2. Uvod
• Bolesti perikarda su najčešće
sekundarna reakcija na infekcije,
tumore ili sistemske bolesti
vezivnog tkiva, kao i posljedica
postoperacijskih zbivanja za srcu.
• Primarna perikardijalna bolest je
rjeđa, 1:5.
3. Uvod
• Danas je postoperacijski
perikarditis prvi po incidenciji.
• Slijede ga reumatska vrućica,
piogena infekcija, TBC, uremija,
reumatoidni artritis (RA), SLE i
maligne neoplazme kao uzroci
sekundarnog perikarditisa.
4. Patofiziologija
Perikardijalni izljev smanjuje sposobnost
vraćanja venske krvi u srce razmjerno količini
izljeva.
Na poslijetku je ograničen udarni volumen (UV)
srca te se razvija sindrom srčane tamponade.
6. Patofiziologija
Sindrom srčane tamponade će se pogotovo
razviti ako uz perikardijalni izljev postoji i
oštećenje miokarda.
Naglo nakupljanje perikardijalne tekućine se
teže podnosi nego sporo nakupljanje.
8. Patofiziologija
I tamponada izljevom i konstriktivni perikarditis
povisuju intraperikardijalni tlak s posljedičnim
porastom tlaka u svim srčanim šupljinama.
Zbog istog razloga poraste tlak u prilaznim
venama srca (pozitivan venski puls,
hepatomegalija).
9. Patofiziologija
Povećava se srčana frekvencija.
Zbog smanjenja UV pada sistolički tlak, a raste
dijastolički tlak.
Tako nastaje smanjenje sistoličko-dijastoličke
razlike tlakova.
10. Klinička slika
• Eksudat može biti fibrinozan (suh),
serofibrinozan, gnojan i
hemoragičan.
• Kronični perikarditis je uvijek
fibroproliferativan.
11. Klinička slika
• Perikarditis može uzrokovati
prekordijalne bolove koji se šire
prema lijevom ramenu, lopatici i
vratu te se mijenjaju s promjenom
položaja.
• Katkad postoji suhi kašalj koji se
mijenja s položajem tijela.
12. Klinička slika
• Perikardijalna se bol javlja ili kao
posljedica trenja kod
serofibrinoznog (suhog)
perikarditisa ili kao posljedica
akutne perikardijalne distenzije
zbog ekscesivnog izljeva različite
etiologije.
13. Klinička slika
• Bolesnici s kroničnim izljevima
najčešće ne osjećaju bol.
• Znakovi srčane dekompenzacije se
javljaju ovisno o težini
perikardijalne bolesti, ali i ovisno o
zahvaćenosti miokarda.
14. Klinička slika
• Jetra može biti povećana.
• Mogu se javiti periferni edemi i
ascites.
• Vratne su vene distendirane što je
znak povećanja tlaka u desnom
atriju.
15. Klinička slika
• U slučaju povišenja krajnjeg
dijastoličkog tlaka LV-a te povišenja
srednjeg tlaka LA može se razviti
plućni edem.
• Plućni se edem očituje osnovnim
znakovima zastojne slabosti lijevog
srca: dispnejom i tahipnejom.
LV: lijevi ventrikul LA: lijevi atrij
17. Auskultacija
• Može se čuti suho perikardijalno
trenje koje se najbolje čuje
dijafragmom stetoskopa i
zatvorenih očiju.
• Perikardijalno trenje je
karakteristično za perikarditis bez
izljeva ili s minimalnim izljevom.
19. Auskultacija
Kad je izljev obilan,
srčani tonovi postaju tihi
i udaljeni jer tekućina
sprečava prijenos zvuka.
20. Srčana tamponada
• Prisutni su tahikardija, pozitivan
venski puls i konvergentni arterijski
tlak (pad sistoličkog i porast
dijastoličkog tlaka).
• Važan znak je pulsus paradoxus: pri
inspiriju se puls smanjuje, a pri
ekspiriju pojačava.
21. RTG-nalaz
• Tek veća količina eksudata postaje
vidljiva.
• Sjena srca ima trokutast izgled, a
kardiofrenični kut postaje sve tuplji.
• Vaskularizacija pluća je zbog
smanjenog UV smanjena (za razliku
od insuficijencije miokarda).
