KRV 
Insert Presentation Title Text Here 
Insert Subtitle Text Here
 Krv se sastoji od uobličenih elemenata: 
10/28/14 
eritrocita, 
leukocita i 
trombocita, 
koji su suspendovani u tečnom matriksu 
 krvnoj plazmi. 
 Volumen krvi odrasle osobe iznosi 6% do 8% 
telesne mase.
Улога крви: 
1.transportna 
2.zaštitna 
3.odbrambena 
4.termoregulaciona 
10/28/14 
Uloga krvi
 Najvažnija uloga krvi je transportna. 
 Krv prenosi kiseonik, ugljen-dioksid, hranljive 
sastojke, produkte metabolizma i toplotu koja se 
produkuje u organizmu. Krv prenosi i poruke u formi 
hemijskih signala do različitih organa i tako učestvuje 
u regulaciji njihove funkcije. Najizrazitiji primer su 
hormoni. 
 Odbrambena uloga krvi se ostvaruje zahvaljujući 
prisustvu leukocita i imunoglobulina, kao i osobini krvi 
da koaguliše. 
10/28/14
10/28/14 
SASTAV KRVI 
 Sastav krvi zavisi od brojnih faktora, fizioloških i 
patoloških. 
1.Fiziološki faktori su: genetski faktori, pol, starost, 
životna sredina, fiziološko stanje (menstruacija, 
graviditet, težak fizički rad), doba dana. 
2.Različita oboljenja imaju daleko veći uticaj na sastav 
krvi od fizioloških faktora.
10/28/14 
SSAASSTTAAVV KKRRVVII 
Plazma 
(55% zapremine krvi) 
Leukociti i trombociti 
(<1% zapremine krvi) 
Eritrociti 
(45% zapremine krvi) 
Uobličeni 
krvni 
elementi
крвне ћелије улога особине број у 
мм3 
црвена крвна зрнца – 
еритроцити 
транспорт О2 
и СО2 
немају једро, 
испуњене 
хемоглобином 
5 000 000 
бела крвна зрнца – леукоцити 
одбрана 
организма од 
узрочника 
болести 
мењају облик 
тела, највеће 6000-8000 
крвне плочице – тромбоцити 
омогућавају 
згрушавање 
крви 
најситније, 
неправилног 
облика 
300 000
Састав ккррввии:: ккррввннаа ппллааззммаа ии ккррввннее ћћееллиијјее
Настанак крвних ћелија 
10/28/14 
У коштаној сржи
10/28/14
10/28/14 
KRVNA PLAZMA 
Krvna plazma je tečnost složenog sastava. 
 Koncentracije njenih konstituenata se različitim 
homeostatskim mehanizmima održavaju u fiziološkim 
granicama. 
 Plazma se može izdvojiti centrifugiranjem krvi kojoj je 
dodato antikoagulantno sredstvo. 
 Normalna plazma je transparentna i svetložute boje. 
 Njen pH se kreće u uskim granicama od 7.35 do 7.45.
КРВ – крвна плазма 
Састав крвне плазме: 
● 90% воде 
● минералне материје 
(натријум хлорид) 
● беланчевине (фибриноген) 
● Шећери 
● Хормони 
● храњиве материје 
10/28/14
10/28/14 
SASTAV PLAZME 
 Plazma je vodeni rastvor organskih i neorganskih sastojaka. 
 U njoj su rastvoreni: 
 elektroliti (9g/l; Na+, Cl-.) 
 proteini (60-80g/l; albumini, globulini, enzimi) , 
 lipidi, 
 ugljeni hidrati (glukoza od 2.5 do 4.7 mmol/l krvi ili 80-120 
mg/100 ml) 
 aminokiseline, 
 vitamini, 
 produkti metabolizma koji sadrže azot (urea, mokraćna 
kiselina, kreatin, bilirubin) i 
 gasovi kiseonik, ugljendioksid i azot. 
 Najveći procenat (90-92%) plazme čini voda.
Eritrociti – crvena krvna zrnca 
 Uobličeni elementi krvi, pored leukocita i trombocita; 
 Imaju oblik bikonkavnog diska; visok odnos zapremine 
i površine; 
 Nemaju jedro i većinu organela. 
 Veoma su elastični; lako prolaze kroz fenestracije 
kapilara; 
 Kvalitativno i kvantitativno najzastupljeniji sastojak je 
hemoglobin; 
 Sadrže specifične enzime koji imaju ulogu u hidriranju 
SO2, glikolizi, sprečavanju oksidacije gvožđa; 
10/28/14
10/28/14
 Prosečan dijametar iznosi 7.5m, a debljina 2 
m; 
 Broj eritrocita zavisi od pola, uzrasta, 
cirkardijalnih ritmova, laktacije, mišićnog rada 
 Fiziološke granice broja su: 
• Za žene: 3.5-5.5 x 1012/l 
• Za muškarce: 4-6x 1012/l 
10/28/14
Eritropoeza 
 Proces formiranja zrelih 
eritrocita iz neopredeljenih 
matičnih ćelija. Traje oko 8 
dana. 
 U prenatalnom životu odvija 
se redom u jetri, slezini, 
limfnim čvorovima. 
 Do 5. godine života u 
eritropoezi učestvuje koštana 
srž svih kostiju. 
 Posle puberteta 
eritropoetično tkivo je 
koštana srž i to: pljosnatih 
kostiju (pršljenovi, sternum, 
rebra, karlica) i epifize dugih 
kostiju. 
10/28/14 
Neopredeljena matična ćelija 
Opredeljena mat. ćel. 
proeritroblast 
rani eritroblast 
Intermedijarni eritroblast 
-pojavljuje se hemoglobin 
Normoblast (kasni eritroblast) 
-započinje dezintegracija jedra 
Retikulocit 
-nema jedra 
eritrocit 
Koštana srž 
Krvni 
sud
Fiziološki faktori koji utiču na eritropoezu: 
10/28/14 
Svi ovi faktori deluju indirektno 
preko sinteze ERITROPOETINA u 
bubrezima 
Stimuliše proliferaciju opredeljenih 
hematopoetičnih ćelija 
Ubrzava njihovu diferencijaciju 
Stimuliše sintezu Hb 
SSttiimmuullaattiivvnnoo 
hipoksija (nizak parcijalni 
pritisak O2) 
Anemije 
Hemoliza 
hemoragija 
Androgeni hormoni 
Tiroksin, glukokortikoidi 
kateholamini (ubrzavaju) 
Alkaloza (na visokim 
nadmorskim visinama) 
Inhibitorno 
Estrogeni 
vitamin B12 i folna kiselina - 
faktori bez kojih eritropoeza ne 
može da se odigrava jer su 
esencijalni u biosintezi DNK.
