govori prljavo, da se
ogriješi i da se ne stidi, nego čak i da se hvali svojom
sramotom i smatra se časnim.
18 Tko čini blud, ne zna kada trpi gubitak, i ne stidi se
kada je osramoćen.
19 Jer iako je čovjek kralj i čini blud, on je lišen
kraljevske vlasti tako što je postao rob bluda, kao što
sam i sam patio.
20 Jer sam dao svoj štap, to jest, ostanak mog plemena; i
moj pojas, to jest moja moć; i moja dijadema, to jest,
slava moga kraljevstva.
21 I zaista sam se pokajao za ove stvari; vino i meso
nisam jeo do starosti svoje, niti sam vidio ikakvu radost.
22 I anđeo Božji mi je pokazao da žene zauvek nose
vlast nad kraljem i prosjakom.
23 I kralju oduzimaju slavu, a hrabrom čovjeku njegovu
moć, a prosjaku čak i ono malo što je zaustavljanje
njegovog siromaštva.
24 Pazite, dakle, djeco moja, na pravu granicu u vinu;
jer u njemu postoje četiri zla duha - požude, vruće
žudnje, rasipništva, prljave zarade.
25 Ako pijete vino u veselju, budite skromni u strahu
Božjem.
26 Jer ako u vašoj radosti strah Božji nestane, tada
nastaje pijanstvo i ukrade se bestidnost.
27 Ali ako hoćete da živite trezveno, nikako ne dirajte
vina, da ne biste sagriješili riječima bijesa, i tučnjavama
i klevetama i prijestupima zapovijedi Božjih, i da ne
poginete prije vremena.
28 Štaviše, vino otkriva misterije Boga i ljudi, kao što
sam i ja otkrio Božje zapovijesti i misterije Jakova, mog
oca, Kanaanki Batšui, koje mi je Bog zapovjedio da ne
otkrivam.
29 A vino je uzrok i rata i zabune.
30 A sada, zapovijedam vam, djeco moja, da ne volite
novac, niti da gledate u ljepotu žena; jer sam zbog novca
i ljepote zalutao u Batšuu Kanaanac.
31 Jer znam da će zbog ove dvije stvari moj rod pasti u
zlo.
32 Jer će čak i mudri ljudi među mojim sinovima
pokvariti, i umanjit će kraljevstvo Judino, koje mi je
Gospodin dao zbog moje poslušnosti mom ocu.
33 Jer Jakovu, svom ocu, nikad nisam nanio žalost; za
sve stvari naredio mi je.
34 I Isak, otac moga oca, blagoslovio me je da budem
kralj u Izraelu, a Jakov me je dalje blagoslovio na sličan
način.
35 I znam da će se od mene uspostaviti kraljevstvo.
36 I znam kakva ćete zla činiti u posljednjim danima.
37 Čuvajte se, dakle, djeco moja, bluda i srebroljublja, i
slušajte Judu svog oca.
38 Jer ove stvari odstupaju od zakona Božjeg, i
zasljepljuju sklonost duše, i uče oholosti, i ne dopuštaju
čovjeku da se smiluje prema bližnjemu svome.
39 Oni oduzimaju njegovoj duši svaku dobrotu, i tlače
ga mukama i nevoljama, i tjeraju san od njega, i
proždiru njegovo tijelo.
40 I sprečava žrtve Božje; i ne sjeća se blagoslova
Božijeg, ne sluša proroka kada govori, i gnuša se na
riječi pobožnosti.
41 Jer on je rob dvjema suprotnim strastima, i ne može
se pokoriti Bogu, jer su mu oslijepile dušu, i hodi danju
kao noću.
42 Djeco moja, ljubav prema novcu vodi do
idolopoklonstva; jer, kada su zavedeni novcem, ljudi
nazivaju bogovima one koji nisu bogovi, i to dovodi do
ludila onoga ko ga ima.
43 Zbog novca sam izgubio svoju djecu, i da nije
prihvaćeno moje pokajanje, moje poniženje i molitve
mog oca, trebao bih umreti bez djece.
44 Ali Bog mojih otaca se smilovao na mene, jer sam to
učinio u neznanju.
45 I knez prijevare me zaslijepi, i sagriješih kao čovjek i
kao tijelo, pokvarivši se grijesima; i naučio sam svoju
slabost dok sam sebe smatrao nepobjedivim.
46 Znajte, dakle, djeco moja, da dva duha čekaju na
čovjeka - duh istine i duh prevare.
47 A u sredini je duh razumevanja uma, kome pripada
da se okrene kamo god hoće.
I djela istine i djela prevare zapisana su na srcima ljudi, i
svako od njih Gospod poznaje.
5. 49 I ne postoji vrijeme u kojem se ljudska djela mogu
sakriti; jer su na samom srcu zapisane pred Gospodom.
50 I duh istine svjedoči o svemu i sve optužuje; a
grešnik je opečen svojim srcem i ne može podići lice
svoje prema sudiji.
POGLAVLJE 4
Juda pravi živopisno poređenje o tiraniji i strašno
proročanstvo o moralu svojih slušalaca.
1 A sada, djeco moja, zapovijedam vam, volite Levija,
da ostanete i ne uzvisujete se protiv njega, da ne budete
potpuno uništeni.
2 Jer meni je Gospod dao kraljevstvo, a njemu
sveštenstvo, i postavio je kraljevstvo ispod sveštenstva.