• Rijetko je vidljiva kalcifikacija
perikarda.
22. EKG
• Kod većih izljeva se nalazi elevacija
ST-spojnice u prekordijalnim
odvodima (perikardijalna krivulja).
• Kod tamponade ili konstriktivnog
perikarditisa postoji mikrovoltaža,
podignuti ST-segmenti (bez
recipročnosti u DI i DIII) te negativni
T-valovi u svim odvodima.
23. In the image which shows a single cardiac cycle in lead II:
A) PR-segment depression
B) “notched” J-point
C) upwardly concave ST-segment elevation
Ems12lead.com
25. Ehokardiografija
• Metoda izbora za dijagnozu
perikardijalne bolesti.
• Nalaz perikardijalne tekućine se može
kvantificirati.
• Moguće je ocijeniti zadebljanje
perikarda.
• Važna je procjena stanja miokarda.
29. Perikarditis kod reumatske vrućice
Pojavljuje se kao dio reumatskog pankarditisa.
Izljev je serozan ili serofibrinozan, u pravilu ne
izaziva tamponadu srca i ne prelazi u kronični,
konstriktivni perikarditis.
Prognoza nije loša.
30. Perikarditis se viđa i kod...
SLE, juvenilnog kroničnog artritisa,
sklerodermije i dermatomiozitisa, ali i kod
nekih vaskulitisnih sindroma te složene
reumatske bolesti (reumatske bolesti
preklapanja).
31. Bakterijski (gnojni) perikarditis
Može se razviti u svakoj životnoj dobi, u dojenčadi i male
djece kao dio sepse ili uz gnojnu pleuropneumoniju.
Uzročnici su pneumokoki, stafilokoki i druge piogene
klice.
Uz odgovarajuću AB terapiju većina autora preporučuje i
ranu kiruršku drenažu perikardne šupljine.
Prognoza je dobra.
32. Akutni virusni perikarditis
Uzrokovan je nekim respiratornim virusima i
enterovirusima (Coxsackie B ili A).
Uz akutnu febrilnu epizodu nadovezuje se novi
porast temperature uz bol u prsima i
auskultacijski nalaz perikardijalnog trenja.
33. Akutni virusni perikarditis
Izljev je serozan i serofibrinozan. Rijetko izaziva
tamponadu srca.
Liječi se antiflogisticima (aspirin, indometacin).
Prognoza je dobra.
Rijetko, obično nakon recidiva, koji se javlja u
20% djece, se razvije konstriktivni perikarditis.
34. Tuberkulozni perikarditis
To je pojavni oblik rane postprimarne TBC, kao i
pleuritis. Dijagnoza se osniva na znakovima
perikarditisa i na dokazu TBC infekcije.
Najčešće od svih oblika perikarditisa prelazi u
kronični konstriktivni perikarditis.
35. Postperikardiotomijski sindrom
Javlja se kod neke djece poslije nekomplicirane
srčane operacije,
i to između 7 dana do 2 mjeseca poslije operacije.
Bolesnici su u dobrom općem stanju, ali gube
apetit uz postupni razvoj tahikardije i drugih
simptoma perikardijalnog izljeva.
36. Postperikardiotomijski sindrom
Katkad se razvije tamponada pa je potrebna
kirurška drenaža.
Obično se dobije krvavo-serozna tekućina.
Konzervativno se liječi aspirinom, indometacinom,
rjeđe prednizolonom. Kod nekih vrsta operacija
izljevi mogu trajati i mjesecima.
37. Kronični konstriktivni perikarditis
Rijedak je u djece.
Može biti posljedica tuberkuloznog, gnojnog ili virusnog
perikarditisa, ali često je etiologija nepoznata.
Hemodinamika i klinička slika se podudaraju sa slikom
kronične kompresije srca.
Liječenje je kirurško (perikardiektomija) s, u načelu,
dobrom prognozom.
38. Idiopatski perikarditis
To je perikardijalni izljev nepoznate etiologije
koji se može godinama pojavljivati bez jasnog
razloga.
Liječi se protuupalnim lijekovima (aspirinom,
indometacinom).
Literatura:
Duško Mardešić i suradnici. Pedijatrija
Školska knjiga, Zagreb, 2003.