 Prosečan vek eritrocita je oko 120 dana posle 
čega ih preuzimaju makrofage RES-a slezine, 
jetre, koštane srži. 
 Tu se hemoglobin razlaže na Fe i hem. 
 Fe se transferinima transportuje do koštane 
srži ili jetre, a hem se preko bilirubina izlučuje u 
žuči. 
10/28/14
OSOBINE ERITROCITA 
● Eritrociti su ćelije bez jedra , mitohondrija i ribozoma 
● Broj Er za M 4,2-5,8x1o na 12 
● A za žene 3,7-5,2x10 na 12 
● Hb kod M 15og/l a Ž 14og/l 
● Htc je procentualna zastupljenost ćelijskih elemenata 
● Srednja vrednost zapremine Er –MCV iznosi 87 fl 
● Srednja vrednost apsolutne količine Hb u eritrocitu- 
MCH je 28 pg 
● Srednja vrednost conc.Hb u Er-MCHC iznosi od34-36 
g u dclEr 
● Normalan procenat RETIKULOCITA od 
● 0,5-2 %
10/28/14 
Аnеmiја 
 svako smanjenje broja eritrocita 
 aplastična – usled delovanja g zračenja ili lekova 
dolazi do gubitka funkcije (aplazije) koštane srži 
 perniciozna (megaloblastična, maturacijska)- 
nedostatak vitamina B12 i folne kiseline dovodi do 
sporog sazrevanja er, a membrana postaje krhka. 
Razlog je nedostatak tzv unutrašnjeg faktora 
odgovornog za apsorpciju B12 usled atrofije crevne 
sluzokože. 
 talasemija- nasledna, smanjena sinteza 
hemoglobina 
 srpasta- nasledna, abnormalnost hemogl. (HbЅ) 
 hemolitička- fetalna eritroblastna
10/28/14 
Leukociti 
 Nalaze se u krvi, limfi, vezivnom tkivu i tkivnim 
tečnostima; 
 Imaju sposobnost ameboidnog kretanja i 
dijapedeze; 
 Fagocitoza- uništavanja čestica štetnih po 
organizam pomoću lizozomalnih enzima. Kreću 
se hemotaksično;
 Broj – granice: 4-10x106/l krvi. Srednja vrednost 
7x106/l 
 Leukocitoza – povećan broj leukocita; fiziološka 
10-20x109/l se javlja kod novorođenčadi, pri 
laktaciji, trudnoći, menstruaciji, posle obilnog 
obroka, teškog fizičkog rada. Preko ovih granica-leukemije. 
 Leukopenija – smanjen broj leukocita 
10/28/14
Granulociti ili granularni leukociti su vrsta leukocita koji u 
citoplazmi poseduju granule i jedro podeljeno na 
režnjeve. 
U granulama se nalaze brojni hidrolitički enzimi pa 
se one mogu smatrati lizozomima. Prema načinu 
bojenja granula razlikuju se tri tipa granulocita: 
neutrofilni granulociti (neutrofili) 
eozinofilni granulociti (eozinofili) 
bazofilni granulociti (bazofili) 
10/28/14 
Granulociti
Granulociti (polimorfonukleari) 
• Neutrofili 50-70% - prva linija odbrane; 
fagocitiraju m.o.; granule su lizozomi i 
peroksizomi. 
• Eozinofili 2-4% - najviše ih ima u vezivnom tkivu; 
broj im se povećava prilikom parazitskih 
infekcija, u alergijama i autoimunim oboljenjima. 
• Bazofili do 1% - imaju granule sa heparinom i 
histaminom; nemaju lizozome. 
10/28/14
Nastaju u koštanoj srži od mijeloblasta preko 
promijelocita , mijelocita , metamijelocita do 
segmentiranih granulocita . 
Zreli NEUTROFILI su bogati enzimima i njima 
ostvaruju svoju odbrambenu ulogu 
EOZINOFILI , umanjuju alergijsku reakciju 
uklanjanjem histamina 
BAZOFILI zbog bogatstva histamina i heparina 
sprečavaju tromboze 
10/28/14 
Granulociti 
Neutrofili 
Eozinofili 
Bazofili
 Agranulociti 
 Monociti 2-10% – tkivni makrofagi (RES). Druga 
linija odbrane; mogu fagocitirati i do 100 bakterija 
odstranjuju fibrin u koagulaciji; sintetišu interleukin 
I i interferone 
 Limfociti 20-35% 
• T limfociti – u ćelijskom imunitetu; sazrevaju u 
timusu 
• B limfociti – u humoralnom imunitetu 
10/28/14
10/28/14 
Agranulociti 
MMoonnoocciittii LLiimmffoocciittii
10/28/14 
TROMBOCITI 
 Trombociti ili krvne pločice su male, diskoidne 
strukture bez jedra. 
 Oni nastaju fragmentacijom citoplazme džinovske 
ćelije koštane srži, megakariocita tokom procesa 
trombopoeze. 
 Broj trombocita se kreće od 150 x 106 do 300x 106 /l. 
 Povećan broj trombocita je trombocitoza, a smanjen 
broj trombocitopenija.
 Trombociti imaju 
izuzetno složenu građu. 
 Membrana je troslojna, 
a na periferiji 
citoplazme se nalazi 
otvoren sistem kanala 
kroz koje se sadržaj 
granula trombocita 
prazni u spoljašnju 
sredinu. 
 U citoplazmi trombociti 
sadrže dva tipa granula. 
Jedan tip granula sadrži 
neproteinske 
supstance: serotonin, 
ATP i ADP. Drugi tip 
granula sadrži različite 
proteine 
10/28/14 
 Glavnu ulogu trombociti 
imaju u procesu 
zaustavljanja krvavljenja 
(hemostaza). 
