Successfully reported this slideshow.
We use your LinkedIn profile and activity data to personalize ads and to show you more relevant ads. You can change your ad preferences anytime.

POSTUPCI RODITELJA – KAD DIJETE IMA TEŠKOĆE U ČITANJU (2.)

23,132 views

Published on

  • Be the first to comment

POSTUPCI RODITELJA – KAD DIJETE IMA TEŠKOĆE U ČITANJU (2.)

  1. 1. POSTUPCI RODITELJA – KAD DIJETE IMA TEŠKOĆE U ČITANJU (2.) M. Čudina Obradović: Igrom do čitanja, Profil U dosadašnjem smo tekstu nastojali prikazati kako škola nije mjesto gdje će se dijete čarobnim štapićem pretvoriti iz nečitača u čitača. Prikazali smo kako se čitačke vještine razvijaju postupno od časa kad dijete počne učiti govoriti, pa čak i prije, možda od časa kad počne slušati prve majčine riječi. Vidjeli smo kako postupci roditelja, njihov načinrazgovora i igre s djetetom, primjer koji oni pružaju djetetu, zajedničko pričanje priča i čitanje slikovnica dovode dopostupnog razvoja djetetove spoznaje o tekstu i do upoznavanja glasovne, pisane i smislene strukture riječi. Kaddijete dolazi u školu, ono je opremljeno svim tim znanjima i vještinama i učenje »čitanja«, tj. pretvaranje slova uglasove i razumijevanje poruke može otpočeti. Roditelji očekuju da će dijete bez problema u školi naučiti čitati imnoga će djeca to zaista i uspjeti, bez obzira na metodu poučavanja. No ima djece koja se u školi pri učenjučitanja susreću s velikim problemima iako su prosječne, ili čak natprosječne inteligencije, te iako su roditelji s njimarazgovarali, pričali i čitali priče. Uzroci tome mogu biti biološki činitelji koji otežavaju obradu teksta u svijesti,problemi nedovoljno razvijene pozornosti ili neke druge djetetove specifičnosti, te ono treba drukčiju metodupoučavanja i pristupa učenju čitanja. Poznato je da nema metode ni programa učenja čitanja koji bi bio dobar zasvu djecu i da će uvijek biti djece koja trebaju dodatnu pomoć ili drukčiji program rada. Ako vaše dijete ima problema u školi s učenjem čitanja, najprije porazgovarajte s učiteljem/učiteljicom. Iučiteljica zna da se djeca razlikuju, da će neka brže, a neka sporije ovladati vještinom čitanja. Ona će vjerojatnouočiti koji su posebni problemi vašeg djeteta i usmjerit će vas na ono što je potrebno s djetetom vježbati. Katkad ćedjetetov problem biti malen i lako će se riješiti uz strpljenje i vježbu s roditeljima. Rjeđe će djetetu trebati stručnapomoć logopeda, neurologa ili liječnika za vid ili sluh. U svakom slučaju, najprije se posavjetujte s učiteljicom ovrsti problema koje ima vaše dijete i dogovorite se s njom o najboljem načinu kako pomoći djetetu. Prije se smatralo da je dijete koje u prvome, a pogotovo u drugom razredu ima problema s čitanjem osuđenona probleme čitanja i u odrasloj dobi. Danas se smatra da svako dijete može naučiti čitati ako mu se pridapotrebna pažnja i vrijeme. Sustavni rad s čitačem koji ima probleme može dovesti do potpunog uspjeha čak inakon samo jednoga polugodišta.Također, još u četvrtome, pa i u višim razredima, moguće je razvijati vještinu čitanja, osobito razumijevanjapročitanoga. No da bi se dijete s teškoćama u učenju čitanja riješilo teškoća, potrebno je ostvariti nekoliko uvjeta: 1. s njim se mora na čitanju sustavno, svakodnevno raditi 20 — 30 minuta; 2. s njim se mora raditi individualno, tj. jedna mu se osoba mora potpuno posvetiti tijekom tih 30 minuta; 3. rad mora početi što prije, čim učiteljica, dijete ili roditelj primijeti teškoće u čitanju; 4. raditi se mora u ozračju topline i ljubavi, bez opomena, kritike ili kažnjavanja; 5. rad mora obuhvatiti sve elemente čitačke vještine: glasovnu osviještenost, poznavanje slova, vještinu pretvaranja slova u glasove, i obrnuto (dešifriranje i šifriranje), razvijanje razumijevanja cjeline i smisla teksta; 6. rad mora biti usmjeren na one elemente čitačke vještine u kojima dijete pokazuje osobite teškoće; 7. rad se osobito mora usmjeriti na značenje i smisao čitanja kao aktivnosti koja nam omogućuje smiješni, zanimljivi ili emocionalni doživljaj sadržaja teksta.
