Probavni sustav sastoji se od cjevolikih organa koji formiraju probavnu cijev i žljezdanih organa koji izlučuju enzime potrebne za probavu. Njegova funkcija uključuje unos, preradu i eliminaciju hrane, pri čemu se hrana mora mehanički i kemijski obraditi do jednostavnih sastavnica koje se mogu apsorbirati. Ključni dijelovi uključuju usnu šupljinu, jednjaka, želudac, tanko i debelo crijevo, svaki od njih sa specifičnim funkcijama u procesu digestije.

1. Probavni sustav
ANTONIO KOBAŠ, DR.MED.
preuzeti na: www.slideshare.net/kobas

2. Uvod
•Probavni sustav (apparatus digestorius) sustav je organa koji omoguduje unošenje potrebnih
tvari u organizam iz okoline:
• vode
• elektrolita
• hranjivih tvari (ugljikohidrati, masti, proteini)
•osnovne zadade probavnog sustava:
• primanje, prenošenje i prerada hrane
• uklanjanje štetnih proizvoda
•hrana je osnovni izvor energije, potrebne za različite djelatnosti u stanicama
• potrebna je za rast i obnovu stanica, za sintezu enzima…
•hrana koju unosimo u organizam mora se mehanički i kemijski preraditi do jednostavnih
sastavnica koje se mogu upiti (apsorbirati) u probavnom sustavu
• veliki dio progutane hrane koji ostaje neprobavljen biva izbačen u obliku fecesa

3. • probavni sustav se sastoji od:
a) cjevolikih organa koji tvore probavnu cijev
• usna šupljina s pridruženim žlijezdama
slinovnicama
• ždrijelo
• jednjak
• tanko crijevo
• debelo crijevo
b) žljezdanih organa – jetra sa žučnim
putevima i gušterača

4. • cjevoliki organi oblikuju probavnu cijev koja počinje usnom šupljinom, a
završava analnim otvorom
• stijenka svih cjevolikih organa ima nekoliko slojeva:
1. sluznica (tunica mucosa)
2. podsluznica (tela submucosa)
3. mišidni ovoj (tunica muscularis)
4. serozni ovoj (tumica serosa)
5. vezivni ovoj (tumica adventitia)
• žljezdani (parenhimni) organi stvaraju posebne izlučevine (sekrete) i
ispražnjuju ih u cjevaste organe

5. jednjak
želudac
tanko crijevo
debelo crijevo

6. Usna šupljina (cavitas oris)
•seže od usana do ždrijela
•krov čini tvrdo i meko nepce, a dno izgrađuju mišidi
dna usne šupljine
•dijelovi usne šupljine obavljaju brojne djelatnosti:
• usitnjavanje, prerada i potiskivanje hrane u ždrijelo
• osjet okusa
• sudjelovanje pri disanju
• sudjelovanje u tvorbi riječi i glasova
•ulaz u usnu šupljinu čini gornja i donja usna
(labium superius et inferius)

8. Zubi (dentes)
• usađeni su u zubištima (processus alveolaris) gornje i donje čeljusti, koja su
prekrivena zubnim mesom, desni (gingiva)
• otkidaju, sijeku, drobe i melju hranu
• oblici zubi:
• sjekutidi – prihvadaju, otkidaju ili sijeku hranu
• očnjaci – trgaju hranu
• pretkutnjaci – drobe hranu
• kutnjaci – hranu usitnjavaju i melju
• dijelovi (građa) zuba:
• zubno tkivo (dentinum)
• korijen (radix dentis)
• vršak (apex)
• zubni cement (cementum)
• zubni vrat (collum dentis)
• zubna kruna (corona dentis)
• caklina (enamelum)
• iznutra – šupljina (cavitas dentis) ispunjena srži (pulpa dentis)

