Ovaj nadasve koristan tekst toplo preporučujemo i roditeljima i učiteljima! PC školarac team

2. ... u učenju i pisanju
domaćih zadaća

3. Pitanja koja roditelji obično postavljaju o učenju i
pisanju domaćih zadaća:
• Da li da pomažem djetetu u
pisanju zadaće?
• Da li da učim s djetetom i do
kojeg razreda?
• Zašto moje dijete nema više
zadaće?
• Zašto moje dijete ima tako
puno zadaće?
• Treba li moje dijete učiti s
prijateljima?

4. Pomoć u učenju

5. Prostor za učenje
Stručnjaci preporučuju da djeca
uvijek uče i pišu zadaće na istom
mjestu. Već samo sjedanje na
mjesto na kojem je dijete naviklo
učiti pridonosi stvaranju
psihološke spremnosti za rad.
Mjesto za učenje i pisanje domaćih
zadaća ne mora biti raskošno niti
posebno uređeno. Ipak, postoje
neke korisne preporuke:

6. • Radna površina neka bude dovoljno velika i
dovoljno osvijetljena. Izvor svjetla (prozor i
svjetiljka) neka bude smješten s lijeve strane
kod dešnjaka odnosno s desne kod ljevaka.
• Uz mjesto za učenje dobro je staviti policu na
kojoj će dijete držati svoje knjige, bilježnice i
druge školske potrepštine (olovke, bojice,
ljepilo, škare, spajalice, čisti papir).
• Ako stambene prilike ne dopuštaju posebno
mjesto za učenje, djetetu je potrebno osigurati
da barem u miru i neometano od drugih napiše
zadaću i uči. U tom slučaju svoje knjige i druge
potrepštine može držati u posebnoj kutiji (to
može biti i obična ambalažna kutija!). Bitno je da
dijete uvijek zna gdje mu se što nalazi i da brine
o svojim stvarima.

7. • Idealno je ako se radni stol za nešto starije školsko
dijete nalazi u njegovoj sobi jer se pisanjem zadaća i
učenjem na odvojenom mjestu ono počinje
osamostaljivati.
• Dobro je da se na stolu nalazi sat i kalendar kako bi
dijete lakše moglo organizirati vrijeme koje mu stoji
na raspolaganju za učenje pojedinih predmeta.
• Na zid možete staviti pločicu na koju će dijete lijepiti
razne papiriće-podsjetnike.

8. Nekoliko “formula” za uspješno učenje:
• Objasnite djetetu što točno očekujete od
njega što se tiče učenja. Neka vaša
očekivanja budu dovoljno visoka, ali i
realna s obzirom na djetetove mogućnosti
(npr. “Očekujem od tebe da redovito pišeš
domaću zadaću.”; “Očekujem da zapamtiš
ili zapišeš što je za zadaću.”, “Ako nešto ne
razumiješ ili ako te nešto posebno zanima
uvijek pitaj.”).
• Objasnite mu i zašto je to važno za njega i
zašto je učenje korisno. Djeca, kao i odrasli
ljudi, bolje i radije rade kada tome vide
smisla.

9. • Kao i kod pisanja domaće zadaće, i u
učenju je potrebna dnevna rutina. Dakle,
dijete treba učiti uvijek u otprilike isto
doba dana (nakon ručka, nakon odmora, i
sl.). Time učenje postaje navika koja
omogućava i lakše pamćenje sadržaja.

10. • Pomozite djetetu da nauči kvalitetno organizirati svoje
vrijeme. Ako sudjeluje u stvaranju svog dnevnog
rasporeda, spremnije ga je i ostvariti.
Danas ću:
Ručak– u 14,00 sati
Napisati zadaću- od 15,00 do 17,00
Učiti prirodu- od 17, do 18,00
Pogledati film iz videoteke- od 18,00 do 19,30
Večera-19,30 do 20,00
Ponoviti prirodu- od 20,30 do 21,00
Svaki dan s njim pregledajte bilježnice kako bi dobili uvid što
se radilo u školi. Ako treba, pomozite mu da napravi plan
za rješavanje domaće zadaće.