  2. 2. Kad ugleda navedenih »sedam zapovijedi«, svaki će se roditelj zapitati »Mogu li ja to«?, »Jesam li ja dovoljno kvalificiran/a za to?«, »Nije li za to mnogo osposobljeniji djetetov učitelj/učiteljica?« i si. Jest, vjerojatno je svaki učitelj/učiteljica obrazovaniji za taj zadatak, ali on nema ono što vi imate i morate imati: svakodnevnih pola sata koje ćete posvetiti samo svojemudjetetu, radu samo na njegovu čitanju. Učitelj nema ni približno toliko vremena da bi se svakoga dana mogaoposvetiti samo vašem djetetu, pa ni pola sata. Nasuprot tomu, vi provodite s djetetom nasamo mnogo viševremena nego učitelj/učiteljica i uz dobro planiranje moći ćete u danu naći potrebnih pola sata za njegovonapredovanje u čitanju. Podsjetite se da je čitanje silno važno za djetetov napredak, da uspješnost njegovabudućeg školovanja ovisi o njegovoj sposobnosti čitanja te da ćete mu, posvetivši mu svakodnevno kratko vrijeme,osigurati i školsku uspješnost, a i mnoga zadovoljstva koja će imati kao dobar čitatelj. Razložit ćemo taj prividno težak zadatak na njegove dijelove i pokušati nabrojiti i opisati koje su vaše zadaćeunutar svakoga od njih. Uz ispravan stav roditelja kako je takvo »bavljenje djetetom« korisno i zanimljivo,svakodnevno čitanje s djetetom može postati topao i vedar obiteljski ritual kojega se nećete odreći ni kad ne budeviše nužno potreban.Uspostavite s djetetom topao odnos prihvaćanja i ljubavi Najvažniji i najsnažniji poticaj vašem djetetu za učenje jest vaš odnos prema njemu. Moramo se podsjetitikoje su djetetove najjače potrebe: potreba da ga prihvatite, da ga volite bez zadrške i kritike, daje ono za vasnajbolje, najpametnije i najdraže - jer je vaše, da vjerujete da ono može napredovati i razvijati se i da mu želite utome pomoći. Kako ćete mu pokazati da poznajete i poštujete te njegove potrebe? Darujte mu dio svojegavremena, dajte mu osjećaj sigurnosti, budite strpljivi s njegovim pogreškama, s njegovim teškoćama, pokažite muda vjerujete kako su te teškoće privremene i da se mogu ispraviti zajedničkim trudom. Evo nekoliko pravila zauspostavljanje toploga i ležernog odnosa za vrijeme zajedničkog učenja. 1. Pristupite zajedničkom učenju s iskrenom vjerom da se teškoće vašega djeteta mogu nadvladati. Sjetite seda sva djeca mogu naučiti čitati, samo je potrebno pronaći pravi pristup i način. Nemojte smatrati da su teškoćevašega djeteta nešto posebno, da su katastrofa, da su sramota. Prisjetite se da su najveći umovi svijeta, poputEinsteina i mnogih drugih velikana, također imali teškoća s čitanjem. A mnogima od njih upravo su roditelji pomoglida ih nadvladaju. 2. Pokažite djetetu da ga volite, da njegove teškoće ne umanjuju vašu ljubav, da ga jednako prihvaćate i volitei kad čini pogreške i kad je uspješno. Prihvatite pogreške kao sastavni dio učenja, prisjetite se da suone nužne, da se iz njih može naučiti i da će ih postupno, vrlo postupno biti sve manje. Proces učenjaupravo i jest sve manje i manje pogrešaka i nema učenja bez pogrešaka. Zato nemojte ni osjećati ni pokazati nestrpljenje, strah ili razočaranje kad dijete griješi. Djeca su vrlo osjetljiva na sve »neverbalne signale«, ona osjećaju i ono što niste rekli glasno, ali ste pomislili, izrazili mahanjem rukom, mrštenjem čela, dizanjem obrva. Ako pokažete tjeskobu i nezadovoljstvo kad dijete pogriješi, ono će se početi silno bojati pogreške i taj će ga strah paralizirati i onemogućiti mu usmjeravanje energije na učenje.Nasuprot tome, ako djetetu pokažete da pogreška otkriva kako ne treba raditi i kako će ispravno postupiti, ono ćeprihvatiti pogrešku kao izazov, kao nešto što je korisno i potrebno u procesu učenja. Za vrijeme čitanja najbolje jene ispravljati dijete, nego mirno izgovoriti riječ, tekst ili ispravan odgovor i tražiti od djeteta da ponovi, i to bezpovišenog tona, mrštenja ili čuđenja u glasu.
  3. 3. 3. Još više od neverbalnih kritika dijete će prestrašiti i odbiti od svake zajedničke aktivnosti vikanje, strogi i naređujući ton, prijetnje, višestruko ponavljanje pitanja na koje dijete očito ne zna odgovor, prijeteće čekanje odgovora i svaka gruba reakcija roditelja na djetetovo neznanje, pogrešku ili ponovljenu pogrešku. Već i sam prijeteći ili naređujući poziv da sjedne za stol ili otvori knjigu izazvat će u djetetu strah i odvratnost prema zadatku i ono će biti zauzeto samo nastojanjem da što prije pobjegne iz neugodne situacije. 4. Dobro je »oboružati se« osjećajem za humor i prihvatiti sa smijehom probleme i teškoće. No pritom valjabiti oprezan — treba se smijati s djetetom, nikada djetetu. Najteža kritika za dijete je poruga i zato se moraizbjegavati i svaka primisao da se djetetu narugamo, da ga ismijemo, da ga podcijenimo. Ruganje, ironija i cinizamnajveći su neprijatelji dobroga odnosa s djetetom i njegova osjećaja da je voljeno i cijenjeno. 5. Izgrađujte odnos ljubavi i bliskosti sa svojim djetetom i u svim ostalim životnimaktivnostima, a ne samo za vrijeme zajedničkog učenja. Predškolsko dijete treba mnogogrljenja, maženja, pričanja i čitanja priča u krilu, brisanja suza i nosa. Školsko dijete trebamnogo zajedničkih aktivnosti s roditeljima: zajedničke obroke, izlete, posjete knjižnici, muzeju,zoološkom vrtu, zajedničko bavljenje športom i hobijima, igranje zajedničkih igara, čitanje priča i knjiga naglas. Sveto izgrađuje u djetetu osjećaj pripadnosti, sigurnosti i ljubavi, a to je nužan temelj za želju i volju da se uči i zaljubav prema čitanju. 6. Izgrađujte djetetov optimizam, vjeru u vlastite mogućnosti. Omogućite mu da postigne mali uspjeh unečemu i neka mu to bude dokaz da može nešto postići. Izgrađujte mu osjećaj da se trudom mogu postići rezultati,a da je neuspjeh samo privremen i da ćemo ga radom nadvladati. Nastojite da se u njemu nipošto ne razvijeosjećaj bespomoćnosti. Dijete koje doživi nekoliko neuspjeha zaredom imat će osjećaj da je bespomoćno, da nemože postići uspjeh ma što radilo. Pokažite mu da nije tako, da vlastitim trudom može mnogo postići. Omogućujtemu da postigne male, a onda postupno sve veće rezultate vlastitim trudom. 