Recommended
More Related Content
What's hot
What's hot (20)
Similar to Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići
Similar to Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići (9)
More from Danijela Mikadi
More from Danijela Mikadi (14)
Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići
- 1. POSLJEDNJI STIPANČIĆI (POVIJEST JEDNE PATRICIJSKE OBITELJI) Vjenceslav Novak (1859. – 1905., realizam) * hrvatski realizam, socijalni roman, roman sredine, obiteljski roman (epika), 1899. g. Danijela Mikadi, mag. educ. philol. croat.
- 2. VJENCESLAV NOVAK senjski književnik i nastavnik glazbe nakon školovanja u Senju, Gospiću, Zagrebu i Pragu vratio se u Zagreb, gdje je živio do smrti pisao crtice, novele, pripovijetke i romane u središtu je njegova interesa lik hrvatskoga čovjeka u konkretnom povijesnom i društvenom trenutku u djelima prikazuje analizu društva i kritički ukazuje na socijalne probleme roman Posljednji Stipančići smatra se najboljim hrvatskim realističkim romanom 19. stoljeća najvažnija djela: romani Posljednji Stipančići, Tito Dorčić (roman s najviše naturalističkih elemenata), pripovijetke Nezasitnost i bijeda, U glib, Iz velegradskog podzemlja ostala djela: Podgorske pripovijesti, romani Pavao Šegota, Nikola Baretić, Dva svijeta
- 3. TEMATSKI KRUGOVI jedan od prvih književnika koji u književnost uvodi temu malograđanštine, pokazujući njezino djelovanje na društvo hrvatski Balzac zavičajna tematika (Senj, Podgora) Podgorske pripovijesti tematika malograđanštine Nezasitnost i bijeda, U glib, Iz velegradskog podzemlja tematika grada (društveno-psihološki problemi, moral) Posljednji Stipančići, Tito Dorčić
- 4. POSLJEDNJI STIPANČIĆI (POVIJEST JEDNE PATRICIJSKE OBITELJI), 1899. tema: društveno i moralno propadanje senjske patricijske obitelji Stipančić; u romanu se prate i povijesna zbivanja početkom 19. stoljeća u Senju (odjeci ilirizma) dva osnovna problema koje roman postavlja: problem društva (vanjsko određenje: patricijska) problem obitelji (pojedinac, unutarnje određenje: patrijarhalna) mjesto i vrijeme radnje: Senj, prva polovica 19. stoljeća kompozicija: uokvirena – radnja započinje u sadašnjosti, potom se pripovijedanje vraća u prošlost, a potkraj romana nastavlja se radnja s početka romana
- 5. POSLJEDNJI STIPANČIĆI pripovjedač: objektivan, pripovijeda u 3. licu stilske značajke: realistički roman u kojemu se, na temelju analitičkog pristupa, prikazuju društveni problemi i ukazuje na društvenu nepravdu književna vrsta: socijalni/društveni roman roman sredine obiteljski roman građa romana: povijesna zbivanja početkom 19. stoljeća u Senju (odjeci ilirizma, propadanje senjskog gospodarstva, stranci koji upravljaju hrvatskim dobrima) suvremeno društvo
- 6. SADAŠNJOST (1834.) Na početku romana, uz detaljan opis majke Valpurge i kćeri Lucije te siromaštva u kojem žive, navedeno je vrijeme radnje: zima 1834. godina. Lucija već dvije godine ne izlazi iz kuće zbog bolesti, a jedina joj je veza sa svijetom služavka Gertruda. Lucija nestrpljivo čeka poštara koji joj svakoga mjeseca donosi pismo od, kako ona misli, Alfreda. Njezina majka skriva tajnu, koju je Lucija kasnije otkrila: pisma nije pisao Alfred, već zaljubljeni mladić Martin Tintor. Naime, zabrinuta za Lucijino zdravlje, Valpurga ga je zamolila da tako učini. Iako već dugo prima pisma, Lucija sumnja u Alfredove namjere i očajna je. Navečer je Lucija zaspala. Dok sluša kako puše jaka bura, Valpurga se prisjeća prošlosti.