11. • Organiziranju vremena pomažu i tablice u koje dijete
svaki dan upisuje “+” kada je obavilo svoje dnevne
obveze. Tako na kraju tjedna dijete i roditelj imaju uvid
u dnevnu rutinu djeteta i mogu zajedno osmišljavati
bolju organizaciju vremena.
dan zadaća čitanje
učenje
matematike
Ponedjeljak + + -
Utorak
Srijeda
Četvrtak
Petak
Subota
Nedjelja

12. • Najdragocjeniji dio učenja je produbljivanje
razumijevanja gradiva i odvajanje bitnog od
nebitnog. Zato nije poželjno da roditelji umjesto
djece čitaju lekcije, zapisuju ili im prepričavaju
sažetak koji onda dijete treba naučiti. Ako dijete uči
prema sažecima koje su mu napravili roditelji, učit će
mehanički i bez razumijevanja a gradivo će brzo
zaboraviti.
Izuzetak ovom “pravilu” su djeca s problemima
pisanja i/ili čitanja kojima roditelji trebaju pomagati u
svladavanju sadržaja i to prema uputama stručnjaka
(logopeda, defektologa, psihologa). Čak i kada ima
poteškoće čitanja i/ili pisanja, dijete ne treba potpuno
osloboditi čitanja i pisanja.
• Omogućite djetetu da uči i izvan kuće i škole. Uputite
ga u knjižnicu, na slobodne aktivnosti, likovne
radionice i dr.

13. • Pohvalite djetetov trud i napredak. Važnije
je da je dijete spremno uložiti napor da bi
riješilo zadatak i da je napredovalo, nego
kakvu je ocjenu dobilo. Ocjena najviše
ovisi o načinu učenja, ali ovisi malo i o
sreći, težini gradiva, kriteriju i raspoloženju
učitelja i drugim čimbenicima nad kojima
dijete nema kontrolu. Hoće li dijete
izvršavati zadatke ili ne i kako će to činiti,
ovisi o njemu, a mi smo tu da ga
potaknemo na to i pomognemo da nauči
kako to treba činiti.

14. • Ne zaboravite da djeca uče oponašanjem
sebi bliskih i važnih ljudi, najčešće
roditelja. Promatrajući roditelje, učitelje,
ali i druge, dijete uči što cijeniti, kako se
ponašati i što raditi. Zato, ako roditelji
čitaju, pristojno komuniciraju s drugima,
tolerantno raspravljaju o raznim idejama,
dogovaraju se i sl. i pokazuju da cijene
školu i učenje, i djeca će usvojiti takvo
ponašanje.

15. Nekoliko tehnika koje pomažu u učenju:
• Podcrtavanje bitnih činjenica, ideja ili detalja (pomozite
djetetu da uči razlikovati bitne od nebitnih činjenica, te
da one bitne posebno označava kako bi ih lakše
pamtilo);
• Sastavljanje pitanja (kada dijete nauči postavljati
pitanja iz sadržaja koji uči i odgovarati na njih, učenje
će postati zabavnije, aktivnije a dijete će razlikovati
bitno od nebitnog);
• Sažimanje (dijete prepisuje samo bitne dijelove iz
teksta);
• Prepričavanje (dijete svojim riječima prepričava sadržaj
koji uči i na taj način poboljšava njegovo
razumijevanje).

16. Ne zaboravite suradnju s učiteljem/
učiteljicom
Suradnja škole i obitelji od neprocjenjive je
vrijednosti za napredak svakog djeteta.
U razgovoru s učiteljem/učiteljicom nastojte
doznati:
 što očekuje od vašeg djeteta,
 kakve pomake primjećuje u djetetovom
znanju, vještinama ili njegovu ponašanju,
 kakvu pomoć dijete očekuje od vas.

