Ortopedija

ORTOPEDIJA – skripta sa odgovorima na ispitna pitanja
Oliver Jurid, lipanj 2011.
ORTOPEDIJA
BETA VERZIJA
Skripta s odgovorima na ispitna pitanja
Oliver Jurid
Zagreb, 2011.
1
www.perpetuum-lab.com.hr

1. Podjela tumora sustava
za kretanje
HISTOLOŠKA KLASIFIKACIJA primarnih tumora i tvorbi sličnih tumorima.
Dva su histološka stupnja – niski i visoki
Niski stupanj: manje od 25% šanse da razviju udaljene metastaze, histološki su dobro
diferencirane, imaju manje mitoza.
Visoki stupanj – vede šanse za stvaranje metastaza, visok odnos stanica/matriks,
mnoštvo mitoza i mikrovaskularnih prodiranja.
a.) Tumori koji stvaraju kost: D: osteom, osteoid-osteom i osteoblastom Z:
osteosarkom, paraostealni osteosarkom, periostealni osteosarkom
b.) Tumori koji stvaraju hrskavicu: D: hondrom, osteohondrom, hondroblastom,
hondromiksoidni fibrom Z: hondrosarkom, jukstakortikalni hondrosarkom,
mezenhimalni hondrosarkom
c.) Gigantocelularni tumori kosti
d.) Tumori koštane srži: Ewingow sarkom, retikulosarkom, limfosarkom kosti,
2
mijelom
e.) Vaskularni tumori: D: hemangiom, limfangiom, glomus-tumor PZ:
hemangioendoteliom, hemangiopericitom Z: angiosarkom
f.) Tumori vezivnog tkiva: D: dezmoplastični fibrom, lipom, fibrozni kortikalni
defekt/neosificirajudi fibrom Z: fibrosarkom, fibrozni histiocitom, liposarkom,
mezenhimom, nediferencirani sarkom
g.) Ostali tumori: hordom, adamantinom dugih kostiju, neurilemom, neurofibrom
h.) Neklasificirani tumori
i.) Tvorbe slične tumorima: solitarna koštana cista (jednostavna ili unikameralna),
aneurizmatska koštana cista, jukstartikularna koštana cista (intraoselani ganglion),
metafizni fibrozni defekt (neosificirajudi fibrom), eozinofilni granulom, fibrozna
displazija, miozitis osifikans, smeđi tumor hiperparatireodizma
Prema ANATOMSKOM PROŠIRENJU – mogu biti intraoselani ili ekstraosealni, unutar ili izvan
anatomske lože ili prostora.
BIOLOŠKA PODJELA po Ennekingu  u 3 stadija:
DOBROĆUDNI
INAKTIVNI (stadij 1 – statični su i kapsulirani, mogu spontano cijeliti),
AKTIVNI (stadij 2 – rastu progresivno unutar kapsule, katkad deformiraju prirodne
granice, mijenjaju oblik kosti, tumor izgleda septiran, manja reaktivna zona.
AGRESIVNI - histološka slika dobrududan, ali je njihovo biološko ponašanje agresivno -
(stadij 3 – lokalno, invazivan, probija prirodne granice, posjeduju pseudokapsulu i
uništavaju okolna tkiva).
ZLODUDNI – dijelimo ih ovisno o histološkoj aktivnosti
STADIJ 1 – sarkomi histološki niskog stupnja, rastu polagano, bez simptoma,
zahvadaju okolna tkiva, rjeđe recividiraju i stvaraju metataze, kapsula je probijena,
nekad satelitski čvorid u reaktivnoj zoni.
STADIJA 1A – intaosalno, STADIJ 1B - ekstraosalno

STADIJ 2 – sarkomi histološki visokog stupnja, šire se preko svih stanica, neoštro
ograničeni od okoline, vrlo su destruktivni, često stvaraju metastaze. Prelaze reaktivni
zonu, uništavaju kost, hrskavicu, i čahuru. Histološka slika – zlodudna.
STADIJ 2A – intaosalno, STADIJ 2B - ekstraosalno
STADIJ 3 – tumori s lokalnim ili udaljenim metastazama
Simboli u ovom pitanju: D – dobrodudni, Z – zlodudni
2. OSTEOSARKOM
(OSTEOGENI SARKOM)
- Najčešdi je i najzlodudniji tumor sustava za kretanja
PRIMARNI OBLIK
- Javlja se u doba zamaha rasta tj. od 10 – 30 godina
- 5 – 10 bolesnika na milijun stanovnika
SEKUNDARNI OBLIK
- javlja u starijim dobnim skupinama (povezan s Pagetovom bolesti, fibroznom
3
displazijom i nakon zračenja)
Nekoliko podvrsta:
- KLASIČNI - najčešdi
- CENTRALNI – nižeg stupnja agresivnosti, češde u starijih ljudi
- TELENAGIEKTATIČNI – vrlo agresivan, češdi je u žena, zahvadena kost izgleda kao
vreda krvnog sadržaja (neugodna krvarenja tijekom zahvata)
- MULTIFOKALNI – istodobno više lezija
- OSTEOSARKOM MALIH STANICA – velika masa mekotkivnog tumora
- JUKSTAKORTIKALNI – na površini kosti, češdi u starijih
- INTERMEDIAJTNI – odiže periost, ima dosta hrskavičnog tkiva
RTG slika: pokazuje destrukciju ili stvaranje kosti (dio bolesnika ima mješovitu sliku)
Klasični oblik: REAKCIJA PERIOSTA – spongioza je izbrisana, nejasnih granica. Negdje se vidi
otočidi sa stvaranjem guste spongiozne kosti. KORTIKALIS – rano ošteden, stanjen ili ga
nema. CODMANOV TROKUT – sklerotična odizanja i zadebljanja periosta. PERIOSTALNI
KALCIFIKATI – tipično, zrakasto se šire od kortikalisa prema periferiji – „ZRAKE IZLAZEDEG
SUNCA“
SCINTIGRAFIJA: intraosalni prikaz osteosarkoma, vide se i metastaze (u kostima ali češde u
PLUDIMA)
- u 50% bolesnika osteosarkom u predjelu KOLJESNKOG ZGLOBA ( DISTALNI OKRAJAK
FEMURA ili PROKSIMALNI OKRAJAK TIBIJE)
- zahvada i sve ostale dijelove skeleta ( proksimalni humerus, proksimalni femur,
zdjelica)
- lokaliziran je u METAFIZI zahvadene kosti (predio najbržeg rasta!)

KLINIKA: bol (postupno jača), palpira se tumorska masa pradena oteklinom, pojačani venski
crtež, smanjena pokretljivost udova (ovisi o lokalizaciji), dio bolesnika ima patološki prijelom
kosti.
TERAPIJA: KEMOTERAPIJA – citostatici, IMUNOTERAPIJA, RADIOTERAPIJA – samo palijativno
(kod inoperabilnih i teško dostupnih tumora).
KIRURŠKO LIJEČENJE (rotacijska plastika ili ugradnja masivnih koštanih presadaka,
endoproteze sa ili bez cementa) – unutar 2 mjeseca od početka kemoterapije. Korisna je i
intraarterijalna primjena kemoterapeutika.
3. EWINGOV SARKOM
- 4. Je po učestalosti od koštanih zlodudnih tumora
- 7% svih bolesnika s primarnim zlodudnim tumorima
- Visoko je zlodudan i razvija se iz NEMEZENHIMALNIH DIJELOVA KOŠTANE SRŽI
- Opažena je obiteljska povezanost
- Javlja se najčešde između 10. i 15. godine života
- 90% toga tumora se otkriva do 20. god. života
- češdi je u dječaka
RTG slika: simetrično, vretenasto zadebljanje DIJAFIZE. Vidi se mjestimična osteolitička i
zgusnuta žarišta kosti. Neoštrih je granica.
Kost je kao „IZGRIŽENA OD MOLJACA“
Nalaz LUKOVICE  uzdužne lamele tankih slojeva periostalne kosti – vretenasto proširuje
kost . Oblik defekta je TANJURAST
ANGIOGRAFIJA: izrazita HIPERVASKULARNOST tumora i okolnih česti
DIF.DG: osteomijelitis, osteosarkom, eozinofilni granulom, neruoblstom, leukemija
KLINIKA: Bol, oteklina, opda slabost bolesnika, povišena temperatura, gubitak težine,
letragičan bolesnik, patološki prijelom. U vrijeme otkrivanja bolesnici mogu imati izražene
metastaze ( u drugim kostima, pludima i limfnim čvorovima)
- Tumo je načešde u DIJAFIZI FEMURA, ZDJELICI, TIBIJI, HUMERUSU, fibuli, rebrima
- DIJAMETAFIZIRANA LOKALIZACIJA  ako je od jedne do druge metafize kosti
TERAPIJA: Kemoterapija, široka resekcija, amputacija ekstremiteta, radioterapija
4. GIGANTOCELULARNI
TUMOR KOSTI
- najčešde u dobi od 20 – 40 godina
- Dobrodudan tumor (u 5 – 10% zlodudna pretvroba)
- praktički ga nema prije završetka rasta (nema ga u djece)
- najčešde je u EPIFIZAMA i dijelu METAFIZA dugih kostiju
- najčešde je u GORNJEM KRAJU FEMURA, GORNJEM DIJELU TIBIJE i HUMERUSA
4
RTG SLIKA:

OSTEOLIZA – s minimalnom reaktivnom okolnom zonom. Nema reakcije periosta. Nema
KALCIFIKATA unutar tumora. NAPUHNUTA KOST – sa stanjenom ili izbrisanom kortikalnom
kosti. Ako je UZ ZGLOB probija SUBHONDRALNU kost  npr. u koljenskom zglobu se nalazi
uz ukriženi ligament.
TERAPIJA: I. I II. Stadij se liječi – KIRETAŽOM (samo u manjih tumora mirne histologije) i
umetanjem koštanih PRESADAKA ili koštanog CEMENTA. ŠIROKA RESEKCIJA – kod velikih
tumora, agresivnih oblika i recidiva. AMPUTACIJA – u zlodudnih tumora.
Česti recidivi – pri neodgovarajudem liječenju.
5. METASTATSKI TUMORI
KOSTI
- To su najčešdi koštani tumori
- U 90% bolesnika metastaze na kostima su multiple
- Metastaze štitnjače ili bubrega – češde solitarno
- Najčešde metastaziraju karcinomi: prostate, dojke, štitnjače, pluda, bubrega
- Metastatske promijene u djece: od RABDOMIOSARKOMA, WILMSOVA TUMORA,
NEUROBLASTOMA, NON HODGKINOVA LIMFOMA, HODKINOVE BOLESTI
RTG SLIKA: OSTEOLITIČNE METASTAZE (češde u djece) – neoštra područja destrukcije kosti, s
poptuno razorenom kosti, bez periostalne reakcije. OSTEOPLASTIČNE METASTAZE –
prikazuje se kao SKLEROZACIJA zahvadenog dijela skeleta
SCINTIGRAFIJA: ima najvedu vrijednost, pozitivna u 96% slučajeva, i prije pozitivnog RTG
nalaza
KLINIKA: PATOLOŠKA FRAKTURA  može biti i prvi znak sekundarnog proširenja karcinoma
- Ispod lakta i koljenskog zgloba metastaze su RIJETKE
TERAPIJA: Kemo-, radioterapija (za smanjenje boli), imuno-, hormonska- terapija, Kirurški
(odstranjenje i rekonstrukcija endoprotezom, amputacija, egzartikulacija uda)
Prijetedi prijelomi u dugim kostima ako je oštedenje vede od 2,5 cm ili je zahvadeno više
od 50% promjera kosti. Lom se spriječava unutrašnjom fiksacijom + cement.
6. PRIROĐENO IŠČAŠENJE
ZGLOBA KUKA
- Razvojna anomalija koja se u raznim razdobljima djeteta različito izražava
- Različiti nazivi: luksiran, subluksiran, displastičan, labav i nestabilan kuk, kongenitalno
iščašednje kuka, razvojno iščašenje kuka
DEF.: Razvojno iščašenje kuka  spektar je abnormalnosti od labavosti do potpuna iščašenja
glave femura uz slabo razvijen acetabul.
INCID./EPIDEM: Amerika i Europa 1,5/1000 živorođene djece, Slavenske zemlje: 2 – 4/100.
Šest puta više se pojavljuje u DJEVOJČICA. U 40% je OBOSTRANO iščašenje. Javlja se češde na
LIJEVOM kuku. U više od 30% slučajeva dijete je rođeno na ZADAK.
5

Naslijeđivanje: ako je jedan od roditelaj imao iščašenje – 12%, a ako je jedan roditelj i jedno
dijete imalo onda – 36%
ETIOLOGIJA: Postoji više uzroka. Ako je uzrok poznat (mišidna bolest, artrogripoza) izraz je
PATOLOŠKO ili ATIPIČNO iščašenje. U više od 20% slučajeva uzrok je genetski (pozitivna
obiteljska anamneza). Dvije skupine čimbenika: MAJKA i OKOLINA.
MAJKA  estrogen, relaksin (preko posteljice u dijete), uzrokuje labavost vezivnog tkiva i
zglobova. Osobito su time pogođena ženska djeca.
Čimbenici OKOLINE (posredno preko majke)  POLOŽAJ DJETETA ZATKOM (maksimalna
fleksija kukova, koljena u potpunoj ekstenziji) – mehanički pritisak na plod u razvoju,
povedana napestost natkoljeničnih mišida – uzrokuje nestabilnost i displaziju kukova.
Položaj zatkom uz VANJSKU ROTACIJU - posebno pogoduje nastanku iščašenja.
Slično djelovanju okoline mogu utjecati i čvršdi TRBUŠNI MIŠIDA MAJKI PRVOROTKINJA.
Postnatalno: Ako su kukovi i koljena u ekstenziji  10 puta češda šansa od iščašenja
Fiziološki položaj kukova: položaj u abdukciji i fleksiji.
DIJAGNOZA: Najbolji rani postupak za utvrđivanje razvojnog iščašenja jest izvođenje:
ORTOLANIJEVA TESTA (POZITIVAN= ako se abdukcijom u kuku (širenjem nogica) postiže
repozicija glave femura u acetabul, nalaz: LUKSIRANI KUK) ili
BARLOW/PALMENOVA TESTA (POZITIVAN=kad se abdukcijom u kuku i pritiskom na koljeno
u smjeru podloge može izazvati pasivna luksacija, nalaz: LUKSABILAN KUK). Ovo je test
PROVOKACIJE LUKSABILNOSTI KUKA. Repozicija je moguda Ortolanijevim testom.
SUBLUKSABILAN KUK  potvrđuje se BARLOW/PALMENOVIM testom, stanje je kada je kuk
labav ali bez znakova luksabilnosti, glava femura je samo na rubu acetbaula – posljedica je
labavih sveza i čahure – čest je laza u 1. tjednu života. Ovakav kuk se u vedine spontano
stabilizira.
Primarno slabije razvijena zdjelična čašica: ako se ne dijagnosticira rano, kad dijete prohoda,
kuk se iščaši.
UZV pregled: standardizirani postupak, utrđujemo zdjeličnu komponentu zgloba i položaj
hrskavične glave femura unutar acetabula.
RTG dijagnostika: važan, pogotovo u djece koja su prohodala
KLINIČKA SLIKA: Pozitivan ORTOLANI (novorođenče i dojenče), asimetrične brazde na
unutrašnjoj stranci natkoljenice (nepouzdano). Kad dijete prohoda slika je izraženija: dijete
šepa pri hodu, kad je obostrano – gegav hod, kod jednostranog iščašenja pozitivan je
TRENDELENBURGOV i DUCHENNEOV znak. Kada dijete leži na leđima uz fleksirane kukove i
koljena visina koljena nije ista  GALLEAZZIJEV ZNAK, na bolesnoj strani spušteno koljeno.
TERAPIJA: Ovisi o djetetovoj dobi. Rano otkriveno(što je ranije to je bolje izliječenje, manje
komplikacija) iščašenje (4-5 mjeseci) – konzervativnim metodama u potpunosti se liječi – bit
svih postupaka: neposredni kontakt zglobnih tijela – repozicijom kuka i zadržavanjem u tom
položaju. Metode: HILGENREINEROV APARAT, PAVLIKOVI REMENI i ROSENOVE UDLAGE.
Prati se svakih 7-14 dana – uz UZV.
Komplikacije: oštedenje CIRKULACIJE GLAVE FEMURA i oštedenja rasta njena proksimalnog
dijela  izbjegava se TRAKCIJOM PRIJE REPOZICIJE
6

