2. PRIJELOMI ZDJELICE
izolirani prijelomi pojedinih kostiju
avulzijski prijelomi u atletičara
prijelomi kod uznapredovale osteoporoze
Na prijelome zdjelice u politraumi otpada 60% prijeloma.
prometne nesreće, pad s visine, industrijske ozljede
pridružene ozljede lokomotornog (85%), dišnog (60%), SŽS
(40%), probavnog (30%), UG (12%) te kardiovaskularnog
sustava (6%)
Važno je prepoznati i liječiti ozlijeđene organe unutar zdjelice.
3. VRSTE PRIJELOMA ZDJELICE
Prema smjeru i jačini djelovanja sile: prijelomi izazvani
djelovanjem sile u AP, postraničnom i kosom smjeru.
Prijelomi grupe A se
mogu liječiti konzervativno,
a prijelomi grupe B i C se
liječe kirurški.
4. VRSTE PRIJELOMA ZDJELICE
Vrste ozljeda prstena zdjelice prema
lokalizaciji su: ruptura simfize,
prijelom jedne ili više grana stidne
kosti, prijelom crijevne kosti,
ruptura sakroilijakalnog zgloba i
prijelom krstačne kosti (sakruma).
5. KLINIČKA SLIKA
Subjektivni osjećaj boli i jaka bol na palpaciju na
mjestu prijeloma, sa ili bez vidljive deformacije kosti.
Unutarnje krvarenje (hemoragijski šok)!
6. DIJAGNOSTIČKE PRETRAGE
RTG snimak u AP projekciji
Kose snimke (inlet i outlet)
MSCT kroz sakrum i sakroilijakalne zglobove (5 mm)
7. LIJEČENJE
Konzervativno se liječe prijelomi bez pomaka te rupture
simfize manje od 1,5 cm.
Nakon akutne faze, bolesnik se postupno uspravlja (5. do 7.
dan) uz pomoć ortopedskih pomagala.
Postupno se opterećuje ud ozlijeđene strane (10 do 15 kg
TT).
Nakon 6 do 8 tjedana, kad se RTG snimkom dokaže cijeljenje,
postupno se prelazi na puno opterećenje.
Poslijedica kozervativnog liječenja prijeloma s pomakom je
visok postotak komplikacija (deformacije zdjelice, bol,
smetnje pri hodu, skraćenje udova, trajno oštećenje živaca,
simptomi sa strane mokraćne cijevi).
8. KIRURŠKO LIJEČENJE
Repozicija i fiksacija prijeloma u položaju ulomaka kojim se
jamči dobro funkcioniranje.
Preduvjet za dobar ishod liječenja je stabilizacija općeg stanja
bolesnika, a to se postiže rekonstrukcijom anatomskih odnosa u
zdjelici.
Zatvorena repozicija i vanjska fiksacija: Schanzov vijak, poluge i
spojnice čine stabilan okvir.
Otvorena repozicija i unutarnja fiksacija: stražnji (Kocher-
Langenbeck), prednji (ilioingvinalni) ili kombinirani pristup,
pločice i vijci.
Rupturiranu simfizu zdjelice valja reponirati i fiksirati ako je
razmaknuta više od 1,5 cm.
9. LIJEČENJE
Hitan kirurški zahvat je indiciran kad postoji
jako unutarnje krvarenje u zdjelicu (˝life-saving
procedure˝).
U svim drugim slučajevima kiruški se zahvat
izvodi 5. do 7. dana poslije ozljede. Tada je
intraoperacijski gubitak krvi manji.
Izvođenje operacije 3 ili više tjedana kasnije
jako povećava prijeoperacijski (upala pluća,
dekubitus) i poslijeoperacijski rizik (otežana
repozicija, infekcija).
10. LIJEČENJE
Poslijeoperacijsko liječenje: 5. dana se započinje s fizikalnom
terapijom pasivnog razgibavanja kuka i koljena, 7. dana se
bolesnik uspravlja pomoću ortopedskog pomagala.
Bolesnik se pušta kući kad je opće stanje stabilno, kad je
funkcija sfinktera uredna, a operacijski rez zacijelio, i ako je
naučio hodati uz pomoć štaka s djelomičnim opterećenjem
noge.
6 do 8 tjedana kasnije, ako se RTG snimkom dokaže cijeljenje
prijeloma, prelazi se na puno opterećenje noge, a 3 mjeseca
poslije operacije se dopušta hodanje bez ortopedskog
pomagala.