- 7. PROŠLOST Povijest Stipančićâ i Antina ženidba s Valpurgom: Ante je bio posljednji potomak ugledne građanske i patricijske obitelji. Oženio se tek u četrdesetoj godini nakon burna mladenačkog života. Kada se udala za njega, Valpurga je bila šesnaestogodišnja djevojka iz osiromašene obitelji Domazetovića. Oženivši neiskusnu Valpurgu, Ante je potpuno kontrolirao njezin život, a ona je pristajala na takvu situaciju. Jurjevo krštenje: Na krštenju njihova sina Jurja došlo je do incidenta: Ante je priredio veliko slavlje, a pijani natporučnik Winter uvrijedio je obitelj Stipančić tako što je kleknuo pred Valpurgu i izjavio joj ljubav. Ante ga je zbog toga napao i ozlijedio, a ugledni njemački gosti bili su uvrijeđeni njegovom reakcijom smatrajući da se Winter samo našalio.
- 8. PROŠLOST Život u domu Stipančićevih do Jurjeva odlaska na školovanje u Beč: Ante Stipančić potpuno s posvetio obrazovanju sina Jurja: on je bio predmet roditeljskog obožavanja i središte očeva svijeta. Kada je završio gimnaziju, otišao je na školovanje u Beč (1822.). Juraj nije razvio emocionalni odnos s majkom i sestrom jer je vrlo rijetko s njima provodio vrijeme. Za razliku od Jurja, Lucija je odrastala gotovo zatvorena u kući jer joj je otac branio druženje s gradskom djecom. Doživljavala ga je kao potpunog stranca. Život u domu Stipančićevih nakon Jurjeva odlaska: Jurjevo je školovanje potrajalo devet godina. Ante se cijelo to vrijeme dopisivao s njim: u početku je Juraj pisao o svom ulasku u otmjene društvene krugove, a kasnije je od oca tražio sve više novaca. Za to vrijeme Lucija je i dalje zapostavljena: majka je pokušala ishoditi da je pošalju na školovanje, ali Ante je odbio pravdajući se nedostatkom novca.
- 9. PROŠLOST Lucijin prvi ples. Sukobi s ocem: Lucija je dobila očevo dopuštenje za odlazak na svoj prvi ples. Sve je oduševila svojom ljepotom i otmjenošću. Sjećanje na taj ples u Luciji je budilo osjećaj samouvjerenosti, a to je utjecalo na njezin odnos s ocem: iako mu se nije otvoreno suprotstavljala, trudila se sve manje vremena provoditi s njim. Jednom je prilikom došlo do otvorenog sukoba: Lucija mu je slagala da čita povijesnu knjigu (a čitala je ljubavni roman), a on ju je s prijezirom optužio da će zbog laganja postati nemoralna žena. Uvrijeđena Lucija uzvratila je ocu da ga može biti sram kada tako govori o svojoj kćeri. Sve do očeve bolesti Lucijin je odnos prema ocu ostao hladan i rezerviran. Antina spoznaja o Jurjevoj propasti: Istoga dana kada se sukobio s Lucijom, Ante je dobio pismo od Jurja koji je tražio još novaca. Budući da je potrošio sve zalihe, morao je posuditi novac kod lihvara Cincara Marka. Međutim, kada je lihvar tražio da Stipančić dovede dva svjedoka, Ante zbog svojega ponosa nije mogao pristati na to.