17. Pomoć u pisanju domaćih
zadaća

18. Pisanje domaćih zadaća ponekad je uzrok
neslaganju između djece i roditelja. Djeca tu
aktivnost često ne vole i izbjegavaju je. Jako
je važno od početka školovanja navikavati
ih da je to njihova obveza.
Djetetu kojemu je to potrebno, svakako treba
pomoći u pisanju domaćih zadaća, ali na
način da mu se objasni ono što mu nije
jasno, pomogne da uoči greške i samo ih
ispravi. Nikako nemojte umjesto njega
rješavati zadatke jer mu time šaljete poruku
da ne vjerujete u njegove sposobnosti i
navikavate ga da netko drugi radi umjesto
njega.

19. Zašto je važna domaća zadaća?
Omogućava djetetu
• ponoviti i uvježbati ono što je učilo u školi,
• detaljnije proučiti sadržaj koji se obrađivao u školi,
• pripremiti se za sljedeći radni dan,
• primijeniti u jednoj zadaći znanja iz raznih područja (npr. u
nekom sastavu ili projektu),
• naučiti se koristiti literaturom i drugim izvorima znanja
(razgovor s drugim ljudima, Internet)
• vježbanje samostalnosti u radu,
• razvijanje samodiscipline i osjećaja odgovornosti za
vlastito učenje,
• razvijanje vještine vremenskog planiranja.
Roditelji se kroz zadaću mogu upoznati sa školskim
aktivnostima. Oni su svjesni većine ovih pozitivnih strana.
Problem je što djeca nisu!

20. A može li zadaća štetiti?
Da!
Ako se od djece često zahtijeva da previše vremena provedu u
pisanju ili izvođenju domaće zadaće pa nemaju dovoljno
slobodnog vremena za igru i druge aktivnosti s vršnjacima i
obitelji, što im je također vrlo važno.
Da!
Ako je zadaća prevelika ili jako dosadna, djecu je teško motivirati
da ustraju i kvalitetno je dovrše. U tom slučaju će njezine
pozitivne strane biti umanjene.
Da!
Ako je neprimjerena djetetovim mogućnostima, a to znači često
preteška ili prelagana, dijete lako gubi motivaciju da je dovrši.
Ako vaše dijete teško rješava zadatke kod kuće kroz duže
vremensko razdoblje, savjetujte se s učiteljem/icom kako mu
pomoći da obavi svoje zadatke na njemu prihvatljiv način.

21. Koja je prava količina zadaće?
Količina zadaće treba ovisiti o djetetovoj dobi i mogućnostima. Kod
mlađe djece bolje je zadavati domaće zadaće koje su kratke ali
svakodnevne. Razlog tome je njihova kratkotrajna pažnja kao i
potreba da što češće dobiju povratnu informaciju kako su nešto
napravili.
• Od 1. do 3. razreda: do 20 minuta
• Od 4. do 6. razreda: od 20 do 40 minuta
• Od 7. do 8. razreda: do 2 sata
Za djecu mlađe osnovnoškolske dobi, vrlo je važno čitanje kod
kuće. Dijete bi se svakodnevno u svom domu trebalo susretati s
pisanim tekstom. Roditelji bi trebali nuditi djeci tekstove koji su
zanimljivi (slikovnice, stripovi, dječji romani, i sl.) i primjereni
dobi djeteta (niti predugi niti prekratki, pisani jezikom koji dijete
razumije).
Zdog važnosti čitanja kod kuće možemo dopustiti da ono traje
nešto više vremena nego što je to predviđeno za rješavanje
domaće zadaće.

22. Kakve domaće zadaće
razlikujemo?
Vrsta domaće zadaće ovisi o onome što se njome želi postići.
Najčešće su one domaće zadaće u kojima se uvježbavaju vještine i
znanja koje je dijete već steklo u razredu. Cilj takvih domaćih
zadaća je da dijete postigne najbolje što može u svladavanju
određene vještine (npr. računanje do 10).
Ponekad se u domaćoj zadaći dijete prvi put susreće s određenim
tekstom, materijalom ili problemom. Takve domaće zadaće
pripremaju za aktivnosti koje će uslijediti u razredu. Njihova dobra
strana je poticanje samostalnosti i kreativnosti djece.
Ponekad se od djece zahtijeva da usvojena znanja i vještine, u okviru
domaće zadaće, primijene u novim situacijama, što olakšava
razumijevanje smisla učenja i uviđanje njegovog značenja.
U zadaćama kao što su npr. projekti ili istraživanja od učenika se
zahtijeva da objedini različita znanja i vještine. Na taj način djeca
uviđaju da su znanja stečena u školi primjenjiva i u svakodnevnom
životu.