Kod djece (2 – 4 godine)  KIRURŠKO LIJEČENJE (otvorena repozicija, korektivna
osteotomija proksimalnog dijela femura i korektivna osteotomija zdjelice)
7. EPIFIZIOLIZA GLAVE
BEDRENE KOSTI (EGBK)
- Poremedaj adolescentnog kuka u kojem je poskliz glave femura (EPIFIZA) prema vratu
femura (METAFIZA) progresivan, a patološki proces je u HRSKAVIČNOJ PLOČI RASTA
(EPIFIZNA HRSKAVICA RASTA).
INCIDENCIJA: 2/100 000, češda je u dječaka u odnosu 5:2
ETIOLOGIJA: Pravi uzrok je nepoznat (idiopatski), hormonalni (hipotireodizam,
hiperparatireodizam, panhipopituitarizam, pituitarni tumor, akromegalija i gigantizam,
kriporhizam) mehanički , upalni,metabolički (rahitis, bubrežna ostedistrofija) jatrogeni
(radijacijska terapija, kemoterapija, terapija hormon rasta) nasljedni (Klinefelter, Down,
Marfan) i traumatski uzroci. Svi se ovi uzroci trebaju isključiti da bi se EGBK označio kao
IDIOPATSKI. Pojavljuje se u pubertetu i adolescentom zamahu rasta = ENDOKRINA
DISFUNKCIJA kao uzrok. Poremeden odnos spolnih hormona i hormona rasta (on djeluje da
ploča rasta postaje šira, a perihondralni prsten oko epifize se stanjuje i omekšava).
Djevojke nakon menarhe su praktični IMUNE NA EGBK.
KLASIFIKACIJA:
Po načinu nastanka: AKUTNI (simptomi traju do 2 tj.), KRONIČNI (duže od 2 tjedna),
AKUTIZIRANI KRONIČNI (duže od 1 mj.pa se pojačaju nakon blaže ozlijede).
Prema opsegu poskliza glave femura određuje se stupanj bolesti i to u 4 stupnja:
1. stupanj = AP-RTG snimka pokazuje „nemirnu“ proširenu ploču rasta (scintigrafija
7
može biti pozitivna)
2. stupanj = kut poskliza iznosi 5 – 30 stupnjeva
3. stupanj = kut poskliza je između 30 – 60 stupnjeva
4. stupanj = više od 60 stupnjeva
KLINIČKA SLIKA: bolesnici su adipozne konstitucije ili marfanoidnog izgleda. Bolest se javlja
od 10. – 16. godine. Češde na lijevom kuku. Gotovo uvijek su prisutna 3 simptoma: (1) BOL u
KUKU ili na unutrašnjem ili donjem dijelu bedra (mogu zamijeniti sa bolima u koljenu – zato
dobro pregledati zglob kuka), (2)OGRANIČENA POKRETLJIVOST kuka (ne može izvesti čučanj
sa skupljenim nogama, a posebno unutrašnja rotacija). Pri ležedem stavu gledati
DREHMANNOV ZNAK (izraženiji je u 3. i 4. stupnju) – noga spontano BJEŽI u vanjsku rotaciju
ako se pokušava fleksija u kuku sa unutarnjom rotacijom. (3)ŠEPANJE – noga može biti krada
ako je poskliz vedi i to za 0,5 – 1 cm. Noga se skraduje zbog višeg položaja METAFIZE, jer je
odsklizala glava femura (EPIFIZA), pa metafiza približena rubu acetabula zbog vlaka
zdjeličnih mišida – zboga svega toga TRENDELENBURGOV i DUCHENNEOV ZNAK su
POZITIVNI.
DIJAGNOZA: RTG u profilnoj i AP projekciji, izmjeriti kut između osi vrata bedrene kosti i
epifizne ploče rasta, KLEINOV ZNAK  pravac koji je produžetak gornjeg ruba bedrene kosti
ne siječe dio kružnice glave bedrene kosti nego tangencijalno dodiriva kružnicu.

TERAPIJA: gotovo iskljudivo KIRURŠKI – u prvom i drugom stupnju = EPIFIZEODEZA IN SITU,
kanularnim vijcima – stabilizira poskliz i ubrzavanje okoštavanje hrskavične ploče rasta. U 3. I
4. Stupnju – korektivna osteotomija proksimalnog dijela bedrene kosti.
AKUTNI OBLIK EGBK-a – hitna indikacija za bolničko liječenje
8. BIOMEHANIKA ZGLOBA
KUKA, VRSTE ŠEPANJA,
COXARTHROSIS, UMJETNI
ZGLOB KUKA (temeljni
principi)
- polovica se tjelesne težine prenosi na svaki zglob kuka
- pri opteredenju jedne noge imamo ekscentrično opteredenje zgloba kuka
- ravnotežu zdjelice u vodoravnom položaju pri hodu održava snaga abdukcijskih
mišida (pelvitrohanterne i spinokruralne muskulature – djelovanjem suprotnih sila)
- svaka od tih suprotnih sila ima svoju polugu (medijalna poluga je poluga djelovanje
tjelesne težine – ona je 3 puta duža od lateralne poluge – poluga djelovanja mišida)
- da bi zdjelica bila u ravnoteži potrebna je jednaka veličina sila
- u bolesnika sa koksom valgom  skradena je dužina lateralne poluge (veda razlika
dužine medijalne i lateralne poluge)  vede opteredenje zgloba
- u bolesnika sa koksom varom  lateralna poluga je veda (manja razlika dužine
poluga, pa je manje i opteredenje kuka)  kod kokse vare prisutna je biološki lošija
kost ( pasivna deformacija gornjeg okrajka bedrene kosti)
- naginjanje – postranično šepanje – prebacivanje tjelesne težine na stranu
opteredenog zgloba težište tijela približuje se središtu zgloba kuka, čime se skraduje
medijalna poluga
- smanjenjem razlike između poluga samnjuje se potrebna sila mišida za održavanje
8
ravnoteže kao i opteredenje zgloba
- uporaba štapa – na suprotnoj strani u odnosu na stranu oštedenja (na bolesnoj strani
se tako smanjuje veličina sile za održavanje ravnoteže – zglob kuka se rastereduje)
COXARTHROSIS
- u 5 % populacije starijih od 55 godina, prevalencija u porastu (stari populacija,
ekološki čimbenici)
- etiologija: starija dob, anomalija zgloba kuka, prekomjerna tjelesna težina, trauma,
upale, poremedena lokalna cirkulacija i neurogena oštedenja  na to se nadovezuju
mehanički čimbenici i stvaraju slike deformirajude artroze kuka
- PREARTROZA  stanje prije degeneracijskih promjena, a to je promijena površine
opteredenja i sila naprezanja

- Promijene počinju ra razini zglobne hrskavice pa na ostale dijelove zgloba
- U subhondralnoj kosti – stvara se koštana skleroza poslije i cistama slične promjene
- Stvaraju se rubni osteofiti
KLINIKA: umor i bolnost u početnom stadiju, poslije boli u koljenu i natkoljenici (zbor
iritacije ogranaka n. Femoralisa i n.obturatoriusa), opseg pokreta je postupno sve manji,
kontraktura kuka uz ograničenu rotaciju prema unutra i abdukciju, poslije se smanjuje i
fleksija i abdukcija, šepanje na stranu bolesnog opteredenja
TERAPIJA: Konzeravtivno i kirurško liječenje. Konzeravtivno  simptomatsko analgetski,
mirovanje i izbjegavanje preopteredenja kuka, NSAID, fizikalna terapija, lokalno
kortikosteroidi, redukcija tjelesne težine, uporaba štapa, postranično šepanje.
Kirurško u bolesnika s jačom boli i jačim ograničenim opsegom pokreta – korektivne
osteotomije i aloartroplastika. Djelomične ili parcijalne endoproteze (kod prijeloma u
zglobu kuka), potpuna ili totalna endoproteza (cementne i bezcementne). Cement je =
metil-metakrilat (plastična masa), umede se u koštano ležište, zadada cementa je da
povedava dodirnu površinu između endoproteze i koštanog ležišta 200 puta. Može
uzrokovati CEMENTNU BOLEST tj. oštedenje koštanog ležišta endoproteze. Kod
bescementnih = izravan kontakt trupa endoproteze i kosti – mirovanjem se stvara
koštano tkivo oko endoproteze.
INDIKACIJE za ugradnju endoproteze: degeneracijska oštedenja kuka, prirođene
anomalije, prijelomi, reumatske bolesti, aseptična nekroza glave femura, razne sistemske
i opde bolesti, tumor, neuspijeli prethodni kirurški zahvati.
KOMPLIKACIJE aloartroplastike: labavljenje endoproteze, infekcija, iščašenje, prijelomi,
stvaranje kalcifikata.
9. OPERACIJE NA
ZGLOBOVIMA
PUNKCIJA ZGLOBA  pristup u zglob iglom katkad troakarom. U dijagnostičke svrhe
(laboratorij, bakteriologija, uvođenje RTG kontrasta – artrografija) i radi liječenja (vađenje
tekudeg sadržaja ili uvođenje lijeka).
OTVARANJE ZGLOBA (arthrotomia)  radi kirurških zahvata, odstranjivanje slobodnih ili
stranih dijelova, drenaže,.
KAPSULOTOMIJA  (prerezivanje fibrozne zglobne čahure radi ispravljanja kontraktura) i
SINOVEKTOMIJA  (odstranjivanje sinovijalne zglobne membrane u dijagnostičke i
liječidbene svrhe)
ARTROLIZA  presjecanjem izraslina i priraslica nastoji se vratiti gibljivost zgloba.
DEBRIDEMENT ili ČIŠDENJE (toilette)  odstranjivanje koštanih izraslina (osteofiti),
izravnjavanje zglobnih tijela i odstranjenje slobodnih tijela.
RESEKCIJA ZGLOBA  odstranjivanje proksimalnog i distalnog dijela zglobih tijela.
OTVORENA REPOZICIJA ZGLOBA  otvara se zglob i pod nadzorom oka namještavaju se
zglobna tijela (kod zastarjelih iščašenja, habitualnih luksacija)
ATRODEZA  izvodi se ukočenje nekog zgloba, nakon atrodeze nastaje ankiloza (koštano
prerastanje). Izvodi se kod upalnih promijena koje su uzrokovale toliku promijenu da je zglob
izgubio svoju funkciju a atroplastika je kontaindicirana, kod zdravih zglobova ako postoji
slabost mišidnog sustava (mišidna kljenut). Pri artrodezi važna je funkcija susjednih zglobova.
9

