Što je hiperaktivnost i kako se manifestira? Koja je granica između normalnog i hiperaktivnog ponašanja predškolske djece? Kako reagirati u ulozi roditelja djeteta s ovim poremećajem? Pročitajte!

1. HIPERAKTIVNOST
...kod predškolske djece

2. Što je hiperaktivnost?
• hiperaktivnost je povećana motorička aktivnost djeteta, praćena neadekvatno
razvijenom i lako otklonjivom pažnjom te naglim, nepredvidljivim i impulzivnim
reakcijama
• takvo ponašanje često smatramo teškim, zahtjevnim, nezainteresiranim, zločestim...
• to nije razvojna faza koju će dijete prerasti, nije uzrokovanom roditeljskim lošim
odgojem niti je znak djetotove zločestoće
• hiperaktivnost je realni poremećaj i problem, te je često izvor brige za djetetovu
okolinu

3. Razvoj djeteta
• normalno je da su djeca stalno u pokretu, da istražuju, da su nemirna i znatiželjna
• u okviru normalnog razvoja djetetove motoričke aktivnosti se intenzivno povećavaju
do 3. godine života, nakon čega bi se njegova aktivnost trebala usmjeravati na
socijalne aktivnosti, na igru i kreativnost
• ukoliko se dijete nađe u stresnoj situaciji, normalno je da se ponaša akivno, nemirno
i nepažljivo
• takvo nemirno ponašanje je svrhovito jer se dijete na taj način bori protiv neke
kaotične situacije

4. • za razliku od svrhovitog ponašanja, hiperaktivnost je nesvrhovita, nije usmjerena ka
cilju i nije organizirana
• najčešće se dijagnosticira u školskoj dobi, iako se iznimno može dijagnosticirati i
ranije
• ukoliko se dijagnosticira u predškolskoj dobi, treba biti vrlo oprezan jer su simptomi
vrlo slični normalnom ponašanju predškolske djece
• prevalencija ovog poremećaja je 3-5% i češći je kod dječaka nego kod djevojčica
• češći je u gradskim nego u seoskim sredinama

5. Kako se ponaša hiperaktivno dijete?
• počinje raditi prije nego je dobilo upute
• gleda drugu djecu kako rade pa tek onda pokušava uraditi samo
• radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške, koje nisu rezultat neznanja
• stalno je u pokretu, dodiruje sve oko sebe i ne može sjediti na istom mjestu
• ne razmišlja, nego brzopleto odgovara na pitanja
• ne može slijediti grupne upute

6. Kako se ponaša hiperaktivno dijete?
• nema poteškoća s pamćenjem ali ne može zapamtiti upute
• prelazi s jedne aktivnosti na drugu i ne završava započete zadatke
• ne razumije mnoge riječi i rečenice, pogrešno tumači mnoge izjave
• može ponoviti rečenice koje je davno čulo, ali ne može one koje je čulo
nedavno
• nespretno je, predmeti mu ispadaju iz ruku, često posrće i pada
• povodi se za djecom koja prave buku i nered

7. Kako se ponaša hiperaktivno dijete?
• prekida razgovor, previše je pričljivo
• napušta svoje radno mjesto i pretražuje po učionici, iako ostala djeca sjede
• ne pazi kada mu se objašnjava, gleda na drugu stranu
• odustaje prije negoli pokuša, pogotovo kod novih zadataka
• govori, pjeva, šapuće samo sebi
• ne izražava se na logičan i smislen način

8. Kako se ponaša hiperaktivan predškolac?
• dijete je izrazito aktivno, nikad nije na svom mjestu
• loše predviđa posljedice svojih aktivnosti
• ne sluša odgajatelja/roditelja
• brzopleto odgovara na pitanja, ne daje si dovoljno vremena da razmisli
• oponaša drugu djecu kada pokušava riješiti zadatak
• u oblačenju bez tuđe pomoći, najčešće ne nauči vezati cipele, zakopčavati dugmad
• slabije usvaja gradivo potrebno za polazak u školu
• nestrpljivo je, prekida rad grupe, upada u riječ, ometa grupu

9. Kako roditelji mogu pomoći?
• ponašanje djeteta ne može se promijeniti preko noći
• djeca pokazuju otpor promjenama i novim pravilima te se čak događa da
nepoželjno ponašanje postane češće
• ustrajnost i dosljednost roditelja dovest će do promjena u pozitivnom smjeru,
a izuzetno je važno da roditelji imaju realna očekivanja od svog djeteta

10. • posljedice ponašanja djeteta moraju biti konzistentne, predvidljive i jasne te
povratna informacija mora biti brža i češća nego kod ostale djece
• dijete treba doživjeti pozitivnu pažnju, kako se ne bi trudilo svojim
ponašanjem privlačiti negativnu pažnju
• roditelji trebaju biti pozitivni i nagrađivati poželjno ponašanje
• roditelji trebaju razvijati pozitivno samopoštovanje svog djeteta –
hiperaktivna djeca mogu se osjećati negativno zbog svojih (ne)sposobnosti –
govorite djetetu svakodnevno pozitivne stvari, ističite njegove dobre osobine

11. • hiperaktivnom djetetu treba pružiti rutinu, strukturu i predvidljivost – jasan raspored
za različite aktivnosti tokom dana pomoći će usvajanju i preuzimanju odgovornosti za
svoje obveze
• roditelji trebaju jasno komunicirati s djetetom – dajte mu pozitivne upute, govorite što
treba učiniti, a ne ono što ne smije („Stavi cipele u ladicu!” a ne „ Ne smiješ ostavljati
cipele na hodniku!”)
• roditelji hiperaktivne djece doživljavaju velike količine stresa, te je jako važno da se
brinu za sebe – obratite pozornost i na vlastite potrebe i potrebe druge djece u obitelji
– priuštite si odmore, izlete, hobije kako biste se povezali i smanjili razinu stresa!

12. Hvala na pažnji!