9. • dvije su vrste zubala:
1. mliječno zubalo (dentes decidui)
• niču od 6. mjeseca do 2. godine života
• ispadaju od 6 – 12 godine
• sadrži 20 zubi – 4 sjekutida, 2 očnjaka i 4 kutnjaka na svakoj čeljusti
2. trajno zubalo (dentes permanentes)
• u odrasla čovjeka ima 32 zuba – 4 sjekutida, 2 očnjaka, 4 pretkutnjaka,
6 kutnjaka na svakoj čeljusti
Nepce (palatum)
• oblikuje krov usne šupljine
• prednji dio ima koštanu osnovu – tvrdo nepce (pallatum durum)
• stražnji dio je mišidna ploča – meko nepce (pallatum molle)
• meko nepce prema ždrijelu završava resicom (uvula), koja se postrance
nastavlja u nepčane lukove
• između nepčanih lukova nalaze se krajnici (tonsille palatinae)

10. Jezik (lingua)
• tvore ga mišidi na površini obloženi sluznicom, koja oblikuje jezične
bradavice (papillae linguales) važne za osjet okusa
• prednji je kraj vrh jezika (apex), a straga je korijen jezika (radix linguae)
• mehanički sudjeluje u oblikovanju zalogaja
Žlijezde slinovnice (glandulae salivariae)
• tri para sa svake strane lica:
1. doušne žlijezde (glandula parotis) – najveda slinovnica
2. podjezične žlijezde (glandula sublingualis)
3. podčeljusne žlijezde (glandula submandibularis)
• odvodni vodovi tih žlijezda otvaraju se u usnu šupljinu
• stvaraju slinu (saliva)  oko 1 – 1.5 L dnevno
• smjesa vode (99%), iona (Na, K, Cl) i proteina
• sudjeluje u oblikovanju zalogaja i olakšava njegovo klizanje
• sadrži enzim ptijalin (α-amilaza) – za razgradnju škroba

12. Ţdrijelo (pharynx)
•križište probavnog i dišnog puta
•razlikujemo 3 dijela:
1) nosni dio (nasopharynx)
• u nazofarinks se otvaraju dvije slušne
cjevčice (tubae auditive Eustachii), koje
spajaju srednje uho sa ždrijelom
2) usni dio (oropharynx)
3) grkljanski dio (laryngopharynx)
•sažvakana hrana oblikuje zalogaj
(bolus), koji se potiskuje gutanjem

13. • postoje 3 faze gutanja zalogaja:
1. voljna faza
• započinje pritiskom jezika gore i unatrag,
zalogaj voljno potisnemo u ždrijelo
2. ždrijelna (faringealna) faza
• spušta se epiglotis, zatvara se i podiže
grkljan, a otvara se jednjak 
onemoguduje se ulazak hrane u dišne
putove
3. jednjačka (ezofagealna) faza
• nastaje ulaskom zalogaja u jednjak, kada
se potiče peristaltički val koji potiskuje
hranu prema želucu

14. Jednjak (oesophagus)
•cjevasti mišidni organ s unutarnje strane obložen sluznicom
•smješten ispred kralješnice, prolazi kroz ošit i otvara se u želudac
•mišidi u stijenci jednjaka ritmičnim prstenastim stezanjem (peristaltikom)
pridonose prolasku hrane
•sluzne žlijezde smještene u tunici mukozi jednjaka luče sluz, koja omoguduje
da zalogaj lakše klizi niz jednjak
•donji dio jednjaka sadrži velik broj sluznih žlijezda – štite jednjak od kiselog
sadržaja iz želuca
•na ulasku u želudac nalazi se kružni mišid – sfinkter jednjaka spriječava
povratak želučanog sadržaja

16. Ţeludac (gaster)
•vredasti mišidni organ u kojem se hrana nakuplja i
istovremeno probavlja
•smješten je u srednjem i lijevom gornjem
kvadrantu abdomena
•anatomski dijelovi želuca:
• cardia (želučani ulaz)
• fundus (dno)
• pylorus (vratarnik)
• sadrži m. sphyncter pylori
• curvatura minor (mala krivina / zavojak)
• curvatura major (velika krivina / zavojak)
• facies anterior et posterior
•izvana je želudac obložen tankom, seroznom opnom –
potrbušnicom (peritoneum), a iznutra je debela i vrlo
otporna sluznica, koja je nabrana u nabore