Primarne artrodeze  nakon traumatskog razaranja zgloba (npr. kod oštedenja gornjeg
nožnog zgloba). Intraartikularna artrodeza  kad je zglob traumatski ili degenerativno
promijenjen ili se zgob želi ukočiti zbog kljenuti mišida (odstrani se hrskavica da može
prerasti kost), uz nju postoji i artrodeza s premošdivanjem zgloba koštanim presatkom ili s
uklinjavanjem presatka. Češde se koriste metalni vijci i ploče (kompresivna artrodeza).
Ekstraartikularna artrodeza  kada se želi da se zglobna tijela ne dodiruju zbog upalnih
promijena. To se čini pomodu koštanih presadaka koji leže izvan zglobne čahure. Rezultira
ukočenjem i fiksiranjem zgloba.
ARTROPLASTIKA formiranje zgloba koji morfološki i funkcionalno odgovara normalnome
zglobu. Upotrebljava se strani materijal. Indikacije: fibrozno ili koštano ankilozirani zglobovi,
degeneracija, trauma, upalom uništeni zglob. Kod upale je mogude tek ako je skroz smiren
upalni proces.
10. DEGENERATIVNE
BOLESTI ZGLOBOVA
- drugi naziv artroza ili osteoartroza ili osteoartritis (degenerativni artritis)
- simptomi bolesti se pojavljuju kada dođe do uplanih promijena sinovijalne
membrane tj. sinovitisa (nije sistemski sinovitis ved lokalni, zbog upalnih promijena
na hrskavici koji nastaju pri striženju)
- artrotične promijene su i prije simptoma prisutne samo su bez kliničkih manifestnih
10
simptoma
PRIMARNE ARTROZE  uz normalno opteredenje postoji slabost hrskavice (nepoznatog
podrijetla)
SEKUNDARNE ARTROZE uz noramlnu hrskavicu postoji preopteredenje , kao poslijedica
trauma, metaboličkih i endokrinih bolesti, upala i neusklađenosti zglobih tijela (displazije)
- hijalina zglobna hrskavica veoma je otporna na opteredenja, zahvaljujudi svom
hidroelastičnom sustavu (ima sposobnost vezanja vode, pri oteredenju se itiskuje
voda a pir rasteredenju se upija). Ovaj sustav funkcionira zahvaljujudi hrskavičnom
matriksu  za održavanje njegove strukture potreban je njegov ujednačeni
metabolizam. Prvi korak u degradaciji matriksa jest njegovo preopteredenje.
- kada je fizički stres vedi nego što je kvaliteta matriksa – razvit de se artroza (negativni
kvocijent tolerancije – kvaliteta matriksa kroz fizički stres)
Artrotski proces zahvada najčešde  zglobe donjih ekstremiteta i zglobove kralježnice – jer
su najviše opterečeni. Taj proces je polako PROGRESIVAN. Hrskavica se smanjuje ili nestaje
na nekim jestima. Subhondralna kost SKLEROZIRA (ogoljela površina s vidljivom
subhondralnom kosti – koštana dela). Na rubovima zgloba – OSTEOFITI (oni nastoje proširiti
plohu opteredenja). PSEUDOCISTE u subhondralnoj kosti (prazne ili ispunjene sluzavom
tekudinom). Sve ove promjene uzrokuju DEFORMACIJU zgloba. U početku nema promjena na
čahuri zgloba kasnije nastaju zadebljanja i njezino skvrčavanje.
KLINIKA: BOL (glavni i najčešdi simptom) koja je pri pokretu zgloba jača a kasnije se smiruje
rasteredenjem zgloba odnosno mirovanjem, KONTRAKTURA ZGLOBA, DEFORMACIJA
ZGLOBA, KREPITACIJE u zglobu (ribanje neravne površine hrskavice pri kretnjama),
PALPATORNA OSIJETLJIVOST, NESTABILNOST zgloba (uzrokovana učestalim izlijevima u

zglobnu šupljinu), ATROFIJA (HIPOTROFIJA) mišida (poslijedica neaktivnosti mišida)  ovo su
znakovi uznapredovale artroze. Karakteristično je da se bolesnik teško rashoda nakon dužeg
sjedenja ili ležanja
RTG: u početku manja ili veda suženja zglobnog prostora, sklerozacija koštanih dijelova
zgloba, osteoporotične i cistične šupljine (galvna su značajka degenerativnih promijena),
osteofitoza (gl.značajka regenerativnih promijena).
Konačna slika artroze je: deformacija zgloba.
Nijeme artoze: izražene radiološki znakovi bez kliničkih simptoma
Scintigrafija (dokazuje promijene i prije RTG-a, MR (daje podatke o uznapredovalosti)
LABORATORIJ: hematologija i biokemija u granicama normale, povedana viskoznost tekudine
uz povedan broj stanica
DIF.DG./ Artropatije, artritisi, reumatske i metaboličke bolesti, aseptične nekroze, tumori
LIJEČENJE: MEDIKAMENTNO (antireumatici, antiflogistici, miotonolitika, anestetici, kortidi),
FIZIKALNO (hidro-(mogudi su pokreti sa smanjenim opteredenjem), kinezi- (rateredenje,
ojačavanje mišida), elektro-terapija), KIRURŠKO – palijativno (toaleta zgloba-ispiranje,
otklesavanje osteofita, izravnjavanje zglobnih tijela, bušenje zglobnih tijela-radi poboljšanja
cirkulacije i samnjenivanje intramedularnog venskog tlaka, sinoveketomija-kod
hiperplastične sinovijalne membrane, ), kauzalno (ispravljanje deformacije), artroplastika
(umjetni zglobovi), artrodeza (ukočenje zgloba – kod donjeg i gornjeg nožnog zgloba, inače
najčešde se upotrebljava kod nesupijeha endoproteza) , zamjena/regeneracija hrskavice
(primjena kulture hrskavičnih stanica).
11. ARTROPATIJE
ARTROPATIJA = obuhvada destrukciju hrskavice i subondralne kosti, deformaciju zglobova,
nestabilnosti, kontrakture, bujanje periartikularnog tkiva, taloženje tvari i stvaranje
slobodnih zglobih tijela.
To su zapravao – kronične sekundarne promijene zglobova čija klinička manifestacija ovisi o
uzroku bolesti
UZROCI= poremedena inervacija, ishemične promjene u zglobu, krvarenja u zglob,
endokrinološki poremedaji, metabolički poremedaji, bolesti vezivnog tkiva
Neuroartropatije – zbog poremedene inervacije, nekada najčešde pri tabes dorzalisu (sifilis),
zatim pri siringomijeliji, paraplegiji, mijelitisu, leziji perifernih živaca. Prisutne su promijene u
zglobu a da bolesnik ne osjeda bol. U početku promijene na zglobovima sliče artrotskim
promjenama tek kasnije dolazi do destrukcije, deformiteta i nestabilnosti zgloba.
Charcotov zglob  otkinuti komadidi zglobnog tijela „biježe“ po zglobu.
Kod TABES DORZALISA- najčešde zahvaden nožni zglob. Kod SIRINGOMIJELIJE – u zglobovima
gornjih ekstremiteta.
Liječenje je vrlo teško jer su i patološko-anatomske promijene prisutne u samoj kosti. Teško
je izvesti artrodezu i artroplastiku. Zato se koriste razna ortopedska pomagala.
Hemofilična artropatija – kod hemofiličara i kroničnih krvarenja u zglobove, prisutna je
oteklina zgloba, hiperplazija sinovijalne membrane, stvaranje priraslica i kontraktura zgloba
 najčešde KOLJENSKI ZGLOB. Na kostima osteoporoza, hrskavica propada, mišidi
hipotrofiraju.
Liječenje – prevencija krvarenja, sprečavanje kontraktura i hipotrofije mišida. Imobilizacija
zgloba se izbjegava.
11

Ishemična artropatija – kod ateroskleroze, kesonske bolesti  slabija opskrbljenost krvlju
Dijabetička artropatija – spada u ishemične i neurogene zbog promijena na žilama i živcima
Endokrinološka artropatija – kod akromegalije i hipertireozi
Kortikosteroidna artropatija – zbog sistemnog i lokalnog (u zglob) davanja anestetika
Metaboličke artropatije – poremedaj metabolizma, odlaganje tvari u zglob. Ovoj skupini
pripada arthropathia ochronotica – zbog odlaganja kromatičnog pigmenta, urata.
Karcinoidne artropatije – na ručnom zglobu i zglobovima šake (po mehanizmu nastanka to
su endokrinološke artr.)
12. DEGENERATIVNE
BOLESTI KRELJEŽNICE
Degenerativna bolesz kralježnice ima nekoliko faza:
a.) faza degenerativne nestabilnosti
b.) faza dislokacije degeneriranog nucleusa pulposusa prema natrag (hernija diska)-
djelomična (protruzija) ili potpuna (prolaps)
c.) faza prirodne sanacije osteofitima uz mogude stenoze spinalnog kanala
KLINIKA: VERTEBRALNI bolni sindrom koji je samo lokaliziran u području kralježnice
(lumbalni i cervikalni sindrom). Razvojem nastaje VERTEBROGENI SINDROM – širenje tupe
boli duž gornjeg (do lakta se širi) ili donjeg uda (do koljena se širi). No ona se najčešde širi do
ramena ili do stražnjeg dijela kuka – to se naziva SKLEROTOMSKA BOL (koja nastaje iritacijom
koštanozglobnih struktura). Predvladava samo bol, nema znakova ispada senzibilnosti ili
motorike.
Tipična slika KOMPRESIJSKOG SINDROMA ili RADIKULARNE SIMPTOMATIKE – javlja se kod
kompresije živčanih struktura zbog hernije, stenoze kanala zbog koštanih promijena
(osteofita) ili zbog hipertrofične degenerativne promjene intervertebralnih zglobova. U
lumbalnoj regiji – ishijas ili ishijalgija, u cervikalnoj – brahijalgija = zajedničkim imenom to je
neurogena ili radikularna bol.
Javljaju se tipične trgajude, nagle pojave boli duž dermatoma, sve do prstiju šake ili stopala,
bol je oštra, prisutno je žarenje, parestezije, ispadi senzibiliteta katkada i motorički ispadi.
Kod stenoze spinalnog kanala u tkz. LATERLANOM RECESUSU – imitira ishijalgiju
Nemogudnost hoda na prstima (lezija korijena S1, kompresija u visini L5-S1)
Nemogudnost dorzifleksije stopala i hoda na petama (L5 kompresija, u visini L4-L5)
Sindrom caude equinae – kod centralne protruzije diska ( inkonitencija lezije S2-S4), ispad
senzibiliteta u obliku jahačkih hlača
Insuficijencija arterije vertebrobazilarnog slijeva – u vratnom dijelu kralježnice – glavobolja,
vrtoglavice, šum u ušima, dvoslike, povradanje, nesiguran hod, akutni gubici svijesti.
RTG DIJAGNOSTIKA: nativne slike – pokazuju HONDROZU (suženje razmaka između trupva
dvaju kralježaka), OSTEOHONDROZA (– uz hondrozu i skleroza u trupu kralješka),
SPONDILOZA (– pojava koštanih trnova u predjelu prednjeg longitudinalnog ligamenta).
Kompresijski sindrom dokazuje se: mijelografijom, CT-om, MR-om
LIJEČENJE: mirovanje, medikmentna terapija i fizikalna terapija – najčešde, neoperacijski
12

Kod herijacije diska (najčešde 25. – 50. godine) – spontana sanacija procesom ankiloziranja
(osteohondroza). Kod stenoze kanala (nakon 50-ih godina) – kroničan tok bez znatnog
poboljšanja.
Operacijsko liječenje – ekstripacija protrudiranog diskusa (interlaminektomija,
mikrodiscektomija)
13. DEFORMACIJE
KRALJEŽNICE – SKOLIOZE
- ako postoji postranični zavoj govorimo o skoliozi
- strukturna skolioza – postranično iskrivljenje kralježnice s prisutnom rotacijom
kralježnice i torzijom kralješka, to su trodimenzionalne defromacije kralježnice
pradene deformacijama u frontalnoj, sagitalnoj i horizontalnoj ravnini, a rotacija i
rebrena grba (na konveksitetu krivine) su glavna značajka strukturne skolioze
- nestrukturne skolioze – bez rotacije i torzije npr. antalgične skolioze, pojavljuju se kao
lumbalne ili kao cervikalne, ona je u tim slučajevima savinuta zbog spazma mišida. U
njih se ubrajaju i postularne skolioze – nepravilno ili skoliotično držanje
- točnu lokalizaciju skolioze određujemo prema vrhu (apexu) zavoja: pa postoje
cervikalne, cervikotorakalne, torakalne, torakolumbalne, lumbalne i lumbosakralne
- apikalni kralježak – po njemu se određuje skolioza jer je on najjače rotiran i
najduadljeniji od vertikalne osoovine trupa kralješka
- sve se skolioue pojavljuju i progrediraju u tijeku razvojnog doba
- idiopatske skolioze se pojavljuju u tijeku razvoja čovjeka – imao infantilne, juvenilne i
13
adolescentne
- u plkaniranju liječenje važno je odrediti kalendarsku i skeletnu dob – za nju nam služi
znak ilijakalnih apofiza smještenih uzduž ilijakalnih krista – Risserov znak (zrelost je
izražena numerički od 0 – 5)
- u dijagnostici – ispitati obiteljsku i osobnu anamnezu, gibometrija, mjerenje dužine
donjih ekstremiteta, ispitivanje balansa kralježnice, radiološki, prije operacije-mijeografija,
spirometrija, angiografija
Klinička slika: promatra se horizontalni položaj ramena, i zdjelice, balans trupa i položaj
lopatica, test pretklona – gleda se da li postoji rebrena grba, jedno rame je povišeno, lopatica
odstoji od trupa, jedna od ilijakalnih krista je položena kranijalnije, ako pri stajanju postoji
asimetrija ramena i lopatice – radi se o skoliotičnom držanju tj. postoji samo iskrivljenje bez
rotacije kralježnice, ako nema grbe pri testu pretklona – radi se o skoliotičnom držanju, ne o
skoliozi, mjesri se veličina grve – gobometrom – određuje se lokalizacija skolioze, rade se
funkcijske snimke kralježnice koji služe za procjenu fleksibilnosti – što je deformacija
fleksibilnija bolja je prognoza
IDIOPATSKE SKOLIOZE
- 70% svih skolioza, u doba su rasta, što se prije pojavi prognoza je lošija, slijedi brzinu
rasta djeteta, najjače progredira u tijeku infantilnog i pubertetskog rats, stagnira u
razdoblju od 5. – 10. godine („sretno doba“), nastupom koštane zrelosti progesija
prestaje

- etiološki čimbenici: genski faktori (učestalije u žena), metabolički (metabolizam
kolagena), biomehanički, faktor održavanja sustava ravnoteže (nistagmus je učestaliji
u skoliotičara), faktori konstitucionalne asimetrije (pretežno su desne), faktori rasta
(zamah u doba rasta)
- prognoza je lošija kod isipopastkih skolioza što je ona msještena kranijalnije i što se
14
prije pojavi u životu
- liječenje:fizkalna terapija, elektrostimulacija mišida, medicinska gimnastika, vježbe
jačanja, ortoze – steznici – ldominatno sredtvo za liječenje srednje teških skolioza,
Milwaukee – steznik kod visoke torakalne skolioze, TLSO-ortoze, polivalvularne
stenoze, Lyonski steznik, najintenzivnije nošenje steznika preporučuju se u vrijeme
puberteta, lumbalnim se skoliozama pridodaje posebna važnost jer se njezino
operacijsko ukočenje pokušava izbjedi, spondilodeza – ukočenje određenog dijela
kralježnice – izvodi se u korigiranom položaju deformacije. Najčešde idiopatske
skolioze operiraju u doba adolescencije, kod izuzetno izraženih skolioza (više od 100
stupnjeva) – skeletalna trakcija u trajanju od 3 – 4 tjedna. Radi se i resekcija gibusa-gibeketomija
- idiopatska deformacija uzrokuje rane degenerativne promjene kralježnice do teških
deformacija prsnog koša – cor pulmonale
- kod skolioza od 30 stupnjeva provodi se nadzor, od 30 – 50 stupnjeva daju se ortoze i
medicinska gimnastika, iznad 50 stupnjeva radi se OP
SKOLIOZE POZNATA UZROKA
- dijele se na prirođene, neuromuskularne i one vezane uz sistemske bolesti
- neliječene uzrokuju neurološke ispade te znatno teža oštedenja kardiorespiratorne
funkcije
- vezana je uz osnovnu bolest – neurofibroma, Marfanov sindrom, mišidnih distrofija
- rana dijagnstika i rano kirurško liječenje je najvažnije bez obzira na don bolesnika
PRIROĐENE SKOLIOZE
 kod djece ved pri rođenju, zbog klinastih kralježaka ili polukralježaka, izostanka
segmentacije diska i stvaranja koštanog bloka
 posljedica je asimetrični rast kralježnice
 operacija se izvodi na prvni znak skolioze bez obzira na dob bolesnika, preporučuje se
spndilodeza in situ bez vede korekcije deformacije
NEUROMUSKULARNE SKOLIOZE
 kod neuromuskularnih bolesti i paraliza kad dijete ostane u krevetu ili invalidskim
kolicima
 razvija se progresivna skolioza
 skolioza je rigidna, nastane pogoršanja pludne funkcije, sjedenje je otežano
 steznici su kontraindicirani zbog oslabljenje ventilacije
NEUROFIBROMATOZA
 razara kost, provalači se spinalnim kanalom i zahvada više segmenata kralježnice
 proširenje intervertebralnog foramena je patognomonično za neurofibrom
 izvodi se kombinirano liječenje prednje i stražnje kirirško liječenje
 konačno izliječenje nije mogude
MARFANOV SINDROM
 prepoznaje se po arahnodaktiliji, visoki rast, pectus carinatum, kardiovaskularne
anomalije i anomalije očnih leda

