Successfully reported this slideshow.
We use your LinkedIn profile and activity data to personalize ads and to show you more relevant ads. You can change your ad preferences anytime.

Strahovi i fobije kod djece

Što učiniti kad se Vaše dijete boji? Kako mu pomoći i kako spriječiti da se strah pretvori u fobiju - osjećaj puno trajniji i puno intenzivniji od dječjeg straha?

  • Login to see the comments

  • Be the first to like this

Strahovi i fobije kod djece

  1. 1. Strahovi i fobije kod djece Što učiniti kad se dijete plaši?
  2. 2. Strahovi • svi, od najmlađeg djeteta do najstarije odrasle osobe, s vremena na vrijeme osjećaju strah ili anksioznost • iako takvi osjećaji nisu ugodni, oni su posve normalni, a u dječjem životu čak i nužni za buduće snalaženje u uznemirujućim iskustvima i izazovnim situacijama u životu
  3. 3. Anksioznost • anksioznost definiramo kao kompleksno, neugodno čuvstvo tjeskobe, bojazni, napetosti i nesigurnosti koje se obično pojavljuje iako sigurnost ili dobrobit osobe nije neposredno ugrožena, ali se prijetnja koju osoba osjeća čini stvarnom • velika razina anksioznosti čini nas spremnima za bijeg iz situacije – brzo i odmah, srce nam ubrzano udara, tijelo se počinje znojiti, a u trbuhu osjećamo napetost • mala razina anksioznosti može nam pomoći da ostanemo oprezni i fokusirani
  4. 4. Anksioznost kod djece • anksioznost zbog određenih stvari može biti i koristan osjećaj kod djece, jer su na taj način oprezna i ponašaju se na način koji čuva njihovu sigurnost (npr. djeca koja se plaše vatre, neće se igrati šibicama) Priroda anksioznosti i straha mijenja se tokom djetetova razvoja: • bebe osjećaju anksioznost pred strancima te se stisnu uz roditelje kad su suočeni s osobama koje ne prepoznaju • djeca od 10 do 18 mjeseci osjećaju separacijsku anksioznost, te postaju razdražljiva kad jedan ili oba roditelja napuste prostoriju • djeca od 4 do 6 godina su anksiozna zbog stvari koje nemaju osnovu u realnosti, poput čudovišta i duhova • djeca od 7 do 12 godina anksiozna su zbog realnih mogućih događaja, poput moguće tjelesne ozlijede ili prirodne katastrofe
  5. 5. Znakovi anksioznosti Neki od znakova da je dijete anksiozno ili uplašeno mogu biti: • dijete se stisne uz roditelja • postaje impulzivno ili uznemireno • ima nervozne pokrete, poput povremenih trzaja ili tikova • ima problema s odlaskom na spavanje i/ili spava puno duže nego obično • znoje mu se ruke • srce mu ubrzano kuca i ubrzano diše • boli ga glava ili trbuh • ima mučnine
  6. 6. • osim ovih znakova, roditelji obično mogu zapaziti kada je njihovom djetetu teško zbog nečega – u tim slučajevima, suosjećajnost je uvijek od pomoći, a ponekad samo razgovor o strahu može pomoći djetetu da ga prevlada
  7. 7. Što je fobija? • kada anksioznost i strah ne prestaju, problemi postaju veći • u nekim slučajevima, strah postaje veći tokom vremena i javlja se puno češće; anksioznost postaje fobija – strah koji je ekstreman, težak i stalan • s fobijama se vrlo teško nositi, kako djetetu, tako i ostatku njegove okoline, pogotovo kad je uzrok fobije teško izbjegavati (npr. fobija od grmljavine) • fobije su jedan od glavnih razloga zbog kojih se djecu upućuje psiholozima i psihijatrima
  8. 8. Kako pomoći svom djetetu? • roditelji mogu pomoći djetetu da razvije vještine i samopouzdanje za prevladavanje straha kako se on ne bi pretvorio u fobiju Kako biste pomogli djetetu u suočavanju sa strahom i anksioznosti: • Shvatite da je strah stvaran! Koliko god se bezazlen Vama činio, shvatite da je on stvaran Vašem djetetu. Razgovor o strahu pomaže i istjeruje negativne emocije. Ukoliko razgovarate o objektu straha, njegova moć se smanjuje. • Nikad ne umanjujte snagu straha tjerajući dijete da ga prevlada. Ako kažete: „Ne budi smiješan, nema čudovišta ispod kreveta!”, možda ćete natjerati dijete da legne u krevet, ali to neće umanjiti njegov strah.
  9. 9. Kako pomoći svom djetetu? • Nemojte izbjegavati izvor straha. Ukoliko se dijete plaši pasa, nemojte prelaziti na drugu stranu ulice da biste izbjegli susret s njim. To će učvrstiti uvjerenje da se pasa treba plašiti te da ih treba izbjegavati. Omogućite djetetu da uz Vas, sigurno i nježno, prođe pokraj objekta straha! Što je više takvih sigurnih i pozitivnih susreta s objektom straha, osjećaj straha bit će manji. • Naučite dijete da procjeni stupanj straha. Ukoliko dijete može zamisliti strah na skali od 1 do 10, moći će i primijetiti kad se on počne smanjivati. Mlađa djeca Vam mogu reći koliko su „puna straha”, pri čemu će „do koljena” značiti manji intenzitet straha od „do trbuha” (srednji intenzitet) ili „do glave” (najjači intenzitet).
  10. 10. Kako pomoći svom djetetu? • Učite dijete tehnike suočavanja sa strahom. Najjednostavniji način je da postavite sebe kao „sigurnu bazu” od koje dijete kreće prema objektu straha. Kad se osjeti ustrašenim, vraća se kod Vas, nakon čega ponovno kreće prema objektu straha, približavajući mu se što bliže (onoliko koliko mu osjećaj dopušta). Pritom si može ponavljati riječi „Ja to mogu” ili „Sve je u redu”. • Pomažu i tehnike relaksacije, uključujući i vizualizaciju nečeg što dijete voli (dok je blizu objekta straha, zamišlja da se igra na plaži ili da lebdi na oblaku). • Korisno je duboko disanje (pri čemu možete skupa zamišljati da su pluća baloni koje treba polako puniti i prazniti).
  11. 11. Hvala na pažnji!

×