 Formiraju trombocitni čep 
koji može privremeno da 
zaustavi krvavljenje iz male 
rane 
 Zahvaljujući faktorima 
koagulacije koje sadrže, 
trombociti imaju ulogu i u 
procesu koagulacije
10/28/14 
LIMFA 
 Limfa sadrži znatne količine proteina poreklom iz 
cirkulacije. 
 Dva litra limfe, koliko se stvara dnevno, sadrži oko 
100 g proteina, uglavnom albumina. 
 Limfa sadrži neutralne masti, koje se iz digestivnog 
trakta apsorbuju u limfne kapilare crevnih resica, a 
zatim se preko limfe uvode u cirkulaciju.
10/28/14 
Limfni sistem 
Pridodat imunološkom 
sistemu, osnovna uloga 
mu je da drenira tečnost i 
supstance iz 
intersticijuma. 
Supstance: 
makromolekularni 
proteini, čestice i masne 
kapljice (iz digestivnog 
sistema.
10/28/14 
Superficijalni limfni 
sistem 
nalazi se epifascijalno 
drenira limfu iz kože 
15% limfatične mreže 
Duboki limfni sistem 
nalazi se subfascijalno 
drenira limfu iz organizma 
isključujući kožu
Limfna stabla-truncusi 
limfni kanali-ductusi 
 Odvode limfu iz velikih delova tela 
 potrečažno (tr. lumbalis; tr.intestinalis) 
 natprečažna (tr.subclavius, tr. jugularis, tr. 
bronchomediastinalis) 
 Obrazuju limfne kanale (d. thoracicus i d. limphaticus 
dex) 
 Ductus thoracicus drenira donju polovinu tela & levu 
stranu glave, levu ruku, deo thorax-a. 
 Ductus lymphaticus dexter drenira desnu stranu glave, 
vrat, desnu ruku i deo thorax-a.
Limfni čvor 
koncentracija limfe (reapsorpcija oko 40% tečnosti) 
filtracija i purifikacija (zahvataju i razaraju toksine, bakterije, 
CA..) 
produkcija limfocita i monocita
10/28/14 
HEMOSTAZA 
 Proces sprečavanja isticanja krvi iz povređenog krvnog 
suda 
 Sastoji se u prevođenju krvi u stanje gela, pihtijastu 
masu koja se naziva krvni koagulum. 
 Krajnji efekat procesa je prevođenje solubilnog 
proteina plazme fibrinogena u nesolubilni fibrilarni 
protein fibrin
 Odvija se u tri faze: 
1. Vaskularna faza - vazokonstrikcija i kontrakcija 
cirkularnih glatkih mišića krvnih sudova 
2. Trombocitna faza – adheracija i agregacija 
trombocita; stvaranje belog tromba koji predstavlja 
jezgro za stvaranje koaguluma 
3. Plazmina faza (koagulacija) – stvaranje koaguluma 
koji sadrži mrežu nerastvornih proteina fibrina, 
krvne ćelije i serum 
10/28/14
10/28/14 
Koagulacija 
I. Stvaranje trombokinaze (protrombinaze) ključnog enzima koji 
prevodi protrombin u trombin – komplikovan kaskadni proces 
sa spoljašnjim i unutrašnjim putem aktivacije; 
II. Prelazak PROTROMBINA u TROMBIN dejstvom 
TROMBOKINAZE; 
III. Prevođenje FIBRINOGENA u FIBRIN dejstvom TROMBINA. 
Polimerizacija fibrina u fibrinske konce: 
TROMBIN 
Са2+, XIIIa XIII 
FIBRIN FIBRINSKI KONCI 
IV. Retrakcija koaguluma – pomoću kontaktilnog molekula 
TROMBOSTENINA iz trombocita dolazi do skupljanja 
koaguluma i istiskivanja seruma.
10/28/14
ANTIGENI ABO SISTEMA 
Sinteza počinje u četvrtoj nedelji intrauterinog života,do šest 
nedelja antigeni su razvijeni. Potpuno sazrevanje se dešava od 
šestog meseca do četvrte godine života.Po sastavu su 
glikoproteini. Prisutni su na svim krvnim ćelijama.
● PRIRODNA,imunoglobulini,klaseIgM,aglutinišu 
eritrocite na sobnoj temperaturi od 20-24˚C.u slanoj 
sredini, 09% NaCl, ne prelaze placentu. 
● Antitela anti-A i anti-B se mogu detektovati u serumu 
novorođenčeta od 4 do 6 meseci.
Genotip – označava skup gena,koji određuju antigene na eritrocitnoj membrani. 
FENOTIP jedne osobe predstavlja izbor antigena koji su dokazani u serološkim 
reakcijama sa serumima poznatih specifičnosti
Krvne grupe: 
A sadrži na er. Antigen A, a u plazmi antitela anti-B 
Zastupljenost je 42,2%. 
B sadrži na er. Antigen B, a u plazmi antitelo anti-A 
Zastupljenost je 14,3%. 
AB sadrži na er.Antigen A i B, u plazmi nema antitela 
Zastupljenost je 7,2%. 
O na er.nema antigena,u plazmi antitela anti-A i anti-B 
Zastupljenost je 36,1%.
● Reakcija koja nastaje kod spajanja anti-eritrocitnih 
antitela sa odgovarajućim 
eritrocitnim antigenima ispoljava se u vidu 
aglutinacije ili hemolize eritrocita. To je 
imunološki fenomen koji se može realizovati u 
laboratorijskim uslovima rada.
● Pri kontaktu jedne molekule IgM sa antigenima na 
dva ili više eritrocita dolazi do međusobnog spajanja 
više eritrocita i njihovog nagomilavanja u velike, čak i 
golim okom vidljive aglutinate. Antitela koja su 
sposobna da aglutinišu eritrocite nazivaju se 
aglutinišuća antitela.
Odredjivanje krvnih grupa ABO na pločici
Određivanje KG-AB0 u epruvetama 
Anti A Anti B Anti AB Eritrociti A Eritrociti B 
Krvna 
grupa 
1 . 