7. Izgrađujte djetetovu upornost. Postupno izgrađivanje strpljenja i upornosti, sposobnosti da se ustraje i kadnaiđu teškoće, najveći je dar koji možete dati djetetu za budućnost. Upornost i neodustajanje kad se suoči sproblemima dijete uči oponašanjem roditelja, sustavnim izvršavanjem i neodustajanjem od zadataka koji su mudosadni ili teški te čitanjem i razgovorom o ljudima koji su upornošću postigli velike pobjede. Ako se budete pridržavali navedenih sedam nužnih pravila, stvorit ćete temeljni preduvjet za početak rada nauklanjanju djetetovih teškoća u učenju, pa i u čitanju. Primijetili ste da morate najprije promijeniti sebe. No ako nemožete u sebi izgraditi optimizam, vjeru u dijete, nadu u djetetov uspjeh, mirno prihvaćanje djetetovih pogrešaka,ako ste puni sumnji, straha, očaja i katastrofičnih očekivanja, bolje je da ne radite s djetetom. Nađite mu pogodnuosobu, stručnjaka ili nekoga tko će moći mirno i bez negativnih emocija provoditi s djetetom vrijeme učenja. Za tovrijeme izgrađujte dobar i prisan odnos s djetetom izvan aktivnosti učenja, pa ćete možda nakon nekog vremenamoći preuzeti rad s djetetom. Pošto dobro razmislite o sedam preduvjeta zajedničkog učenja i kad budete dovoljnosigurni da ih sve možete ispuniti, započnite s programom svakodnevnoga čitanja. Odvojite u svakome danunajprije 20 minuta, a zatim pola sata koje ćete posvetiti samo čitanju i razgovoru o pročitanome.Pronađite djetetove kritične točke u čitanju U uvodu smo rekli da je nekoliko mogućih uzroka neuspjeha u početnom čitanju. Katkad dijete ima samojednu od navedenih slabosti, a pokatkad nekoliko istodobno. Ispitajte što sve dijete u aktivnosti čitanja ne zna i nerazumije. Najbolje će biti da započnete sa zajedničkim čitanjem neke jednostavne slikovnice i da pomno pratite
  4. 4. gdje su djetetovi problemi. Slikovnice Dicka Brune ili slikovnica Medo bere jagode dobro će poslužiti za početak jerimaju kratak, jednostavan tekst koji je blisko povezan s ilustracijom na istoj stranici. Sjednite dijete pokraj sebe i zagrlite ga. Pročitajte mu cijelu slikovnicu, a zatim od njega tražite da samo naglaspročita rečenicu po rečenicu, stranicu po stranicu. Provjerite sljedeće: 1. razumije li dijete priču (što se dogodilo, koja su glavna lica i slično), 2. razumije li da se tekst čita slijeva nadesno i odozgo prema dolje, 3. razumije li da u sljedeći redak mora prijeći tako da se pogled ponovno vrati na početak retka, Prve tri teškoće Iako će se svladati zajedničkim čitanjem priča uz gledanje slika, praćenje teksta prstom irazgovor o pročitanome, kako je opisano u odjeljku Dijaloško čitanje priča. 4. razumije li da se riječi sastoje od glasova (tražite od djeteta da riječi u tekstu kaže naglas, da ih rastavi na glasove koje čuje i da rastavljene glasove koje ćete mu vi izgovoriti sastavi u riječ u tekstu, da kaže koji je prvi glas u riječi koju čuje, koliko glasova čuje u riječi), Četvrta teškoća, poznata kao glasovna neosviještenost ili neosjetljivost, tipičan je problem zavećinu djece koja imaju teškoće u svladavanju tehnike čitanja. Ona razumiju smisao čitanja, smisaopriče, ali ne mogu provoditi zamjenu glasova u izgovorenoj riječi slovima u pisanoj riječi. Ona to nemogu zato što »ne čuju« glasove koji se nalaze u svakoj riječi. Taj nedostatak opisan je upoglavlju Usporeni razvoj čitanja, a postupci koji razvijaju glasovnu osjetljivost prikazani su u poglavlju Igre iaktivnosti za poticanje predčitačkih i čitačkih vještina. 5. pokazuje li oklijevanje i sporost kad od njega tražite da imenuje sličice ili dijelove sličica u slikovnici, Ako vaše dijete može s lakoćom rastaviti riječ na glasove, sastavljati pojedinačne glasove u riječ, uočiti kolikoje glasova u riječi i prepoznati koji su, a ipak ima teškoća u čitanju, možda ima petu teškoću — nedostatak u obradipodataka koji je danas poznat pod nazivom sporost imenovanja. Sporost imenovanja predmeta, sličica, boja,brojki koje dijete vidi pred sobom znak je da zapinje obrada podataka, osobito onih koji su zadani u slijedu. Tasporost obrade znatno ometa brojne procese povezivanja slike slova i glasa koje je potrebno za dobro i glatkočitanje. S takvom je djecom također potreban individualni i uporni rad, baš kao i s djecom s poremećajem glasovneosjetljivosti, ali su za djecu sporog imenovanja osobito prikladni oblici rada s pomoću fonograma (str. 217). Takođerse smatra da je taj nedostatak obrade dostupniji ispravljanju, pa djeca s tim nedostatkom mogu lakše i bržepovoljno reagirati na program sustavnog rada. U neke djece istodobno postoje oba nedostatka, tj. neosjetljiva su na glasove u riječi i istodobno pokazujusporost imenovanja. To su djeca s tzv. dvostrukim čitačkim deficitom. Njima je potrebno mnogo više rada negodjeci s jednim od ta dva nedostatka, a napredak je sporiji i slabiji nego u djece s jednim nedostatkom. Potrebno imje mnogo, mnogo sati strpljivoga i ugodnog čitanja s roditeljima, svakodnevno igranje igara glasovne osjetljivosti(poglavlje Glas do glasa riječ), svakodnevno igranje prepoznavanja dijelova riječi (vidjeti Metoda fonograma), te izgradnjapisanoga rječnika i razgovor o značenju riječi. Katkad je potrebno takvu djecu uputiti na rad sa stručnjakom. Osim navedenih nedostataka, moguće je da dijete pokazuje i neke druge anomalije, bilo u kombinaciji snavedenima, bilo zasebno. To su poremećaji prostorne orijentacije u području vida, sluha, ravnoteže, pokreta ivremena. Za takvu je djecu potreban stručan rad na uspostavi orijentacije posebno organiziranim vježbama, kojeće prevježbati funkciju živčanih struktura i uspostaviti njihovu ispravnu interakciju. Roditelj će najbolje postupitiposavjetuje li se sa stručnjakom logopedom, te zajedno s njim provodi program kinestetičkih vježbi kako je opisanou dva priručnika prevedena u nas.