11. KOMPLIKACIJE LIJEČENJA
krvarenje
infekcija
tromboza
okoštavanje mekih tkiva (ektopična osifikacija)
pomak ulomaka i osteosintetskog sredstva
Tijekom izvođenja kirurškog zahvata može doći do ozljede
zdjeličnih organa (mjehur, mokraćovodi, crijeva).
12. PRIJELOMI ACETABULUMA
Većinom su posljedica djelovanja jake sile koja se neizravno
prenosi preko donjih udova.
Tip prijeloma ovisi o položaju glave femura te veličini i
smjeru djelovanja sile u trenutku sraza, ali i o čvrstoći kosti.
Metoda izbora liječenja ove ozljede je većinom otvorena
repozicija i unutarnja fiksacija.
RTG snimka zdjelice s
kukovima u AP projekciji
RTG snimke u kosoj projekciji
pod kutem od 45°
13. KLASIFIKACIJE PRIJELOMA
ACETABULUMA
Prema Judet-Letournelu OTA klasifikacija
Prijelom stražnje stijenke Tip A je djelomični zglobni
prijelom, zahvaća samo jednu
kolumnu.
Prijelom stražnjeg nosača
Prijelom prednje stijenke Tip B je djelomični prijelom
zgloba, zahvaća poprečno obje
kolumne.
Prijelom prednjeg nosača
Poprečni prijelom Tip C je potpuni prijelom zgloba,
zahvaća obje kolumne.
5 složenih prijeloma su kombinacija osnovnih tipova prijeloma.
14. LIJEČENJE
Cilj je obnoviti fukciju zgloba kuka i spriječiti razvoj
postrtraumatske artroze.
Glavni je razlog razvoja posttraumatske artroze,
nekongruentnost zgloba kuka u nosivom dijelu do čega dolazi
zbog loše repozicije ulomaka.
Kad postoji prijelom acetabuluma s luksacijom zgloba kuka,
potrebno je hitno učiniti kiruršku repoziciju.
Otvorena se repozicija i fiksacija prijeloma acetabuluma obično
obavlja 2 do 3 dana poslije ozljede.
Prijeoperacijska trakcija skeleta kroz suprakondilarni dio
bedrene kosti osobito je važna kod poprečnih prijeloma zbog
toga da se spriječi oštećenje glave femura oštrim koštanim
ulomcima.
Najbolji se rezultati postižu ako se operacija izvede u prvih
deset dana.
15. KIRURŠKI PRISTUPI
stražnji ili Kocher-Langenbeckov pristup
Letournelov pristup (ilioingvinalni)
prošireni iliofemoralni pristup
Prednost se daje onome pristupu kojim se cijeli operacijski
zahvat može obaviti u jednome aktu.
Intraoperacijska trakcija na stolu s dodatkom za ekstenziju
omogućava lakšu repoziciju.
Repoziciju se započinje od periferije prema zglobu.
Unutarnja fiksacija: rekonstrukcijske ploče i vijci (kortikalni i
spongiozni vijci, promjera 3,5 do 6,5 mm, dugi 130 mm).
16. POSLIJEOPERACIJSKI POSTUPAK
Profilaksa antibioticima započinje prije operacije.
Drenovi se odstrane nakon 48 sati.
Drugi dan poslije operacije se započinje s pasivnim
razgibavanjem kuka.
Bolesnik ustaje 3. do 5. dana poslije operacije i počinje s
vježbama rasteretnog hoda s 2 štake uz opterećenje od 10 do
15 kg operirane noge.
17. KOMPLIKACIJE
Intraoperacijske komplikacije su neurovaskularne ozljede,
neodgovarajuća repozicija, ulaženje vijaka u zglobnu
pukotinu te embolija pluća.
Rane poslijeoperacijske komplikacije su DVT (do 30%),
infekcija te dislokacije ulomaka i osteosintetskog sredstva (3
do 5%), ijatrogene ozljede n. ischiadicus i n. femoralis,
pogoršanje postojeće ozljede...
Kasne komplikacije su okoštavanje mekih tkiva, hondroliza,
avaskularna nekroza glave femura i posttraumatska artroza.
Navedene kasne komplikacije se liječe uglavnom ugradnjom
totalne proteze kuka.
18. Pictures are from free internet sources: Wikipedia, Radiopaedia and other.