- 10. PROŠLOST Odjeci ilirizma u Senju: Pod utjecajem preporodnih ideja u Senju, koji je bio pod vojnom upravom, postali su sve glasniji zahtjevi da se Senj pripoji građanskoj Hrvatskoj, a najglasniji je zagovornik bio ugledni kanonik Vukasović, Stipančićev dalji rođak. Smatrajući da će tako pomoći Jurju, Stipančić mu se pridružio kao zagovornik takvih promjena. Kada mu je Vukasović ponudio da bude kandidat za saborskoga zastupnika, Ante je pristao nadajući se da će tako više moći pomoći Jurju. Međutim, kada mu je trebao novac za Jurja (nakon pokušaja posudbe od Cincara Marka), Ante je iznevjerio Vukasovića: prihvatio je ponudu majora Benettija koji mu je ponudio novac i unosan posao u zamjenu za odustajanje od kandidature. Izbori za zastupnika prošli su vrlo burno: umjesto Ante predložen je ugledni Čolić, a prilikom njegova govora došlo je do sukoba dviju suprotstavljenih strana, nakon čega se umiješala vojska. Izbori su kasnije ponovljeni, a Vukasović i Čolić izabrani su za zastupnike. Domoljubni Senjani Antu su zbog povlačenja kandidature smatrali izdajnikom: nakon izbora za zastupnika, slaveći pobjedu, svjetina je došla do Stipančićeve kuće nazivajući ga izdajicom.
- 11. PROŠLOST Smrt Ante Stipančića: Nakon tih događaja Ante se žalio, ali nije dobio odgovor jer je major Benetti smijenjen i degradiran zbog proteklih događaja. Na njegovo je mjesto došao major Winter. Ubrzo nakon toga Ante se razbolio, a njegovale su ga Lucija i majka. U posljednjem pismu Jurju zamolio ga je da se brine o majci i sestri jer je na njega potrošio sav obiteljski novac. Za vrijeme bolesti Ante se zbližio s Lucijom. Umro je na njenim rukama. Nakon očeve smrti Juraj je pisao majci i dalje tražeći novac, ali ona mu je odgovorila da nemaju više ništa.
- 12. PROŠLOST Juraj i Alfred dolaze u Senj: Kada se nakon devet godina napokon vratio u Senj, Juraj je bio potpuni stranac: egoističan čovjek odan piću i kocki. Sa sobom je doveo prijatelja Alfreda, u kojega se neiskusna Lucija zaljubila zbog njegovih gospodskih manira i pažnje koju joj je posvećivao. Iz Jurjevih pisama prijatelju Mukiju doznajemo kako je tekao njihov boravak u Senju i kakav je Jurjev odnos prema pokojnome ocu, majci i sestri. U trećem pismu Juraj otkriva kako je ucijenio majku: prijetio je da će se ubiti i Valpurga je prodala kuću i dala mu novac. Juraj opisuje i svoje druženje s Winterom i Mađarima te odbijanje ilirske ideje. U Senju su Juraj i Alfred ostali dok Juraj nije dobio ono što je tražio: novac. Nakon toga vratili su se u Zagreb. Kada je Juraj otišao, Lucija je plačući čekala Alfredov povratak. Razboljela se i nakon nekog vremena, uvjerena da se Alfred neće vratiti, bila je spremna umrijeti. Valpurga je zbog toga smislila varku s pismima: dogovorila se sa zaljubljenim Martinom Tintorom da piše pisma Luciji kao da je Alfred. Tako su Lucija i Valpurga živjele same i izdvojene od svijeta.
- 13. SADAŠNJOST (1834.) Lucijina smrt: Lucija je počela sumnjati da joj netko drugi piše pisma i došlo je do psihološke borbe između majke i kćeri, a situacija je postala nepodnošljiva. Kada je Lucija jednoga dana vidjela Tintora i doznala tko je on, shvatila je prijevaru. Potom je napisala pismo Alfredu i poslala ga bez majčina znanja, a on joj je odgovorio da je oženjen. Slomljena Lucija od majke je nakon toga doznala sve o varkama. Neposredno prije smrti pozvala je Martina Tintora da ga upozna. Nakon Lucijine smrti Martin je otišao u sjemenište. Epilog: U posljednjem poglavlju pripovijeda se kraju jednoga doba (plemići) i dolasku novoga doba (stranci) te o načinu života plemićkih žena: živjele su skromno, na rubu gladi, ali su zadržale obiteljski ponos. Valpurga je umrla dvije godine nakon Lucije. Njihovu je kuću kupio postolar Gašpar, a roman završava nadom kako dolazi bolje vrijeme: senjska djeca pjevaju Gajevu budnicu Još Hrvatska ni propala.
