Skip to main content
KRV 
Insert Presentation Title Text Here 
Insert Subtitle Text Here
 Krv se sastoji od uobličenih elemenata: 
10/28/14 
eritrocita, 
leukocita i 
trombocita, 
koji su suspendovani u tečnom matriksu 
 krvnoj plazmi. 
 Volumen krvi odrasle osobe iznosi 6% do 8% 
telesne mase.
Улога крви: 
1.transportna 
2.zaštitna 
3.odbrambena 
4.termoregulaciona 
10/28/14 
Uloga krvi
 Najvažnija uloga krvi je transportna. 
 Krv prenosi kiseonik, ugljen-dioksid, hranljive 
sastojke, produkte metabolizma i toplotu koja se 
produkuje u organizmu. Krv prenosi i poruke u formi 
hemijskih signala do različitih organa i tako učestvuje 
u regulaciji njihove funkcije. Najizrazitiji primer su 
hormoni. 
 Odbrambena uloga krvi se ostvaruje zahvaljujući 
prisustvu leukocita i imunoglobulina, kao i osobini krvi 
da koaguliše. 
10/28/14
10/28/14 
SASTAV KRVI 
 Sastav krvi zavisi od brojnih faktora, fizioloških i 
patoloških. 
1.Fiziološki faktori su: genetski faktori, pol, starost, 
životna sredina, fiziološko stanje (menstruacija, 
graviditet, težak fizički rad), doba dana. 
2.Različita oboljenja imaju daleko veći uticaj na sastav 
krvi od fizioloških faktora.
10/28/14 
SSAASSTTAAVV KKRRVVII 
Plazma 
(55% zapremine krvi) 
Leukociti i trombociti 
(<1% zapremine krvi) 
Eritrociti 
(45% zapremine krvi) 
Uobličeni 
krvni 
elementi
крвне ћелије улога особине број у 
мм3 
црвена крвна зрнца – 
еритроцити 
транспорт О2 
и СО2 
немају једро, 
испуњене 
хемоглобином 
5 000 000 
бела крвна зрнца – леукоцити 
одбрана 
организма од 
узрочника 
болести 
мењају облик 
тела, највеће 6000-8000 
крвне плочице – тромбоцити 
омогућавају 
згрушавање 
крви 
најситније, 
неправилног 
облика 
300 000
Састав ккррввии:: ккррввннаа ппллааззммаа ии ккррввннее ћћееллиијјее
Настанак крвних ћелија 
10/28/14 
У коштаној сржи
10/28/14
10/28/14 
KRVNA PLAZMA 
Krvna plazma je tečnost složenog sastava. 
 Koncentracije njenih konstituenata se različitim 
homeostatskim mehanizmima održavaju u fiziološkim 
granicama. 
 Plazma se može izdvojiti centrifugiranjem krvi kojoj je 
dodato antikoagulantno sredstvo. 
 Normalna plazma je transparentna i svetložute boje. 
 Njen pH se kreće u uskim granicama od 7.35 do 7.45.
КРВ – крвна плазма 
Састав крвне плазме: 
● 90% воде 
● минералне материје 
(натријум хлорид) 
● беланчевине (фибриноген) 
● Шећери 
● Хормони 
● храњиве материје 
10/28/14
10/28/14 
SASTAV PLAZME 
 Plazma je vodeni rastvor organskih i neorganskih sastojaka. 
 U njoj su rastvoreni: 
 elektroliti (9g/l; Na+, Cl-.) 
 proteini (60-80g/l; albumini, globulini, enzimi) , 
 lipidi, 
 ugljeni hidrati (glukoza od 2.5 do 4.7 mmol/l krvi ili 80-120 
mg/100 ml) 
 aminokiseline, 
 vitamini, 
 produkti metabolizma koji sadrže azot (urea, mokraćna 
kiselina, kreatin, bilirubin) i 
 gasovi kiseonik, ugljendioksid i azot. 
 Najveći procenat (90-92%) plazme čini voda.
Eritrociti – crvena krvna zrnca 
 Uobličeni elementi krvi, pored leukocita i trombocita; 
 Imaju oblik bikonkavnog diska; visok odnos zapremine 
i površine; 
 Nemaju jedro i većinu organela. 