14. DEFORMACIJE
KRALJEŽNICE – KIFOZE
- kralježnica odrasla čovjeka ima fiziološku cervikalnu lordozu, torakalnu kifozum
15
lumablnu lordozu i sakralnu kifozu
- normalni stupnjevi zakrivljenosti torakalne kifoze su od 20 do 45 stupnjeva a
lumbalne lordoze od 40 – 60 stupnjeva
- o kifozi govorimo kada konveksitet torakalnog dijela kralježnice prema nazad prelazi
fiziološke granice
- torakalna kifoza nastaje zbog oštedenja prednjeg nosedeg stupa – trup kralježaka i
sve strukture ispred stražnjeg longitunidalnog ligamenta (prijlomi, tumori, uaple
infekcija, poremedena osifikacija), ili zbog oštedenja stražnjeg suspenzornog aparata
- vrh torakalne kifoze najvulnerabilniji je i tu faktori koji pojačavaju fleskiju a to je prije
svega gravitacija – najjače djeluju
- lordoza lumbalne kralježnice je samo kompenzacija torakalne kifoze ili kao
kompenzacija fleksorne kontrakture kukova
POSTURALNE KIFOZE – ne radi se o fiksiranome rigidnom deformitetu ved o anomaliji držanja
tijela tj. kifoza je fleksibilna i ispravlja se promjenom položaja tijela ili voljnom mišidnom
kontrakcijom
ADOLESCENTNA KIFOZA – krakterizirana je niže položenom torakalnom kifozom uz najčešde
radiološki vidljive klinaste kralješke
Kriteriji za ovaj oblik kifoze: nepravilne pokrovne ploče kralježaka, suženje intervertebralnih
prostora, prisutnost jednog ili više kralješka uklinjenih za 5 stupnjeva, povedanje torakalne
kifoze više od 40 stupnjeva
Klinički predvladava manje ili više izražena kifoza s pojačanom lumbalnom lordozom, bol se
javlja u predjelu kifoze ili susjdenih kompenzatornih kralježničnih lordoza
Radi se test pretklona, gleda se bolesnika sa strane, radiološka obrada, test reklinacije -
gleda se koliko se korigira kifotični kralježnični segment – bolesnik potpbusške i podigne
trup, na RTG-u se mjeri i kut klinaste deformacije kralježka na najizbočenijem mjestu –
apikalni kralježak
Liječenje kifoza: antikifotični steznici, kirurški se liječe oštrokutne kifoze zbog neuroloških
ispada
15. OZLIJEDE MENISKA
KOLJENA
- najčešde u mladih ljudi, praktički uvijek nastaju djelovanjem mehaničke traume
- zbog abnormalnih ili naglih pokreta budu pretisnuti ili napeti i nastaje ozlijeda njihove
fibrokartilaginozne supstancije ili njhovih hvatišta
- najčešda lezija je UZDUŽNI RAZDOR STRAŽNJEG SEGEMNTA MEDIJALNOG MENISKA
– nastaje pri flektiranom koljenu te uz rotaciju van i abdukciju potkoljenice uz snažnu
ekstenziju – tako kondili tibije i femura gniječe, te puca tkivo meniska. Za daljne

povedanje rupture dovoljna je normalna funkcija koljena jer pri fleksiji koljena
femoralni kondil za sobom povlači odlomljeni ulomak  tako postupno nastaje
MENISCUS BIPARTIUS – centralni dio može pasti u dubinu koljena i uzrokovati
BLOKADU KOLJENA. Menisk ima oblik drške za košaricu.
- KOD OZLIJEDE LATERALNOG MENISKA – istovjetne ozlijede no ovdje uz fleksiju
koljena, unutarnju rotaciju i addukciju (suprotno od medijalnog)
- UVIJEK JE BITAN ROTACIJSKI POLOŽAJ a zatim i NAGLA EKSTENZIJA
- Uz razdor medijalnog meniska – susredu se ozlijede medijalnog kolateralnog
ligamenta ili je ozlijeđena prednja ukrižena sveza
- to su tipične ozlijede nogometaša, atletičara i skijaša kojima je ekstremitet fiksiran za
16
podlogu
- Ciste meniska  najčešde na laterlanom meniksu, pri pokretima menisk puca
poprečno nasuprot cisti u obliku papiginog kljuna
DIJAGNOSTIKA: anamneza, rekonstruirati događaj – daje puno pdataka o mehanizmu.
BOL – intenzivna je i lokalizirana na stranu ozlijeđenog meniska, ako se uz bol osjeti
kidanje u koljenu dg. je gotovo sigurna
HEMARTROS – nakupljanje krvi i tekudine nakon ozlijede zbog oštedene kapsule ili
ligamenata
HIDROPS – u istom ili slijededem danu nakon ozlijede
BLOKADA ZGLOGA – ukliještenje otkinutog dijela meniska, koljeno u fleksiji od 10 – 40
stupnjeva, pri pokušaju ekstenzije javlja se elastičan otpor i jaka bol
Klinički testovi: Steinmann I (bol pri fleksiji te rotaciji prema unutra ili van) i II (pozitivan
je kad bol pri fleksiji putuje od sprijda prema straga), Apleyev test (distrakcijski i
kompresivni).
Radiografija koljena: kontarstna artrografija, MR, artroskopija.
Liječenje: reinsercija (šavovi na menisku), parcijalna meniscektomija, transplantacija
meniska.
DISKOIDNI MENISK = poremedaj razvoja meniska, gotovo su svi lateralni, glavna klinička
značajka je ŠKLJOCAJ pri pokretima koljena. Za dg./ artroskopija, MR, artrografija. Th./
kirurški – oblikovanje ili ekstripacija
16. OZLIJEDE LIGAMENATA
KOLJENA
- treba razlikovati svježe i zastarjele ozlijede
- treba razlokovati istegnude (distensio), djelomičan prekid (ruptura partialis), potpun
prekid (ruptura totalis)
- treba razlikovati da li se dogodila ozlijeda na distalnom ili na proksimalnom kraju
ligamenta ili u središnjem dijelu
- stabilnost koljena se određuje u tri ravnine – sagitalna = pomak tibije naprijed ili
nazad, u frontalnoj ravnini = u smislu patološke adukcije ili abdukcije potkoljenice, u
horizontalnoj ravnini = rotatorne nestabilnosti koljena
- sve promjene ukriženih sveza uzrokuju poremedaj rotacije u koljenu
- za pasivnu stabilnost koljena odgovorna je čahura, aktivni stabilizatori koljena su
mišidi, menisci su dinamične zglobne čašice

OZLJEDE MEDIJALNOG KOLATERALNOG LIGAMENTA
- česte su uz ozljede meniska, prednje ukrižene sveze, traumatski sinovitis
- medijalni kolateralni ligament se ozlijeđuje prekomjernom abdukcijom potkoljenice
pri ekstendiranom koljenu ili pri rotaciji u koljenu uz laganu fleksiju i abdukciju
potkoljenice
- rotacija natkoljenice prma van uz fiksiranu potkoljenicu  parcijalne ozlijede, pri
17
skijanju
- totalna ruptura – udružena je s ozljedom prednjeg ukriženog ligamenta, s ozljedama
stražnje čahure, rupturom medijalnog meniska
- bol se pjavi u času ozlijede, pa se smanji, pa se ponovno poveda
- pzlijeda bez rupture čahure  nastaje hemartros, a ako postoji ruptura  drenira se
u okolno periatrikularno tkivo, na medijalnoj strani koljena kasnije se pojavljuju
ekhimoze
- koljeno se nalazi u položaju lagane fleksije i ne može se ekstendirati  zaštitini
položaj koljena, nije blokada koljena
- osjletljivost na palpaciju duž ligamenta
- na konačnu dijagnozu je pozitivan znak „žabljih usta“ tj. mogudnost abdukcije
potkoljenice uz fleksiju koljena
- pri dsitenzijama i parcijalnim rupturama – bol lokalizirana na femoralnom hvatištu,
osjetljivost na palpaciju na kondilu femura, pri abdukciji koljena se izaziva bolnost
- pri potpunoj rupturi koljena radiografija de pokazati da se zglob otvorio s medijalne
strane
Liječenje: dsitenzija – mirovanje i analgetici, oblozi i potom fizikalna terapija (jačanje
kvadricepsa), kod parcijalnih ruptura – imobilizacija 4 – 6 tjedana u ortozama s mogudom
fleksijom i esktenzijom koljena, kod totalne rupture – imobilizacija 6 tjedana, a potom još 6
tjedana ograničiti opteredenja uz kineziterapiju
Kod neprikladnog liječenja javlja se komplikacija  Morbus Stieda –Pelegrini –
paraartikularna kalcifikacija i osifikacija koljenskog zgloba, posttraumatsko je taloženje
vapna, 3 – 5 tjedana nakon ozljede nastaju nejasne smetnje i bolu u području medijalnog
kondila femura, ograniči se fleksija koljena. Liječi se konzervativno – imobilizacijom i
kineziterapijom, infiltracija anestetika s kortidima ili kirurški – kad se tek kalcifikat potpuno
„dozrije“
OZLJEDA LATERALNOG KOLATERALNOG LIGAMENTA
- nisu ttoliko podložene ozljedama
- najčešde su ozlijede kod skijanja i kod udara auta u visini koljena, na jednom koljenu
se ozljedi medijalni a na drugom lateralni kolateralni ligament
- njega zaštiduju hvatišta ilijotibijalnog traktusa i biceps femoris kao i adukcijski pritisak
druge noge
- najčešde puca na distalnom havtištu na fibuli često s ozljedama n.peroneusa
communisa
- liječi se kirirški uz eksploraciju peronealnog živca
OZLJEDE PREDNJE UKRIŽENE SVEZE
- izolirane ozljede nastaju kod nagle i snažne hiperekstenzije koljena i pri izravnu
udarcu u femoralne kondile pri flektiranom koljenu i fiksiranoj tibiji uz pomak femura
straga

- ozljede s abdukcijom i rotacijom u koljenu  složene ozljede  medijalnog
kolateralnog ligamenta, prednje ukrižene sveze i medijalnog meniska  ZLOKOBNI
TRIJAS
Klinička slika: hemartros, zaštitini spazam mišida, nekad pri ispitivanju treba aspirirati zglobni
sadržaj i u anesteziji dobiti pozitivan „simptom prednje ladice“  on je pogotovo izražen
kada imamo i ozljedu medijalne kolateralne sveze, pouzdaniji je Lachmanov test
RTG: radiografija se radi da se vidi da li postoji avulzija interkondilarne eminencije
Liječenje: kod udrudenih svza: kirurško liejčenje – primarna reparacija svih ozljeda, uz
primarnu plastiku sveze. Kod izolirane ozlijede: konzervativno – jačanje kvadricepsa i koljenig
fleksora ili de se odmah poduzeti kirurško liječenje – kod ljudi do 40 godina i kod sportaša –
kirurški. Plastika prednje ukrižene sveze  dio ligamenata patele ili tetive semitendinozusa i
gracilisa
OZLJEDA STRAŽNJE UKRIŽENE SVEZE
- najčešde je udruženasa stražnjom rupturom zglobne čahure
- nastaje kada pri flektiranom koljenu sila djeluje na kondile tibije od sprijeda prema
straga udar koljena u automobilu u komandnu ploču
- najčešde avulzija s komadidima kosti na tibiji – vidi se radiografski
- ako se predvidi ozljeda – simptomi jače nestabilnostimogu se vidjeti nakon dvije
18
godine
Dijagnoza: simptom stražnje ladice – pad potkoljenice prma straga , ovaj test nije često
mogude izvoditi zbog bolova i mišidnog spazma – radi se uz primjenu anestezije ili kasnije,
mogude je izvesti hiperekstenziju koljena, MRI
Liječenje: jačanje kvadricespa, plastika ligamenta
17. GONARTHROSIS
- česta u osoba starijih od 50 godina
- najčešde u koljenskom zglobu i kuku
- učestalija je u žena
- od opdih uzroka najčešdi su metabolički i hormonalni poremedaji, od lokalnih
poremedeni statički odnosi (X ili O koljeno), funkcionalna preopteredenja, pretjerana
tjelesna težina, ozlijede i upalni procesi
SIMPTOMI: ukrudenost koljena (popusti nakon hodanja), umor i bol, hipotonija kvadricepsa
uz smanjenu ekstenziju koljena, krepitacije pri pokretu, kasnije u odmaklom stadiju atrofija
kvadricepsa, jača kontraktura i bolnost pri pokretanju. U stadiju egzezerbacije hidrops i
hipertermija koljena.
RTG: pokazuje rubne osteofite, suženu pukotinu zgloba, subhondralnu sklerozaciju i
degenerativne ciste
LIJEČENJE: po mogudnosti KAUZALNO – korektivnom osteotomijom ispraviti poremedene
mehaničke odnose (izrezivanjem klina medijalno ili lateralno, ovisno da li je genu valgum ili
varum. Aloartroplastika – endoproteze, cementne, bescementne. Artrodeza – uporaba
vanjskih fiksatora kod neuspjeha endoproteze). KONZERVATIVNO – redukcijska dijeta,
izbjegavanje hodati po stubama i strminama, bol liječiti odmorom, češde vježbe ektenzije
koljena. MEDIKAMENTNO – NSAID, kortidi intraartikularno. FIZIKALNA TERAPIJA –
dijatermija, elektroanalgezija, kineziterapija (statitičke i dinamičke vježbe kvadricepsa, vježbe
bez opteredenja – bitno je da se postigne potpuna ekstenzija koljena), KIRURŠKO –

