2. RODITELJSKA ULOGA
Roditeljstvo je težak posao koji uključuje
zadovoljavanje osnovnih djetetovih potreba
postiže se odgojem
odgoj podrazumijeva toplinu, razumijevanje, ljubav,
podršku te kontrolu koju čine roditeljska očekivanja,
zahtjevi i nadzor
3. DIMENZIJE RODITELJSTVA
Odgojni postupci roditelja značajno utječu na djetetov
razvoj.
Dvije dimenzije roditeljstva posebno su vezane za
djetetov razvoj.
Roditeljska
toplina
količina podrške,
ljubavi i ohrabrivanja
koju roditelji pružaju
Roditeljski nadzor
stupanj nadzora,
discipline i
upravljanja, nasuprot
nebrizi i
nezainteresiranosti
5. 1.AUTORITARNI RODITELJI
Roditelji postavljaju velika
očekivanja i zahtjeve pred dijete
provodeći strogi nadzor i kontrolu
pri čemu ne pružaju dovoljno
topline i podrške.
roditelji su usmjereni na postavljanje
granica i pravila
skloni su kažnjavanju u situacijama kada
se isto ne poštuje ili se prekrši
Glavni odgojni cilj je učenje samokontrole i poslušnosti
djeteta autoritetu, a odnos roditelj – dijete se temelji na
odnosu nadređenosti i podređenosti.
6. Takva su djeca često nesigurna, povučena ali mogu biti i
agresivna, niskog praga tolerancije na frustraciju.
Ĉesto su nepovjerljiva, neuspješna u rješavanju problema, stalno
brinu kako udovoljiti roditelju/autoritetu.
Ukoliko su roditelji skloni jako kažnjavati pogreške (vikanjem i
fizičkim kaznama), djeca su sklona prikloniti se neprijateljskom
ponašanju prema drugoj djeci, često slabijoj od sebe.
7. 2.AUTORITATIVNI RODITELJI
Stil koji kombinira čvrstu
roditeljsku kontrolu i
emocionalnu toplinu.
•Roditelji postavljaju zahtjeve i
očekivanja koja su primjerena dobi
djeteta
• provode nadzor i imaju čvrstu
kontrolu nad djetetovim
nepoželjnim obrascima ponašanja
• uz ljubav, podršku i emocionalnu
toplinu.
8. Postavljaju jasna pravila
ponašanja i
usmjeravaju aktivnosti
djeteta, ne
zaboravljajući ga
podržati
Potiču djetetovu
znatiželju, kreativnost,
samouvjerenost i
nezavisnost emocija.
Takva su djeca
samopouzdana, sigurna
u sebe, visokog stupnja
samokontrole,
odgovorna i imaju
visoku motivaciju za
postignućem.
9. 3. PERMISIVNI RODITELJI
Stil koji podrazumijeva emocionalnu toplinu, ali slabu
kontrolu.
Takvi roditelji su pretjerano emocionalno osjetljivi,
pružaju veliku ljubav, podršku i emocionalnu toplinu,
ali postavljaju male zahtjeve, imaju slabu kontrolu bez
postavljanja granica nad djetetovim ponašanjem.
Primarno zadovoljavaju sve djetetove zahtjeve i želje.
10. Takva djeca su često nesigurna i
nesnalažljiva, impulzivna, slabe samokontrole
sklona agresivnosti kada se susretnu s
ograničenjima i trenutačnom neispunjavanju
želja i zahtjeva.
11. 4. INDIFERENTNI RODITELJI
Stil koji podrazumijeva
slabu kontrolu uz
emocionalnu hladnoću
roditelja.
•roditelji postavljaju male zahtjeve
• nemaju kontrolu nad djetetovim
ponašanjem
• djetetu ne postavljaju granice
• emocionalno su hladni, nezainteresirani za djetetove aktivnosti
• zaokupljeni su sami sobom
• rijetko iskazuju roditeljsku ljubav.
• djeci daju mnogo slobode i ne prave jasne granice u pogledu
onoga što je dobro, a što loše.
Očekuju da drugi (često škola)
preuzmu odgovornost za odgoj
djeteta. Njih same ne zanima
previše što se događa s
djetetom. Poruka koju šalju
djetetu je: „Ne smetaj!“.