  5. 5. Ako dijete ne pokazuje nijedan od navedenih nedostataka, ako je emocionalno neoštećeno, ako je motiviranoza učenje i ako je uspostavilo dobar odnos s roditeljima, bez otpora i negativizma, a ipak ima teškoća s čitanjem,najbolje će biti odvesti dijete stručnjaku logopedu, jer je vjerojatno riječ o nekoj kombinaciji bioloških činitelja iarhitekture mozga koju može prepoznati samo iskusan stručnjak neurolog ili logoped. 6. razumije li da se svaka riječ u tekstu na nešto odnosi, da nešto znači, Šesta teškoća primjećuje se u djece koja dvije riječi »čitaju« kao da je jedna ili, češće, jednu riječ »pročitaju«kao više riječi. Tomica je, primjerice, napisanu riječ MAMA pročitao kao PALAČA PRAVDE. On ne razumije dajedna napisana riječ odgovara jednoj izgovorenoj riječi. Njemu je potrebna vježba povezivanja riječi s njezinimznačenjem: pomoću sličica koje su označene riječima, pomoću zajedničkog čitanja u kojemu će roditelj svaku riječšto je dijete čita pokazivati prstom, pomoću slikovnica u kojima je jasno povezana slika s riječju. 7. poznaje li slova, Sedma teškoća proizlazi iz nedovoljne vježbe uporabe i pisanja slova. Oblik slova i pokret koji je povezan saslovom moraju se zapamtiti. Zato je važno pri učenju čitanja (prepoznavanja) i pisanja slova nastojati da dijetezapamti oblik i pokret koji odgovara određenom slovu. Prepisivanje, tj. »kopiranje« zadanih slova u vježbenici nećeproizvesti unutarnju zamisao, sliku koju dijete mora usvojiti. Najbolje je učenje oblika slova i pokreta tako da dijetepogleda slovo, uoči strelicu smjera, a zatim reproducira slovo ne gledajući u njega (kad ga pokrije papirićem i si.). Takavpostupak omogućuje stvaranje zamisli oblika i pokreta u svijesti, omogućuje »pamćenje« slova. Nastojanje namotoričkoj uvježbanosti pomoću kopiranja i stalnoga gledanja u uzorak neće proizvesti te unutarnje predodžbe. 8. razumije li da svako slovo označava jedan glas, 9. razumije li da svaki glas u riječi može zamijeniti slovom koje mu pripada, pa da ta napisana slova daju riječ koju može ponovno rastaviti u glasove — znači pročitati, Osma i deveta teškoća jest problem primjene abecednoga načela. To je vještina koja se uči vježbom i akodijete nema problema s glasovnom osjetljivošću ili sporošću imenovanja, potrebno mu je samo dovoljno vježbe uzamjeni slova glasovima (u čitanju) i zamjeni glasova slovima (u pisanju) (vidjeti poglavlje Vježbanje abecednoga načela). Pritomvalja imati na umu da se ta vještina stječe sporo i mukotrpno, ali da će mnogo brže i lakše teći ako je dijetezainteresirano za rezultat takve aktivnosti. Zato mu valja dati zanimljive, isprva posve jednostavne, a zatim svesloženije sadržaje za čitanje, dati mu valjane razloge za pisanje (odašiljanje poruka), a izbjegavati besmislene imehaničke tekstove bez sadržaja kao što su »Ana i Ivo idu. Oj, oj Ivo«. Drugim riječima, suvremeni istraživačiučenja čitanja i pisanja neprestano ponavljaju: »Čitanje se uči čitanjem, pisanje se uči pisanjem.« To znači davježbanje u nekoj umjetnoj situaciji koja sliči čitanju ili pisanju vodi gubitku djetetove motivacije, nerazumijevanjusmisla i svrhe čitanja ili pisanja i smanjuje djetetovu upornost u vježbanju. 10. razumije li dijete da riječi složene zajedno uz razmake daju rečenicu koja nešto znači,Deseta je teškoća problem razumijevanja značenja teksta. Iako dijete razumije da svaka riječ nešto označava(predmet ili nešto drugo), nekoj je djeci potrebna posebna pouka da razumiju kako riječi povezane i rastavljeneprazninama označavaju izjavu, tvrdnju, misao, pitanje. Ta su djeca najčešće previše zauzeta procesom šifriranja idešifriranja, cijelu pozornost usmjeravaju na sastavljanje ili rastavljanje riječi. Pritom se usredotočuju na svaku riječzasebno i zaboravljaju koju su riječ posredno prije pročitala. U tom je slučaju nužno zaustavljanje iza svakerečenice, upozoravanje na cjelinu rečenice, u čemu mogu pomoći i igre :rastavljanja rečenice na riječi, slaganje uloše i dobre kombinacije i si.