- 14. LIKOVI obitelj Stipančić: Ante (otac) Valpurga (majka) Lucija (kći) Juraj (sin) u duhu realističke poetike likovi su predstavnici određenih tipova ljudi: autoritativni otac (Ante), pokorna majka (Valpurga), zanemarena kći (Lucija) i sin koji ne ispunjava očekivanja obitelji (Juraj) svi su oni istovremeno individualizirani, odnosno uz osobine tipa koji predstavljaju posjeduju i individualne osobine koje predstavljaju njihovu osobnost motivacija likova: socijalno-psihološka karakterizacija likova: socijalno-psihološka svaki lik djeluje u skladu sa svojom pripadnošću određenoj društvenoj skupini i svojim karakterom neki su likovi statični (ne mijenjaju se tijekom radnje), a neki su dinamični (karakter im se mijenja) npr., statičan je lik Valpurga, a dinamičan Juraj
- 15. ANTE STIPANČIĆ potomak ugledne stare senjske patricijske obitelji koja je sudjelovala u gradskim javnim poslovima (*patricij – pripadnik gradske (trgovačke) aristokracije) njegov otac Pavao bio je vrlo bogat, a zajedno sa svojom suprugom Katom vodio je gostionicu Ante je bio sin jedinac i otac mu je namijenio ulogu vraćanja stare porodične slave: poslao ga je na školovanje za vojnog časnika Ante je uspio doći do čina natporučnika, a nakon toga istupio je iz službe i živio po velikim gradovima trošeći očev novac, dakle radio je isto ono što je kasnije činio njegov sin Juraj u Senj se vratio kao četrdesetogodišnjak i oženio se šesnaestogodišnjom Valpurgom koja je zbog svoje mladosti i neiskustva bila opčinjena njegovim poznavanjem svijeta, a potjecala je iz obitelji osiromašenih plemića Domazetovića postavši obiteljskim čovjekom, Ante je Valpurgu učinio slobodnom ropkinjom: iako je bila plemkinja i supruga uglednoga patricija, Valpurga je bila potpuno podčinjena Anti smatrajući ga najpametnijim i najiskusnijim čovjekom, a bilo joj je prirodno da ju on vodi kroz život kada su došla djeca, taj se odnos nastavio: Ante ju je emocionalno odvojio od sina preuzimajući u potpunosti njegov odgoj, a Luciju je prepustio Valpurgi da je pripremi za ulogu supruge i majke
- 16. ANTE STIPANČIĆ u romanu prolazi put os samouvjerena do slomljena čovjeka: iako se Jurjevo školovanje oteglo, a on je gotovo ostao bez novaca plaćajući njegove troškove, Ante gotovo do kraja nije sumnjao u sina i nadao se da će se vratiti kao obrazovan i ugledan čovjek, a možda i oženiti kakvom bogatom nasljednicom na kraju je svjestan vlastitoga poraza: Otkuda je očekivao slavu – stigla ga je poruga, što je prezirao – dizalo se slavno i slavodobitno u život. tek tada uvidio je da je cijelo vrijeme u svojoj obitelji imao još jedno dijete koje je, za razliku od Jurja, zaslužilo njegovu ljubav: Kako je dobra, kako darovita, kako umna djevojka ta naša Lucija! – govorio bi on Valpurgi s osjećanjem da ona velika sreća života, što ju je tražio daleko, živi skromno i umiljato pod domaćim krovom. njegova smrt na Lucijinim rukama tragična je slika uništena čovjeka koji je činio nepravdu svojoj kćeri zanemarujući je na račun sina koji ga je razočarao
