2. Voston je bio prvi psiholog koji je eksperimentalno
ispitivao znacaj ucenja(klasicnog uslovljavanja) za
emocionalni razvoj.
Njegov ogled je s uslovljavanjem emocije straha kod
malog decaka Alberta.
Voston je verovao da je emocija straha urodjena reakcija I
da je izazivaju bol,jaki zvuci i gubljenje podloge.
Voston je izazivao strah jakim zvukom, i mozemo uvideti
princip vezivanja za prethodne neutralne drazi.
Prosiruje se broj drazi koje izazivaju istu kvalitativnu
emociju ali ne i nastanak novih kvalitativnih emocija.
3. Strah od nekih odredjenih situacija moze se
sticati ucenjem po modelu.
Deca plasljivih majki obicno su plasljiva.
Situacije kojih se boje majke,postaju situacije
kojih se i deca boje.
Zapazeno je da postoji visoka povezanosti
strahova kod majki i njihove dece. ( I male
bebe na neki nacin opazaju napetost kod
majki,pa tako odbijaju da sisaju.)
Na ovaj nacin strahovi se uce od drugih
odraslih osoba. Strah se moze smanjiti ili
eliminisati posmatranjem drugih.
4. Drugi izvor razvoja emocija psiholozi vide u
sazrevanju nervnog i endokrinog sistema.
Ovaj cinilac dovodi do javljanja kvalitativno novih
emocija.
Ako se neka emocija ne javlja neposredno posle
rodjenje , to znaci da nije genetski
odredjena,mozda je potrebno da prodje neko
vreme da bi se ona pojavila.
Najbolji primer je pojava seksualnog nagona u
pubertetu. On je urodjen i genetski ali se javlja
posle vise od 10 godina.
5. Neka istrazivanja pokazaju da je za pun
emocionalni razvoj potrebno odredjeno
iskustvo.
Emocija koja se javlja vrlo rano moze biti
nerazvijena i zakrzljala bez odgovarajuceg
iskustva.
Bebe od ranog zivota pokazuju zelju za
komunikacijom placu,smeju se,pruzaju
ruke …
Deca odgojena u domovima,o kojima se
osoblje stara ima veoma malo komunikacije
i zato deca vec posle 8-10 meseci gube teznju
za komunikacijom i postaju ravnodusna
prema ljudima.
6. Danas se smatra da je izrazavanje osnovnih
emocija genetski programirano tj urodjeno.
Ali iskustvo stilizuje i modifikuje
emocionalne izraze.
Posmatranjem filmova iz dvadesetih godina XX
veka,uocavamo da su glumci na drugi nacin
pokazivali emocije.
Kada se govori o sazrevanju ,imamo u vidu
opste psihicko sazrevanje. Malo dete se ne
boji zmije medjutim posle cetvrte godine ono
pocinje da se boji. Uzrok pojava tog straha
moze biti perceptivni ili intelektualni razvoj-
dete bolje zapaza osobine zmije i ona mu
izaziva gadjenje i strah.
7. Katarina Bridzes posmatrala je razvoj emocija kod
dece od nekoliko dana do dve godine. (138 str)
Kvalitativno nove emocije javljaju se uvek istim
redosledom,iako se ne javljaju kod sve dece na
istom uzrastu. Bitnu ulogu ima faktor sazrevanja.
Posle rodjenja se najpre javljaja jedno opste i
difuzno stanje uzbudjenosti. Iz toga stanja se
postepeno izdvajaju posebne emocije. U uzrastu
izmedju prvog i drugog meseca izdvajaja se opste
stanje prijatnosti i opste stanje neprijatnosti.
Vremenom se iz njih razvijaju pozitivne i negativne
emocije.