PALIJATIVNO: kod ljudi u mlađoj životnoj dobi, kada nije mogud vedi kirurški zahvat, za
smanjenje boli i poboljšanje funkcije – toaleta zgloba – artroskopski,
18. KANALIKULARNI
SINDROMI (OPDENITO)
19. PRIROĐENI PES
EKVINOVARUS
- nastaje in utero, pravi uzrok je nepoznat
- dolazi do patoloških pomaka u zglobovima, kontraktura, mekih tkiva i zglobnih čahura
- gležanj i kalkaneus je u ekvinusu, prednji dio stopala u aduktusu u varusu, peta u
19
inverziji/varusu
- nakon prohodanja prisutna je kvausna deformacija (udubljeno stopalo) i unutarnja
rotacija distalnog dijela potkoljenice
- češda je pojava na desnom stopalu
Etiologija: oštedenje, bolest živaca i mišida može uzrokovati PEV, zatim zastoj u razvoju
stopala i oštedenje zametnog epitela, od egzogenih uzroka – smanjenje amnijske tekudine –
povedane mehaničke sile in utero, da bi endogeni i egozgeni uzroci djelovali mora biti i
nasljedna predsipozicija – multifaktorsko djelovanje
Klasifikacija:
Malpozicijski – lakši oblik, nisu izražene čvrste kontrakture, mogude ga je ozliječiti
konzervativnim postupcima
Deformacijski – teži oblik, uz kontrakture i subluksacije zglobova, gotovo uvijek se liječi
kirurški
Teratološki – najteži oblik, stopala su kratka i manja, kontakture su izrazito čvrste, kirurško
liječenje je uvijek potrebno
Klinička slika: stopalo je uvijek krade, hipotrofija mišida potkoljenice, stoplalo u ekvinusnom
položaju, na koži iznad pripoja Ahilove teteive na tuber kalkaneusu – jedna duboka brazda,
cijelo stopalo je u inverziji (varus), plantarni dio stopala usmjeren je medijalno, prednji dio
stopala je aduciran, lateralni dio stopala ima konveksan oblik, pokreti su stopalu su
ograničeni u svim smjerovima, kada dijete prohoda, defromacija postaje izrazitija, hod po
vanjskom rubu stopala, boli se ponavljaju tek nakon nekoliko godina
Dijagnoza: na temelju kliničke slike, u teratološkim oblicima – uvijek pronadi popratne
deformacije, standardne RTG snimke
Liječenje: odmah nakon rođenja, u početku je konzervativno – nakon 4 mj. – i kirurško
liječenje. Konzervativno – pasivne korektivne vježbe (istezanje skradenih tetiva) + primjena
lijepljivih trakica. Uspravlja se po redu – prvo aduktus, pa varus i tek onda ekvinus – nikako
drugačije. Liječi se i sadrenim korektivnim čizmama u bolesnika starijih od 6 tjedana, ortoze
za stopalo. Kirurško – opuštanje mekih tetiva stopala, repozicija zglobova, fiksacija žicama,
produženje Ahilove tetive, pratiti bolesnika do završetka rasta

20. SPUŠTENO (RAVNO)
STOPALO i BIOMEHANIKA
STOPALA
Najčešda deformacija stopala, gubitak normalnih fizioloških svodova, uz valgozitet stražnjeg
dijela stopala. Najčešde je uzrokovan statički.
Prvi znak funkcionalnog popuštanja jest valgozitet pete, obično simetričan (vidi se
pormatranjem bolesnika sa strane leđa). Pogledati obudu – pri valgozitet troši se unutrašnji
rub pete. Plantogram – dobivaju se karaktersitični otisci. Nasatje bol zbog prejake koštane
kompresije ili zbog rastezanja čahure i sveza. Karakteristična bolna mjesta su: predio talusa,
navikularne i klinastih kostiju, obaju maleola i talokruralni zglob, bolovi duž potkoljenice, na
natkoljenicama, predni dio stopala, bol u kukovima i sakroilijačnim zglobovima, mialgije
glutealne i lumbalne regije. Sve promijene nestaju korekcijom pomodu uloška. Boli su najjače
u početnim stadijima stvaranja ravnog stopala. Liječenje: ortopedskim ulošcima sa ili bez
metatarzalnih jastučida koji rekonstruira poprečni svod, fizikalna terapija
21. HALLUX VALGUS
- najčešda deformacija stopala, češda u žena (10:1)
- razlikujemo statički, upalni, prirođeni, i posttraumatski
- češde se nalazi u civiliziranoj populaciji stanovništva, češde u 4. desetljedu
- ne postoji etiološki čimbenik nego predisponirajudi čimbenici (endogeni –
anatamoske varijacije, naslijeđe i egzogeni – nefiziološka obuda, dugo stajanje i dr.)
20
Karakteriziran je:
- valgusnim položajem palca
- povedanim intermetatarzalnim kutom
- pseudoegzostozom, burzitisom u području medijalne strane glavice I. metatarzalne
kosti
- unutrašnjom rotacijom palca
Pojavi se u adolesenciji i progresivno je. Stopalni svodovi popuštaju zbog nerazmjera snage
stopala i opteredenja, prednji dio stopala se lepezasto proširi (metatarzus latus). Prva
metatarzalna kost ide u adukciju a palac u abdukciju. Natsaje subluksacija u
metatarzofalangealnom zglobu. Burza u tom zglobu se često upali (a često se i ugnoji).
U izraženijim slučajevima palac potiskuje susjedni prst prema lateralno, preko ili češde ispod
njega. Poslije se javljaju ATROTIČNE promjene u bazalnom zglobu palca (osteofiti, skleroza,
ciste). Pojavljuje bol u zglobu, burzitisi i metatarzalgija  rezultira otežanim stajanjem,
hodanjem i nošenjem obude.
RTG DG./ ap i laterolateralna snimka
PROFILAKSA: kao i profilaksa kod ravnog stopala
LIJEČENJE: KONZERVATIVNO: ulošci s metatarzalnim povišenjem, vježbe stopala (u poč.
stadijima) - time se smanjuje pogoršanje, ne postiže se izliječenje. KIRURŠKO: Osteotomija

(proksimalne falange, 1. metatartalne kosti ili kuneiformne kosti), zahvati na mekim tkivima,
artroplastika, aloartroplastika, artrodeza  nakon operacije nositi ortopedske uloške
22. HALLUX RIGIDUS
Karakteriziran artrotskim promjenama u I. metatarzofalangealnom zglobu, uz bol i
ograničenu dorzalnu fleksiju ali očuvanu plantarnu fleksiju palca.
Mikrotrauma ima odgovarajudu ulogu u nastanku degenerativnog procesa na bazalnom
zglobu palca  to je SEKUNDARNI hallux rigidus, karakteriziran kod odraslih. Kod odraslih uz
bol je prisutna ukočenost bazalnog zgloba palca, egzostoza s bursitisom u području glave I.
metatarzalne kosti.
Kod mladih - PRIMARNI hallux rigidus zbog poremedene osifikacije glavice I. meatarzalne
kosti (zbog aseptične nekroze ili enhondralne dizostoze). Karakteriziran je intermitentnim
bolovima (pri hodu i visokoj peti se pojačavaju).
KLINIKA: ispruženi palac sa zadebljanim I. metatarzofalangelanim zglobom, reducirana
dorzalna fleksija, plantarna očuvana. Pacijenti zbog bolova hodaju po vanjskom rubu stopala.
RTG: osteofiti i egozostoze na glavi I. MT kosti, suženje zglobne pukotine, skleroza, ciste
DIF.DG./ urični artritis, reumatska upala, tuberkuloza
TH./ konzervativno i kirurško
23. METATARZALGIJA
Sindrom karakteriziran: bolima u području metatarzusa
3 skupine uzročnika koji je mogu uzrokovati:
1. OPDA BOLEST S LOKALIZACIJOM NA STOPALAU (upalna – RA, TBC, metabolična –
ulozi, dijabetes, neurogena – polineuropatija, neurovegetativna – Sudeckov sindrom,
vaskularna)
2. LOKALIZIRANE BOLESTI SAMOG METATARZUSA (neurinom, traumatska i
posttraumatska stanja, upalna i postupalna stanja, tumori)
3. BIOMEHANIČKE PROMJENE U PODRUČJU METATARZUSA – zbog preopteredenja –
21
najčešdi uzrok.
KLINIKA: bol u području metatarzusa i oteklina na njegovoj dorzalnoj strani
TH./ rješavanje temeljnog uzroka, kirurški, ulošci, fizikalna terapija
24. FASCITIS PLANTARIS i
CALCAR CALCANEI
Bol na prednjem dijelu plantarne strane pete, uzrokavana plantarnim fascitisom sa ili bez
kalkar kalkaneusom. Nastaje zbog natezanja plantarne fascije pri spuštenim stopalima i
prevelikog opteredenja zbog podražajne upale. Promijene su česte kod sportaša i češde je
kod žena.
KLINIKA: bol pri prvim koracima nakon jutarnjeg ustajanja, smanjuje se pa se pojačava kod
hodanja i stajanja.
RTG: CALCAR CALCANEI – na profilnoj snimci pete (izbočenje u obliku kljuna na hvatištu
plantarne aponeuroze ili kratkih fleksora na kalkaneusu)

TH:/ ulošci, fizikalna terapija, rasteredenje, lokalno anestetik s kortidima, rijetko kirurški
25. SPUŠTENA STOPALA u
DJEČJOJ DOBI
Treba razlokavti fleksibilne „spuštene“ svodove stopala od onih patoloških koji trebaju
ortopedsko liječenje. Fleksibilno „spušteno“ stopalo – stanje kada u opteredenju stopalo
dolazi u položaj pronacije uz valgus pete, abdukciju prednjeg dijela stopala i gubitak
medijalnog uzdužnog svoda. Uz to može biti skraden i m. triceps surae uz kompenzatorno
povedanu pokretljivost zglobova distalno od gležnja. Uzdužni svod se ponovno oblikuje pri
aktivnom odizanju na prste ili kada se ukloni opteredenje.
KLINIKA: stopalo novorođenčeta i dojenčeta nema medijalnog uzdužnog svoda, masno
potkožno tkivo je obilnije.
Uz fleksibilno stopalo postoji i hiperekstenzija lakta veča od 10 stupnjeva, pasivna apozicija
palca šake, hiperekstenzija malog prsta šake za više od 90 stupnjeva, hiperekstenzija koljena
više od 10 stupnjeva, fleksija trupa prema naprijed tako da dlanovi lako počivaju na tlu 
poitivan nalaz u 3 ili više para zglobova = HIPERLAKSITET ZGLOBOVA
U novorođenčadi i PES KALKANEOVALGUS – označena izražena dorzalna fleksija stopala –
inače normalna do 45 stupnjeva (on se uz vježbe ili spontano ispravlja)
U djece predškolske dobi fleksibilno oblik stopala se postupno gubi (uzroci: poboljšanje
ravnoteže i bolja motorika distalnih mišida, hiperlaksitet (normalan od 2 do 3 godine),
ubrzano okoštavanje hrskavičnih dijelova stopala)
U adolescenata bolno spušteno stopalo – upuduje na mogudi rigidni oblik
U dobi od 2 – 3 godine – PES EXCAVATUS (izraženi uzdužni svod stopala) je neuobičajena
pojava (iziskuje pažljvi pregled i isključivanje neuromuskularnih bolesti).
Testovi: plantogram, test ekstenzije palca
TH./ fleksibilan oblik spuštenog stopala je uobičajen i normalan nalaz u dječjoj dobi. U djece
postoje dvije okolnosti kada je indicirano liječenje: bolovi u stopalima i u listovima i kada je
ošteduje unutrašnji rub cipele  ulošci i istezanje skradenog tricepsa surae
DIF.DG./ bolova u stoaplima i listovima: leukemija i kronični juvenilni artritis
26. PSEUDOARTROZA
SKAFOIDNE KOSTI
Prijelom skafodine kosti (jako čest, odmah iza prijeloma radijusa), u mladih i srednjih dobnih
skupina. U velikom postotku završava razvojem pseudoartroze u velikom postotku.
Razlog nastanka pseudoartroze: previđen prijelom
Mehanizam ozlijede: pad na ispruženu ruku, često dorzalno hiperflektiranim ručnim zglobom
– rezultira bolovima, poredenom funkcijom i mogudom oteklinom.
RTG DG./ u 5 projekcija slikati, ako su sve slike negativne a postoji bol  staviti podlaktičnu
longetu s uključenim palcem  nakon 2 tjedna ponoviti dijagnostiku (ako je postojao vidjet
de se prijelom zbog resorpcije rubova)
22