 Veoma su elastični; lako prolaze kroz fenestracije 
kapilara; 
 Kvalitativno i kvantitativno najzastupljeniji sastojak je 
hemoglobin; 
 Sadrže specifične enzime koji imaju ulogu u hidriranju 
SO2, glikolizi, sprečavanju oksidacije gvožđa; 
10/28/14
10/28/14
 Prosečan dijametar iznosi 7.5m, a debljina 2 
m; 
 Broj eritrocita zavisi od pola, uzrasta, 
cirkardijalnih ritmova, laktacije, mišićnog rada 
 Fiziološke granice broja su: 
• Za žene: 3.5-5.5 x 1012/l 
• Za muškarce: 4-6x 1012/l 
10/28/14
Eritropoeza 
 Proces formiranja zrelih 
eritrocita iz neopredeljenih 
matičnih ćelija. Traje oko 8 
dana. 
 U prenatalnom životu odvija 
se redom u jetri, slezini, 
limfnim čvorovima. 
 Do 5. godine života u 
eritropoezi učestvuje koštana 
srž svih kostiju. 
 Posle puberteta 
eritropoetično tkivo je 
koštana srž i to: pljosnatih 
kostiju (pršljenovi, sternum, 
rebra, karlica) i epifize dugih 
kostiju. 
10/28/14 
Neopredeljena matična ćelija 
Opredeljena mat. ćel. 
proeritroblast 
rani eritroblast 
Intermedijarni eritroblast 
-pojavljuje se hemoglobin 
Normoblast (kasni eritroblast) 
-započinje dezintegracija jedra 
Retikulocit 
-nema jedra 
eritrocit 
Koštana srž 
Krvni 
sud
Fiziološki faktori koji utiču na eritropoezu: 
10/28/14 
Svi ovi faktori deluju indirektno 
preko sinteze ERITROPOETINA u 
bubrezima 
Stimuliše proliferaciju opredeljenih 
hematopoetičnih ćelija 
Ubrzava njihovu diferencijaciju 
Stimuliše sintezu Hb 
SSttiimmuullaattiivvnnoo 
hipoksija (nizak parcijalni 
pritisak O2) 
Anemije 
Hemoliza 
hemoragija 
Androgeni hormoni 
Tiroksin, glukokortikoidi 
kateholamini (ubrzavaju) 
Alkaloza (na visokim 
nadmorskim visinama) 
Inhibitorno 
Estrogeni 
vitamin B12 i folna kiselina - 
faktori bez kojih eritropoeza ne 
može da se odigrava jer su 
esencijalni u biosintezi DNK.
 Prosečan vek eritrocita je oko 120 dana posle 
čega ih preuzimaju makrofage RES-a slezine, 
jetre, koštane srži. 
 Tu se hemoglobin razlaže na Fe i hem. 
 Fe se transferinima transportuje do koštane 
srži ili jetre, a hem se preko bilirubina izlučuje u 
žuči. 
10/28/14
OSOBINE ERITROCITA 
● Eritrociti su ćelije bez jedra , mitohondrija i ribozoma 
● Broj Er za M 4,2-5,8x1o na 12 
● A za žene 3,7-5,2x10 na 12 
● Hb kod M 15og/l a Ž 14og/l 
● Htc je procentualna zastupljenost ćelijskih elemenata 
● Srednja vrednost zapremine Er –MCV iznosi 87 fl 
● Srednja vrednost apsolutne količine Hb u eritrocitu- 
MCH je 28 pg 
● Srednja vrednost conc.Hb u Er-MCHC iznosi od34-36 
g u dclEr 
● Normalan procenat RETIKULOCITA od 
● 0,5-2 %
10/28/14 
Аnеmiја 
 svako smanjenje broja eritrocita 
 aplastična – usled delovanja g zračenja ili lekova 
dolazi do gubitka funkcije (aplazije) koštane srži 
 perniciozna (megaloblastična, maturacijska)- 
nedostatak vitamina B12 i folne kiseline dovodi do 
sporog sazrevanja er, a membrana postaje krhka. 