3 Meni je dao stvari na zemlji; njemu stvari na nebesima.
4 Kao što je nebo više od zemlje, tako je Božje
sveštenstvo više od zemaljskog kraljevstva, osim ako ne
otpadne zbog grijeha od Gospoda i njime zavlada
zemaljsko kraljevstvo.
5 Jer anđeo Gospodnji mi reče: Gospod je izabrao njega
radije nego tebe, da mu se približim i da jedeš sa
njegove trpeze i da mu prineseš prvine od izabranih
sinova Izraelovih; ali ti ćeš biti kralj Jakovljev.
6 I bit ćeš među njima kao more.
7 Jer kao što se na moru razbacuju pravedni i nepravedni,
neki odvedeni u ropstvo dok se neki obogaćuju, tako će i
svaki rod ljudi biti u tebi: jedni će osiromašiti, biti
zarobljeni, a drugi se obogatiti pljačkom. imovine drugih.
8 Jer će kraljevi biti kao morska čudovišta.
9 Progutat će ljude kao ribe: sinove i kćeri slobodnih
porobiti; kuće, zemlje, stada, novac će pljačkati:
10 I mesom mnogih nepravedno će hraniti gavrane i
ždralove; i oni će napredovati u zlu u pohlepi uzdignuti,
i biće lažnih proroka poput oluje, i oni će progoniti sve
pravednike.
11 I Gospod će na njih dovesti podjele jednu protiv
druge.
12 I bit će stalnih ratova u Izraelu; i među ljudima druge
rase moje će kraljevstvo biti dovedeno do kraja, dok ne
dođe spasenje Izraela.
13 Do pojave Boga pravednosti, da Jakov i svi
neznabošci počivaju u miru.
14 I on će čuvati moć mog kraljevstva zauvijek; jer mi je
Gospod zakleo da neće uništiti kraljevstvo iz moga
semena zauvek.
15 Sada imam mnogo žalosti, djeco moja, zbog vaših
razvrata, vještičarenja i idolopoklonstva koje ćete činiti
protiv kraljevstva, slijedeći one koji imaju poznate
duhove, gatare i demone zablude.
16 Svoje kćeri ćete učiniti pjevačkim djevojkama i
bludnicama, i umiješat ćete se u gadosti pogana.
17 Radi čega će Gospod donijeti na vas glad i kugu,
smrt i mač, opkoljavanje od strane neprijatelja i pogrde
prijatelja, klanje djece, silovanje žena, pljačku imanja,
paljenje hrama od Boga, opustošenje zemlje,
porobljavanje sebe među neznabošcima.
18 I oni će napraviti neki od vas evnusi za svoje žene.
19 Dok vas Gospod ne posjeti, kada se savršenog srca
pokajete i budete hodili po svim njegovim zapovijestima,
i On vas izvuče iz ropstva među neznabošcima.
20 I nakon ovih stvari će vam ustati zvijezda od Jakova
u miru,
21 I čovjek će ustati iz moga sjemena, kao sunce pravde,
22 Hodati sa sinovima ljudskim u krotosti i pravednosti;
23 I u njemu se neće naći grijeh.
24 I nebesa će mu se otvoriti, da izlije duh, čak i
blagoslov Svetog Oca; i On će izliti duh milosti na vas;
25 I bit ćete mu sinovi u istini, i hodit ćete po
zapovijestima njegovim prvi i posljednji.
26 Tada će zasjati žezlo mog kraljevstva; i iz korijena
tvog izniknut će stabljika; i iz njega će izrasti štap
pravednosti neznabošcima, da sudi i spasi sve koji
prizivaju Gospoda.
27 I nakon ovih stvari će Abraham i Izak i Jakov ustati u
život; a ja i moja braća bit ćemo poglavari Izraelovih
plemena:
28 Levi prvi, ja drugi, Josip treći, Benjamin četvrti,
Simeon peti, Isahar šesti, i tako sve redom.
29 I Gospod je blagoslovio Levija i Anđela Prisustva,
mene; moći slave, Simeone; nebo, Rubene; zemlja,
Isahar; more, Zebulun; planine, Joseph; tabernakul,
Benjamin; luminari, Dan; Eden, Naftali; sunce, Gad;
mjesec, Asher.
30 I bit ćete narod Gospodnji, i imat ćete jedan jezik; i
neće biti duha prevare Belijara, jer će biti bačen u vatru
zauvek.
31 I oni koji su umrli u tuzi ustat će u radosti, i oni koji
su bili siromašni radi Gospoda, biće bogati, a oni koji su
pogubljeni radi Gospoda probudiće se u život.
32 I srce Jakovljevo će trčati od radosti, i orlovi
Izraelovi poletjeti će u veselju; i sav će narod slaviti
Gospoda dovijeka.
33 Poštujte, dakle, djeco moja, sav Gospodnji zakon, jer
postoji nada za sve one koji se čvrsto drže njegovih
puteva.
34 I reče im: Evo, ja danas umirem pred vašim očima,
star sto i devetnaest godina.
35 Neka me nitko ne sahrani u skupocjenoj odjeći, niti
neka mi otvori utrobu, jer to će činiti oni koji su kraljevi;
i nosi me sa sobom u Hebron.
36 A Juda je, kad je to rekao, zaspao; i njegovi sinovi
učiniše sve što im je naredio, i sahraniše ga u Hebronu s
očevima njegovim.