- 17. VALPURGA prihvatila je Antin odnos prema sebi i djeci kao nešto posve normalno budući da se vrlo mlada udala, nije ništa znala o svijetu, a Anti se divila kao čovjeku koji je mnogo vidio i koji mnogo zna: Za Valpurgu nije bilo čovjeka koji bi mogao biti umniji, iskusniji i bolji od njezinoga muža. Dobroćudna od prirode, a odgojena u roditeljskoj kući odgojem koji je gušio u ženskoj djeci svaku samostalnost, podvrgla se vrlo lako njegovoj volji i bila u sebi uvjerena da ne može pripadati nego samo njemu, da je svijet svake žene optočen ovako samo mužem koji ju je usrećio otevši je djevojaštvu. Ona se povrh toga divila njegovim gospodskim navikama (…) priviknula se da samo na izjavu njegove volje čeka i ona kao što i ostala služinčad u kući i da se svaka njegova zapovijed vrši sa strahom i žurbom (…) – sve to ulijevaše joj osobito počitanje naprama njezinom zakonitom drugu, dočim je njezina sloboda ugasnula malo- pomalo posve, i ona bila u njegovoj kući – slobodna ropkinja.
- 18. JURAJ STIPANČIĆ prešao je put od talentirana mladića koji je mnogo obećavao do moralno izopačena čovjeka koji nema nikakav odnos prema obitelji ni domovini uzroci su takvoj promjeni krut patrijarhalni odgoj i utjecaj gradske sredine do odlaska u Beč sve je u kući bilo podređeno Jurju: otac mu je dao najbolje obrazovanje i bio je uvjeren da će biti ponos Stipančićevih Juraj nije razvio emocionalan odnos s majkom i sestrom jer je vrlo rijetko provodio vrijeme s njima tom se činjenicom može objasniti njegova bešćutnost prema njima dvjema i potpuni nedostatak bilo kakve bliskosti: Mislim, naime: gle, ja imam živu majku i sestru, a nemam sestre ni majke, pa ne poznam ona čuvstva što ih drugi ljudi za svojtu osjećaju. nakon odlaska u Beč nije dolazio kući jer je otac smatrao da tako treba biti kad je trebao završiti studij, tražio je od oca sve više novaca tako da se njegovo školovanje produžilo da devet godina kada je nakon očeve smrti došao u Senj, bio je potpuni stranac način života koji je usvojio u velegradu nastavio je i u Senju: danju je spavao, a noću izlazio te pio i kartao s društvom kada je uzeo sav novac koji je mogao izvući od majke, vratio se u Zagreb majka mu je nakon toga jednom pisala pokušavajući preko njega zaštititi Luciju, ali on se nije javljao tada doznajemo da je promijenio ime: tako je Juraj postao György, čime se simbolično briše ime Stipančića
- 19. LUCIJA STIPANČIĆ njezin je lik najprodubljeniji i najsloženiji lik hrvatske književnosti 19. stoljeća ona je simbol žrtve, simbol djevojke prema kojoj se društvo ponaša nepravedno, ali i simbol pobune protiv takva društva u romanu se prati Lucijin život od rođenja do prerane smrti: odrastajući u patrijarhalnoj obitelji u kojoj su žene samo naizgled slobodne, a zapravo nemaju gotovo nikakva prava, Lucija je sve više uviđala da su ona i majka slobodne ropkinje te se pokušala izboriti za svoja prava, ali nije u tome uspijevala zbog očeva pristupa: za njega su žene bile buduće supruge i majke, odnosno pokorna bića bez prava na vlastiti izbor iako se sukobljavala s ocem, Lucija se za vrijeme očeve bolesti kajala što se ponašala prema njemu hladno
