2. Aortalna stenoza (AS)
• Postoji u oko 26% populacije starije od 65 g.
• Češća je u muškaraca.
• U bolesnika starijih od 70 g. posljedica je
degenerativnih, kalcificirajućih promjena
morfološki normalnog, trikuspidalnog zaliska
aorte.
• Čimbenici rizika su dijabetes,
hiperkolesterolemija, art. HT i pušenje.
3. AS
• Bikuspidalni zalistak aorte je najčešći
kongenitalni uzrok.
• U većine bolesnika se očituje simptomima u 4.
ili 5. desetljeću života.
• Najrjeđi uzrok AS u odrasloj dobi je
reumatska bolest valvule.
• Stenoza nastaje srašćavanjem kuspisa uslijed
patološkog procesa.
4. Normalni razvoj bolesti
• Bolesnici s asimptomatskom AS imaju dobru
prognozu.
• Opasnost od iznenadne smrt je mala.
• Ako se pojave simptomi, prognoza je puno
lošija.
• Očekivano trajanje života je 2 do 3 g. u onih sa
sinkopom ili anginom, a 1 do 2 g. u onih u kojih
dođe do kongestivnog zatajenja srca (KZS).
5. Patofiziologija
• Zbog AS nastaje tlačno opterećenje lijevog
ventrikula.
• Raste tlak u sistoli te dolazi do hipertrofije
miokarda.
• Dugotrajna AS uzrokuje izometričke
kontrakcije lijevog ventrikula i povišenje tlaka
u ventrikulu na kraju dijastole.
• Dijastolička disfunkcija lijevog ventrikula u 15-
40% bolesnika dovodi do dekompenzacije srca.
6. Patofiziologija
• Ako se AS ne liječi, doći će do dilatacijske
kardiomiopatije i kronične
dekompenzacije srca.
• Bolesnici dugo nemaju simptome.
Ako dođe do razvoja kompenzatornih
mehanizama, javljaju se simptomi:
• sinkopa, angina pectoris, dispneja i
kongestivno zatajenje srca
7. Patofiziologija
• Sinkopa se javlja zbog neodgovarajuće reakcije
ventrikularnih baroreceptora i periferne
vazodilatacije, pada tlaka i smanjenog protoka
krvi u mozgu.
• Može se javiti i zbog aritmija, pogotovo VT ili
fibrilacije.
• Angina u naporu se javlja u 2/3 bolesnika sa AS.
• KZS se očituje smanjenom podnošljivošću
napora, a poslije i dispnejom.
8. Dijagnoza
• Sistolički (ejekcijski) šum u 2.
interkostalnom prostoru desno.
• Počinje kratko nakon S1, čujniji je do
sredine sistole te završava netom prije
zatvaranja valvule aorte.
• S4 je karakterističan za pojavu
hipertrofije lijeve klijetke i povećanje
tlaka u njoj na kraju dijastole.
10. Dijagnoza
Pulsus parvus et tardus!
EKG: hipertrofija lijeve klijetke,
subendokardijalna ishemija
RTG srca i pluća: može se vidjeti hipertrofija
lijeve klijetke, mogu se opaziti kalcifikacije
zaliska aorte
11. Dijagnoza
UZV srca:
• određivanje etiologije i težine AS
• hemodinamski parametri
• veličina i funkcija ventrikula
• otkrivanje postojanja pridruženih
abnormalnosti
• sekundarne lezije
• procjena stanja bolesnika nakon
operacije
12. Dijagnoza
• Tipičan nalaz su zadebljani, kalcificirani
kuspisi, smanjena pokretljivost i
efektivna površina zaliska, zadebljanje
lijeve klijetke, obično uz očuvanu
sistoličku funkciju.
• Dopler ehokardiografija: gradijent AS,
efektivna površina zaliska aorte
14. Stupnjevanje bolesti
Površina normalnog zaliska aorte je 3-4 cm².
Tek kad se površina zaliska smanji na ¼ normalne,
javit će se simptomi.
Blaga AS je površina >1,5 cm².
Umjerena AS je površina od 1 do 1,5 cm².
15. Stupnjevanje bolesti
• Teška AS je površina <1 cm².
• Normalnim razvojem bolesti površina
zaliska se smanjuje za oko 0,12 cm²
godišnje.
• U bolesnika s teškom AS, uz učuvanu
sistoličku funkciju, sistolički se gradijent
tlaka povećava oko 15 mmHg godišnje.
16. Konzervativno liječenje
• Digitalis i diuretici za bolesnike s AS i KZS.
• ACEi su kontraindicirani!!!
• Ne preporučuju se ni vazodilatatori.
