2. 15 % svih ozljeda
Posljedice ranjavanja su avulzijske ozljede kože i
slabo razvijenog potkožja.
Prijelom potkoljeničnih kostiju nastaje djelovanjem
izravne sile na potkoljenicu.
Takvi su prijelomi većinom otvoreni (eksplozivne
ozljede, strijelne ozljede, ozljede izazvane izravnim
udarcem).
Kad je uzrok prijeloma pad ili skok s visine, djeluje
postranična ili rotacijska sila, koja ako je stopalo
fiksirano za tvrdu podlogu, uzrokuje prijelom.
3. Prema AO-klasifikaciji dijele se na prijelome
gornje, srednje i distalne trećine (pilon
prijelomi).
Klička slika: bolnost, nemogućnost hoda, otok,
deformacija, koštane krepitacije...
RTG snimka u 2 projekcije s prikazom susjednih
zglobova.
CT je obavezan kod intraartikularnih prijeloma.
Angiografija je obavezna kad postoje klinički
znakovi oštećenja krvnih žila (izostanak pulsacija
arterija na stopalu).
4. Tip A je ektraartikularni prijelom.
Tip B je djelomično intraartikularni
prijelom.
Tip C je potpuni intraartikularni prijelom.
Ako postoji minimalni pomak ulomaka
(depresija do 3 mm), prijelom se liječi
kozervativno.
Tijekom 6 do 8 tjedana ostavlja se cirkularni
sadreni zavoj koji seže do sredine bedra.
5. Sve nestabilne prijelome i prijelome sa
depresijom platoa tibije većim od 3 mm,
liječimo operacijski.
Cilj kirurškog liječenja je stabilizacija ulomaka i
rekonstrukcija ligamenata.
Kirschnerove žice, spongiozni vijci,
kanalikularni vijci, T i L ploče
autologna spongioplastika
vanjski fiksator za komplicirane prijelome
trećeg stupnja
6. Nastaju djelovanjem izravne sile na potkoljenicu
(izravni udarac u sredinu potkoljenice) ili
neizravnim djelovanjem sile u prometnim
nezgodama, prilikom bavljenja sportom, pada s
visine i nagnječenjem (crush ozljede).
Tip A su jednostavni prijelomi (kosi, poprečni,
uzdužni i spiralni).
Tip B su prijelomi s trokutastim koštanim
ulomkom.
Tip C su višeiverni prijelomi s većim brojem
slobodnih ulomaka.
7. Za izbor metode liječenja, uz navedenu podjelu,
ključnu ulogu ima stanje mekih tkiva.
Bitno je utvrditi vrijeme nesreće, jačinu sile i
mehanizam nastanka ozljede.
Klinička slika: bol u predjelu prijeloma, otok i
gubitak funkcije, deformitet i krepitacije kosti.
Neurocirkulacijski status i RTG snimke u 2
projekcije s prikazom 2 susjedna zgloba!
Prijelomi bez pomaka i prijelomi koji su dobro
reponirani se liječe imobilizacijom u
natkoljeničnom sadrenom zavoju 8 do 12 tjedana.
Prijelom potpuno zacijeli za 24 tjedna kada je
dopušteno puno opterećenje uda.
8. Operacijski se liječe zatvoreni prijelomi s
pomakom, nestabilni prijelomi i svi prijelomi s
razvojem komplikacija (nesraštanje prijeloma,
skraćenje potkoljenice, poremećaj osovine,
osteomijelitis).
Kirurški je bitno stabilizirati tibiju.
Fibula se kirurški stabilizira uglavnom samo kad je
riječ o prijelomu u blizini i u području maleola.
vijci, pločice, Küntscherov čavao, vanjski fiksator
Ukotvljeni neborani čavao: za sve prijelome koji se
nalaze 4 cm ispod platoa tibije ili 5 cm iznad distalne
artikulacijske plohe tibije.
9. Posljedica oštećenja same kosti i slabo razvijenog
omotača mekog tkiva:
usporeno cijeljenje
loše sraštavanje
pseudoartroza
ponovni prijelomi
infekcija
nekroza kože, infekcija rane, DVT i compartment
sindrom
Kad su iscrpljene sve mogućnosti liječenja, jedino
rješenje je amputacija.
10. Tip A su ektraartikularni prijelomi.
Tip B su djelomično intraartikularni prijelomi.
Tip C su potpuni intraartikularni prijelomi.
Najčešće imaju oblik obrnutog krova kuće ili
oblik slova Y.