- 20. LUCIJA STIPANČIĆ zbog toga što nije poznavala svijet, već je stvorila idealiziranu sliku na temelju novela i romana koje je čitala, Lucija je naivno povjerovala slatkorječivom Alfredu svoj je položaj u obitelji doživljavala kao zatvor, a Alfreda je doživjela kao osobu koja će je odatle izbaviti: Kad će to biti da me dođeš osloboditi iz ovih uza? Ja sjedim u onom starom naslonjaču med njegovim mrkim drugovima i često mi bude kao da se ova tijesna četiri zida sve stežu i da se niski strop nada mnom sve spušta k momu tjemenu, i biva mi da vičem: Ugušit ću se… pomozite, ugušit ću se! Pa onda plačem i sakrivam oči da ne vidim ovaj grob živih! na kraju romana Lucija je odustala od života: svladana je stalnim iščekivanjem i sumnjama te bolešću, a kada se uvjerila da pisma nije pisao Alfred te doznala za majčinu prijevaru, potpuno se predala
- 21. OSTALI LIKOVI – MARTIN TINTOR njegov lik dodatno podcrtava Lucijinu ljubavnu priču mladi siromašni pučanin zaljubljen u Luciju najprije joj je potajno slao Petrarcine sonete potpisujući se inicijalima, a kasnije joj na nagovor Lucijine majke šalje pisma predstavljajući se kao Alfred Martin je strastven mladić koji svoju zanesenjačku prirodu pokazuje i u domoljubnom djelovanju: bio je uključen u podizanje nacionalne svijesti čitajući narodu o slavnim senjskim junacima odigrao je važnu ulogu pri izboru zastupnika: on je nacionalno osviješten mlad čovjek, ali pretjerano zanesen u jednom je trenutku odustao od zaređivanja zbog ljubavi prema Luciji: tada je noću čitao ljudima povijesne kronike, danju zarađivao pišući narudžbe za trgovce, a onda pisao Luciji ljubavna pisma potpisujući se kao Alfred kada je razotkrila majčinu varku, Lucija ga je pozvala k sebi: njihov susret dogodio se neposredno prije Lucijine smrti poljubivši joj ruku, Martin je počeo plakati, a taj plač kao da je dolazio od velike boli ne čovjeka pojedinca nego od boli što ju je Evin i Adamov grijeh namro čovječanstvu na taj se način zatvara Lucijina životna priča, ali i Martinova ljubav dobiva drugu dimenziju: on se vraća u sjemenište i postaje svećenik
- 22. PATRIJARHALNI ODNOSI UNUTAR OBITELJI odnos roditelji – djeca prikazan je odnosom Ante i Valpurge Stipančić prema njihovu sinu Jurju i kćeri Luciji budući da je Ante Stipančić dominantan u obitelji (suprug, otac), Valpurga se pokorava njegovu načinu odgoja, iako je svjesna da je to nepravedno prema Luciji Ante je usmjeren na Jurjev odgoj jer smatra da će Juraj kao muški potomak nastaviti obiteljsku lozu, a Luciju posve zanemaruje jer je žena, a žene po njegovu mišljenju trebaju biti dobre supruge i majke, a odluke će umjesto njih donositi njihovi muževi pritom je strog prema Jurju: često se ne ponaša kao otac, već kao pedagog koji je zadovoljan rezultatima što ih postiže njegov učenik stoga je njegovo razočaranje još veće kada Juraj ne uspijeva u roku završiti studij prema Luciji je, s druge strane, najčešće hladan i nezainteresiran dopušta joj samo ono što po njegovu mišljenju priliči gospodskim kćerima: učenje stranoga jezika i čitanje pravih knjiga, a ne nekakvih novela i romana negdje duboko u sebi svjestan je nepravde što je čini Luciji, ali svejedno nastavlja s rasprodajom obiteljske imovine nadajući se da će Juraj sestri vratiti ono što joj je otac oduzeo