Razlog je nedostatak tzv unutrašnjeg faktora 
odgovornog za apsorpciju B12 usled atrofije crevne 
sluzokože. 
 talasemija- nasledna, smanjena sinteza 
hemoglobina 
 srpasta- nasledna, abnormalnost hemogl. (HbЅ) 
 hemolitička- fetalna eritroblastna
10/28/14 
Leukociti 
 Nalaze se u krvi, limfi, vezivnom tkivu i tkivnim 
tečnostima; 
 Imaju sposobnost ameboidnog kretanja i 
dijapedeze; 
 Fagocitoza- uništavanja čestica štetnih po 
organizam pomoću lizozomalnih enzima. Kreću 
se hemotaksično;
 Broj – granice: 4-10x106/l krvi. Srednja vrednost 
7x106/l 
 Leukocitoza – povećan broj leukocita; fiziološka 
10-20x109/l se javlja kod novorođenčadi, pri 
laktaciji, trudnoći, menstruaciji, posle obilnog 
obroka, teškog fizičkog rada. Preko ovih granica-leukemije. 
 Leukopenija – smanjen broj leukocita 
10/28/14
Granulociti ili granularni leukociti su vrsta leukocita koji u 
citoplazmi poseduju granule i jedro podeljeno na 
režnjeve. 
U granulama se nalaze brojni hidrolitički enzimi pa 
se one mogu smatrati lizozomima. Prema načinu 
bojenja granula razlikuju se tri tipa granulocita: 
neutrofilni granulociti (neutrofili) 
eozinofilni granulociti (eozinofili) 
bazofilni granulociti (bazofili) 
10/28/14 
Granulociti
Granulociti (polimorfonukleari) 
• Neutrofili 50-70% - prva linija odbrane; 
fagocitiraju m.o.; granule su lizozomi i 
peroksizomi. 
• Eozinofili 2-4% - najviše ih ima u vezivnom tkivu; 
broj im se povećava prilikom parazitskih 
infekcija, u alergijama i autoimunim oboljenjima. 
• Bazofili do 1% - imaju granule sa heparinom i 
histaminom; nemaju lizozome. 
10/28/14
Nastaju u koštanoj srži od mijeloblasta preko 
promijelocita , mijelocita , metamijelocita do 
segmentiranih granulocita . 
Zreli NEUTROFILI su bogati enzimima i njima 
ostvaruju svoju odbrambenu ulogu 
EOZINOFILI , umanjuju alergijsku reakciju 
uklanjanjem histamina 
BAZOFILI zbog bogatstva histamina i heparina 
sprečavaju tromboze 
10/28/14 
Granulociti 
Neutrofili 
Eozinofili 
Bazofili
 Agranulociti 
 Monociti 2-10% – tkivni makrofagi (RES). Druga 
linija odbrane; mogu fagocitirati i do 100 bakterija 
odstranjuju fibrin u koagulaciji; sintetišu interleukin 
I i interferone 
 Limfociti 20-35% 
• T limfociti – u ćelijskom imunitetu; sazrevaju u 
timusu 
• B limfociti – u humoralnom imunitetu 
10/28/14
10/28/14 
Agranulociti 
MMoonnoocciittii LLiimmffoocciittii
10/28/14 
TROMBOCITI 
 Trombociti ili krvne pločice su male, diskoidne 
strukture bez jedra. 
 Oni nastaju fragmentacijom citoplazme džinovske 
ćelije koštane srži, megakariocita tokom procesa 
trombopoeze. 
 Broj trombocita se kreće od 150 x 106 do 300x 106 /l. 
 Povećan broj trombocita je trombocitoza, a smanjen 
broj trombocitopenija.
 Trombociti imaju 
izuzetno složenu građu. 
 Membrana je troslojna, 
a na periferiji 
citoplazme se nalazi 
otvoren sistem kanala 
kroz koje se sadržaj 
granula trombocita 
prazni u spoljašnju 
sredinu. 
 U citoplazmi trombociti 
sadrže dva tipa granula. 
Jedan tip granula sadrži 
neproteinske 
supstance: serotonin, 
ATP i ADP. Drugi tip 
granula sadrži različite 
proteine 
10/28/14 
 Glavnu ulogu trombociti 
imaju u procesu 
zaustavljanja krvavljenja 
(hemostaza). 
 Formiraju trombocitni čep 
koji može privremeno da 
zaustavi krvavljenje iz male 
rane 
 Zahvaljujući faktorima 
koagulacije koje sadrže, 
trombociti imaju ulogu i u 
procesu koagulacije
10/28/14 
LIMFA 
 Limfa sadrži znatne količine proteina poreklom iz 
cirkulacije. 
