The narrative of Bel and the Dragon is incorporated as chapter 14 of the extended Book of Daniel. The original Septuagint text in Greek survives in a single manuscript, Codex Chisianus, while the standard text is due to Theodotion, the 2nd-century AD revisor. This chapter, along with chapter 13, is considered deuterocanonical: it was unknown to early Rabbinic Judaism, and while it is considered non-canonical by most Protestants, it is canonical to Eastern Orthodox Christians, and is found in the Apocrypha section of 80 Protestant Bibles.

2. POGLAVLJE 1
1 I kralj Astijag je bio okupljen svojim očevima, i Kir
od Perzije primio je svoje kraljevstvo.
2 I Daniel je razgovarao s kraljem i bio počašćen
iznad svih svojih prijatelja.
3 Babilonci su imali idola, zvanog Bel, i svaki dan se
trošilo na njega dvanaest velikih mjera finog brašna,
četrdeset ovaca i šest posuda vina.
4 I kralj ga je obožavao i išao svaki dan da mu se
klanja; ali Danilo se klanjao svom vlastitom Bogu. A
kralj mu reče: Zašto se ne klanjaš Belu?
5 Koji je odgovorio i rekao: Zato što se ne klanjam
idolima napravljenim rukama, nego živom Bogu, koji
je stvorio nebo i zemlju, i ima vlast nad svakim
tijelom.
6 Tada mu kralj reče: "Zar ne misliš da je Bel živi
Bog?" zar ne vidiš koliko jede i pije svaki dan?
7 Tada se Daniel nasmiješio i rekao: "Kralju, nemoj
se zavaravati, jer ovo je samo glina iznutra, a mjed
izvana, i nikad ništa nije jeo ni pio.
8 Kralj se razgnjevio, pozvao svoje svećenike i rekao
im: "Ako mi ne kažete tko je ovaj koji proždire ove
troškove, umrijet ćete."
9 Ali ako mi možete potvrditi da ih Bel proždire, tada
će Daniel umrijeti, jer je izrekao hulu na Bela. I reče
Daniel kralju: Neka bude po tvojoj riječi.
10 A svećenika u Belu bilo je šezdeset i deset, osim
njihovih žena i djece. I kralj je otišao s Danielom u
hram Bel.
11 Tako su Belovi svećenici rekli: Evo, izlazimo, ali ti,
kralju, stavi na meso i pripremi vino, i zatvori vrata
čvrsto i zapečati ih svojim vlastitim pečatom;
12 A sutra kada uđeš, ako ne otkriješ da je Bel sve
pojeo, mi ćemo pretrpjeti smrt; inače Daniel, koji
lažno govori protiv nas.
13 I malo su se obazirali na to: jer su ispod stola
napravili skriveni ulaz, u koji su neprestano ulazili i
konzumirali te stvari.
14 Kad su oni izašli, kralj je stavio jelo pred Bel. Sada
je Daniel zapovjedio svojim slugama da donesu pepeo
i one koje su posipali po cijelom hramu u prisustvu
samog kralja; zatim su izašli, zatvorili vrata, zapečatili
ih kraljevim pečatom i tako otišli.
15 Sada su u noći došli svećenici sa svojim ženama i
djecom, kao što su imali običaj činiti, i sve su jeli i
pili.
16 Ujutro je kralj ustao i Daniel s njim.
17 A kralj reče: Daniele, jesu li pečati cijeli? A on
reče: Da, o kralju, oni su cijeli.
18 I čim je otvorio terasu, kralj je pogledao sto i
povikao iz sveg glasa: Velik si, o Bel, i kod tebe nema
nikakve prevare.
19 Tada se Daniel nasmijao i zadržao kralja da ne
ulazi, i rekao: "Evo sad pločnika i dobro označi čiji su
ovo koraci.
20 A kralj reče: Vidim korake muškaraca, žena i djece.
A onda se kralj naljutio,
21 I povedoše svećenike sa njihovim ženama i djecom,
koji mu pokazaše ulazna vrata, gdje ulaze, i pojedoše
ono što je bilo na stolu.
22 Zato ih je kralj pobio i Bela predao u Danielovu
vlast, koji je uništio njega i njegov hram.
23 I na tom istom mjestu bio je veliki zmaj, kojemu
su se klanjali Babilonci.
24 A kralj reče Danielu: "Hoćeš li reći da je i ovo od
mjedi?" eto, on živi, ​ ​ jede i pije; ne možeš reći da
on nije živi bog: zato ga obožavaj.
25 Tada Daniel reče kralju: Klanjat ću se Gospodu
Bogu svome, jer je on živi Bog.
26 Ali dopusti mi, kralju, i ja ću ubiti ovog zmaja bez
mača ili štapa. Kralj je rekao, dopuštam ti.
27 Tada je Daniel uzeo smolu, salo i kosu i prokuhao
ih i napravio grudve od njih: ovo je stavio u zmajeva
usta, i tako se zmaj rasprsnuo; a Daniel je rekao: Evo,
ovo ste bogovi obožavanje.
28 Kad su to čuli Babilonci, jako su se razgnjevili i
urotili se protiv kralja govoreći: Kralj je postao Židov,
i uništio je Bela, ubio je zmaja, a svećenike pobio.
29 Tako dođoše kralju i rekoše: Izbavi nam Danila,
inače ćemo uništiti tebe i tvoju kuću.
30 A kada je kralj vidio da su ga jako pritisnuli,
budući primoran, predao im je Danila:
31 Koji ga je bacio u lavlju jazbinu, gdje je bio šest
dana.
32 A u jami je bilo sedam lavova, i davali su im svaki
dan po dva leša i dvije ovce: koje im tada nisu bile
date, da bi progutali Daniela.
33 U Jevrejstvu je postojao prorok, zvani Habakuk,
koji je skuhao lonac i razlomio hleb u zdjelu, i išao u
polje, da ga donese žeteocima.
34 Ali anđeo Gospodnji reče Habakuku: Idi, odnesi
večeru koju imaš u Babilon Danielu, koji je u lavljoj
jami.
35 A Habakuk reče: Gospode, nikad nisam video
Babilon; ne znam ni gde je jazbina.
36 Tada ga je anđeo Gospodnji uzeo za krunu, i uzeo
ga za kosu na glavi, i kroz žestinu njegovog duha
postavio ga u Babilonu iznad jazbine.
37 I Habakuk je povikao govoreći: O Daniele,
Daniele, uzmi večeru koju ti je Bog poslao.
38 I Daniel reče: Sjetio si me se, Bože, niti si napustio
one koji te traže i ljube.
39 Tako je Daniel ustao i jeo; i anđeo Gospodnji
odmah je ponovo postavio Habakuka na njegovo
mesto.
40 Sedmog dana kralj je otišao da oplakuje Daniela; i
kada je došao do jazbine, pogledao je unutra, i gle,
Danilo sjedi.
41 Tada poviče kralj iz sveg glasa, govoreći: Velik si
Gospode, Bože Danilo, i nema drugoga osim tebe.
42 I izvukao ga je, i bacio one koji su bili uzrok
njegovog uništenja u jazbinu; i oni su proždirani u
trenutku pred njegovim licem.