Kada se prijelom dijagnosticira: konzervativno ili kiruruško liječenje ovisno o riziku
(povedani rizici: nestabilan prijelom, prijelomna pukotina položena pod manjim kutom u
odnosu na os podlaktice, vrlo mali proksimalni fragmenti, prijelomi s oštedenjem cirkulacije
koji se očituju zgušnjavanjem mineraliziranog sadržaja u ishemičnom dijlu kosti te prijelomi
koji nisu nikad liječeni)
Ako nakon 4 – 6 mj. kost ne sraste to nazivamo PSEUDOARTROZOM i liječi se kirurški.
Najčešde se radi osteosinteza skafoida s palmarnim pristupom s pomodu autotransplantata iz
ilijačne kosti (Matti-Russeu) – imobilizacija traje 4 mjeseca ili modificirana metoda uz
uporabu komprimiranog spongioznog dijela autotransplantata – puno krade trajanje
imobilizacije.
Liječenje treba započeti što prije radi zaustavljanja i napredovanja degenrativnih promijena u
skafoidoradijalnom, poslije i u radiokarpalnome zglobu – kako bi se uklonili simptomi (teža
dorzalna fleksija, bol, samnjivanje snage šake) – a ako su simptomi napredovali koristi se
parcijalna aloplastika skafoida, artrodeza ručnog zgloba
27. SINDROM KARPALNOG i
ULNARNOG (GUYONOVA)
KANALA
SINDROM KARPALNOG KANALA – komprimiranje n. medianusa u canalis carpi na palmarnoj
strani korijena šake. Kroz kanal prolaze sve tetive fleksora prstiju zajedno sa n.medianus.
Koštanu stijenku čine ossa carpi i one tvore žlijeb kojeg široka detvrtasta sveza retinaculum
flexorum pretvara u kanal. Mehanički pritisak najčešde zbog posttraumatskih kompresija ili
anomalija. Klinički: smetnje u senzibilnosti, hipostezija na palčanim distalnim falangama, te
na 2. 3. i na radijalnoj polovici 4. prsta, može idi do potpune anestezije, trofičke i ulcerozne
promijene na jagodicama, katkad hipestezija, parestezije, bol je izražena nodu, motoričke
smetnje u bolesnika sa jakom kompresijom, smetnje motiliteta (nesigurnost u hvatanju
predmeta), hipotrofija tenarnih mišida, atrofija mišida – kod uznapredovale bolesti –
majminska šaka. Dijagnoza: na onsovi simptomatologije i testova kao Tinelov test (pozitivan
je kada se vrši perkusija iznad retinakuluma flexorum te se pojave bol i parestezije), Phalenov
test, Wormserov test. Liječenje: ako stoji neka endokrina bolest ili hematološka nju liječiti,
ozbjegavati traume, imobilizacija longetom, lokalna aplikacija kortida. Longeta se nosi 3
tjedna a zatim samo nodu još 3 tjedna. Kirurška dekompresija – presjecanje retinakuluma
fleksorum.
SINDROM GUYONOVA KANALA – kompresija ulnarisa u Guyonovu kanalu – smješten je
ispred karpalnog kanala na ulnarnoj strani korijena šake. Klinički: bol, utrnulost, mravinjanje,
boli koji se mogu širiti i u rame, smetnje motiliteta, atrofija hipotenara. Liječenje:
izbjegavanje traume, imobilizacija, lokalno anestetici i kortidi, kirurški – discizija kanala.
23

28. JUVENILNE
OSTEOHONDROZE
- to su poremedaji u normalnom razvoju sekundarnih žarišta osifikacije u dječijoj i
24
adolescentnoj dobi
- pojavljuju se na jednoj lokalizaciji i ograničeno traje
- sekundarna središta osifikacije obično se nalaze na krajevima dugih kostiju
- nazočnost ili odsutnost sekundarnog središta osifikacije distalnog dijela femura
upuduje na zrelost odnosno nezrelost novorođenčeta – prematurus
- sekundarna središta osifikacije spajaju se s primarnima sve do pune koštane zrelosti
- sekundarno središte je pokriveno zglobnom hrskavicom i služi kao zglobna površina ili
kao hvatište ligamenata i tetiva i nije pokriveno hrskavicom
- smatra se da se poremedaj u normalnome razvoju može pojaviti na svim mjestima
gdje se zbiva enhondralna osifikacija
Klasifikacija osteohondroza
Zglobne osteohondroze – primarne i sekundarne (Legg-Calve Perthesova bolest – glava
bedrene kosti, Koehlerova bolest – čunjasta kost)
Izvanzglobne osteohondroze – na hvatištima ligamenata (tuberositas tibiae) i na mjestima
pritiska i vlaka (calcaneus)
Osteohondroze ploče rasta – duge kosti (Blountova bolest), kralježci (Scheuermannova
bolest)
Patomehanizam nastanka i razvoja: početak simptoma upuduje na traumatsku (mehaničku)
podlogu u nastanku bolesti, smatra se da i konstitucijski i čimbenici nasljeđa kao i lokalne
anatomske posebnosti uzrokuju vulnerabilnost određenog područja koje je potom podložno
djelovanju vlačnih i tlačnih sila.
Klinička slika: bol, oteklina, ograničena funkcija bolesnog dijela lokomotornog sustava,
mogže imati spor i postupan ili nagao tijek
RTG + UZV + Scintigrafija  za potvrdu bolesti
Liječenje: smanjiti bol, vratiti izgubljenu funkciju, sprečavanje deformacije, različite
imobilizacijsko-rasteretne ortoze, korektivne osteotomije
29. ACHONDROPLASIA
Incidencija: 1 / 25 000 – 40 000
Nasljeđivanje: AD, a u 80 – 90% bolesnika – spontana mutacija
Patomehanizam: poremedena enhondralna osifikacija, periostalna osifikacija je očuvana.
Poremedaj je na ploči rasta u zoni proliferacije hrskavičnih stanica – manjkava je zgog
genskog poremedaja
Klinička slika: klinički izražena ved pri rođenju – u potpunosti se očituje za vrijeme 1. godine,
novorođenački izgled je promijenjen u opsegu glave – povedan opseg, prominentan fronatlni
dio, udubljen korijen nosa, srednje lice je hipoplastično, mandubula je izbočena, uz nisak
rast, disproporcija trupa i udova, udovi su skradeni u proksimalnim dijelovima, povedan je
broj kožnih nabora na prox. udovima, vršci prstiju jedva dopsiju do velikog tohantera u

uspravnom stavu, hipotonija mišida, kada počme sjediti – razvije se torakolumbalna kifoza,
pojačana lumbalna lordoza, visina tijela u zrelijoj dobi nikad ne pralzi 130 cm.
RTG: slika lubanje u profilnoj projekciji – skradenje u području baze lubanje uz promineciju
frontalnih i okcipitalnih regija, RTG TL-kralježnice – suženje razmaka između pedikla, profilna
slika upuduje na kifozu u području TL-prijelaza, kifoza se ispravlja kada počme hodati, RTG
zdjelice – četvrtasti oblik krila zdjelične kosti, vodoravno usmjerenje krova acetabula, duge
su kosti proširene
Ortopedski problemi: neurološki ispadi – zbog suženja prostora za medulu u području
foramena magnuma, vratne i lumbalne kraljednice i zbog progresivne TL-kifoze, varusna
deformacija potkoljenice, varus tibije – korektivnom osteotomijom se ispravlja
Ostali problemi: česta sklonost upalama srednjeg uha, respiracijske tegobe – mali prsni koš
30. OSTEOGENESIS
IMPERFECTA
Za OI karakterističan je nalaz plavih bjeloočnica, dentinogenesis imperfecta (DI), rana pojava
oštedenja sluha, opda slabost zglobova. Očituje se na koži, zubima, ušima, očima, krvnim
žilama a najizrazitije na SUSTAVU ZA KRETANJE.
Bolest ima podlogu u molekularnom defektu izraženom u abnromalnosti kolagena TIP 1 pa
se stvara kost s tankim kortikalisom i manjkom spužvaste kosti
Incidencija: 1 / 25000 živorođene djece
Klasifikacija po Sillenceu: TIP I: plave bjeloočnice, lomljivost kostiju uzražena nakon rođenja
(sa ili bez DI) – nasljeđuje se AD. TIP II: Letalni perinatusni oblik – prijelomi in utero, plave
bjeloočnice. Nasljeđuje se AR. TIP III: progresivni deformirajudi oblik – prijelomi in utero i
prije prohoda djeteta, bijele bijeloočnice, nasljeđuje se AR. TIP IV: bijele bijeloočnice,
lomljivost je izrazitija nego li u TIP I, sa ili bez DI nasljeđuje se AD.
KLINIKA: trokutasto lice, plave bijeloočnice, promijene na zubima, mišidi hipotonični, opdi
laksitet zglobova, modrice nakon trume, spontani prijelomi kostiju s deformacijama na
femuru i tibiji, ponavljani prijelomi. Deformacije nastaju zbog savijanja na mjestu kalusa za
vrijeme imobilizacije. Niska tjelesna visina, nagluhost tjekom života.
LIJEČENJE: što krada imobilizacija, prevenirati nove prijelome, rabe se udlage/ortoze po
mjeri, fizikalna terapija, cilj je smanjiti broj prijeloma i očivati samostalno kretanje bolesnika,
kirurško liječenje samo kod ispravljanja deformiteta.
31. PRIROĐENI KRIVI VRAT
- nagnut položaj glave i ograničena pokretljivost vrata u novorođenčeta označuje
25
prirođeni mišidni krivi vrat
- alazi se kontraktura i oteklina sternokleidomastoideusa
- češda je u djece rođene na zadak
- uzrok je multifaktorski: traumatski (pri rođenju), naljedno
Klinička slika: dijete drži glavu nagnutu na jednu stranu i rotiranu na suprotnu, ograničena
pokretljivost glave (rotacija) na bolesnu stranu, plagiocefalija postaje poslije uočljiva tj.
asimetrija stražnjeg dijela glave, staržnji dio glave je zaležan (spljošten) na zdravoj strani,
skraden je i napet sternokleidomastoidni mišid vidljiv pod kožom, u djece u odbi nakon

nakon tri mjeseca – asimetrija lica koja postaje sve izraženija (bolesna strana lica je zaostala
u razvoju), u starije i neliječene djece se vidi – skolioza vratne i prsne kralježnice.
Dif.dg./ koštane prirođene anomalije vratne kralježnice – Klippel-Feilov sindrom, traimatske
promjene vratne kralježnice, upalne bolesti – limfadenitis vrata, teške angine, parotitis,
bolesnici s okularnom disfunkcijom.
Malpozicijski tortikolis – u djece do tri mjeseca bez znakova oštedenja
sternokleidomastoideusa, liječi se vježbama, gumenim ovratnikom, korekcijom položaja
glave
Liječenje: u djetetovoj dobi prije godine dana – konzervativno – vježbama rotacije i istezanja
mišida, korekcija položaja glave, korekcija položaja jastukom, šanzov ovratnik
u djetetovoj dobi nakon godine dana – kirurški – tenotomija sterno-klavikularnog hvatišta,
nekad je potrebno i bipolarno opuštanje mišida tj. i mastodino hvatište prerezati,
postopertaivno šancov ovratnik ili minerva
U djece s tortikolisom napraviti i RTG kukova – imaju ved tendenciju da imaju i displaziju
kukova
32. EPICONDYLITIS HUMERI
- entezitis u predjelu lakta
- pojavljuje se na polazištu caput commune ekstenzora šake i prstiju na lateralnom
epikondilu humerusa (lateralni epikondilitis) odnosno na polazištu fleksora na
medijalnom epikondilu (medijalni ili ulnarni epikondilitis)
- češdi je lateralni, oboljelli su češde u srednjim godinama, više na desnoj ruci, glavni
uzrok j e kronični podražaj hvatišta mišida  bolest se zove i TENISKI LAKAT
- profesionalna je bolest sportaša, daktilografa, zidara, postolara, kirurga...
KLINIKA: bol koja je jača pri jačem naprezanju muskulature, ograničena potpuna ekstenzija
lakta, palpatorna osijetljivost, bol u medijalnom ili lateralnom epikondilu pri pasivnom
otporu fleksiji ili ekstenziji u ručnom zglobu
LIJEČENJE: odmor, NSAID (maximalne doze), nakon dva tjedna i poboljšanja – vježbe
istezanja i jačanja mišida, zabranjen teži fizički rad i športske aktivnosti (6 – 8 tjedana),
vježbati i stavljati led prije napora, u najranijem stadiju anestetici s kortidima, ako ništa ne
pomaže – kirurški (disekcija hvatišta i ablacija epikondila)
33. DEGENERATIVNE
BOLESTI LAKTA i BURSITIS
OLECRANII
Degenerativne bolesti lakta
Uzrok sekundarnih artroza: taruma, uapla i druga zglobna oštedenja. Češde u muškaraca, više
oboli desni lakat.
Etiologija artroze: neuravnoteženost između funkcija i otpornosti zglobnog tkiva – Mehanički
patogenetski proces je najvažniji čimbenik te bolesti.
26

Klinički znakove artroze: ograničena pokretljivost – fleksije i ekstenzije, škripanje u zglobu,
bolna osjetljivost na pritisak rubova zglobnog tijela, oteklina, mišidna atrofija
Liječenje: ukloniti etiološke uzroke, kod dekompenziranih oblika – imobilizacija uz
simptomtasko liječenje, statičke vježbe mišidja. U kompenzatornom stadiju –
medikamentno, uz fizioterapiju i balneoterapiju, lokalno anestetici i kortidi, toaleta zgloba,
aloatrtoplastika ili artrodeza u težim slučajevima
Bursitis olecranii
podraživanje olekranona – kronične upale burze, studentski lakat – zbog stalnog oslanjanja
na lakat. Može se inficirati – sadržaj burze se zagnoji. Kod kronični recidivirajudih podražaja –
na hvatištu tetive tricepsa se formira trnasta egzostoza – CALVAR OLECRANI. Liječenje:
kortidi kod neupalnog burzitisa, kod recidivirajudih oblika - kirurški
34. KREPITIRAJUDI i
STENOZIRAJUDI
TENOSINOVITIS u
PODRUČJU PODLAKTICE i
PRSTIJU
Krepitirajudi tenosinovitis – nakon pretjerane manualne aktivnosti u fleksornim i
ekstenzornim tetivama, česta lokacija je u području ručnog zgloba.
Bolesnik prvo flektira pa ekstendira sve prste – osjete se fine krepitacije s dorzalne i
proksimalne strane ručnog zgloba, katkad postoji i palpatorna bolnost.
Izliječenje se postiže: imobilizacijom ručnog zgloba longetom 3 tjedna.
Stenozirajudi tenosinovitis – ili škljocavi prsti, nastaje kao rezultat traumatiziranja fleksornih
tetiva i njihovih ovojnica na mjestu gdje prolaze ispod glavica metakarpalnih kostiju.
Tetiva se proširuje, pri ekstenziji zadebljanje putuje prma distalno te otežano ulazi ispod
prvog anularnog ligamenta. U početnom stadiju fleksija je slobodna, a ekstenzija je otežana
uz škljocaj koji je često bolan. U kasnijem stadiju – fleksija je također bolna ili neizvediva.
Liječenje: injiciranje kortida, ako ne nastupi izliječenje onda kirurški – uzdužna incicija prvog
anularnog ligamenta
35. HIGROM (GANGLION) U
PODRUČJU ŠAKE
- tumnoru slična tvorba, najčešde je na dorzumu šake, rijetko u djece, često u mladih
27
ljudi, češde u žena