23. A kako roditelji mogu pomoći s
domaćom zadaćom?
Nije nužno, a ni dobro, neprekidno sjediti uz dijete dok uči ili piše
zadaću. Važno je da ono zna da ste mu na raspolaganju i da vam
se može obratiti za pomoć.
Nemojte se nametati u onim zadacima u kojima to nije potrebno.
Djetetu je ponekad potrebno samo pregledati zadaću kako bi mu
pružili osjećaj sigurnosti da je to dobro napravilo.
Ne zaboravite: kod djeteta treba razvijati stav da je ono odgovorno
za izvršavanje svojih obaveza. Vi ste odgovorni da mu po potrebi
u tome i pomognete, ne i da to činite umjesto njega.
Ako već želite nešto djetetu protumačiti, informirajte se kod
učitelja/učiteljica kako to učiniti, kako biste izbjegli nesporazum
da isti sadržaj vi i učitelj/učiteljica poučavate na dva različita
načina.

24. A sada još nekoliko savjeta...
• Kako biste izbjegli nesporazume s djetetom, dobro
je dogovoriti se s njim kada će se pisati domaća
zadaća (po dolasku iz škole, nakon ručka, nakon
odmora, nakon slobodnih aktivnosti i sl.). Budite
uporni u provođenju svoga dogovora.
• Dobro je da dijete piše domaću zadaću i uči prije
vremena za igru i opuštanje, po mogućnosti u
približno isto vrijeme u danu. Tako neće biti
preumorno, a i lakše će se potruditi da sve dovrši
na vrijeme kako bi se još moglo igrati.

25. • Savjetujte svojem djetetu da prvo rješava zadaću
koja je najteža i najobimnija.
• Nabavite djetetu blok-podsjetnik u kojem će pisati
svoje obveze za sljedeći dan. Tako se može
riješiti problem zaboravnosti.
• Dobro je biti u kontaktu s drugom djecom iz
djetetova odjela i s njihovim roditeljima. Tako
ćete moći povremeno provjeriti što ima za
zadaću.
• Ugasite televiziju i radio dok dijete piše zadaću.

26. A odmor?
NE ZABORAVITE:
Da bi dijete uspješno učilo, treba se dobro osjećati.
Gladno, umorno, žalosno i ljutito dijete pažnju
usmjerava na “signale neugode” iz organizma i
ne može se usmjeriti na učenje.
Ako je dijete žalosno ili ljuto (dobilo je slabu ocjenu,
posvađalo se s prijateljem i sl.), najprije
popričajte s njim o onome što ga muči, dopustite
mu da “izbaci” negativne emocije, a onda
inzistirajte da se prihvati posla.

27. Vrijeme maksimalnog rada ovisi o uzrastu i
osobinama djeteta. Promatrajte ponašanje
djeteta dok piše domaću zadaću ili uči.
Kad počne jače nego obično vrpoljiti se
na stolici, okretati se na sve strane,
zijevati, ljutiti se i griješiti, to je najbolji
znak da treba napraviti stanku, jer će u
suprotnom učenje biti mučenje.
• U slučaju psihičkog naprezanja, najbolji
odmor je onaj uz laganu fizičku aktivnost.

28. Preporučujemo:
• Wood, D. (1995.). Kako djeca misle i uče. Zagreb:
Educa.
• Delač, Hrupelj, Miljković i sur. (2000.) Lijepo je biti
roditelj. Zagreb: Creativa.
• Brdar, Rijavac (1998.). Što učiniti kada dijete dobije lošu
ocjenu? Zagreb: IEP.
• Faber, A., Mazlish, E. (2000.). Kako razgovarati s
djecom...da bi bolje učila. Zagreb: Mozaik knjiga.
• Čudina-Obradović, M. (1997.). Igrom do čitanja.
Zagreb: FotoMarketing.