 Dva litra limfe, koliko se stvara dnevno, sadrži oko 
100 g proteina, uglavnom albumina. 
 Limfa sadrži neutralne masti, koje se iz digestivnog 
trakta apsorbuju u limfne kapilare crevnih resica, a 
zatim se preko limfe uvode u cirkulaciju.
10/28/14 
Limfni sistem 
Pridodat imunološkom 
sistemu, osnovna uloga 
mu je da drenira tečnost i 
supstance iz 
intersticijuma. 
Supstance: 
makromolekularni 
proteini, čestice i masne 
kapljice (iz digestivnog 
sistema.
10/28/14 
Superficijalni limfni 
sistem 
nalazi se epifascijalno 
drenira limfu iz kože 
15% limfatične mreže 
Duboki limfni sistem 
nalazi se subfascijalno 
drenira limfu iz organizma 
isključujući kožu
Limfna stabla-truncusi 
limfni kanali-ductusi 
 Odvode limfu iz velikih delova tela 
 potrečažno (tr. lumbalis; tr.intestinalis) 
 natprečažna (tr.subclavius, tr. jugularis, tr. 
bronchomediastinalis) 
 Obrazuju limfne kanale (d. thoracicus i d. limphaticus 
dex) 
 Ductus thoracicus drenira donju polovinu tela & levu 
stranu glave, levu ruku, deo thorax-a. 
 Ductus lymphaticus dexter drenira desnu stranu glave, 
vrat, desnu ruku i deo thorax-a.
Limfni čvor 
koncentracija limfe (reapsorpcija oko 40% tečnosti) 
filtracija i purifikacija (zahvataju i razaraju toksine, bakterije, 
CA..) 
produkcija limfocita i monocita
10/28/14 
HEMOSTAZA 
 Proces sprečavanja isticanja krvi iz povređenog krvnog 
suda 
 Sastoji se u prevođenju krvi u stanje gela, pihtijastu 
masu koja se naziva krvni koagulum. 
 Krajnji efekat procesa je prevođenje solubilnog 
proteina plazme fibrinogena u nesolubilni fibrilarni 
protein fibrin
 Odvija se u tri faze: 
1. Vaskularna faza - vazokonstrikcija i kontrakcija 
cirkularnih glatkih mišića krvnih sudova 
2. Trombocitna faza – adheracija i agregacija 
trombocita; stvaranje belog tromba koji predstavlja 
jezgro za stvaranje koaguluma 
3. Plazmina faza (koagulacija) – stvaranje koaguluma 
koji sadrži mrežu nerastvornih proteina fibrina, 
krvne ćelije i serum 
10/28/14
10/28/14 
Koagulacija 
I. Stvaranje trombokinaze (protrombinaze) ključnog enzima koji 
prevodi protrombin u trombin – komplikovan kaskadni proces 
sa spoljašnjim i unutrašnjim putem aktivacije; 
II. Prelazak PROTROMBINA u TROMBIN dejstvom 
TROMBOKINAZE; 
III. Prevođenje FIBRINOGENA u FIBRIN dejstvom TROMBINA. 
Polimerizacija fibrina u fibrinske konce: 
TROMBIN 
Са2+, XIIIa XIII 
FIBRIN FIBRINSKI KONCI 
IV. Retrakcija koaguluma – pomoću kontaktilnog molekula 
TROMBOSTENINA iz trombocita dolazi do skupljanja 
koaguluma i istiskivanja seruma.
10/28/14
ANTIGENI ABO SISTEMA 
Sinteza počinje u četvrtoj nedelji intrauterinog života,do šest 
nedelja antigeni su razvijeni. Potpuno sazrevanje se dešava od 
šestog meseca do četvrte godine života.Po sastavu su 
glikoproteini. Prisutni su na svim krvnim ćelijama.
● PRIRODNA,imunoglobulini,klaseIgM,aglutinišu 
eritrocite na sobnoj temperaturi od 20-24˚C.u slanoj 
sredini, 09% NaCl, ne prelaze placentu. 
● Antitela anti-A i anti-B se mogu detektovati u serumu 
novorođenčeta od 4 do 6 meseci.