- etiologija je nejasna: hernija tetivne ovojnice, zglobne čahure, degeneracija fibroznog
28
tkiva, mikrotraume
- histološki je vezivno tkivo sa mogudim zonama nekrotičnog tkiva, nije maligno
KLINIKA: oteklina, katkad bol, više smetnji čine manji ganglioni, tvrde je i elastične
konzistencije, punkcijom se dobiva želatinozna tvar.
TH./ kortidi lokalno, injiciranje sklerozirajudih sredstava, kirurško odstranjenje (nakon
recidiva)
36. DUPUYTRENOVA
KONTRAKTURA
-nastaje škvrčavanjem palmarne fascije i njenih tračaka i stvaranjem palmarnih čvorova 
rezultira FLEKSORNOM KONTRAKTUROM metakarpofalangealnih i prox. interfalangealnih
zglobova, najčešde MALOG PRSTA. U 95% je zahvaden dlan, češde u muških, u 2/3 obje šake,
češde je zahvadena dominatna šaka. Obiteljska anamneza je u 25% pozitivna, česta u
alkoholičara, dijabetičara i epileptičara. Bolest napreduje i širi se na okolne prste.
TH./ aponeurozektomija, sprječava recidiv i širenje, nakon OP elevacija šake i imobilizacija 2
tjedna.
37. POROĐAJNA KLJENUT
- oštedenje brahijalnog plexusa (zahvadeni korijeni C5,C6, nekad C7 (Erbova kljneut) te
C8 i Th1 (Klumpekova kljenut)
- totalna kljenut – zahvadeni su svi korijenovi od C5 – Th1
ERBOVA KLJENUT – gornja kljenur, nakon rođenja ili ubrzo poslijed, dijet ne upotrebljava
jednu ruku normalno. Paraliza  deltoideus i supraspinatusa  neizvediva ABDUKCIJA
Vanjski rotatori ramena su paralizirani, unutarnji su očuvani  ruka se nalazi u UNUTARNJOJ
ROTACIJI. Zbog paralize bicepsa  lakat je ekstendiran, podlaktica u pronaciji
Dijeci prijeti kontraktura ramena, ako ne dođe do brzog oporavka. Oporavak je unutar 5 mj.
bez liječenja.
LIJEČENJE: pasivne vježbe ramena, eksploracija brahijalnog plexusa (ako ne dođe do
oporavka unutar 3 mjeseca), opuštanje mekih česti prednjeg dijela ramena (kod aduktorne
kontrakture), korektivna derotativna osteotomija humerusa (u dobi od 7. do 8. god. – radi se
kod fiksne unutrašnje kontrakture), u kasnijoj životnoj dobi transfer ramenih mišida
KLUMPEKOVA KLJENUT – donja kljenut, mali mišidi šake i fleksori prstiju su paralizirani,
podlaktica je supinirana, ponekad uz Hornerov sindrom
TOTALNA KLJENUT – kljenut cijele ruke i ramena
38. RUPTURA ROTATORNE
MANŠETE RAMENA

39. PREDNJA NESTABILNOST
29
RAMENA
40. UKRUDENO RAME
- sindrom nejasne etiologije, karakterizira bol, ograničeni pokreti (aktivni i pasivni) u
glenohumeralnom zglobu
- češde se pojavljuje u dijabetičara
- oboljevaju bolesnici u dobi od 40 i 60 godina, bolesnici navode bezazelnu traumu
nakon koje se javljaju ograničeni pokreti, bol (osobito nodi) – pri ispitivanju
(pritiskom) bol na hvatištu deltoidnog mišida
RTG: smanjena gustoda kostiju (smanjena aktivnost!), smanjen volumen zglobne čahure, ne
prikazuje se aksilarni recesus
Oporavak – spontan, uz smanjenje boli i povedanje pokreta
TH: mirovanje, postupno uvoditi vježbe istezanja, NSAID
41. KALCIFICIRAJUDI
TENDINITIS RAMENA
- tendinitis rotatorne manšete, očituje se nakupljanjem kalcijeva hidroksiapatita u
području hvatišta tetiva za kost  nakon toga slijedi resorpcija kalcifakata i cijeljenje
tetive
- za vrijeme resorpcije  rame je izrazito bolno
- etiologija nepoznata, češde u žena, ruptura manšete je rijetka, parcijalna ruptura
posljedica je izbijanja kalcifikata na burzalnu stranu
- ima dva stadija: stadij formiranja kalcifikata - formativna faza i stadij u kojem dolazi
do resropcije kalcifikata – resorptivna faza
KLINIKA: bol za vrijeme resorptivne faze – drži ruku uz tijeolo jer ga jako boli (zbog
vaskularne proliferacije i porasta intratendinoznog tlaka), bol i lokalna osijetljivost kod
formativne faze (iradira područje hvatišta deltoidnog mišida, smanjenja pokretljivost ramena
(zbog boli), bolesnik ne leži na bolesnoj strani
RTG: depozit kalcija unutar tetive – najčešde tetive supraspinatusa, radi se AP slika u
unutrašnjoj i vanjskoj rotaciji i aksilarna projekcija – kalcifikat je unutar tetive i nije u dodiru
sa kosti
TH./ za vrijeme formativne faze - savkodnevne vježbe, injekcije kortida se izbjegavaju,
kirurško uklanjanje depozita, za vrijeme resoprtivne faze: punktiranje i lavaža depozita
(smanjuje se tlak pa tako i bolnost), istodobno se daju kortidi i nakon toga krioterapija.

42. SUBAKROMIJALNI
SINDROM SRAZA
- stanje u kojem nastaje kompresija rotatorne manšete i tetive bicepsa između velikog
tuberkula i korakoakromijalnog luka (akromion, akromioklavikularni zglob,
korakoakromijalni ligament, korakoidni nastavak)
ETIOLOGIJA: tetiva supraspinatusa prolazi ispod donjeg ruba akromiona i
akromioklavikularnog zgloba. KRITIČNA ZONA – nalazi se uz hvatište tetive supraspinatusa za
veliki tuberkul  zbog mirkotraume ili abnormalnosti korakoakromijalnog luka, na tom
mjestu nastaje RUPTURA TETIVE
3 STADIJA: I. STADIJ – edem i hemoragija (mladi ljudi, sportaši), II. STADIJ – fibroza i
tendinitis (burza se zadeblja i smanjuje se subakromijalni prostor) – kod ljudi od 25 – 40
godina, III. STADIJ – ruptura manšete, tetive bicepsa i koštani izdanci – nastaju daljnim
trošenjem
KLINIKA: bol pri kativnostima iznad razine ramena, javlja se nodu, bolesnika ne spava na
bolesnoj strani, nema lokalne bolne točke pri ispitivanju, unutrašnja rotacija i horizontalna
adukcija su ograničene, aktivna elevacija ruke je bolnija od pasivne, bol u svim trim stadijima
u fleksiji ruke od 60 – 120 stupnjeva, IMPINGMENT-ZNAK –  ako se nakon 10 ml lokalnog
anestetika subakromijalno može podidi ruka bez bolova test je pozitivan
TH./ u akutnoj fazi NSAID, izbjegavanje rada iznad ramena, vježbe istezanja, ne steroidi –
zbog atrofije tetiva, kod kronidnih bolesnika (duže od 6 mjeseci) – prednja akromioplastika
(resekcija korakoakromijalnog ligamenta, prednjeg dijela akromiona i subakromijalne burze)
– postiže se dekompresija subakromijalnog prostora
43. OZLIJEDE i OŠTEDENJA
TETIVE BICEPSA
- najčešdi uzrok tendinitisa bicepsa je sindrom sraza
- pri elevaciji i rotaciji tetiva je komprimirana između glave humerusa i karomijona te
30
korakoakromijalnog ligamneta
- primarni tendinitis se javlja kao posljedica trenja tetive unutar intertuberkularne
brazde – nastaje sinovijalna reakcija s oteklinom
- dio tetive u nutar brazde je stanjen i izlizan
- formiranje kosti i adhezija unutar brazde dodatno smanjuje prostor
KLINIKA: bol u prednjem dijelu ramena, javlja se nakon posla u kojem je ruka bila iznad
ramena, čuje se preskok tetive bicepsa pri rotaciji ruke. Kod rupture tetive bicepsa - bolesnik
se sjeda traume, unutar nekoliko dana pojavljuje se oteklina uz promjenu konture nadlaktice.
Lokalna osjetljivost u području intertuberjularne brazde. TEST FLEKSIJE RUKE – vrlo je
osijetljiv, isprudena ruka protiv otpora. SPEEDOV TEST – u području brazde bicepsa javlja se
bol. kod POTPUNE RUPTURE TETIVE – vidi se deformitet nadlaktice uz oslabljenu fleksiju
lakta u supinaciju podlaktice.
Radi se UZV, MR za dokazivanje

TH./ prednja akromiplastika – kod sekundarnog impingment tendinitisa, tenodeza bicepsa –
kod vedeg oštedenja tetive, NSAID i vježbe istezanja kod primarnog tendinitisa.
44. JUVENILNA KOŠTANA
31
CISTA
- u djece i adolescenata, smejšetena je u području METAFIZE a rastom putuje prema
DIJAFIZI. Teže liječenje onih cista uz ploču rasta a lakše je što su udaljenije od njih
- najčešde se nalazi u proximalnom humerusu i femuru kao osteolitičko područje
- oštro je ograničena od kortikalisa
- unutar nje su jasna septa i ispunjena je tekudinom (čista, žuta ili crvena)
- liječi se kiretažom i umetanjem koštanih transplantata, rutinski se uštrcavaju kortidi s
produženim djelovanjem
45. LEGG-CALVE-PERTHESOVA
BOLEST
- idiopatska djelomična ili poptpuna avaskularna nekroza epifize flvae bedrene kosti
- ova bolest ima ograničeno vrijeme trajanja
- češde se pojavljuje u dječaka, pravi uzrok bolesti je nepoznat
- teorija koja je prihvadena: najvjerojatnije je uzrok ponavljajuda ishemična akutna
oštedenja cirkulacije glave bedrene kosti, slabije anastomoze između krvnih žila
- druga terorija govori o poremedaju otjecanja venske krvi i povišenje tlaka unutar
kostiju
- djeca su nižeg rasta od vršnjaka, djeca imaju češde popratne anomalije kao ingvinalna
hernija i genitourinarne bolesti
Klasifikacija bolesti po Catterallu u 4 skupine:
1. skupina –samo prednji dio epifize
2. skupina – zahvadeno je 50% glave femura
3. skupina – do 75%
4. skupina – cijela glava je promijenjena
Prirodan tok ove bolesti traje 2 godine, pa prolazi kroz raziličite oblike: ishemična faza, faza
fragmentacije, faza reosifikacije
Klinička slika: najčešde u dobi od 6 – 7 godina, simptomi su nagli ili pstupni, bol u zglobu
kuka je potupna, bolesnik šepa zbog jačanja bolova (tjekom 14 dana), pozitivan je
Trendelenburgov znak, ograničena pokretljivost kuka – ograničena je unutrašnja rotacija i
abdukcija, nakon više tjedana trajanja bolesti – hipotrofija i atrofija natkoljeničnih mišida, a
nakon nekoliko mjeseci i hipotrofija glutealnih mišida, skradenje noge
Dijagnoza: bitna su 3 simptoma: postupna pojava boli u kuku i koljenu, ograničena
unutrašnja rotacija i abdukcija kuka i šepanje, potvrda dijagnoze – i trajanje simptoma 14
dana: RTG oba kuka u AP i aksijalnoj projekciji, ako je negativan RTG – scintigrafija kuka –
hladne zone u lateralnim dvijema tredinama potvrđuju ovu bolest, a nakon nekoliko mjeseci i
RTG de potrvditi ovu bolest (vidi se lateralni pomak glave femura, subhondralni prijelom

glave femura, povedana gustoda glave femura, epifiza je manja u odnosu na drugu stranu.
UZV pregled – vidi se povedanje sinvovijalne tekudine, magnetska rezonancija
Liječenje: vježbe pokretljivosti zgloba kuka i nođenje ortoze (Atlanta-ortoza), korektivna
osteotomija proksimalnog dijela bedrene kosti, osteotomija zdjelične kosti po Salteru.
Prognoza: mlađa djeca imaju bolju a starija lošiju prognozu, obavezna kontrola svaka 2 - 4
mjeseca.
46. COXA VARA/VALGA
Kolodijafizalni kut određen je djelovanjem sile i biološkim osobinama koštanog tkiva
KOSA VALGA – nastaje uglavnom zbog poremedena mehnaničkog stanja kuka. Uzrokovane
su skradenjem, amputacijom, statičkim smetanjama, insfucijencije mišidja kuka, kljenuti,
traume, kirurški zahvati, oštedenje enhondralne osifikacije u području velikog trohantera.
KLINIKA: nestabilnost udejlice s pozitivnim Duchenneovim i Trendelenburgovim znakom
DG se postvlja uz pomod RTG-a
TH: koksa valga manjeg stupnja (bez antetorzije i poremedaja centriranja kuka) – ne zahtijeva
kirurške zahvate, inače varizacija prox. dijela bedrene kosti i lateralizacija velikog trohantera
KOKSA VARA – smanjen kolodijafizarni kut. Oni koji imaju kut manji od 115 stupnjeva –
valgizirajuda osteotomija prox. dijela bedrene kosti
Uzroci kokse vare: urođena koksa vara, trauma, upala
47. IDIOPATSKA ASEPTIČKA
NEKROZA GLAVE
FEMURA U ODRASLIH
- nastaje oštedenjem cirkulacije glave femura te zbog ponavljanih opteredenja dolazi
do prijeloma trabekula spongiozne kosti glave femura
- vedinom obolijevaju mladi muškarci, obostrano
- ova se bolest povezuju s oštedenjem jetre, alkoholičara, sprpastom anemijom,
kesonskom bolesti, Gaucerovom bolesti  no pravi uzrok je nepoznat
- nekroza se može javiti nakon primjene kortida ili nakon zračenja (nije IDIOPATSKA –
32
poznat uzrok)
- u ranom stadiju bol, poslije šepanje, smanjenje opesega pokretljivosti zgloba kuka.
Bol se pojačava pri fleksiji i unutarnjoj rotaciji zgloba kuka
- Dg se postavlja RTG-om, scintigrafijom se jako rano otkriva bolest, radi se i CT i MR
- bolest počinje često u gorenjem vanjskom kvadrantu glave bedrene kosti , kasnije
nastaje uleknude glave
- u kroničnom stadiju dolazi do deformacije glave
TH./ u početnim stadijima – rasteredenje, kirurški u uznapredovalim stadijima (koretivna
osteotomija, aloplastična zamjena zgloba)
48. OPERACIJE NA TETIVAMA