Destot 1911. g. uvodi pojam pilon (franc. klin)
prijelom.
Uz prijelom distalne trećine tibije, u 80%
slučajeva postoji i prijelom donje trećine
fibule.
11. Posljedica pada s veće visine ili prometne nesreće.
Stopalo se nalazi u neutralnome položaju (90°).
Kompresija prema kranijalno dovodi do Y
prijeloma tibije.
Prijelom je intraartikularni.
Nađe li se stopalo u dorzalnoj fleksiji, doći će do
prijeloma prednjeg dijela tibije.
Ako je stopalo u plantarnoj fleksiji, nastaje prijelom
stražnjeg dijela tibije.
U oba slučaja radi se o intraartikularnim
prijelomima.
12. aksijalna sila, rotacijska sila, sila smika
prijelomi medijalnog maleola, avulzijski prijelomi
prednjeg dijela tibije, prijelom stražnjeg dijela tibije
(stražnji maleol), prijelom fibule iznad lateralnog
maleola
Klinčka slika: oteklina, bolna i napeta koža, moguć
je rani nastanak kožnih bula, deformacija gležnja,
ispad funkcije
RTG snimke u 2 projekcije, CT
Prijelome bez pomaka se liječi imobilizacijom
tijekom 6 do 10 tjedana.
Potrebne su redovite kontrole kroz sadreni zavoj,
zbog mogućnosti naknadnog pomaka.
13. Kirurški se liječe svi prijelomi uz iščašenje
talokruralnog zgloba te otvoreni prijelomi:
repozicija, stabilizacija ulomaka, rekonstrukcija
artikulacijske plohe
Kirschnerove žice, vijci, pločice raznih oblika,
vanjski fiksator
autologna spongioplastika
Ako postoji veliko oštećenje mekih tkiva, uputno je
u prvoj fazi započeti liječenje vanjskim fiksatorom.
Nakon zacijeljivanja mekih tkiva, vrši se
konverzija osteosinteze.
14. Razgibavanje nožnog zgloba je dopušteno od 2.
do 4. tjedna nakon osteosinteze, uz rasterećenje
hoda uz pomoć dviju štaka.
Puno opterećenje je dopušteno nakon 12 do 16
tjedana.
Rehabilitacija nožnog zgloba se izvodi do
postizanja zadovoljavajućih kretnji u zglobu.
Kod neuspjelog liječenja, potrebno je učiniti
artrodezu gornjeg nožnog zgloba ili ugraditi
umjetni zglob.
15. Maleolarni prijelomi najčešće nastaju djelovanjem
neizravne sile kada je stopalo fiksirano na tvrdu
podlogu, a težina tijela se preko potkoljenice prenosi u
različitom smjeru.
Grupa A je prijelom vanjskog maleola ispod tibio-
fibularne sindezmoze, moguć je i prijelom medijalnog
te stražnjeg maleola.
Grupa B je prijelom vanjskog maleola u razini
sindezmoze, moguća je ruptura deltoidnog ligamenta,
ili prijelom medijalnog i stražnjeg maleola.
Grupa C je prijelom vanjskog maleola iznad
sindezmoze, postoji ruptura sindezmoze i interosealne
membrane, moguć je prijelom medijalnog maleola i/ili
prijelom fibule ispod glavice.
16. RTG snimke u AP projekciji, u AP projekciji kad je
stopalo u unutarnjoj rotaciji od 20°, i LL projekciji.
Analiza prijelomnih pukotina, širine zglobne
pukotine i dužine fibule
Razmak između talusa i medijalnog maleola
odgovara razmaku između talusa i platoa tibije.
Proširenje medijalnog dijela zglobne pukotine
upućuje na rupturu tibiofibularne sindezmoze i
proksimalni prijelom fibule.
RTG cijele potkoljenice je potreban.
17. Grupa A, bez pomaka ili s minimalnim pomakom:
potkoljenična longeta tjedan dana, nakon što otok
splasne sadrena cirkularna potkoljenična longeta s
hoduljom ili zavojem od umjetnih smola.
RTG snimkama se mora nadzirati mogući pomak
ulomka.
Prijelomi grupe B su većinom nestabilni, s pomakom
ulomka te se, kao i prijelomi grupe C, liječe operacijski.
Prvo se prikaže prijelom fibule, a potom se učini
repozicija.
Repozicijom je važno postići punu dužinu fibule.
Frakturirani medijalni maleol se fiksira maleolarnim
vijcima. Ovaj se prijelom uvijek liječi operacijski
zbog implazije periosta u prijelomnu pukotinu.