17. • u sluznici želuca nalaze se brojne žlijezde (glandulae gastricae):
1. sluzne (mukozne) žlijezde
− izlučuju gustu lužnatu sluz koja kao omotač oblaže epitelne stanice sluznice
− sloj sluzi podmazuje i štiti želučanu sluznicu (tunicu mucosu) od oštedenja
solnom kiselinom
− debeo oko 1 – 1,5 mm
2. gastrične (fundusne) žlijezde
− čine ih 3 različite vrste stanica:
1) sporedne (mukoidne) stanice – izlučuju sluz
2) glavne stanice – izlučuju proenzim pepsinogen, koji se pod utjecajem
želučane kiseline pretvara u pepsin – važan za razgradnju proteina
3) obložne (parijetalne) stanice, koje izlučuju:
• solnu kiselinu (HCl) – pH≈2, inaktivacija ptijalina, baktericidni učinak
• unutarnji (intriznični) faktor – važan za apsorpciju vit. B12
3. pilorične žlijezde
− izlučuju sluz – štiti pilorus
− sadrže endokrine st. koje izlučuju gastrin

18. • u želucu se hrana miješa sa želučanim sokom, te nastaje polutekuda želučana kaša
(himus), koja se peristaltikom potiskuje u dvanaesnik
• peristaltika se pojačava širenjem stijenke želuca (više hrane, jača peristaltika)
• gastrin je hormon kojeg izlučuju pilorične žlijezde, a ima dvojaku ulogu:
− snažno potiče izlučivanje solne kiseline i pepsina
− blago potiče želučana gibanja (peristaltiku)
• hrana se nakon unosa u želucu zadržava 3 – 4h
• postoje 3 faze (mijene) želučane sekrecije:
1) cefalična
• zbiva se prije uzimanja hrane i na početku jela, a potiču je okus i miris hrane
2) gastrična
• izlučuje se najveda količina probavnih sokova (70%), a započinje ulaskom
hrane u želudac
3) intestinalna
• posljedica je ulaska himusa u dvanaesnik

19. Tanko crijevo (intestinum tenue)
•dugo je oko 6 metara (4 – 7m)
•ima tri dijela:
1. dvanaesnik (duodenum)
2. tašto crijevo (jejunum)
3. vito crijevo (ileum)

20. DUODENUM
• početni dio tankog criijeva, dug oko 30 cm
• oblikom nalik na slovo C u koje je umetnuta glava
gušterače
• na početku oblikuje proširenje (ampulla duodeni)
• u silazni dio, na mjestu ispupčenom poput velike
bradavice (papilla duodeni major), ulijeva se:
a) gušteračni vod (ductus pancreaticus)
b) glavni žučovod (ductus choledocus)
JEJUNUM
• nastavlja se na duodenum
ILEUM
• završava u donjem desnom dijelu trbuha, gdje
se ulijeva u početni (uzlazni) dio debelog crijeva
ušdem – ostium ileale (ileocekalna valvula)

21. • tanko crijevo je svinuto u mnoštvo vijuga koje ispunjavaju trbušnu šupljinu
• u mukozi i submukozi tankog crijeva nalaze se brojne žlijezde (glandulae
intestinales), koje tvore kripte (cryptae)
• jejunum i ileum imaju manje žlijezda, a sluznica im je nabrana u nabore koji tvore crijevne
resice (vili intestinales) – upijaju hranu
• stjenka tankog crijeva sadrži i dva sloja glatkog mišičja (kružni i uzdužni), te je izvana
obavijeno glatkom seroznom ovojnicom
• sa stražnje strane, stijenka crijeva je pričvršdena opornjakom (mesenterium) za stražnju
stijenku trbušne šupljine
• u tankom crijevu se dovršava probava hrane i vrši apsorpcija hranjivih tvari
• hrana kroz tanko crijevo prolazi 3 – 5h
• pojavom himusa u T.C. počinju se lučiti crijevni sokovi (probavni enzimi) i hormoni
• sekretin – neutralizira kiselost himusa
• kolecistokinin – izlučuje se ako u duodenum dođe previše masti
• probavni crijevni enzimi: peptidaze, lipaze, saharaze, laktaze