12. takva djeca su često neposlušna, neprijateljska, niskog
su samopoštovanja, sklona delikventnim oblicima
ponašanja.
osjećaju se nesigurnim, promjenjivog su raspoloženja,
slabe samokontrole.
imaju osjećaj da nisu posebno zanimljiva ni vrijedna
svojim roditeljima, pa tako ni drugim ljudima
13. DISCIPLINA ≠ KAŽNJAVANJE
Disciplina označava proces učenja i
vođenja.
Skup postupaka i pravila koje roditelji
upotrebljavaju kako bi djecu naučili
vrijednostima i normama ponašanja u
društvu odnosno kako bi se trebala
ponašati.
Discipliniranje zahtijeva
razmišljanje, planiranje i
strpljenje.
Kazna najčešće podrazumijeva
udaranje, vikanje, zabranu ili bilo koji
drugi način kontroliranja ponašanja.
Primjena negativnih stimulansa
za smanjivanje ili eliminaciju
nepoželjnoga ponašanja
Kažnjavanje ne potiče razvoj
samodiscipline. Ono samo zaustavlja
neprimjereno ponašanje u trenutku
kažnjavanja.
14. KAŽNJAVANJE DJECE
Kažnjavanje djece oduvijek je bilo sastavnim
dijelom obiteljskog odgoja, a različiti oblici
kažnjavanja primjenjuju se i danas.
zakonom regulirano roditeljsko pravo na tjelesno i
ponižavajuće kažnjavanje djeteta.
Načini kažnjavanja:
Tjelesno kažnjavanje
Verbalno kažnjavanje
Ukidanje povlastica
Ograničavanje slobode djetetova kretanja
Kad netko tuče odraslu osobu, to se zove napad.
Kad netko tuče životinju, to se zove surovost.
Kad netko tuče dijete, to je „za njegovo dobro“
15. Tjelesno kažnjavanje
Oblik je kažnjavanja u kojem
se osobi koja se loše ponašala
nanosi tjelesna bol.
Razlog česte primjene tjelesne
kazne jest to što ona
djetetovo neželjeno ponašanje
uglavnom trenutno zaustavlja.
Ĉesta primjena sile smanjuje
njenu učinkovitost.
Da bi ostala djelotvorna i pri
učestalom korištenju, tjelesna
kazna mora pojačavati svoj
intenzitet, a to vodi u
zlostavljanje djeteta.
16. Prema istraživanju
provedenom 1995.g, na uzorku
od četiristotinjak obitelji
pokazalo je da postoji 4 puta
veća vjerojatnost da su djeca,
koja se često agresivno
ponašaju, kod kuće bila
izložena strogom tjelesnom
kažnjavanju, od djece koja se
rijetko ponašaju agresivno.
Upotreba tjelesne kazne
povećava vjerojatnost pojave
djetetova agresivnog ponašanja
i socijalno neprihvatljivog
oblika ponašanja.
17. Tjelesna kazna djetetu šalje poruku da je nasilje
prihvatljivo i da je u redu udariti slabijeg od sebe.
Isto tako valja imati na umu da se tjelesno
kažnjavanje mora napustiti kako dijete raste i
ojačava pa se, ako roditelji ne poznaju alternativne
oblike discipliniranja, gubi roditeljski utjecaj na
dijete.
18. Verbalno kažnjavanje
Upotrebljavaju mnogi roditelji,
smatrajući ga prihvatljivijom
alternativom tjelesnog
kažnjavanja
prekoravanje kojemu je cilj
uklanjanje nepoželjnoga
ponašanja djeteta.
Pojavni oblici: posramljivanje djeteta, upotreba okrutnih riječi,
iskazivanje razočaranja djetetom, držanje lekcije i različite
prijetnje mogućim posljedicama djetetova ponašanja.
19. Meta roditeljske verbalne
agresije smatraju sebe
manje kompetentnima za
školu, manje sigurnima u
svoje ponašanje te
općenito manje vrijednima.
verbalno se kažnjavanje
usmjerava na ono što je
kod djeteta neprihvatljivo,
ne nudeći pritom model
ispravnog ponašanja, što u
djeteta može razviti
osjećaj pogrešnosti.