2 
. 3 . 
4 
. 5 . 6 . 7 . 
+ + - - + - + A 
- - + + + + - B 
+ + + + + - - AB 
- - - - - + + 0
●
Rezus faktor 
● NAJSLOŽENIJI SISTEM KOJI OBUHVATA 46 ANTIGENA 
RH-1 DO RH-52
● Mogu se otkriti između 6 i 12 nedelje 
fetalnog života,pripadaju polipeptidima. 
● ANTIGEN-D-je najimunogeniji i klinički 
najvažniji antigen 
● Rh-D-POZITIVNO JE 84,49 % stanovništva 
● Rh-D-NEGATIVNO JE 15.50% stanovništva na 
našim prostorima. 
● Rhesus fenotip: CcDdEe, CCDDee, ccddee
● Uvek su IMUNOG porekla,IgG klase,dvovalentna 
optimalno reaguju na 37C,prolaze kroz placentu 
Jedna od najčešćih uzroka HBN.
HEMOLIZNA BOLEST 
NOVOROĐENČETA –HBN 
● Hemolizna bolest novorođenčeta ( HBN) je sindrom uzrokovan 
skraćenim životnim vekom eritrocita fetusa, dejstvom 
specifičnog aloantitela, transplacentarno dospelog od majke u 
cirkulaciju fetusa. 
● Aloantitelo je usmereno prema nekom od antigena prisutnim 
na fetalnim eritrocitima – najčešće iz sistema ABO, i Rhesus ili u 
ređim slučajevima ostalih krvnogrupnih sistema: Kell, Daffy, 
Kidd, MNSs i drugi. 
● Od ostalih antitela iz sistema Rhesus, klinički su najznačajniji 
imuno anti-c antitelo i imuno anti-E antitelo.
● Prva trudnoća sa inkopatibilnim plodom, završava se obično 
rađanjem zdravog deteta. 
● Senzibilizacija nastaje tek u toku porođaja u prvoj trudnoći. 
● Eritrociti fetusa za vreme trudova prodiru u cirkulaciju majke, a 
antitela se javljaju posle više nedelja. Žena moze biti 
senzibilisana i predhodnim pobačajima, bilo spontanim, bilo 
arteficijalnim. 
● Senzibilizacija je proces koji se ne može obrnuti, ali se može 
sprečiti. 
● Jednom nastala senzibilizacija ne može nestati. Antitela u krvi 
su dokaz senzibilizacije
● Ispitivanje senzibilizacije kod majke provodi se između 1o i 12 
nedelje trudnoće. 
● Ukoliko je majka senzibilisana, znači kada su imuna antitela 
prisutna, testiranje se vrši jednom mesečno, da se prati porast 
titra imunih antitela, vrši se njihova identifikacija. 
● Ukoliko imuna antitela nisu dokazana testiranje se vrši u 3o 
nedelji trudnoće. 
● Kod Rh-D negativnih trudnica gde nisu dokazana imuna anitela 
senzibilizacija se sprečava primenom Rh-D hiperimunog 
gamaglobulina (poznat pod nazivom Rogam), u toku 72 sata 
nakon porođaja, ali takođe i nakon prekida trudnoće bilo koje 
vrste, ili iz bilo kojih razloga.
● Najbolji način lečenja dece koja se rađaju sa teškim 
oblikom ove bolesti je Eks-sanguinotransfuzija krvi to je 
postnatalni tretman novorođenčeta. 
● Pozitivan Direktni Combsov test i hiperbilirubinemija su 
osnovne indikacije za ovu vrstu terapije. 
● Za ovaj proces koristi se sveža deplazmatisana krv, stara 
do pet dana, koja ima hct o,5o –o,6o. 
● Za eks-sangvinotransfuziju uzima se krv krvne grupe 
deteta iz ABO, i Rhesus negativna.
KRITERIJUMI ZA IZBOR DAVALACA KRVI 
● Transfuziološki centri zavise od dobrovoljnih davalaca krvi 
koji obezbeđuju krv neophodnu za potrebe bolesnika. 
● Krv može dati svaka zdrava osoba, starosti od l8 do 65 
godina, a iznimno i do 7o g. 
● Telesne težine iznad 55 kg, proporcionalna visini 
● Krvni pritisak: sistolni 9o-l8o mm Hg, dijastolni 5o – llo 
mm Hg, puls 5o-llo otkucaja u minuti, 
● Hemoglobin: muškarci l35g/L,žene l25 g/L 
● Muškarci mogu davati krv svaka 3 meseca, dok žene svaka 
4 meseca.
METODE KONZERVISANJA KRVI 
● Krv namenjena za transfuziju, konzerviše se u specijalnim 
vrećicama – kesama. 
● Na taj način što se neposredno po izlasku iz vene meša sa 
antikoagulansom, neko vreme čuva, a zatim prema 
potrebi daje primaocu – bolesniku. 
● Za konzervisanje krvi za transfuziju dolaze u obzir samo 
antikoagulansi, koji uklanjaju jone Ca potrebne za 
stvaranje trombina, ili koji sprečavaju stvaranje trombina i 
njegovim delovanjem na fibrinogen, stvaranje fibrina
● U konzervisanoj krvi događaju se promene koje nisu 
pogodne za bolesnika: raste afinitet hemoglobina za 
kiseonik, u plazmi raste koncentracija kalijuma, laktata, 
pada ph krvi, smanjuje se aktivnost faktora koagulacije i 
ostalih proteina plazme. Raspadaju se leukociti, iz kojih 
izlaze različite supstance koje imaju antigensko delovanje. 
● Puna-cela krv i deplazmatisani er čuvaju se na + 4C, , 
koncentrat granulocita 22-24 C (sobna temperatura) 24 
sata. 
● Koncentrat trombocita sobna temperatura 3-5 dana. 
● Sveže zamrznuta plazma u zamrzivaču na -3o C. L2 
meseci , ili -4o 24 meseca.
POSTTRANSFUZIJSKE REAKCIJE 
● Nuspojave transfuzijskog lečenja posledica su razlike u sastavu 
krvi, ili krvnih derivata bolesnika i davaoca. 
