2. Uvod
• Divertikuli su stečena slijepa vrećasta proširenja
jednjaka na tipičnim mjestima.
• Javljaju se gotovo isključivo u odraslih.
• Kongenitalne divertikule se svrstava pravilnije u
duplikature jednjaka.
Tri su tipa divertikula:
• faringoezofagealni pulzijski divertikul
• epifrenički pulzijski divertikul
• parabronhijalni trakcijski divertikul
3. Uvod
• Pulzijski divertikuli nastaju kao posljedica
hernijacije sluznice jednjaka kroz slabiji dio
okolnih mišića.
• Trakcijski divertikul nastaje izvlačenjem stijenke
jednjaka što je posljedica upalnih promjena
izvan jednjaka.
• Najčešći upalni proces koji uzrokuje trakcijski
divertikul je upala traheobronhalnih limfnih
čvorova.
• Trakcijski divertikul se sastoji od svih slojeva
stijenke jednjaka.
4. Faringoezofagealni (Zenkerov)
divertikul
• Ludlow, 1769. g.; Zenker, 1874. g.
• Teorija: neusklađenost kontrakcije ždrijela i
relaksacije gornjeg dijela ezofagealnog sfinktera.
• Krikofaringealni mišić se zatvara prije nego što se
bolus protisne aboralno.
• Zbog kontrakcije konstriktora ždrijela stvara se
povišeni tlak u hipofarinksu.
• Povišeni se tlak prenosi na stijenku hipofarinksa.
• Sluznica hipofarinksa protrudira iznad
krikofaringealnog sfinktera straga u središnjoj liniji.
5. Zenkerov divertikul
• Postupnim rastom divertikul se spušta između
kralježnice i vratnog jednjaka prema dolje te pritišće
jednjak.
• Javljaju se simptomi visoke vratne disfagije uz
subjektivni osjećaj stranog tijela u grlu.
• Karakteristična je česta regurgitacija svježe, upravo
progutane hrane.
• Kod hijatalne hernije postoji regurgitacija već
probavljene hrane iz želuca.
• Česta je aspiracija hrane i tekućine.
• Prisutne su rekurentne ili kronične upalne promjene
na plućima.
6. Zenkerov divertikul
• Dijelovi hrane mogu dulje zaostajati zbog
čega postoji neugodan zadah iz usta.
• Disfagičke tegobe se postupno pojačavaju
tijekom godina.
• Na kraju postoji gotovo potpuna opstrukcija
prolaza hrane i tekućine.
• U početku ne dolazi do gubitka TT.
• Kako disfagičke tegobe napreduju, gubitak na
TT može biti jače izražen.
TT-tjelesna težina
9. Dijagnoza
Postavlja se na temelju RTG snimke
jednjaka.
Endoskopski se pregled obavlja uvijek
poslije RTG snimke.
Endoskopija se obavlja radi isključivanja
karcinoma jednjaka.
10. Liječenje
• Liječenje je kirurško.
Pristupom kroz lijevu cervikotomiju se izvodi:
• resekcija divertikula ili divertikulektomija
• presijecanje mišićnih niti krikofaringealnog mišića i
mišića proksimalnog jednjaka (krikofaringealna
miotomija)
Kod manjih se divertikula može napraviti samo
divertikulopeksija za prevertebralnu fasciju uz
miotomiju.
• Kod divertikula manjih od 1 cm dovoljna je samo
krikofaringealna miotomija.
11. Liječenje
• U starijih osoba lošeg općeg stanja može se
izvesti endoskopska faringoezofagotomija.
• Uvodi se specijalni faringoskop u divertikul,
presijecaju se prednja stijenka divertikula i
zadnja stijenka jednjaka.
• Na taj način se stvara zajednička šupljina
divertikula i jednjaka koja onemogućava
nakupljanje hrane.
• Presijecanje se izvodi dijatermijom ili laserom.
12.
13.
14. Epifrenični divertikuli
• Smješteni su u distalnom dijelu jednjaka, češće s
desne strane, obično 5 do 10 cm iznad DES.
• Ako se nalaze u abdominalnom dijelu jednjaka,
onda obično polaze s prednje stijenke.
• 2 puta su češći u muškaraca.
• U više od 50% bolesnika postoje i ostale
pridružene abnormalnosti jednjaka, najčešće
ahalazija, difuzni spazam ili drugi poremećaji
motiliteta, hijatalna hernija i refluksni ezofagitis.
• Mnogi bolesnici nemaju nikakve simptome ili su
blago izraženi.
DES-donji ezofagealni sfinkter
15. Epifrenični divertikuli
• Najčešći simptomi su disfagija, bolovi u prsnom košu i
regurgitacija.
• Ponekad je teško razlučiti jesu li simptomi posljedica
divertikula ili udruženih lezija.
• Aspiracija i plućne komplikacije javljaju se rjeđe nego
kod faringoezofagealnih divertikula.
• Moguće je naći krvarenje i perforaciju, zatim kroničnu
infekciju zbog dugotrajnog zadržavanja i raspadanja
hrane u divertikulu.
• Dijagnoza se postavlja na temelju karakterističnog
RTG nalaza kojim se utvrđuju veličina i mjesto
divertikula.
16. Epifrenični divertikuli
• Endoskopijom se isključuje maligna bolest.
• U dijagnostici su važne ezofagomanometrija i pehametrija
jer utječu na izbor kirurškog zahvata.
• Liječenje je kirurško.
• Sastoji se od divertikulektomije lijevim transtorakalnim
pristupom.
• Sastavni dio operacije je i duga miotomija na suprotnoj
strani od vrata divertikula koja treba zahvatiti cijelu dužinu
tijela jednjaka u kojoj je manometrijski ustanovljen
poremećaj motiliteta.
• Ako postoji kila i refluksni ezofagitis, potrebno je napraviti
djelomičnu fundoplikaciju Belseyjevom metodom.
18. Parabronhijalni divertikuli
• Trakcijski divertikuli koji nastaju kao posljedica
upalnih promjena u regionalnim
traheobronhalnim limfnim čvorovima, najčešće
zbog TBC i histoplazmoze.
• Lezija se obično nalazi u visini karine dušnika.
• Otkrivaju se rutinskim RTG pregledima jednjaka
kontrastom.
• Prije toga obično nema nikakvih simptoma.
• Najvažnija komplikacija parabronhijalnih
divertikula je ezofagorespiratorna fistula,
najčešće s desnim bronhom ili dušnikom.
19. Parabronhijalni divertikuli
• U bolesnika s fistulom dolazi do paroksizmalnog kašlja
prilikom gutanja, posebno poslije uzimanja tekućine.
• Ezofagoskopija je obavezna.
• Ezofagoskopijom se isključuje karcinom kao najčešći
uzrok fistule.
• Parabronhijalni divertikuli ne zadržavaju hranu.
• Liječenje nije nužno, osim ako se ne pojavi fistula.
• Kirurško liječenje se sastoji od razdvajanja fistule,
resekcije divertikula te zatvaranja otvora na jednjaku i
bronhu odnosno dušniku.