(uvod u tehnike aktivnog slušanja)

1. Aktivno slušanje

2. “Razlog zbog kojeg imamo dva uha, a samo
jedna usta je da bismo više mogli slušati, a
manje govoriti.”
poslovica

3. Prepreke aktivnom slušanju:
• uspoređivanje samoga sebe sa sugovornikom (tko je pametniji i sl.)
• planiranje argumenata i primjera unaprijed
• suđenje o nečemu kao dosadnom, glupom, nezrelom, neprijateljskom i sl.
• razmišljanje o vlastitim preokupacijama
• prisjećanje o vlastitim iskustvima, umjesto pažljivog slušanja
• uporno nuđenje vlastitog savjeta prije nego sugovornik završi svoju priču
• pokušaj da se riješimo sugovornika odmah i automatski se slažući sa
svime što kaže

4. Približno polovina
komunikacijskih
aktivnosti sastoji se
od primanja poruka,
tj. slušanja.
Pravo slušanje
nastoji obuhvatiti
sve što sugovornik
želi reći, ono je
osjetljivo,
dobronamjerno i
neobrambeno.
Osnovni cilj
aktivnog slušanja
je shvatiti
sugovornika,
razjasniti
primljene
poruke, pomoći
mu da se izrazi, a
nikako pratiti ga
tek toliko da bi
se od njega otela
riječ ili dobila
prilika za
odgovor.
Zdravstveni
djelatnik treba
imati
osjetljivost ne
samo za ono
što se govori,
nego i za to
kako se
govori kao i
za ono što
nije rečeno.

5. Neverbalni znakovi aktivnog slušanja:
Aktivni slušač pokazuje i neverbalne znakove slušanja.
SMJERNICE:
• sjednite ili stanite točno nasuprot osobi, licem okrenuti prema
njemu ili njoj
• koristite otvorene geste
• nagnite se prema naprijed; time pokazujete interes
• održavajte kontakt očima
• držanje tijela je opušteno, čime pokazujete da se osjećate ugodno
Kontakt očima je najvažniji neverbalni znak aktivnog
slušanja!

6. VAŽNO!
• AKTIVNI SLUŠAČ TREBA IZBJEGAVATI nervozne kretnje
i tzv. manirizme (škljocanje olovkom, zveckanje ključevima,
lupkanje prstima, češkanje, igranje kosom…)