Genotip – označava skup gena,koji određuju antigene na eritrocitnoj membrani. 
FENOTIP jedne osobe predstavlja izbor antigena koji su dokazani u serološkim 
reakcijama sa serumima poznatih specifičnosti
Krvne grupe: 
A sadrži na er. Antigen A, a u plazmi antitela anti-B 
Zastupljenost je 42,2%. 
B sadrži na er. Antigen B, a u plazmi antitelo anti-A 
Zastupljenost je 14,3%. 
AB sadrži na er.Antigen A i B, u plazmi nema antitela 
Zastupljenost je 7,2%. 
O na er.nema antigena,u plazmi antitela anti-A i anti-B 
Zastupljenost je 36,1%.
● Reakcija koja nastaje kod spajanja anti-eritrocitnih 
antitela sa odgovarajućim 
eritrocitnim antigenima ispoljava se u vidu 
aglutinacije ili hemolize eritrocita. To je 
imunološki fenomen koji se može realizovati u 
laboratorijskim uslovima rada.
● Pri kontaktu jedne molekule IgM sa antigenima na 
dva ili više eritrocita dolazi do međusobnog spajanja 
više eritrocita i njihovog nagomilavanja u velike, čak i 
golim okom vidljive aglutinate. Antitela koja su 
sposobna da aglutinišu eritrocite nazivaju se 
aglutinišuća antitela.
Odredjivanje krvnih grupa ABO na pločici
Određivanje KG-AB0 u epruvetama 
Anti A Anti B Anti AB Eritrociti A Eritrociti B 
Krvna 
grupa 
1 . 
2 
. 3 . 
4 
. 5 . 6 . 7 . 
+ + - - + - + A 
- - + + + + - B 
+ + + + + - - AB 
- - - - - + + 0
●
Rezus faktor 
● NAJSLOŽENIJI SISTEM KOJI OBUHVATA 46 ANTIGENA 
RH-1 DO RH-52
● Mogu se otkriti između 6 i 12 nedelje 
fetalnog života,pripadaju polipeptidima. 
● ANTIGEN-D-je najimunogeniji i klinički 
najvažniji antigen 
● Rh-D-POZITIVNO JE 84,49 % stanovništva 
● Rh-D-NEGATIVNO JE 15.50% stanovništva na 
našim prostorima. 
● Rhesus fenotip: CcDdEe, CCDDee, ccddee
● Uvek su IMUNOG porekla,IgG klase,dvovalentna 
optimalno reaguju na 37C,prolaze kroz placentu 
Jedna od najčešćih uzroka HBN.
HEMOLIZNA BOLEST 
NOVOROĐENČETA –HBN 
● Hemolizna bolest novorođenčeta ( HBN) je sindrom uzrokovan 
skraćenim životnim vekom eritrocita fetusa, dejstvom 
specifičnog aloantitela, transplacentarno dospelog od majke u 
cirkulaciju fetusa. 
● Aloantitelo je usmereno prema nekom od antigena prisutnim 
na fetalnim eritrocitima – najčešće iz sistema ABO, i Rhesus ili u 
ređim slučajevima ostalih krvnogrupnih sistema: Kell, Daffy, 
Kidd, MNSs i drugi. 
● Od ostalih antitela iz sistema Rhesus, klinički su najznačajniji 
imuno anti-c antitelo i imuno anti-E antitelo.
● Prva trudnoća sa inkopatibilnim plodom, završava se obično 
rađanjem zdravog deteta. 
● Senzibilizacija nastaje tek u toku porođaja u prvoj trudnoći. 
● Eritrociti fetusa za vreme trudova prodiru u cirkulaciju majke, a 
antitela se javljaju posle više nedelja. Žena moze biti 
senzibilisana i predhodnim pobačajima, bilo spontanim, bilo 
arteficijalnim. 
● Senzibilizacija je proces koji se ne može obrnuti, ali se može 
sprečiti. 
● Jednom nastala senzibilizacija ne može nestati. Antitela u krvi 
su dokaz senzibilizacije
● Ispitivanje senzibilizacije kod majke provodi se između 1o i 12 
nedelje trudnoće. 
● Ukoliko je majka senzibilisana, znači kada su imuna antitela 
prisutna, testiranje se vrši jednom mesečno, da se prati porast 
titra imunih antitela, vrši se njihova identifikacija. 