  6. 6. 11. razumije li dijete cjelinu: smisao priče, tijek radnje, likove, njihove akcije i si. Jedanaesta teškoća uočava se samo ako pitamo dijete o sadržaju. Tada možemo uočiti da dijete pokatkad nerazumije što je pročitalo zbog nekoliko razloga: previše je usredotočeno na dešifriranje riječi, ne pamti prethodnerečenice, nije usmjereno na sadržaj, ne razumije da priča ima početak, sredinu i kraj, ne razumije uočene riječi jerih još nema u svojem rječniku. Roditelj u tom slučaju može pomoći na dva načina: postavljanjem pitanja provjeravakoji je razlog djetetova nerazumijevanja, a zatim poučavanjem djeteta kako će samo provjeravati i pratiti razumije lismisao onoga što je pročitalo. Sve što smo naveli zasebne su predčitačke i čitačke vještine i nerazvijenost bilo koje od njih može omestidjetetovo napredovanje u čitanju.Pomnim promatranjem djeteta, tj. onoga što radi dok čita, i praćenjem vrste pogrešaka možete zaključiti koja je»kritična točka« u njegovu čitanju i primjerima, razgovorom i vježbom možete ukloniti izvor pogreške.Započnite s programom vježbi čitanja Kad ste ustanovili koje teškoće u čitanju ima vaše dijete, zapišite na zaseban papir, pogledajte u prijašnjimpoglavljima ove knjige koje aktivnosti i igre preporučuju za uvježbavanje vještina koje nedostaju djetetu, zabilježitestranicu ili naslove tih aktivnosti uz naziv vještine koja je potrebna vašem djetetu i taj će vam papir poslužiti kaotemelj planiranje svakodnevne polusatne aktivnosti. Vi ćete svakodnevno s djetetom vježbati čitanje, ali ćete natekstu koji čitate dodatno uvježbavati vještine koje manjkaju vašem djetetu. Na taj ćete način djetetu omogućitishvati smisao aktivnosti čitanja, da uživa u sadržaju i smiješnim, zanimljivim, veselim i tužnim događajima ilikovima, a da istodobno, u toj istoj aktivnosti, vježba pojedine čitačke vještine u kojima »zapinje«. Najprije postupajte s djetetom kao da još ne mora znati čitati, kao da se prvi put susreće s tekstom i slovima.Nemojte se čuditi ni zgražati »pa ti bi to već morao znati« nego krenite ispočetka, kao da je dijete predškolac i kaoda tek počinje učiti čitati. Pronađite jednostavnu slikovnicu u kojoj je slika — radnja opisanajednostavnim tekstom, mogućnosti velikim tiskarskim slogom. Uzet ćemo za primjer slikovnicuMedo bere jagode. Najbolje će biti da odmah pronađete nekoliko sličnih slikovnica kako bistemogli postupno prelaziti na nove i teže tekstove. No važno je znati da će napredak ispočetka bitivrlo polagan i da ćete neko vrijeme raditi na istoj slikovnici, ili da ćete prijeći na drugu kako bisteizbjegli dosadu, pa se ponovno vratiti na prvu. Najprije s djetetom pregledajte slikovnicu onako kako je opisano u poglavlju Dijalosko čitanje slikovnice.Najvažnije je da dijete sjedi uz vas, da zajedno gledate u slikovnicu i da dijete u slikovnici prati sve ono o čemusluša i razgovara. Razgovarajte o slikama: tko je na naslovnici, o čemu bi mogla biti ta slikovnica, što je prikazanona 7. stranici, što na 8. i 9. stranici, i tako do kraja slikovnice. Pokažite djetetu da ne možemo baš posve sigurnoznati što se događa u priči, ali da na svakoj slici piše što se događa, pa ćete to zajedno pročitati. Otvorite slikovnicu na 6. stranici. Ponovno razgovarajte o tome Što medo na slici radi. Pročitajte tekst polako,postavljajući prst ispod svake riječi koju čitate. Razgovarajte o svakoj riječi koju ste pročitali i potražite riječ ispodsličice na stranici 7. Nastojite da dijete uoči i zapamti koja je pisana riječ povezana s kojom sličicom. Takođerupozorite dijete na početna slova u riječi i razgovarajte o tome koji glas predočuju. Potražite zajedno još ponekuriječ koja počinje tim glasom. (Ako je djetetu to teško, nemojte se previše zaustavljati na tome nego prijeđite na daljnju fazu.) Tražite od djeteta da samo pročita tekst na stranici 6. Potičite ga da riječi koje teško čita potraži na stranici 7.i da pomoću sličice dešifrira što ta riječ znači. Neka tako nekoliko puta pročita tekst i zajedno se s njim veselitešto je moglo razumjeti kako je tekst objasnio sliku.
