Dokument opisuje izazove u komunikaciji sa starijim osobama, uključujući fizičke i psihosocijalne promjene koje utječu na njihove sposobnosti. Naglašava važnost prilagođavanja komunikacijskih strategija potrebama starijih ljudi, uključujući poštovanje njihovih jedinstvenosti i poticanje neovisnosti. Osim toga, pruža savjete za učinkovitu komunikaciju sa starijim osobama u različitim situacijama, uključujući one s gubitkom sluha i vida.

1. KOMUNIKACIJA SA STARIM LJUDIMA

2. Stari ljudi se međusobno razlikuju u sposobnostima,
interesima i odnosima s drugim ljudima.
Problemi u komunikaciji zdravstvenih djelatnika sa
starijim ljudima proizlaze iz nekoliko razloga:
 Društvena diskriminacija
 Nerazumijevanje tjelesnih promjena, posebno u
osjetilima
 Psihosocijalne promjene u životnim okolnostima
starijih ljudi

3. Preduvjeti dobre komunikacije
sa starijim osobama
 Izbjegavati stereotipe (starije osobe su
bolesne, ograničenih sposobnosti)
Procijeniti:
 senzorne sposobnosti (vid, sluh)
 psihosocijalne okvire
 sposobnost suočavanja s problemima
 Emocionalne probleme
 Potrebu za pomoći

4. Kako komunicirati sa starijima?
 Ponoviti nekoliko puta ime pacijenta
 Koristiti kratke rečenice
 Upute davati jednu po jednu
 Komunicirati dodirom
 Odgodoti postavljanje zahtjeva ukoliko je
osoba frustrirana ili agresivna
 Pri ponavljanju iste priče usmjeriti pažnju
osobe na cilj

5. Elementi komunikacije
 Slušanje: zdravstveni djelatnik treba pokazati da
sluša dajući neverbalne znakove (klimanje glavom,
izrazom lica), sjediti opušteno ili nagnuto prema
sugovorniku, otkloniti vanjske i unutarnje smetnje
(npr. ne razgovarati na bučnom hodniku niti
pogledavati na sat)
 Govor: vrlo je važno ne samo što govorite, nego i
način na koji govorite. Važno je govoriti glasno, jasno
polako, okrenuti se s licem osobi da vidi usta te
koristiti jednostavne rečenice i riječi. Govor također
prlagođavati stanju starije osobe (npr. stanju sluha
i/ili vida);

6.  Opažanje: opažati ponašanje starije osobe, te sve
promjene u ponašanju jer nagla i neobična
promjena može biti znak nastupa ili pogoršanja
bolesti ili oporavka;
 Ignoriranje: ponekad je nužno da starija osoba
privlači pažnju drugih na neprikladan način. Važno
je ne ignorirati osobu nego takvo ponašanje.
Ignorirati stariju osobu se može ako radi nešto što
nikom ne smeta, (npr. dementna osoba slaže
stolice u kuhinji);
 Fleksibilnost: među starijim osobama postoje
velike individualne razlike, zato je iznimno važno
svakome pristupiti na drugačiji način.

7.  Poštivanje i prihvaćanje: stari ljudi su odrasli
ljudi, no često su njihove navike drugačije od
onih koje mi očekujemo ili ih želimo nametnuti,
ali oni imaju pravo na njih.
 Poticanje neovisnosti: bolje je učiniti nešto
zajedno sa starijom osobom, nego umjesto nje;
 Strpljenje: stariji ljudi općenito postaju sve
sporiji, te požurivati stariju osobu može biti
krajnje frustrirajuće. Sa starijima moramo raditi i
čekati duže da bismo postigli neke rezultate.

8. KOMUNIKACIJA S LJUDIMA
OSLABLJENOG SLUHA
 Odrediti na koje uho bolje čuje i usmjeriti govor na tu
stranu
 Pomoći osobi da se nauči služiti slušnim aparatom
 Govoriti jasno i glasno
 Govoriti normalnom brzinom
 Ponoviti poruku drugim riječima
 Okrenuti lice k statijoj osobi
 Dopuniti verbalnu poruku neverbalnom komunikacijom
 Ne stavljati ruku pred usta
 Smanjiti buku u pozadini
 Tražiti povratnu obavijest od osobe

9. KOMUNIKACIJA S LJUDIMA OSLABLJENOG
VIDA
 Savjetovati osobu o korištenju naočala
 Predstaviti se imenom pri ulasku u sobu
 Stajati ispred osobe i koristiti pokrete glavom
 Verbalno objasniti svaku pisanu poruku
 Primjereno osvjetliti prostoriju
 Ukloniti sve opasnosti
 Riječima opisati put kojim vodite osobu

10. Komunikacija sa starijim osobama
smještenim u ustanovama
 Osnovi problem starijih osoba smještenih u ustanovama je
osjećaj ovisnosti koji je rezultat strogog rasporeda
aktivnosti, što djeluje destimulirajuće na starije osobe jer i
oni imaju potrebe za neovisnošću, za razgovorom, za
zabavom i za toplim odnosima. Često se osjećaju
osamljeno i čeznu za nekim tko bi ih barem slušao.
 Smeta im pristup njegovatelja kojim se ne poštuje njihova
jedinstvenost i individualnost. Zato je dobro poticati ih da
sve što mogu sami učiniti, to i učine. Tako će se smanjiti
broj njegovatelja koji se bave jednom osobom i omogućiti
uspostavljanje bliskih odnosa i povjerenja, što daje osjećaj
sigurnosti starijoj osobi.

11. TJELESNE PROMJENE U STARENJU
 Smanjena oštrina vida, sluh i sva ostala osjetila
 Promjene u krvožilnom sustavu
 Degenerativne promjene u lokomotornom aparatu
KOGNITIVNE PROMJENE U STARENJU
 Smanjuje se brzina odvijanja kognitivnih procesa i to zbog
sporijeg protoka živčanih impulsa
 Patološki procesi, u 5% starijih osoba: demencija i
Alzheimerova bolest
PSIHOSOCIJALNE PROMJENE U STARENJU
 Gubitak radne uloge, praćen novčanim gubicima
 Emotivni gubici
 Gubitak aktivnosti i funkcija
 Gubitak neovisnosti