• Nitrati se mogu koristiti ako postoji angina.
• Beta-blokatore treba koristiti oprezno ili
izbjegavati.
• Obavezne su mjere prevencije od endokarditisa
prije stomatoloških i drugih invazivnih
zahvata.
17. Indikacije za kirurško liječenje AS
prema AHA/ACC
• simptomatski bolesnici s teškom AS
• bolesnici s teškom AS koji se podvrgavaju
revaskularizaciji miokarda
• bolesnici s teškom AS koji se podvrgavaju
operaciji na aorti, aortalnom zalisku ili drugim
srčanim zaliscima
• bolesnici s umjerenom AS koji se podvrgavaju
revaskularizaciji miokarda, ili op. na aorti ili
drugim zaliscima
18. Indikacije za kirurško liječenje AS
prema AHA/ACC
Asimptomatski bolesnici s teškom AS i:
• disfunkcijom lijeve klijetke
• hipotenzijom u naporu
• VT (ventrikularnom tahikardijom)
• hipertrofijom lijeve klijetke >15 mm
• efektivnom površinom zaliska <0,6 cm²
Prevencija iznenadne smrti u asimptomatskih
bolesnika bez nalaza kao u prethodnoj točki.
19. Kirurško liječenje
Zamjena zaliska aorte protezom je jedini
djelotvoran način liječenja teške AS.
U dječjoj dobi se može koristiti
perkutana valvulotomija balonom.
Osnovni pristup je medijalna
sternotomija.
20. Kirurško liječenje
Alternativni pristup je gornja
parcijalna sternotomija koja je
pogodna za bolesnike s
izoliranom AS, ili ako je
potrebno učiniti i kirurški
zahvat na uzlaznoj aorti, kao i
reoperacije, posebice poslije
ranije učinjene koronarne
revaskularizacije.
21. Izbor zaliska
• Osobama u dobi do 65 g. u kojih ne
postoje kontraindikacije za
antikoagulantnu terapiju, preporučuje se
ugradnja mehaničkih zalisaka.
• Bolesnicima starijima od 65 g. te
mlađima s kontraindikacijama za
antikoagulantnu terapiju, preporučuju se
biološke proteze koje traju od 10 do 15 g.
22. Regurgitacija aorte (AR)
• Nepravilna ili nepotpuna koaptacija kuspisa
zalistaka aorte ili njihovo oštećenje
uzrokuje AR.
• Nastanak akutne AR uzrokuju akutna
disekcija aorte, infektivni endokarditis i
ozljeda.
• Rjeđi uzroci su aktivne bolesti vezivnog
tkiva, prolapsi kuspisa uz VSD, aortitis,
ijatrogeno poslije valvulotomije aorte
balonom.
23. Regurgitacija aorte (AR)
• Uzroci kronične AR su kongenitalne
bolesti zaliska (najčešće bikuspidalni
zalistak), degenerativne bolesti uz
kalcificirane kuspise, endokarditis,
reumatska bolest srca, degenerativno
proširenje aorte (u starijih), Marfanov
sindrom te idiopatsko proširenje korijena
aorte.
24. Glavne osobitosti prirođenih
aortalnih grešaka
• Bolesti zaliska aorte nastaju zbog otežanog prolaska krvi preko
zaliska u aortu (stenoza) ili povrata krvi iz aorte u ventrikul
(regurgitacija).
• Stenoza aorte je najčešće degenerativne prirode
(kalcificirana stenoza).
• Regurgitacija aorte može biti akutna (disekcija,
endokarditis, trauma) ili kronična (bolesti veziva,
bikuspidalni zalistak, neki lijekovi).
• Najpouzdanija dijagostička metoda je
ehokardiografija.
• Jedini način liječenja s dugoročnim uspjehom je
zamjena zaliska.
25. Normalni razvoj bolesti
• Većina bolesnika s AR nema puno
tegoba.
• Pojava zaduhe i palpitacija je često znak
uznapredovale bolesti.
• Nakon pojave angine pectoris očekivano
trajanje života je oko 4 g.
• Nakon pojave KZS, očekivano trajanje
života je 2 g.
26. Normalni razvoj bolesti
• U akutnoj AR (disekcija aorte,
endokarditis) naglo povećanje volumena
krvi na kraju dijastole u lijevoj klijetki
uzrokuje razvoj plućnog edema i
kardiogenog šoka.
• U kroničnoj AR postoji dugotrajno
volumno opterećenje lijevog ventrikula.
• Dolazi do dilatacije ventrikula bez
povećanja tlaka na kraju dijastole.
27. Normalni razvoj bolesti
• Uvećanje ventrikula prati ekscentrična hipertrofija
što dovodi do povećanja mase miokarda.