Prema uzroku reakcije se dele: 
● l. Imunološke – koje se javljaju kao posledica reakcije Ag-Ab 
● a) hemoliza – intravaskularna – najčešće ABO inkopatbilija 
- ekstravaskularna – Rh inkopatibilija 
● b)preosetlivost – urtikarija, anafilaktički šok. 
● 2. Neimunološke- u koje spadaju svi ostali uzroci: 
preopterećenje cirkulacije, hiperkalijemia, intoksikacija 
citratom, diluciona koagulopatija kod masivnih transfuzija, 
embolija masna, vazdušna, infekcija na mestu venepunkcije, 
tromboflebitis.
Z d ravko C o lic - T i si m i u krvi - (O fficial ▶ V id eo 1984).m p 4

Krv

  • 1.
    KRV Insert PresentationTitle Text Here Insert Subtitle Text Here
  • 2.
     Krv sesastoji od uobličenih elemenata: 10/28/14 eritrocita, leukocita i trombocita, koji su suspendovani u tečnom matriksu  krvnoj plazmi.  Volumen krvi odrasle osobe iznosi 6% do 8% telesne mase.
  • 3.
    Улога крви: 1.transportna 2.zaštitna 3.odbrambena 4.termoregulaciona 10/28/14 Uloga krvi
  • 4.
     Najvažnija ulogakrvi je transportna.  Krv prenosi kiseonik, ugljen-dioksid, hranljive sastojke, produkte metabolizma i toplotu koja se produkuje u organizmu. Krv prenosi i poruke u formi hemijskih signala do različitih organa i tako učestvuje u regulaciji njihove funkcije. Najizrazitiji primer su hormoni.  Odbrambena uloga krvi se ostvaruje zahvaljujući prisustvu leukocita i imunoglobulina, kao i osobini krvi da koaguliše. 10/28/14
  • 5.
    10/28/14 SASTAV KRVI  Sastav krvi zavisi od brojnih faktora, fizioloških i patoloških. 1.Fiziološki faktori su: genetski faktori, pol, starost, životna sredina, fiziološko stanje (menstruacija, graviditet, težak fizički rad), doba dana. 2.Različita oboljenja imaju daleko veći uticaj na sastav krvi od fizioloških faktora.
  • 7.
    10/28/14 SSAASSTTAAVV KKRRVVII Plazma (55% zapremine krvi) Leukociti i trombociti (<1% zapremine krvi) Eritrociti (45% zapremine krvi) Uobličeni krvni elementi
  • 8.
    крвне ћелије улогаособине број у мм3 црвена крвна зрнца – еритроцити транспорт О2 и СО2 немају једро, испуњене хемоглобином 5 000 000 бела крвна зрнца – леукоцити одбрана организма од узрочника болести мењају облик тела, највеће 6000-8000 крвне плочице – тромбоцити омогућавају згрушавање крви најситније, неправилног облика 300 000
  • 9.
    Састав ккррввии:: ккррввннааппллааззммаа ии ккррввннее ћћееллиијјее
  • 10.
    Настанак крвних ћелија 10/28/14 У коштаној сржи
  • 11.
  • 14.
    10/28/14 KRVNA PLAZMA Krvna plazma je tečnost složenog sastava.  Koncentracije njenih konstituenata se različitim homeostatskim mehanizmima održavaju u fiziološkim granicama.  Plazma se može izdvojiti centrifugiranjem krvi kojoj je dodato antikoagulantno sredstvo.  Normalna plazma je transparentna i svetložute boje.  Njen pH se kreće u uskim granicama od 7.35 do 7.45.
  • 15.
    КРВ – крвнаплазма Састав крвне плазме: ● 90% воде ● минералне материје (натријум хлорид) ● беланчевине (фибриноген) ● Шећери ● Хормони ● храњиве материје 10/28/14
  • 16.
    10/28/14 SASTAV PLAZME  Plazma je vodeni rastvor organskih i neorganskih sastojaka.  U njoj su rastvoreni:  elektroliti (9g/l; Na+, Cl-.)  proteini (60-80g/l; albumini, globulini, enzimi) ,  lipidi,  ugljeni hidrati (glukoza od 2.5 do 4.7 mmol/l krvi ili 80-120 mg/100 ml)  aminokiseline,  vitamini,  produkti metabolizma koji sadrže azot (urea, mokraćna kiselina, kreatin, bilirubin) i  gasovi kiseonik, ugljendioksid i azot.  Najveći procenat (90-92%) plazme čini voda.
  • 17.
    Eritrociti – crvenakrvna zrnca  Uobličeni elementi krvi, pored leukocita i trombocita;  Imaju oblik bikonkavnog diska; visok odnos zapremine i površine;  Nemaju jedro i većinu organela.  Veoma su elastični; lako prolaze kroz fenestracije kapilara;  Kvalitativno i kvantitativno najzastupljeniji sastojak je hemoglobin;  Sadrže specifične enzime koji imaju ulogu u hidriranju SO2, glikolizi, sprečavanju oksidacije gvožđa; 10/28/14
  • 19.
  • 21.
     Prosečan dijametariznosi 7.5m, a debljina 2 m;  Broj eritrocita zavisi od pola, uzrasta, cirkardijalnih ritmova, laktacije, mišićnog rada  Fiziološke granice broja su: • Za žene: 3.5-5.5 x 1012/l • Za muškarce: 4-6x 1012/l 10/28/14
  • 22.
    Eritropoeza  Procesformiranja zrelih eritrocita iz neopredeljenih matičnih ćelija. Traje oko 8 dana.  U prenatalnom životu odvija se redom u jetri, slezini, limfnim čvorovima.  Do 5. godine života u eritropoezi učestvuje koštana srž svih kostiju.  Posle puberteta eritropoetično tkivo je koštana srž i to: pljosnatih kostiju (pršljenovi, sternum, rebra, karlica) i epifize dugih kostiju. 10/28/14 Neopredeljena matična ćelija Opredeljena mat. ćel. proeritroblast rani eritroblast Intermedijarni eritroblast -pojavljuje se hemoglobin Normoblast (kasni eritroblast) -započinje dezintegracija jedra Retikulocit -nema jedra eritrocit Koštana srž Krvni sud
  • 23.