49. OPERACIJE NA KOSTIMA
50. NESPECIFIČNI AKUTNI i
KRONIČNI
OSTEOMIJELITIS
33
NESPECIFIČNI AKUTNI OSTEOMIJELITIS
Akutni hematogeni oblik
- najčešde kao posljedica sepse, diseminacijom uzročnika iz nekog žarišta
- infekcija se lokalizira u metafizama dugih kostiju
- kroz haversove kanale se širi prema perisotu – nastaje subperiostalni apsces
- na prelasku prema zdravoj kosti stvara se granulacijsko tkvio i sekvestar
Klinička slika: Novorođenački i dojenački osteomijelitis – najčešde kao poslijedica
infekcije pupka ili kalkaneusa – najčešdi uzročnici su pneumokok i meningokok. Nede biti
toliko izražena klinička slika zbog nearzvijenog imunološkog sustava. Osteomijelitis u
malog djeteta – visoka TT, opde loše stanje, toplina i oteklina zahvadenog uda. Dječja i
maldenačka dob – kod njih se infekt širi samo prema dijafizi, jer nema izravne cirkulacije
u metafizi i epifizi, iznimka je zglob kuka. Nastaju osteolitička žarišta. Odrasla dob –
rjedak hematogeni osteomijelitis, stavraju se subperiostalni apscesi i sekvestar.
Dijagnostika: septične temperature s tresavicama. Laboratorij: hemokultura, SE, DKS,
mokrada. RTG: zasjenjenja zbog subperiostalnog apscesa, kod uznapredovale bolesti –
sklerotično promijenjen rub kosti. Scintigrafija: hiperaktivne zone u fazi stvaranja
sekvestra. Biopsija kosti.
Liječenje: antibiotici, parenteralno gamaglobulini – za povedanje imunosti, kirurški –
apscesi –incizija, ispiranje antisepticima, kod vedih sekvestara – odstraniti mrtvu kost,
toaleta žarišta, isprati antisepticima, protočna drenaža, visoke doze antibiotika,
mirovanje u eleviranom položaju s udom, imobilizacija uda
Akutni egzogeni oblik
- nastaje izravnim kontaktom sa uzročnikom, najčešde zbog traume – posttraumatski
osteomijelitis
- najčešde nakon otvorene ozlijede kosti, periosta i okolnog mekog tkiva
- najčešdi uročnici: S.auresu, pyogenes, Proteus, E.coli, Pseudomonas, česte su i
miješane infekcije
Klinička slika: povišenje TT, leukocitoze, ubrzana SE, crvenilo, oteklina, bol i toplinu
lokalno, rana obično vlaži.
Dijagnostika: RTG – nakon 2 – 3 tj. vide se djene u kotanoj strukturi, koštani sekvestri,
ako je usadak – znakovi nestabilnosti implantata, resorpcija kosti.
Liječenje: antibiotici, spriječiti prelazak akutne u kroničnu formu, otvaranje žarišta i
toaleta, odstranjenje devitaliziranog tkiva, gnoja, ispire se Ringerovom ototpinom sa
antisepticima, zamjena osteosinteza novim, aplikacija drenova za protočnu drenažu,
povišen položaj i mirovanje uda.

34
NESPECIFIČNI KRONIČNI OSTEOMIJELITIS
Sekundarni kronični osteomijelitis
- posljedica neizliječenog akutnog osteomijelitisa – dugo traje i ima sklonost
recidivimažčesto je prisutna fistula secenira purulentan sadržaj
- ako traje više godina – može dodi do amiloidoze i karcinoma fistule
Dijagnostika: RTG – sklerotična kost, defekt kosti, sekvestri, fistulografija – određuje se
smjer fistule i lokalizacije žarišta.
Dif.dg./ brodijev apsces, osteoblastom, sarkom
Liječenje: antibiotici, kirurški – odstraniti sve nekrotično tkivo kao i sekvestre, prednost
se daje otvorenom načinu liječenjea – rane ostaju otvorene, odstranjuje se sve do
zdravog, antiseptici, protočne drenaže, spongioplastika, transplantacija spongioze bez
primjese kortikalisa – su zahvati kojim završava OP liječenje u fazi kada je upala sanirana
Primarno kronični osteomijelitis
- infekcija je ograničena na manje područje, nije generalizirana – inakspsulirana je
- dva oblika: Brodijev apsces i sklerozirajudi osteomijelitis
 Brodijev apsces – u djece i mladeži u području metafiza, neprijetno je i postupno,
djeca se žale na bolove nodu, zahvadene kosti su bolne na sukusiju. Dif.dg./ ciste,
enhondromi, osteosarkomi (početni). Liječenje: ekskohleacija žarišta i
spongioplastika
 Sklerozirajudi osteomijelitis – isljučivo je u dijafizamadugih kostiju, radiološki:
pojačana sklerozacija, liječenje: isto kao i kod Brodija
51. UPALA ZGLOBA –
ARTRITIS
Upala zgloba uzrokovana nespecifičnim ili specifičnim uzročnicima. Najvažniji i najčešdi znak
je oteklina – uzrokovana stvaranje eksudata koji mode biti serozan, serofibrozan, gnoja i
krvav. Serozni eksudat – uzrokuju pzljede, upale u blizini zgloba, tumori u blizini, alergične
reakcije, reumatske bolesti, degenrativne bolesti, tuberkuloza i gonoreja, ulozi. Serofibrozni
– kronični poliartritis, gnojni – mikroorganizm iz vana kroz ozlijedu ili kirurški zahvati ili
hematogenim rasapom, krvavi eksudat – ozljeda čahure, hemofilije, tumora. Poslijedice
prisutnosti eksudata: rastezanje čahure i labavljenje zgloba i mogu nastupiti degenerativne
promjene zbog kompresije žila. Uvijek je indicirana punkcija iz dijagnostički i kurativnih
razloga.
NESPECIFIČNI ARTRITIS (infekcijski, bakterijski)
Najčešdi uzročnici: stafilokoki, streptokoki, pneumokoki, E.coli, uzročnici tifusa i paratifusa.
Infekcija nastaje: izravnom kontaminacijom uzročnicima (punkcija zgloba, ozlijede),
hematogeno ili prodiranjem gnojnih procesa u zglob iz okolice (npr.osteomijelistis).
Poljedica infekcije: enzimatsko razaranje zglobne hrskavice, koštanih dijelova  dovodi do
lukasacije, kontraktura, fibroze i ankiloza. Važno je uvijek dali je upala zahvatila zonu rasta –
ako je – problemi s rastom kosti.
Klinička slika: otečeni zglobovi, bolni, topli, crveni, nalaze se u semifleksiji . bol je u tom
položaju najmanja, povišena TT, ubrzana SE, L povišeni, skretanje ulijevo.
RTG: proširenje zglobne pukotine, promjene na koštanim djelovima, osteoporoza, uzuriranja
zglobnih tijela, lukasacija

Liječenje: punkcija zgloba i imobilizacija u povoljnom položaju, antibiotici širokog spektra –
dola nalaza antibiograma, incizija, toaleta žarišta, protočna drenaža bez antiseptika
SPECIFIČNI ARTRITIS
Tuberkulozni artritis – nastaje sekundarno hematogenim putem, najčešde nakon pludne
tuberkuloze.
Krvlju dospijeva do metafiznih kapilara – stvaraju se tuberkulozni čvoridi – spajaju se u žarišta
– u središtu žarišta se nalazi osirenje i kolikvacija.
Koštana srž je edmematozna i infiltrirana stanicama, krvne i limfne žile su proširene. Stvara
se gnoj iz kazeoznih masa djelovanjem leukocita – on mode prodrijeti u okolno tkivo
stvarajudi hladni apsces.
Žarišta se konačno probijaju na površinu – stvarajudi fistule koje se sekundarno inficiraju.
Ako se tuberkulozni proces širi naglo u susjedna područja – govorimo o infiltrirajudoj
progresivnoj tuberkulozi.
Ako se proces lagano širi i nema eksudacije i omekšanja – govorimo o CARIES SICCA.
Na falangama – mogu nastati vretenasta zadebljanja prstiju zbog stvaranja koštanih naslaga
– nazivaju se SPINA VENTOSA.
Iz žarišta u metafizi i dijafizi – proces se dalje širi u zglob i razvija se difuzna upala koštanog i
mekih tkiva uz stvaranje PANUSA odnosno FUNGUSA – vretenasto zadebljanje zgloba.
Tuberkuloza kosti najčešde nastaje u prva tri desetljeda, u obiteljskoj anamnezi česta
tuberkuloza. Alkoholizam, traume, šederna bolest i drugo predisponiraju tuberkolzi kostiju.
Intraartikularna primjena kortida – može aktivirati latentni proces.
Početak tuberkuloze kosti je polagan.
Klinički: bolesnik se loše osjeda, subfebrilan je i bez apetita, gubitak na težini, mišidi oko
oboljelog mjesta su reflektorno spastički napeti, kretnje su ograničene i bolne, bolesnika
bude jaki bolovi, u djece nodni krik, u daljnjem toku bolesti nastaju kontraktura zglobova,
oteklina mekih dijelova i toplina, limfni čvorovi su povedani i osjetljivi na palpaciju
RTG: na metafizi i dijafizi svjetlija žarišta nejasnih rubova, može se viditi i difuzna
osteoporoza, u početku pukotina zgloba je široka kasnije se sužava, na kralježnici se vidi
suženje intervertebralnog diska
Dif.dg./ nespecifični artritis, dojenački artritis, reumatske bolesti, artitis uzrokova luesom,
gonorejom, brucelozom, tumori
Liječenje: oboljeli zglob se imobilizira, tuberkulostatici, kirurški – trepanacija i odstranjenje
žarišta, sinovektomija zahvadenog zgloba, deformiteti – korektivnim osteotomijama ili
artodezama
52. NORMALNO i
POREMEDENO KOŠTANO
CIJELJENJE
Za normalno cjeljenje: dva su osnovna uvjeta: anatomska repozicija i mirovanje ulomka.
Kost može cijeliti primarno, sekundarni ili uopde nede zarasti
PRIMARNO KOŠTANO CJELJENJE – mogude je u uvjetima apsolutnog mirovanja, pa ono
može biti KONTAKTNO ili PUKOTINSKO
35

- kontaktno primarno za cijeljenje – izravno urašdivanje osteona iz jednog koštanog
ulomka u drugi. Osteon nastaje uzajamnim djelovanjem osteoblasta i osteoklasta.
Osteoklasti – stvaraju kanal, osteoblasti – proizvode osteoid u kojeg se ulažu
mineralne soli i stvara se lamelarna kost – HAVERSOVA PREGRADNJA
- pukotinsko primarno cijeljenje – puktina se ispunjava koštanim tkivom pa se
pregrađuje po principu Haversona. Proces cijeljenja je duži što je pukotina veda.
- primarno koštano cijeljenje karakterizira odsutnost stvaranja kalusa i beu stvaranje
36
hrskavice i veziva
SEKUNDARNO KOŠTANO CIJELJENJE – prirodni je način cijeljenja, koštani ulomci nisu u
stanju mirovanja ved su međusobno pomični. Ako je nestabilnost minimalna – kost de
stvarati KALUS – to je sekundarno cijeljenje. Ako je nestabilnost veda – kost de reagirati
resorpcijom krajeva koštanih ulomaka što de još više povedati nestabilnost – ako ovo stanje
potraje duže: prelazi u PSEUDOARTROZU.
U stvaranju kalusa – frakturni hematom je medij u koji urašduje – granulacijsko tkivo – ono
preko veziva i vezivne hrskavice prima krstale apatita na kolagenske fibrile – nastaje mrljasta
kost  ovo je posljedica aktivnosti osteoblasta (inače iz pluripotentnih mezehimnih stanica).
Kada se stvori most među ulomcima – krede kalcifikacija hrskavice – zatim urastaju krvne žile
i krene pregradnja kao i prilikom primarnog cijeljenja.
Sekundarno koštano cijeljenje je proces – SANACIJE
Stvaranje kalusa je prirodni mehanizam za stabilizaciju ulomaka i za početak Haversove
pregradnje kosti.
Dugotrajno mirovanje u sadrenom povoju – izaziva FRAKTURNU BOLEST  očituje se
degenerativnim promjenama zglobne hrskavice, kontrakturama zglobne čahure, atrofijom
mišidja, osteoporozom...  pa kirurško liječenje ima prednost u nekim slučajevima, postiže
se optimalni uvijeti tj. anatomska repozicija i mirovanje ulomaka, zatim omoguduje idealnu
postoperacijsku rehabilitaciju i aktivan pokret – time se izbjegava frakturna bolest. Loša
strana kirurško liječenja – infekcija.
POREMEDENO KOŠTANO CIJELJENJE
Produženo koštano cijeljenje – ako proces cijeljena traje duže od 4 – 6 mjeseci.
Uzroci: mehanički, devitalizirani ulomci, loša lokalna vaskularizacija, prijelomi s defektom u
koštanoj cjelini, lokalne infekcije
Pseduartroza – ako ni nakon 8 mjeseci nije nastupilo koštano cijeljenje, takva su stanja za
kirurško liječenje. Pseudoartroze dijelimo na dvije grupe: biološki vitalne i biološki avitalne
- biološki vitalne: zatvoren medularni kanal, između koštanih ulomaka vezivno
hrskavično tkivo koja omoguduje vedu ili manju gibljivost, oko toga se vidi neka vrste
čahure sa sinovijalnom tekudinom. Na RTG-u: zglobna pukotina. Ud je nestabilan i pri
opteredenju bolan. Vitalne pseudoartroze mogu bit: hipertrofične (obilni kalus),
hipotrofične (oskudni kalus) i atrofične (bez kalusa). Liječenje: uvijek je operativno. Za
dijagnozu: tomografija, scintigrafija, angiografija, bakteriološke pretrage.
- biološki avitalne – dijele se na tri grupe: distrofične (nastaju zbog uništene cirkulacije
nakon OP liječenja), nekrotične (kod jednog ili više ulomaka koj su isključeni iz
cirkulacije – nakon kirurškog liječenja) i defekt pseudoartroze (nedostatak čitavog
koštanog segmenta – nakon osteomijelitisa). Liječenje: dekortikacija – odvajanje
tankog sloja kortikalisa s periostom i cirkulacijom, sponglioplastika – transplantacija
autologne spongioze, kod nekrotičnih pseudoartroza – odstranjuju se sekvestri.
Liječenje inficiranih pseudoartroza: kirurški odstraniti mrtvu kost + antibiotici +
lokalno antiseptici (kupke i protočne drenaže) + transplantacija autologne spongioze.

Ortopedija

Recommended

Recommended

More Related Content

What's hot

What's hot (20)

Viewers also liked

Viewers also liked (20)

Similar to Ortopedija

Similar to Ortopedija (19)

More from MLADY RASIC

More from MLADY RASIC (20)

Ortopedija