  7. 7. Na isti način pročitajte tekst na stranici 8. Vjerojatno će to biti dovoljno »čitanja« za prvi puta. Komentirajte zajedno s djetetom što je smiješno na dvjema slikama, zašto medo rabi različite sprave i koje su to sprave, probudite djetetovu znatiželju o tome koje će još sprave medo rabiti za branje voća. No recite djetetu da ćete to proučiti sutra, da ste dosta čitali i da ćete se sad igrati slovima i riječima koje ste naučili. Tad kreće početna faza uvježbavanja glasovne osjetljivosti. U toj fazi primijenite pogodne aktivnosti i igre onim riječima koje se pojavljuju na stranicama 6. i 8. To su izrada glasovnih kartica i glasovne banke riječi; izrada slikovnih pitalica i traženje (crtanje, lijepljenje kolaža, pisanje imena) predmeta ili životinja koje započinju istim glasom kao medo (poput aktivnosti opisanih na stranicama 101 — 128; izrada »knjige« u kojoj će na svakoj stranici biti jedno slovo riječi »medo«, a na koju će dijete crtati ili lijepiti sličice predmeta koji započinju glasovima M, E, D, O, pisati odgovarajuća slova (velika, mala, pisana, tiskana). Iste se aktivnosti provode i sa slovima ostalih riječi. Na kraju aktivnosti na kartice se ispisuju riječi koje smo naučili na prvoj ili na prve dvije stranice. Na zid pričvrstite tanki karton u boji i na njega, zajedno s djetetom, lijepite kartice koje je dijete ispisalo, ali u stupce i redove, tako da se jasno vidi kako djetetovo znanje raste. Tako ćete svakodnevno skupljati nove riječi, a dijete će ih čitati i nakon zajedničkog učenja. Naravno, za svaki dan izaberite samo neke aktivnosti, tako da se sve provode unutar 30 minuta. Ako se dijete želi dalje baviti tim aktivnostima, pustite ga da to samo radi. Svakodnevni je pregled pisanih kartica obvezatan, a posebno valja pokazati kako ste sretni i zadovoljni što popis onoga što dijete zna pročitati stalno raste. Ako ste primijetili da je kritična točka u djetetovu čitanju upravo [osnovna neosjetljivost, odaberite igre kojemožete igrati tijekom dana, npr. lov na glasove, Tko će više (smisliti riječi na zadani glas) i ostale igre koje im omogućujuda uz svakodnevne aktivnosti, šetnju ili čekanje uvježbavate djetetovu glasovnu osjetljivost. Nastojite te aktivnostiprovoditi na zanimljiv i uzbudljiv način, a prije svega ih vodite nenametljivo i prekinite kad primijetite otpor ilidosadu. Sljedećega dana dajte djetetu da pročita stranicu 6. i 7. Nemojte se čuditi ili biti razočarani ako to ne ide glatkokako ste pretpostavljali, podsjetite se da nema lakih pobjeda kad su teškoće u pitanju. Neprestano pazite razumijeli dijete što je pročitalo, pitajte ga gdje su na stranici 7. riječi koje čita na stranici 6. i 8, razgovarajte o tome kakozna da su to : riječi, pitajte ga o početnom glasu, gdje još može naći taj početni glas koje mu slovo odgovara. Kaddijete nekoliko puta samostalno pročita ranicu 6. i 7, podsjetite ga na jučerašnja predviđanja o tome kakve ćeinstrumente medo smisliti za branje voća i što će dalje raditi. Obradite ranicu 10. i 12. na isti način kako stepostupno obrađivali stranice. Ponovite igre pogađanja i traženja prvoga glasa s novim riječima na stranici 10. i 12. Ponovite igre glasovima islovima na novonaučenim riječima te na kraju aktivnosti zatražite od djeteta da ispiše kartice novim riječima,zalijepi ih uz otprije skupljene kartice i da ih sve ponovno pročita. Tako čitajte stranice slikovnice sve dok neprimijetite da dijete može bez problema uočiti i prepoznati prvi glas u riječi. Zatim, uz isti osnovni postupak, raditena sljedećim stranicama, ali uvodite igre s prepozna-njem zadnjega glasa/slova. Postupno prelazite na igrerastavljanja i stavljanja riječi na glasove {Brojenje glasova, Gdje je glas, Pogodi što držim, Pogodi na što mislim), vježbajteispuštanje prvoga ili zadnjega glasa dajte djetetu da pročita tekst kao da gaje čitala Mica Tepalica ili Janko panko(str. 108), igrajte igru Tajna sličica, te postupno prijeđite na aktivnosti baratanja i zamjene glasova (Glas dana, Tajniglas). Uporno vježbajte stavljanje, a osobito sastavljanje glasova u riječ i priredite unaprijed sve aktivnosti koje će tosastavljanje učiniti zanimljivim. Rastavljanje i sastavljnje glasova u riječ popratite traženjem i prepoznavanjemslova koja načuju glasove, te postupno pomoću slovarice (ili slovnih kartica), uz sastavljanje i rastavljanje, provedite toisto pomoću slova. Uvijek bite riječi koje čitate u tekstu što ga obrađujete, a na kraju aktivnosti ka dijete obvezatnopiše riječi koje je naučilo toga dana. Nakon što ste zajednički pročitali slikovnicu Medo bere jagode, pročitajte uputu o uporabi materijala zaizrezivanje u prilogu slikovnice. Dajte djetetu da izreže kartice i trakice i pomozite mu da, prema uputi, samo