    Fiziološki faktori kojiutiču na eritropoezu: 10/28/14 Svi ovi faktori deluju indirektno preko sinteze ERITROPOETINA u bubrezima Stimuliše proliferaciju opredeljenih hematopoetičnih ćelija Ubrzava njihovu diferencijaciju Stimuliše sintezu Hb SSttiimmuullaattiivvnnoo hipoksija (nizak parcijalni pritisak O2) Anemije Hemoliza hemoragija Androgeni hormoni Tiroksin, glukokortikoidi kateholamini (ubrzavaju) Alkaloza (na visokim nadmorskim visinama) Inhibitorno Estrogeni vitamin B12 i folna kiselina - faktori bez kojih eritropoeza ne može da se odigrava jer su esencijalni u biosintezi DNK.
  • 24.
     Prosečan vekeritrocita je oko 120 dana posle čega ih preuzimaju makrofage RES-a slezine, jetre, koštane srži.  Tu se hemoglobin razlaže na Fe i hem.  Fe se transferinima transportuje do koštane srži ili jetre, a hem se preko bilirubina izlučuje u žuči. 10/28/14
  • 25.
    OSOBINE ERITROCITA ●Eritrociti su ćelije bez jedra , mitohondrija i ribozoma ● Broj Er za M 4,2-5,8x1o na 12 ● A za žene 3,7-5,2x10 na 12 ● Hb kod M 15og/l a Ž 14og/l ● Htc je procentualna zastupljenost ćelijskih elemenata ● Srednja vrednost zapremine Er –MCV iznosi 87 fl ● Srednja vrednost apsolutne količine Hb u eritrocitu- MCH je 28 pg ● Srednja vrednost conc.Hb u Er-MCHC iznosi od34-36 g u dclEr ● Normalan procenat RETIKULOCITA od ● 0,5-2 %
  • 26.
    10/28/14 Аnеmiја svako smanjenje broja eritrocita  aplastična – usled delovanja g zračenja ili lekova dolazi do gubitka funkcije (aplazije) koštane srži  perniciozna (megaloblastična, maturacijska)- nedostatak vitamina B12 i folne kiseline dovodi do sporog sazrevanja er, a membrana postaje krhka. Razlog je nedostatak tzv unutrašnjeg faktora odgovornog za apsorpciju B12 usled atrofije crevne sluzokože.  talasemija- nasledna, smanjena sinteza hemoglobina  srpasta- nasledna, abnormalnost hemogl. (HbЅ)  hemolitička- fetalna eritroblastna
  • 28.
    10/28/14 Leukociti Nalaze se u krvi, limfi, vezivnom tkivu i tkivnim tečnostima;  Imaju sposobnost ameboidnog kretanja i dijapedeze;  Fagocitoza- uništavanja čestica štetnih po organizam pomoću lizozomalnih enzima. Kreću se hemotaksično;
  • 30.
     Broj –granice: 4-10x106/l krvi. Srednja vrednost 7x106/l  Leukocitoza – povećan broj leukocita; fiziološka 10-20x109/l se javlja kod novorođenčadi, pri laktaciji, trudnoći, menstruaciji, posle obilnog obroka, teškog fizičkog rada. Preko ovih granica-leukemije.  Leukopenija – smanjen broj leukocita 10/28/14
  • 32.
    Granulociti ili granularnileukociti su vrsta leukocita koji u citoplazmi poseduju granule i jedro podeljeno na režnjeve. U granulama se nalaze brojni hidrolitički enzimi pa se one mogu smatrati lizozomima. Prema načinu bojenja granula razlikuju se tri tipa granulocita: neutrofilni granulociti (neutrofili) eozinofilni granulociti (eozinofili) bazofilni granulociti (bazofili) 10/28/14 Granulociti
  • 34.
    Granulociti (polimorfonukleari) •Neutrofili 50-70% - prva linija odbrane; fagocitiraju m.o.; granule su lizozomi i peroksizomi. • Eozinofili 2-4% - najviše ih ima u vezivnom tkivu; broj im se povećava prilikom parazitskih infekcija, u alergijama i autoimunim oboljenjima. • Bazofili do 1% - imaju granule sa heparinom i histaminom; nemaju lizozome. 10/28/14
  • 35.
    Nastaju u koštanojsrži od mijeloblasta preko promijelocita , mijelocita , metamijelocita do segmentiranih granulocita . Zreli NEUTROFILI su bogati enzimima i njima ostvaruju svoju odbrambenu ulogu EOZINOFILI , umanjuju alergijsku reakciju uklanjanjem histamina BAZOFILI zbog bogatstva histamina i heparina sprečavaju tromboze 10/28/14 Granulociti Neutrofili Eozinofili Bazofili
  • 36.
     Agranulociti Monociti 2-10% – tkivni makrofagi (RES). Druga linija odbrane; mogu fagocitirati i do 100 bakterija odstranjuju fibrin u koagulaciji; sintetišu interleukin I i interferone  Limfociti 20-35% • T limfociti – u ćelijskom imunitetu; sazrevaju u timusu • B limfociti – u humoralnom imunitetu 10/28/14
  • 37.
  • 42.
    10/28/14 TROMBOCITI Trombociti ili krvne pločice su male, diskoidne strukture bez jedra.  Oni nastaju fragmentacijom citoplazme džinovske ćelije koštane srži, megakariocita tokom procesa trombopoeze.  Broj trombocita se kreće od 150 x 106 do 300x 106 /l.  Povećan broj trombocita je trombocitoza, a smanjen broj trombocitopenija.
  • 45.
     Trombociti imaju izuzetno složenu građu.  Membrana je troslojna, a na periferiji citoplazme se nalazi otvoren sistem kanala kroz koje se sadržaj granula trombocita prazni u spoljašnju sredinu.  U citoplazmi trombociti sadrže dva tipa granula. Jedan tip granula sadrži neproteinske supstance: serotonin, ATP i ADP. Drugi tip granula sadrži različite proteine 10/28/14  Glavnu ulogu trombociti imaju u procesu zaustavljanja krvavljenja (hemostaza).  Formiraju trombocitni čep koji može privremeno da zaustavi krvavljenje iz male rane  Zahvaljujući faktorima koagulacije koje sadrže, trombociti imaju ulogu i u procesu koagulacije
  • 46.