23. Debelo crijevo (intestinum
crassum, colon)
•dužine oko 1,5 m
•u donjem desnom abdominalnom kvadrantu tanko crijevo postrance ulazi u
debelo crijevo
• ispod mjesta ulaska nalazi se slijepo crijevo (caecum) na čijem je dnu crvuljak (appendix
vermiformis)
• početni dio debelog crijeva usmjeren je prema gore kao uzlazno crijevo (colon ascendens)
• potom zakrede ulijevo i formira poprečno crijevo (colon transversum)
• po lijevom rubu abdomena spušta se kao silazno crijevo (colon descendens)
• prije ulaska u malu zdjelicu crijevo zavija u obliku slova S, te formira zavojito crijevo (colon
sigmoideum), te završava ravnim crijevom (rectum) koje leži ispred križne kosti i otvara se
prema van analnim otvorom (anus)
• u području anusa postoje 2 mišida sfinktera – unutarnji (nevoljni) i vanjski (voljni)

26. • debelo crijevo je vedeg promjera od tankog
i izvana je nabrano
• izvana uzdužno mišidje formira 3 uzdužne
trake (teniae coli) koje su krade od crijeva
pa ga mjestimično nabiru u poprečne
ispupčine (haustrae coli) između kojih su
brazde
• u području brazda s unutarnje strane
crijeva, kružni mišidi u stijenci oblikuju
polumjesečaste nabore (plicae
semilunares), koji odjeljuju odsječke
debelog crijeva
• debelo crijevo je kao i tanko, učvršdeno
opornjakom (mesocolon) uz stražnju
stijenku trbušne šupljine

27. • sluznica debelog crijeva obiluje sluznim žlijezdama, koje izlučuju sluz (mucus)
• zadada sluzi je zaštita crijevne sluznice i oblikovanje fekalnih masa
• sluznica debelog crijeva (naročito početni dio) ima sposobnost apsorpcije soli i vode
• crijevni sadržaj preostao nakon apsorpcije vode i soli izbacuje se iz tijela u obliku
izmeta (feces)
• pražnjenje izmeta (defecatio) nastupa kada fekalna masa dovoljno rastegne stijenku
rektuma - podražaj za defekaciju
• to uzrokuje refleksnu peristaltiku silaznog i sigmoidnog kolona koja de feces
potisnuti prema anusu
• peristaltički val popušta tonus unutarnjeg sfinktera, dok je vanjski sfinkter pod
utjecajem naše volje, te tako kontroliramo defekaciju
• izmet (feces) različita je sastava, boje i konzistencije, a sadrži neprobavljene
ostatke hrane te crijevne bakterije (važne za razgradnju, sint. vitamina B, K…)
• smeđa boja izmeta potječe od sterkobilina i urobilina, koji nastaju iz bilirubina

28. Jetra (hepar)
•najveda žlijezda u ljudskom tijelu
•crvenkasto-smeđe je boje
•nalazi se u gornjem desnom kvadrantu abdomena, odmah ispod ošita
•jetru tvore jetrene stanice (hepatociti), koji su zvjezdoliko raspoređeni oko
središnjih vena oblikujudi acinuse koji čine jetrene režnjide (lobulus)
•nakupine režnjida tvore 4 velika režnja (lobus) jetre:
1. desni režanj (lobus dexter)
2. lijevi režanj (lobus sinister)
3. repasti režanj (lobus caudatus) – u sredini
4. četverokutni režanj (lobus quadratus)

29. Ustrojstvo jetrenog režnjida (lobulusa)

31. • cijela jetra je obavijena čvrstom vezivnom čahurom
(capsula fibrosa), koja ulazi između pojedinih režnjeva i
odjeljuje ih činedi vezivne pregrade
• gornja (prednja) površina jetre je konveksna, a donja
(stražnja) je ravna i sadrži jetrenu vratnicu (porta
hepatis)
• u području portae hepatis u jetru ulaze a. hepatica
i v. portae, a iz nje izlaze vv. hepatice i zajednički
jetreni vod (ductus hepaticus communis)
• žučni mjehur (vesica biliaris, vesica fellea)
• kruškolika mišidna vreda u kojoj se pohranjuje žuč
stvorena u jetri
• vod žučnog mjehura (ductus cysticus) se spaja sa
zajedničkim jetrenim vodom (ductus hepaticus
communis) u glavni žučovod (ductus choledochus)
što se otvara u duodenum