  8. 8. provjeri koliko je riječi, slova i rečenica naučilo prepoznati nakon čitanja slikovnice. Veselite se zajedno svakomnjegovu uspjehu, budite u njemu ponos i zadovoljstvo, te mu strpljivo i bez ljutnje i straha dopustite ispravljanjepogrešaka. Ako vaše dijete ima većih teškoća u prepoznavanju glasova u riječi, u njihovu sastavljanju u riječ, posegniteza igrama koje se nude u poglavlju Glas do glasa — riječ i igrajte se različitih igara i izvan polusatnog vremenapredviđenoga za učenje čitanja. No nikada nemojte te igre nastavljati nakon zajedničkog učenja. Nastojitečitačke igre učiniti zanimljivima, uključiti i druge članove obitelji, stvoriti veselu atmosferu, kako bi ih dijete i samopoželjelo igrati, te često tijekom dana i samo podsjećalo na aktivnosti traženja glasova, slova i si. Vrlo je vjerojatno da nećete moći postići toliki napredak samo u jednoj knjizi, nego ćete sve složenijeaktivnosti glasovnog prepoznavanja, sastavljanja i rastavljanja postupno provoditi u nekoliko, pa i mnogoslikovnica i jednostavnih tekstova. No u cijeloj toj aktivnosti rast će djetetova svijest o glasovima i slovima, rastće njegov pisani rječnik, razumijevanje sadržaja i poruke priče, sigurnost da može sve više i sve boljesamostalno pročitati. Omogućite da mu njegov pisani rječnik, tj. ispisane kartice na zidu, budu izvor ponosa,zadovoljstva i jasan podsjetnik kako svakim danom postaje sve bolji čitač. Ako glavni problem vašeg djeteta nije manjak glasovne osjetljivosti nego je u njega izraženija sporostimenovanja, onda vam preporučujemo da u čitanje slikovnice uključite vježbe pomoću fonograma. Neka suistraživanja pokazala da su za poboljšanje učenja čitanja u djece koja pokazuju sporost imenovanja, a osobitoza onu koja pokazuju i sporost imenovanja i glasovnu neosjetljivost, vrlo korisne metode koje djetetu omogućujuda u riječima što ih čita najprije traži dio koji već poznaje. Jedna od takvih metoda je i metoda fonograma.Metoda fonograma Fonogramska je metoda oblik osvješćivanja glasovne strukture koja se temelji na promjeni značenja riječi kad se mijenja prvi glas, a ostatak riječi ostaje nepromijenjen. Temelji se na činjenici da ljudski mozak brže obrađujegrađu u kojoj može uočiti sličnosti dijelova, pa jednake dijelove obrađuje kao jedinicu (isti nastavak u različitim riječimadijete sažima u jedan podatak, a ne u onoliko zasebnih podataka koliko ima slova). Potrebno je najprije načiniti ili nabaviti nekolikokompleta abecede (kartice, kocke, plastična ili magnetna slova, a najbolja je njihova izmjena radi što bolje generalizacije i zanimljivosti).Roditelj i dijete sjede jedno pokraj drugoga za stolom ili na sagu, neometani i u tišini, u bliskom dodiru i sosjećajem zajedničkog pothvata. Postupak za primjenu fonogramske metode je sljedeći (prema Iversen i Tunmer, 1993). 1. Majka od slova sastavlja riječ rak i govori: Ovdje piše »rak«. Ta riječ znači »rak«. Što znači ta riječ? (Dobro jeimati kartice sa sličicama i tražiti od djeteta da među pet sličica pronađe onu koja prikazuje raka i da je postavi uz napisanu riječ »rak«.) Majkazatim pomiješa slova i traži od djeteta da samo sastavi riječ »rak«. Ako je dijete nesigurno, majka uzima nova slovai s njima načini riječ »rak«. Kad dijete sastavi riječ »rak« prema primjeru, majka pita: »Koju si riječ sastavio?«Nakon toga majka ponovno pomiješa slova i traži od djeteta da sastavi riječ »rak« i da glasno izgovori riječ koju jesastavilo. Taj se postupak ponavlja sve dok dijete bez zastajkivanja i bez teškoća ne složi riječ »rak«. (Za nagradumože dobiti neki žeton, bombon ili nešto što će na kraju aktivnosti označavati koliko je riječi samostalno uspješno sastavilo.) 2. Nakon toga majka ispred riječi »rak« stavlja slovo »m«. Pokazuje djetetu novonastalu riječ, povlačećiprstom ispod slova dok mu govori: »Pogledaj sada ovo. Ako ispred riječi rak, stavimo m nastat će riječ mrak.«Majka traži da dijete ponovi riječ »mrak«, da pronađe sličicu koja prikazuje mrak, da makne sličicu raka i uznapisanu riječ »mrak« stavi sličicu mraka. Zatim majka ukloni »m« i kaže: »Ako maknemo m, ostat će riječ rak.Postavi uz nju sličicu koja označava riječ rak. Sad ti sastavi mrak.« Kad dijete sastavi riječ »mrak«, majka pita:»Koju si riječ sastavio? Postavi uz nju sličicu koja označava riječ mrak.« Tad majka traži od djeteta da ponovnonačini riječ »rak« i postavi uz nju pravu sličicu. 3. Ponavlja se 2. korak s riječima »krak« i »frak«.
  9. 9. 4. Majka jednu za drugom sastavlja riječi »mrak«, »krak« i »rak«, i svaki put pita dijete koju je riječ sastavila tezahtijeva da ono uz riječ postavi pravu sličicu. Zatim traži od djeteta da samo sastavi riječi koje mu ona »zada«pomoću sličice. 5. Majka prepušta više slobode u izboru djetetu. Traži od njega da od svih slova koja mu stoje na raspolaganjusastavi sve riječi kojima su se igrali, i to redom kojim želi. Svaki put kad sastavi riječ, dijete je naglas imenuje ipokraj nje postavi odgovarajuću sličicu. Majka pohvalom nagrađuje uspješne odgovore. 6. Sljedećega dana ponavlja se ista vježba, ali s novim skupinama riječi. Pokatkad će biti potrebno vježbu sistim riječima ponavljati i nekoliko dana. Tek kad je dijete potpuno sigurno u sastavljanju prve skupine, prelazi sena novu skupinu. Evo nekoliko skupina riječi pogodnih za fonogramsku vježbu: roj (broj, kroj) uha (muha, juha) ara (bara, Sara) osa (rosa, kosa) ura (pura, cura) lan (dlan, plan, član) lak (mlak, vlak, slak) Pri primjeni fonogramske metode važno je sljedeće. 1. Valja uspostaviti vedro ozračje. Zadatke treba shvatiti kao igru u kojoj se događaju zanimljive »čarolije« (rakse pretvara u mrak ili u zrak i si.). 