    10/28/14 LIMFA Limfa sadrži znatne količine proteina poreklom iz cirkulacije.  Dva litra limfe, koliko se stvara dnevno, sadrži oko 100 g proteina, uglavnom albumina.  Limfa sadrži neutralne masti, koje se iz digestivnog trakta apsorbuju u limfne kapilare crevnih resica, a zatim se preko limfe uvode u cirkulaciju.
  • 47.
    10/28/14 Limfni sistem Pridodat imunološkom sistemu, osnovna uloga mu je da drenira tečnost i supstance iz intersticijuma. Supstance: makromolekularni proteini, čestice i masne kapljice (iz digestivnog sistema.
  • 48.
    10/28/14 Superficijalni limfni sistem nalazi se epifascijalno drenira limfu iz kože 15% limfatične mreže Duboki limfni sistem nalazi se subfascijalno drenira limfu iz organizma isključujući kožu
  • 49.
    Limfna stabla-truncusi limfnikanali-ductusi  Odvode limfu iz velikih delova tela  potrečažno (tr. lumbalis; tr.intestinalis)  natprečažna (tr.subclavius, tr. jugularis, tr. bronchomediastinalis)  Obrazuju limfne kanale (d. thoracicus i d. limphaticus dex)  Ductus thoracicus drenira donju polovinu tela & levu stranu glave, levu ruku, deo thorax-a.  Ductus lymphaticus dexter drenira desnu stranu glave, vrat, desnu ruku i deo thorax-a.
  • 50.
    Limfni čvor koncentracijalimfe (reapsorpcija oko 40% tečnosti) filtracija i purifikacija (zahvataju i razaraju toksine, bakterije, CA..) produkcija limfocita i monocita
  • 51.
    10/28/14 HEMOSTAZA Proces sprečavanja isticanja krvi iz povređenog krvnog suda  Sastoji se u prevođenju krvi u stanje gela, pihtijastu masu koja se naziva krvni koagulum.  Krajnji efekat procesa je prevođenje solubilnog proteina plazme fibrinogena u nesolubilni fibrilarni protein fibrin
  • 52.
     Odvija seu tri faze: 1. Vaskularna faza - vazokonstrikcija i kontrakcija cirkularnih glatkih mišića krvnih sudova 2. Trombocitna faza – adheracija i agregacija trombocita; stvaranje belog tromba koji predstavlja jezgro za stvaranje koaguluma 3. Plazmina faza (koagulacija) – stvaranje koaguluma koji sadrži mrežu nerastvornih proteina fibrina, krvne ćelije i serum 10/28/14
  • 53.
    10/28/14 Koagulacija I.Stvaranje trombokinaze (protrombinaze) ključnog enzima koji prevodi protrombin u trombin – komplikovan kaskadni proces sa spoljašnjim i unutrašnjim putem aktivacije; II. Prelazak PROTROMBINA u TROMBIN dejstvom TROMBOKINAZE; III. Prevođenje FIBRINOGENA u FIBRIN dejstvom TROMBINA. Polimerizacija fibrina u fibrinske konce: TROMBIN Са2+, XIIIa XIII FIBRIN FIBRINSKI KONCI IV. Retrakcija koaguluma – pomoću kontaktilnog molekula TROMBOSTENINA iz trombocita dolazi do skupljanja koaguluma i istiskivanja seruma.
  • 54.
  • 55.
    ANTIGENI ABO SISTEMA Sinteza počinje u četvrtoj nedelji intrauterinog života,do šest nedelja antigeni su razvijeni. Potpuno sazrevanje se dešava od šestog meseca do četvrte godine života.Po sastavu su glikoproteini. Prisutni su na svim krvnim ćelijama.
  • 56.
    ● PRIRODNA,imunoglobulini,klaseIgM,aglutinišu eritrocitena sobnoj temperaturi od 20-24˚C.u slanoj sredini, 09% NaCl, ne prelaze placentu. ● Antitela anti-A i anti-B se mogu detektovati u serumu novorođenčeta od 4 do 6 meseci.
  • 58.
    Genotip – označavaskup gena,koji određuju antigene na eritrocitnoj membrani. FENOTIP jedne osobe predstavlja izbor antigena koji su dokazani u serološkim reakcijama sa serumima poznatih specifičnosti
  • 60.
    Krvne grupe: Asadrži na er. Antigen A, a u plazmi antitela anti-B Zastupljenost je 42,2%. B sadrži na er. Antigen B, a u plazmi antitelo anti-A Zastupljenost je 14,3%. AB sadrži na er.Antigen A i B, u plazmi nema antitela Zastupljenost je 7,2%. O na er.nema antigena,u plazmi antitela anti-A i anti-B Zastupljenost je 36,1%.
  • 61.
    ● Reakcija kojanastaje kod spajanja anti-eritrocitnih antitela sa odgovarajućim eritrocitnim antigenima ispoljava se u vidu aglutinacije ili hemolize eritrocita. To je imunološki fenomen koji se može realizovati u laboratorijskim uslovima rada.
  • 62.
    ● Pri kontaktujedne molekule IgM sa antigenima na dva ili više eritrocita dolazi do međusobnog spajanja više eritrocita i njihovog nagomilavanja u velike, čak i golim okom vidljive aglutinate. Antitela koja su sposobna da aglutinišu eritrocite nazivaju se aglutinišuća antitela.
  • 63.
  • 64.
    Određivanje KG-AB0 uepruvetama Anti A Anti B Anti AB Eritrociti A Eritrociti B Krvna grupa 1 . 2 . 3 . 4 . 5 . 6 . 7 . + + - - + - + A - - + + + + - B + + + + + - - AB - - - - - + + 0
  • 65.
  • 66.
    Rezus faktor ●NAJSLOŽENIJI SISTEM KOJI OBUHVATA 46 ANTIGENA RH-1 DO RH-52
  • 67.