33. DJELATNOSTI (ULOGA) JETRE

34. • jetra ima značajnu ulogu u pročišdavanju krvi
− makrofagi (Kupfferove stanice) uklanjaju bakterije iz krvi koja portalnim krvotokom
dođe iz probavnog sustva venom porte
• značajno sudjeluje u izmjeni tvari i metabolizmu ugljikohidrata (stvaranje glikogena,
glukoneogeneza), proteina (sinteza proteina krvne plazme i neesencijalnih AK) i masti
(sinteza lipida, kolesterola..)
• pohranjuje vitamine (D, K, A, B12), željezo (u obliku feritina)
• stvara žuč (bilis / fel) - 600-1000mL dnevno
− pohranjuje i koncentrira žuč u žučnom mjehuru
• pod utjecajem sekretina, kolecistokinina i parasimpatikusa žuč se izlučuje u
duodenum sve dok se u njemu nalazi himus
− ŽUČ – gusta zelenožuta tekudina koju čini voda (97%), žučne soli i žučne boje
(bilurubin)
• žučne soli nastaju u hepatocitima iz kolesterola i značajno sudjeluju u probavi
masti  djeluju tako da raspršuju (emulgiraju) velike kapljice masti u himusu i
tako olakšavaju djelovanje lipaza
• žučne soli koje se izluče u crijevo ponovno se resorbiraju i iskorištavaju

35. Gušterača (pancreas)
•žlijezda položena poprijeko uz stražnju
trbušnu stijenku, iza želuca, u razini L1
•lijevi, tanji kraj formira rep (cauda pancreatis),
a desni, deblji kraj oblikuje glavu (caput
pancreatis)
• rep i glava spojeni su tijelom (corpus pancreatis)
•kroz cijelu gušteraču prolazi gušteračni vod
(ductus pancreaticus) koji se kroz papilu
duodeni major (papila Vateri) zajedno sa
žučovodom otvara u duodenum

37. o gušterača je žlijezda s vanjskim (egzokrinim) i unutarnjim (endokrinim) izlučivanjem
• egzokrina funkcija gušterače
− pod utjecajem je parasimpatikusa te probavnih hormona (sekretina i kolecistokinina)
− čine ju stanice žljezdanog epitela nakupljene u acinuse, od kojih izlaze odvodni vodovi
− proizvodi razne probavne enzime i hidrogenkarbonatne ione, koji se kroz ductus pancreaticus
izlučuju u duodenum
• hidrogenkarbonatni ioni neutraliziraju kiseli himus u duodenumu te tako omoguduju
aktivaciju probavnih enzima iz gušterače
− probavni enzimi sudjeluju u razgradnji hrane:
• tripsin i kimotripsin (proteolitički enzimi) razlažu bjelančevine do peptida
• karboksipolipeptidaza razlaže peptide do aminokiselina
• amilaza razlaže ugljikohidrate do disaharida
• lipaza, fospolipaza i kolesterolesteraza razgrađuju lipide (masti)
• endokrina funkcija gušterače
− tvore ju nakupine alfa i beta stanica Langerhansovih otočida (insulae pancreaticae)
• alfa stanice izlučuju hormon glukagon (potiče razgradnju glikogena u glukozu)
• beta stanice izlučuju inzulin (omoguduje ulazak glukoze u stanice)

38. Slika: acinusi i Langerhansov otočid

39. Potrbušnica (peritoneum)
•glatka, sjajna i vlažna opna koja oblaže trbušnu šupljinu i njezine organe
•peritoneum parietale oblaže unutarnju stranu stijenke trbušne šupljine
•peritoneum viscerale oblaže trbušne organe s vanjske strane
•potrbušnicu tvore vezivno tkivo i endotel, a obilno je prokrvljena – sposobnost
resorpcije i eksudacije tekudine
•mala pregača (omentum minus) – podvostručenje peritoneuma koje počinje od
curvaturae minoris želuca prema jetri, a sadrži jetrenu arteriju, portalnu venu i
glavni žučovod
•velika pregača (omentum majus) - podvostručenje peritoneuma koje se pruža s
velike krivine želuca prema dolje