20. Ukidanje povlastica
Najčešće se upotrebljava kod
starije djece, a osobito kod
tinejdžera.
Temelji se na uskraćivanju
nekog ugodnog iskustva djetetu
zato jer se loše ponašalo.
Uključuje različite pojavne
oblike, kao što su ukidanje
džeparca, mobitela , slatkiša,
izlazaka i sl.
Odgojna poruka koju ovaj oblik
kažnjavanja nosi jest da
povlastice dolaze s
odgovornošću i da ih je
potrebno zaslužiti prihvatljivim
i odgovornim ponašanjem.
21. Kako bi ovaj način
kažnjavanja bio djelotvoran
valja ispuniti nekoliko uvjeta.
◦ Prije svega, povlastica koja se ukida
mora djetetu biti važna, ukidanje
nečega što je djetetu nevažno može
polučiti upravo suprotan učinak i
pojačati nepoželjno ponašanje.
◦ Nadalje, ukidanje povlastica ne smije
se provoditi prečesto jer gubi svoje
djelovanje kada se dijete navikne na
takvu kaznu da ju više ne doživljava niti
zbog nje pokušava promijeniti svoje
ponašanje.
◦ U svojoj odluci, kao i u svemu u
disciplini,roditelji trebaju biti dosljedni
i ustrajni.
22. POSLJEDICE KAŽNJAVANJA
šalje poruku kakvo ponašanje nije prihvatljivo, ali ne i
kakvo je to ispravno ponašanje koje se od djeteta
očekuje.
poželjno ponašanje djeteta samo dok je roditelj
prisutan;
lošu kvalitetu odnosa roditelja i djeteta;
povećanu sklonost agresivnosti, asocijalnom ponašanju i
delinkvenciji;
dijete uči da je nasilje prihvatljiv način ponašanja;
sprečava razvoj samopouzdanja;
povećava tjeskobu i strah kod djeteta.
Stoga većina stručnjaka, koji smatraju da je kažnjavanje
potrebno u odgoju, savjetuju da ono bude praćeno
poticanjem djetetova pozitivnog ponašanja pohvalama,
nagradama i pozornošću.
23. DISCIPLINA
OZNAĈAVA PROCESVOĐENJA I
UĈENJA
skup postupaka i pravila koje roditelji
upotrebljavaju kako bi djecu naučili
vrijednostima i normama ponašanja u
društvu odnosno kako bi se trebala
ponašati.
pomaže da djeca nauče uspostavljati
kvalitetne odnose s drugima te da
mijenjaju odnosno nauče kontrolirati
vlastito ponašanje.
24. Disciplina uči dijete što je ispravno, a što
pogrešno, što je prihvatljivo, a što neprihvatljivo.
25. Pozitivna ili konstruktivna disciplina
pristup nastao kao posljedica neodobravanja
upotrebe tjelesnog kažnjavanja;
temelji se na poštivanju djetetove ličnosti,
poštivanju djetetovih razvojnih potreba i
motivacije, razvijanju samodiscipline i prosocijalnog
ponašanja;
je proces u kojem roditelj jasno obrazlaže zbog
čega određeno ponašanje ne odobrava te kakvo
ponašanje očekuje i zašto;
je proces u kojem roditelji i djeca zajednički donose
odluke o pravilima ponašanja i rješenjima problema;
26. BIT DOBROG RODITELJSKOG
POSTUPANJA
LJUBAV I PRIHVAĆANJE
+
VISOK STUPANJ RODITELJSKE POTPORE
+
RODITELJSKI NADZOR
Podrazumijeva autoritativnog, nenasilnog roditelja koji
voli, prihvaća i podržava dijete, ali ujedno postavlja
granice.
27. Kako disciplinirati pozitivno?
Slušajte i razgovarajte
Osuđujete ponašanje, a ne dijete
Reagirajte odmah
Disciplina treba biti u skladu s prekršajem
Budite realistični
Ostanite hladni
28. Postavite granice
Iskoristite to kao situaciju za učenje
Budite dosljedni
Budite kreativni
Odredite jasna pravila i očekivanja
Budite model dobrog ponašanja
Više poticaja, pohvala i nagrada nego kazni, ali ni
u čemu ne treba pretjerivati