● Ukoliko imuna antitela nisu dokazana testiranje se vrši u 3o 
nedelji trudnoće. 
● Kod Rh-D negativnih trudnica gde nisu dokazana imuna anitela 
senzibilizacija se sprečava primenom Rh-D hiperimunog 
gamaglobulina (poznat pod nazivom Rogam), u toku 72 sata 
nakon porođaja, ali takođe i nakon prekida trudnoće bilo koje 
vrste, ili iz bilo kojih razloga.
● Najbolji način lečenja dece koja se rađaju sa teškim 
oblikom ove bolesti je Eks-sanguinotransfuzija krvi to je 
postnatalni tretman novorođenčeta. 
● Pozitivan Direktni Combsov test i hiperbilirubinemija su 
osnovne indikacije za ovu vrstu terapije. 
● Za ovaj proces koristi se sveža deplazmatisana krv, stara 
do pet dana, koja ima hct o,5o –o,6o. 
● Za eks-sangvinotransfuziju uzima se krv krvne grupe 
deteta iz ABO, i Rhesus negativna.
KRITERIJUMI ZA IZBOR DAVALACA KRVI 
● Transfuziološki centri zavise od dobrovoljnih davalaca krvi 
koji obezbeđuju krv neophodnu za potrebe bolesnika. 
● Krv može dati svaka zdrava osoba, starosti od l8 do 65 
godina, a iznimno i do 7o g. 
● Telesne težine iznad 55 kg, proporcionalna visini 
● Krvni pritisak: sistolni 9o-l8o mm Hg, dijastolni 5o – llo 
mm Hg, puls 5o-llo otkucaja u minuti, 
● Hemoglobin: muškarci l35g/L,žene l25 g/L 
● Muškarci mogu davati krv svaka 3 meseca, dok žene svaka 
4 meseca.
METODE KONZERVISANJA KRVI 
● Krv namenjena za transfuziju, konzerviše se u specijalnim 
vrećicama – kesama. 
● Na taj način što se neposredno po izlasku iz vene meša sa 
antikoagulansom, neko vreme čuva, a zatim prema 
potrebi daje primaocu – bolesniku. 
● Za konzervisanje krvi za transfuziju dolaze u obzir samo 
antikoagulansi, koji uklanjaju jone Ca potrebne za 
stvaranje trombina, ili koji sprečavaju stvaranje trombina i 
njegovim delovanjem na fibrinogen, stvaranje fibrina
● U konzervisanoj krvi događaju se promene koje nisu 
pogodne za bolesnika: raste afinitet hemoglobina za 
kiseonik, u plazmi raste koncentracija kalijuma, laktata, 
pada ph krvi, smanjuje se aktivnost faktora koagulacije i 
ostalih proteina plazme. Raspadaju se leukociti, iz kojih 
izlaze različite supstance koje imaju antigensko delovanje. 
● Puna-cela krv i deplazmatisani er čuvaju se na + 4C, , 
koncentrat granulocita 22-24 C (sobna temperatura) 24 
sata. 
● Koncentrat trombocita sobna temperatura 3-5 dana. 
● Sveže zamrznuta plazma u zamrzivaču na -3o C. L2 
meseci , ili -4o 24 meseca.
POSTTRANSFUZIJSKE REAKCIJE 
● Nuspojave transfuzijskog lečenja posledica su razlike u sastavu 
krvi, ili krvnih derivata bolesnika i davaoca. 
Prema uzroku reakcije se dele: 
● l. Imunološke – koje se javljaju kao posledica reakcije Ag-Ab 
● a) hemoliza – intravaskularna – najčešće ABO inkopatbilija 
- ekstravaskularna – Rh inkopatibilija 
● b)preosetlivost – urtikarija, anafilaktički šok. 
● 2. Neimunološke- u koje spadaju svi ostali uzroci: 
preopterećenje cirkulacije, hiperkalijemia, intoksikacija 
citratom, diluciona koagulopatija kod masivnih transfuzija, 
embolija masna, vazdušna, infekcija na mestu venepunkcije, 
tromboflebitis.
Z d ravko C o lic - T i si m i u krvi - (O fficial ▶ V id eo 1984).m p 4