grupa i dinamika

1. SOCIJALNA
PSIHOLOGIJA

2. • Socijalna psihologija je grana psihologije koja pročava
odnose među drugima. Proučava kako socijalni utjecaj
oblikuje ponašanje pojedinca te kako on utječe na
druge, kako o njima razmišlja te kako se prema njima
ponaša.

3. • Tehnike(metode) prikupljanja podataka u socijalnoj
psihologiji najčešće su opažanje u prirodnim uvjetima,
eksperiment u prirodnim uvjetima, anketa te
sociometrija.
• Sociometrija je metoda prikupljanja podataka u
socijalnoj psihologiji koja proučava komunikacijsku
strukturu grupe te predviđa ponašanje članova grupe te
cijele grupe. Rezultate bilježi grafički, u obliku
sociograma.

4. GRUPA
GRUPA = skupina ljudi među kojima postoji određeni odnos
i u kojoj pojedinci međusobno utječu jedni na druge radi
postizanja zajedničkog cilja.
Osnovna obilježja grupe:
1. čine je 2 ili više ljudi
2. osobe imaju zajednički cilj
3. osobe su zavisne i u interakciji
4. dinamična je
Dakle, da bi nešto bilo grupa mora biti načinjeno od 2 ili
više članova, članovi moraju imati zajednički cilj, moraju biti
zavisni i u interakciji i mora biti dinamična (tj. nastati i
nestati).

5. Socijalna interakcija je međudjelovanje 2 ili više članova
grupe čije je ponašanje međusobno uvjetovano i ovisno.
Grupa je dinamična što znači da grupe nastaju i nestaju
(npr. razred, izletnička grupa). Nastaje zbog zajedničkog
cilja, koristi ili nemogućnosti da sami zadovoljimo
potrebe.
4 moguća tipa odnosa među članovima grupe:
SURADNJA
Odnos u kojemu se svi članovi grupe
zajednički zalažu za postizanje jednog
djeljivog cilja – svi zajedno dijele uspjeh
za ostvareni cilj.
NATJECANJE
Odnos u kojemu se svi članovi grupe
zajednički zalažu za postizanje jednog
nedjeljivog cilja – samo jedan član grupe
će taj cilj postići.
DOMINACIJA (VODSTVO)
Osoba ima mogućnost utjecaja na druge
članove grupe – može se ostvariti
položajem ili osobnim karakteristikama.
PODREĐENOST
Očituje se u smanjenju stupnju slobode
odlučivanja – može biti dobrovoljna ili
nedobrovoljna.

6. NASTAJANJE GRUPA
2 su vrste grupa – FORMALNE i NEFORMALNE
• Formalne su namjerno organizirane i imaju unaprijed
određen i propisan CILJ
• Neformalne nastaju spontano i dobrovoljnim
međusobnim izborom

7. VRSTE GRUPA
ČLANSKA GRUPA REFERENTNA GRUPA
Grupa čiji je pojedinac član
(obitelj, razred, radna grupa)
Grupa s kojoj se pojedinac
uspoređuje ili čiji član bi želio bitu
(društvo ljubitelja čokolade,
profesionalni nogometni tim)
FORMALNA GRUPA NEFORMALNA GRUPA
Ima unaprijed propisanu strukturu
i norme (športska grupa, učenička
grupa)
Spontano nastala grupa u kojoj će
struktura i norme nastati poslije
dogovorom članova grupe (društvo
iz ulice, prijatelji s ljetovanja)

8. KARAKTERISTIKE GRUPE
• ULOGE I NORME
• KOMUNIKACIJSKA STRUKTURA
• GRUPNA KOHEZIVNOST
• STRUKTURA MOĆI I VODSTVO

9. ULOGE I NORME
• ULOGE – ponašanja koja se očekuju od pojedinih
članova grupe
• NORME - nepisana pravila ponašanja za članove grupe.
Nepridržavanjem normi pojedinac snosi sankcije.

10. STANFORSKI EKSPERIMENT
• Philip Zimbardo, 1971.
• 22 ispitanika
• čuvari zatvora i zatvorenici
• nakon kratkog vremena, čuvari su se počeli ponašati
neprijateljski prema zatvorenicima
• međuljudski odnosi su se u improviziranom zatvoru počeli
sličiti na one u stvarnim zatvorima
• 6 dana umjesto dva tjedna
• ULOGE SU SNAŽNO ODREDILE PONAŠANJE
POJEDINACA

11. KOMUNIKACIJSKA
STRUKTURA
• Da bi neka grupa funkcionirala članovi moraju
komunicirati (verbalno ili neverbalno).
• Metoda SOCIOGRAMA proučava komunikacijsku
strukturu te predviđa ponašanje pojedinaca i cijele
grupe. Rezultate bilježi u obliku crteža, sociograma.
Traži se od članova neke grupe da navedu s kim bi
željeli obavljati neku aktivnost ili ne. Tako psiholozi
mogu predviđati ponašanje pojedinih članova grupe.

12. GRUPNA KOHEZIVNOST
• GRUPNA KOHEZIVNOST je snaga povezanosti između članova
grupe te sa samom grupom. Utvrđuje se sociometrijom,
prikazuje sociogramom. Kohezivnost je veća u grupama čiji je
vođa usmjeren na odnose između članova grupe, kada je veća
sličnost među članovima te pri vanjskim prijetnjama ili
natjecanju.

13. STRUKTURA MOĆI I
VODSTVO
• Moć je mogućnost nekog člana da utječe na druge
članove te na grupno odlučivanje. Najveću moć najčešće
ima vođa koji je formalno određen, no to nije nužno.
Potreba za vođom je veća što je više članova grupe, a
cilj koji grupa mora ostvariti složeniji.
2 vrste su vođa:
• vođe usmjerene na cilj grupe (vođa zanemaruje emocije
članova)
• vođe usmerene na odnose među članovima grupe
(pokušavaju doći do cilja uz uvažavanje tuđih emocija)

14. LITERATURA:
• Močiljanin, M. (2009.) Poslovna psihologija s
komunikacijom: Školska Knjiga. Zagreb