2. U djece s težim poremećajima imenovanja ili glasovne neosjetljivosti bit će potrebno mnogo strpljivogponavljanja, a djeca će griješiti i u onome što su prije već naučila. To je za odrasloga »nerazumljivo« i vrlofrustrirajuće, ali je potrebno strpljivo ustrajati, bez pokazivanja razočaranja i uz nagrađivanje uspješnih postupaka.Ono što se nama čini samo po sebi razumljivo može djetetu biti nepremostiva teškoća, jer ono ne »čuje u glavi« daje mrak u stvari m-rak ili m-r-a-k i potrebno je mnogo strpljivog ponavljanja, šale i umješnosti da mu se to osvijesti. 3. Valja dosljedno zahtijevati od djeteta da glasno ponavlja riječi koje sastavlja jer ga treba »natjerati« daistodobno »čuje« i vidi sličnost između rak, m-rak, z-rak, k-rak, kao i vezu između riječi i slike (značenja riječi). 4. Prema suvremenim shvaćanjima, pisanje i pokret pisanja slova znatnopomažu glasovnu osjetljivost i postupak šifriranja i dešifriranja. Zato je dobro u toj fazizapočeti vježbu fonogramskog pisanja. Načinite djetetu fonogramski listić, pa mudiktirajte riječ i tražite da je ispiše na listić upisivanjem početnog slova u »kućicu«.Nakon toga neka na crtu pokraj riječi samo napiše cijelu riječ. 5. Fonogramski postupak bit će zanimljiviji i smisleniji ako se provodi uz čitanje jednostavnih dječjih pjesmica u rimi, pa se analiziraju rimovane riječi, ali pritom se onda ne mogu rabiti sličice jer su riječi u rimi samo katkad imenice koje se mogu prikazati sličicom. Međutim, moguće je i »umjetne«, tj. zasebne riječi u fonogramima, naknadno osmisliti tako da se smišljaju »šašave rečenice« ili »neobične priče«, primjerice kako je rak ponudio račići brak, pružajući krak, a plesali su dok nije pao mrak, i si. Drugi, složeniji oblici analize riječi u većim cjelinama jesu traženje prefiksa (čitanje riječi pre-više, pre-malo, pre-dobar). Pri radu s fonogramima valja znati da nakon ili usporedno s ovladavanjem fonogramom, djetetu moramoomogućiti mnogo vježbe i s glasovnom analizom riječi jer mora naučiti analizu riječi na zasebne glasove kako bimoglo prijeći na dešifriranje i šifriranje u čitanju i pisanju.Vježbanje dešifriranja i šifriranja Osvješćivanje glasovne strukture riječi, tj. razvijanje glasovne osjetljivosti najbolje se provodi pomoćušifriranja i dešifriranja, koje pomaže djeci u uočavanju veze glas — slovo i u uvježbavanju te veze. Za to služe igrešifriranja i dešifriranja u poglavlju Vježbanje abecednoga načela, od stranice 160. do 169.
  10. 10. Prijelaz na dešifriranje bez slika Nakon što se roditelj uvjeri da dijete može rastaviti i sastaviti svaku riječ pomoću glasova koje u njoj čuje i nakon što provjeri prepoznaje li dijete imena slova koja im pripadaju, postupno uvodi tekst koji je još uvijek jednostavan, sadrži riječi koje dijete poznaje, ali taj tekst više nije obogaćen slikama koje pomažu razumijevanju. Pritom se dijete mora osloniti isključivo na svoju sposobnost dešifriranja riječi.Vježbanje dešifriranja zajedničkim čitanjem Kad je dijete sposobno dešifrirati riječi, počinje zajedničko čitanje roditelja i djeteta, koje se obavlja svakodnevno u trajanju 30 minuta. Osnovna pravila učinkovitoga zajedničkog čitanja jesu: 1. pronađite s djetetom njemu zanimljivo štivo - iz lektire, dječje književnosti ili iz početnice, 2. počnite sa sasvim jednostavnim tekstom i postupno prelazite na sve teže tekstove, 3. postavite cilj vježbe: djetetovo samostalno čitanje koje će biti glatko i s punim razumijevanjem, 4. ponovno, kao i u dijaloškom čitanju, razgovarajte najprije o naslovu, mogućoj radnji i likovima, nagađajte što će se dogoditi, 5. rečenicu ili dvije najprije pročitajte vi, pa tražite od djeteta da ih pročita ono kako bi imalo dobar uzor, 6. sve više prepuštajte djetetu samostalno čitanje, a vi pratite i slušajte kako ono čita, 7. u toj je fazi također potrebno obratiti pozornost na emocionalno ozračje u kojemu se provodi čitanje. Možda ćete biti razočarani sporošću čitanja, nemogućnošću prepoznavanja i povezivanja slova u riječi, brojnim zastajkivanjima, smislenim i besmislenim pogreškama. Važno je podsjetiti da nestrpljenje, čuđenje, nervozu i strah koje u nama bude djetetove pogreške ne bismo trebali osjećati, a kamoli pokazivati djetetu. Valja se prisjetiti da je proces učenja zapravo smanjivanje broja pogrešaka. On se najbolje provodi strpljivim čekanjem da se dijete samo ispravi, djetetu se pročitaju manje cjeline i od njega se traži da ih ponovi ili se ispravno kaže riječ koju je dijete pogrešno pročitalo, bez povišenog tona i uzrujavanja. Važno je da dijete ne izgubi želju za čitanjem zbog nastojanja na ispravljanju i bolje ga je pustiti da pročita pogrešno, pokazati što je ispravno i tražiti da to ponovi. Vrlo je korisno poučavati dijete kako će uočiti i ispravljati vlastite pogreške stalnim praćenjem sadržaja i smisla onoga što čita, 8. nastojite da ta aktivnost bude vedra i zanimljiva, jer je zajedničko čitanje djeteta i roditelja temelj na kojemu se razvija dobra čitačka vještina, 9. kad zajedničko čitanje uznapreduje, nastavite uporno provoditi s djetetom sve one aktivnosti koje se preporučuju u poglavlju Kako pomoći svojem djetetu da postane čitatelj, 10. ako tijekom djetetova čitanja primijetite da mu još uvijek manjka osjetljivost za glasove ili ima problema s raspoznavanjem slova, ponovno uvedite različite igre za razvijanje tih vještina kao vedre svakodnevne obiteljske aktivnosti.Knjigu “Igrom do čitanja” možete posuditi u svakoj knjižnici.

×