• Razvoj intersticijalne fibroze uzrokuje porast tlaka
na kraju dijastole jer se miokard ne može više
uvećavati.
• Slabi sistolička funkcija.
• Razvija se KZS.
• Prvi simptom kronične AR je dispneja u naporu.
• Poslije se javljaju ortopneja te paroksizmalna
noćna dispneja.
28. Dijagnoza
• Decrescendo dijastolički šum u 3. ik. prostoru
uz lijevi rub sternuma (Erbova točka)!
• Često se može čuti šum na bazi srca u sredini
sistole.
• Šum se može širiti prema karotidama.
• Austin-Flintov šum se javlja u sredini dijastole
i nastaje udaranjem mlaza krvi u prednji
kuspis mitralnog zaliska.
• Najbolje se čuje na apeksu.
29. Dijagnoza
• Corriganov puls (pulsus celer et altus) se
sastoji od brzog punjenja i naglog
kolapsa.
• Quinckeov puls je izmjenjivanje crvenila
i bljedila na bazi nokta prilikom pritiska
na vrh nokta.
• Mjerenje tlaka pokazuje da sistoličke
vrijednosti mogu biti povišene, dok su
dijastoličke snižene.
30. Dijagnoza
• EKG: devijacija električne osi srca ulijevo zbog
hipertrofije lijevog ventrikula, mogu se vidjeti Q
valovi u DI, V1, V3-V6 odvodima.
• RTG prsišta: u teškoj kroničnoj AR sjena apeksa
srca je pomaknuta ulijevo i prema dolje, može se
protezati i ispod lijevog dijela ošita.
• Ako postoji aneurizmatsko proširenje aorte, sjena
medijastinuma je proširena, a u LL projekciji je
sjenom aorte ispunjen retrosternalni prostor.
31. Dijagnoza
• Ehokardiografija: TEE se radi ako se
posumnja na disekciju aorte jer je tada nužna
evaluacija zalistaka i uzlazne aorte.
• MR s gadolinijem: bolje prikazivanje građe
zaliska, bolja evaluacija regurgitacijskog mlaza
i funkcije lijevog ventrikula
• Kateterizacija srca: ako istodobno postoji
koronarna bolest ili ako je rezultat UZV nalaza
nejasan.
TEE-transezofagealna ehokardiografija
32. Konzervativno liječenje
Digitalis, diuretici i vazodilatatori
(ACEi)!
Nitrati u bolesnika s teškom AR, ako i
nemaju simptome.
Nitroglicerin i nitrati produljenog
djelovanja za anginozne tegobe.
33. Indikacije za kirurško liječenje AR
prema AHA/ACC
• bolesnici u NYHA III i IV s
očuvanom sistoličkom funkcijom
lijeve klijetke (SFLV) tj. EF u
mirovanju >50%
• NYHA II s očuvanom SFLV, ali s
postupnom dilatacijom lijeve
klijetke
34. Indikacije za kirurško liječenje
AR prema AHA/ACC
• bolesnici s izraženim simptomima angine
pectoris
• bolesnici s ili bez simptoma, s blagom do
umjerenom disfunkcijom lijeve klijetke u
mirovanju tj. EF 25 do 50%
• bolesnici koji se podvrgavaju
revaskularizaciji miokarda ili zahvatu na
aorti, aortalnim ili drugim zaliscima
35. Indikacije za kirurško liječenje AR
prema AHA/ACC
• NYHA II s očuvanom funkcijom lijeve
klijetke i normalnom veličinom ine, te
održanom EF na uzastopnim UZV
kontrolama i s dobrim podnošenjem napora
pri ergometriji
• asimptomatski bolesnici s očuvanom SFLV,
ali s dosta proširenom lijevom klijetkom
(>75 mm na kraju dijastole, >55 mm na
kraju sistole)
36. Indikacije za kirurško liječenje
AR prema AHA/ACC
• bolesnici s EF <25%
• asimptomatski bolesnici s očuvanom
funkcijom lijeve klijetke i postupnom
dilatacijom, u kojih je stupanj dilatacije
umjeren do težak (70 do 75 mm na kraju
dijastole ili 50 do 55 mm na kraju sistole)
37. Indikacije za kirurško liječenje AR
prema AHA/ACC
• asimptomatski bolesnici s očuvanom
SFLV u mirovanju, ali sa sniženjem EF
prilikom radionuklidne angiografije u
naporu ili stress-ehokardiografije
• asimptomatski bolesnici s očuvanom
SFLV s manje proširenom lijevom
klijetkom (<70 mm na kraju dijastole ili
<50 mm na kraju sistole)