    ● Mogu seotkriti između 6 i 12 nedelje fetalnog života,pripadaju polipeptidima. ● ANTIGEN-D-je najimunogeniji i klinički najvažniji antigen ● Rh-D-POZITIVNO JE 84,49 % stanovništva ● Rh-D-NEGATIVNO JE 15.50% stanovništva na našim prostorima. ● Rhesus fenotip: CcDdEe, CCDDee, ccddee
  • 68.
    ● Uvek suIMUNOG porekla,IgG klase,dvovalentna optimalno reaguju na 37C,prolaze kroz placentu Jedna od najčešćih uzroka HBN.
  • 69.
    HEMOLIZNA BOLEST NOVOROĐENČETA–HBN ● Hemolizna bolest novorođenčeta ( HBN) je sindrom uzrokovan skraćenim životnim vekom eritrocita fetusa, dejstvom specifičnog aloantitela, transplacentarno dospelog od majke u cirkulaciju fetusa. ● Aloantitelo je usmereno prema nekom od antigena prisutnim na fetalnim eritrocitima – najčešće iz sistema ABO, i Rhesus ili u ređim slučajevima ostalih krvnogrupnih sistema: Kell, Daffy, Kidd, MNSs i drugi. ● Od ostalih antitela iz sistema Rhesus, klinički su najznačajniji imuno anti-c antitelo i imuno anti-E antitelo.
  • 70.
    ● Prva trudnoćasa inkopatibilnim plodom, završava se obično rađanjem zdravog deteta. ● Senzibilizacija nastaje tek u toku porođaja u prvoj trudnoći. ● Eritrociti fetusa za vreme trudova prodiru u cirkulaciju majke, a antitela se javljaju posle više nedelja. Žena moze biti senzibilisana i predhodnim pobačajima, bilo spontanim, bilo arteficijalnim. ● Senzibilizacija je proces koji se ne može obrnuti, ali se može sprečiti. ● Jednom nastala senzibilizacija ne može nestati. Antitela u krvi su dokaz senzibilizacije
  • 71.
    ● Ispitivanje senzibilizacijekod majke provodi se između 1o i 12 nedelje trudnoće. ● Ukoliko je majka senzibilisana, znači kada su imuna antitela prisutna, testiranje se vrši jednom mesečno, da se prati porast titra imunih antitela, vrši se njihova identifikacija. ● Ukoliko imuna antitela nisu dokazana testiranje se vrši u 3o nedelji trudnoće. ● Kod Rh-D negativnih trudnica gde nisu dokazana imuna anitela senzibilizacija se sprečava primenom Rh-D hiperimunog gamaglobulina (poznat pod nazivom Rogam), u toku 72 sata nakon porođaja, ali takođe i nakon prekida trudnoće bilo koje vrste, ili iz bilo kojih razloga.
  • 72.
    ● Najbolji načinlečenja dece koja se rađaju sa teškim oblikom ove bolesti je Eks-sanguinotransfuzija krvi to je postnatalni tretman novorođenčeta. ● Pozitivan Direktni Combsov test i hiperbilirubinemija su osnovne indikacije za ovu vrstu terapije. ● Za ovaj proces koristi se sveža deplazmatisana krv, stara do pet dana, koja ima hct o,5o –o,6o. ● Za eks-sangvinotransfuziju uzima se krv krvne grupe deteta iz ABO, i Rhesus negativna.
  • 73.
    KRITERIJUMI ZA IZBORDAVALACA KRVI ● Transfuziološki centri zavise od dobrovoljnih davalaca krvi koji obezbeđuju krv neophodnu za potrebe bolesnika. ● Krv može dati svaka zdrava osoba, starosti od l8 do 65 godina, a iznimno i do 7o g. ● Telesne težine iznad 55 kg, proporcionalna visini ● Krvni pritisak: sistolni 9o-l8o mm Hg, dijastolni 5o – llo mm Hg, puls 5o-llo otkucaja u minuti, ● Hemoglobin: muškarci l35g/L,žene l25 g/L ● Muškarci mogu davati krv svaka 3 meseca, dok žene svaka 4 meseca.
  • 74.
    METODE KONZERVISANJA KRVI ● Krv namenjena za transfuziju, konzerviše se u specijalnim vrećicama – kesama. ● Na taj način što se neposredno po izlasku iz vene meša sa antikoagulansom, neko vreme čuva, a zatim prema potrebi daje primaocu – bolesniku. ● Za konzervisanje krvi za transfuziju dolaze u obzir samo antikoagulansi, koji uklanjaju jone Ca potrebne za stvaranje trombina, ili koji sprečavaju stvaranje trombina i njegovim delovanjem na fibrinogen, stvaranje fibrina
  • 75.
    ● U konzervisanojkrvi događaju se promene koje nisu pogodne za bolesnika: raste afinitet hemoglobina za kiseonik, u plazmi raste koncentracija kalijuma, laktata, pada ph krvi, smanjuje se aktivnost faktora koagulacije i ostalih proteina plazme. Raspadaju se leukociti, iz kojih izlaze različite supstance koje imaju antigensko delovanje. ● Puna-cela krv i deplazmatisani er čuvaju se na + 4C, , koncentrat granulocita 22-24 C (sobna temperatura) 24 sata. ● Koncentrat trombocita sobna temperatura 3-5 dana. ● Sveže zamrznuta plazma u zamrzivaču na -3o C. L2 meseci , ili -4o 24 meseca.
  • 77.
    POSTTRANSFUZIJSKE REAKCIJE ●Nuspojave transfuzijskog lečenja posledica su razlike u sastavu krvi, ili krvnih derivata bolesnika i davaoca. Prema uzroku reakcije se dele: ● l. Imunološke – koje se javljaju kao posledica reakcije Ag-Ab ● a) hemoliza – intravaskularna – najčešće ABO inkopatbilija - ekstravaskularna – Rh inkopatibilija ● b)preosetlivost – urtikarija, anafilaktički šok. ● 2. Neimunološke- u koje spadaju svi ostali uzroci: preopterećenje cirkulacije, hiperkalijemia, intoksikacija citratom, diluciona koagulopatija kod masivnih transfuzija, embolija masna, vazdušna, infekcija na mestu venepunkcije, tromboflebitis.
  • 78.
    Z d ravkoC o lic - T i si m i u krvi - (O fficial ▶ V id eo 1984).m p 4