- 23. PATRIJARHALNI ODNOSI UNUTAR OBITELJI Valpurga je upravo onakva supruga i majka kakvu Ante vidi u idealnoj ženi: ona se pokorava njegovim odlukama, iako se s njima uvijek ne slaže, smatrajući da je Ante pametan čovjek koji treba odlučivati o svemu kao tiha patnica Valpurga pristaje na to da joj sina odgaja samo muž, pristaje na Antin odnos prema Luciji te pokušava smiriti sve sukobe između njih
- 24. PATRIJARHALNI ODNOSI UNUTAR OBITELJI obiteljske odnose u kojima su muškarci gospodari, a ženske osobe stvari, najbolje je prikazao Juraj u drugom pismu prijatelju Mukiju: Mi nijesmo ni živjeli kao što živu obitelji. Do toga sam pogleda došao iz vanjskoga svijeta retrospektivom što se otvara u prošlost do moga djetinjstva. Sad znadem da sam oca naprama sebi osjećao kao suhoparnoga, dosadnoga i neumoljivoga pedagoga koji je knjigu života pročitao samo iz sebe i iz tiskanih djelâ. (…) A kakav je istom bio mojoj majci i sestri! Za nj su uopće bile ženskinje – stvari. Mati bi kradomice gdjekada uspjela da me poljubi; pred ocem nije to smjela raditi, zato me nije ni puštao u njezinu blizinu jer se bojao da me ona ne razmazi. (…) U kući smo bili ja i otac gospodari, mati, sestra i družina: stvari. U očevu sobu nije smio izim oca i mene nitko; samo bi je ometala i oprašila služavka. Na šetnju smo izlazili samo otac i ja – mati i sestra nikada. (…) Ja sam dakle zarana i sasma sistematično bio odgojen za očevo načelo da su ženske – barem one u našoj kući – stvari.
- 25. O ROMANU U Posljednjim Stipančićima, najboljem romanu hrvatskoga realizma, agonija plemstva analizira se iznošenjem intimnih biografija članova jedne senjske patricijske obitelji. Svaki član obitelji inkarnira jedan stupanj u gradacijskom nizu, jedan oblik propadanja svoje klase. Ante Stipančić, glava obitelji, nekad ponosni i autoritativni zastupnik patricijskih principa i despotskog tipa ponašanja, na kraju je romana umorni, poniženi i moralno sasvim iskompromitirani starac: od staleškog ponosa nije ostalo više ništa. Njegov sin Juraj kojeg je, po svim pravilima patrijarhalnog odgoja, favorizirao na račun inteligentne i tankoćutne kćerke Lucije, postaje propalica i renegat, izdajica svoje obitelji i naroda. Posljednji svjedoci potpunog materijalnog propadanja i moralne erozije nekad bogate i ugledne obitelji ostaju supruga Valpurga i Lucija, zatočenice povijesti, uspomena i vlastitih iluzija. Sudbina tih poniženih i obespravljenih žena nosi obilježje istinske tragike: bolesna i nemoćna Lucija polagano umire uzalud očekujući dolazak „zaručnika” Alfreda, a mati koja je njeguje podgrijava njezine nade lažnim pismima i obmanama. (Krešimir Nemec)
- 26. LITERATURA Dragica Dujmović-Markusi, Sandra Rossetti-Bazdan, Vedrana Močnik, Vremeplovom do mature - priručnik za pripremu državnog ispita iz Hrvatskog jezika, Profil Dragica Dujmović-Markusi, Književni vremeplov 3 – čitanka iz Hrvatskoga jezika za treći razred gimnazije, Profil Milivoj Solar, Snježana Zrinjan, Višnja Sorčik, Baština riječi 3 – čitanka iz Hrvatskoga jezika za treći razred gimnazije, Alfa