O razvojnim - neurološkim, emocionalnim, kognitivnim promenama u doba adolescencije. Prezentacija je rad dve učenice II razreda XV beogradske gimnazije
O razvojnim - neurološkim, emocionalnim, kognitivnim promenama u doba adolescencije. Prezentacija je rad dve učenice II razreda XV beogradske gimnazije
Djeca i razvod roditelja
Kada i kako razgovarati s djecom i kako im pomoći da se uspješno nose s ovom velikom promjenom? Kako se suočiti s promjenama u vlastitom životu i (p)ostati dobar roditelj?
Prilagodbe u nastavi za učenike s teškoćama u razvoju
Upomoć! Tinejdžer u kući!1
1. Upomoć! Tinejdžer u kući! Alisa Kosić dipl. soc. radnik Sandra Matošina Borbaš prof. psih. Obiteljski centar Virovitičko-podravske županije
2.
3. Ali i razdoblje koje često prati osjećaj ne pripadanja niti jednoj skupini: ni djeci ni odraslima
4.
5.
6.
7.
8. Važnost vršnjačkih grupa 56 % 44 % 70 % 30 % Kako dobiti informacije o spolnim odnosima? 71 % 29 % 70 % 30 % Koliko dugo biti sa mladićem ili djevojkom? 91 % 9 % 92 % 8 % Kako izabrati muža ili ženu? 60 % 40 % 54 % 46 % Treba li ići na zabave gdje se pije? 76 % 24 % 65 % 35 % Koliko često izlaziti sa mladićem/djevojkom? 49 % 51 % 54 % 46 % Koje časopise kupovati? 60 % 40 % 68 % 38 % Koje knjige čitati? 100 % 0 % 100 % 0 % Studirati ili ne? 40 % 60 % 34 % 66 % U kojim društvenim događajima sudjelovati? 98 % 2 % 100 % 0 % Koje zanimanje izabrati? 66 % 36 % 54 % 46 % Kojim se hobijima baviti? 84 % 16 % 92 % 8 % Koje slobodne aktivnosti izabrati? 47 % 53 % 57 % 43 % Kako se odjenuti 47 % 53 % 63 % 27 % Kako riješiti osobne probleme? 40 % 60 % 46 % 54 % U koji se klub učlaniti? 53 % 47 % 59 % 41 % Koju djevojku/mladića izabrati? 98 % 2 % 81 % 19 % Na što potrošiti novac? roditelji vršnjaci roditelji vršnjaci Pitanje djevo jč ice dj eča ci
9.
10.
11. MOGUĆI ISHODI RAZVOJA IDENITETA NE DA RJEŠAVANJE KRIZE moratorij/ odgađanje razvoja identiteta raspršeni identitet preuzimanje identiteta drugih postignut osobni identitet NE DA KRIZA
- razdoblje samoodgoja kada mlada osoba odbacuje autoritete, odbija roditeljsku kontrolu i zbližava se s vršnjacima (Gordana Buljan Flander)
Adolescencija završava postizanjem određenih psihosocijalnih obilježja, poput preuzimanja odgovornosti odrasle osobe.
Hormonalnim promjenama su istraživači pripisivali učinak na razinu aktivacije, promjene raspoloženja i agresivne sklonosti. No treba imati na umu i značajnost kulturnih utjecaja i društvenih očekivanja
Pretjerana je slika adolescencije kao stanja trajne pobune protiv roditelja i društva. To je vrijeme ponovnog definiranja odnosa između roditelja i djece ali moge od tih promjena su pozitivne, a ne negativne. Adolescenti teže osamostaljenju od roditelja što se u ranoj adolescenciji očituje prepirkama i to obično dolazi zbog sitnica koje su dio svakodnevnog obiteljskog života – domaće zadaće, kućanski poslovi, izlasci, džeparac. Promjene se ičituju i povlačenjem iz obiteljskog života.
ADOLESCENTI KOJI SU BLISKI S RODITELJIMA POKAZUJU ZAPRAVO VEĆE SAMOPOUDANJE I SAMOSTALNOST OD ONIH KOJI SU SE UDALJILI OD RODITELJA. USPJEŠNIJI SU I U ŠKOLI I IMAJU MANJE PROBLEMA PRILAGODBE
Pretjerana je slika adolescencije kao stanja trajne pobune protiv roditelja i društva. To je vrijeme ponovnog definiranja odnosa između roditelja i djece ali moge od tih promjena su pozitivne, a ne negativne. Adolescenti teže osamostaljenju od roditelja što se u ranoj adolescenciji očituje prepirkama i to obično dolazi zbog sitnica koje su dio svakodnevnog obiteljskog života – domaće zadaće, kućanski poslovi, izlasci, džeparac. Promjene se ičituju i povlačenjem iz obiteljskog života.
o su često privlačne stvari koje služe dokazivanju vlastite odraslosti pa se one ponekad uzimaju kao sastavni dio normalnog sazrijevanja. Ta nova iskustva često roditeljima predstavljaju najveći strah: Gdje je granica između normalnog mladenačkog eksperimentiranja i opasnih zamki?, Kako održavati granice?, Kako prestati svađati se i početi razgovarati u ovom tako osjetljivom, teškom i izazovnom razdoblju kako za dijete tako i njegove roditelje? . Ovakvi strahovi javljaju se paralelno s ulaskom djeteta u adolescenciju. Razdoblje kada dijete ulazi u proces odrastanja. Roditelj će baš u tom razdoblju imati osjećaj najveće odgovornosti. I u najboljim nastojanjima, roditelj će osjećati bespomoćnost da išta učini jer će nailaziti na zid. Zid koji je nastao potrebom djeteta da se odvoji od roditelja i potrebom roditelja da upravo zbog nezrelosti i nespremnosti djeteta za svijet odraslih bude još više prisutno u djetetovom životu. Kako bi se ovaj zid premostio potrebna je fleksibilnost kako kod roditelja tako i kod djeteta.
Izazovi odrastanja roditeljima predstavlja zadatak da…
Ovo je najčešće teže prihvatiti roditeljima nego djeci Primjeršesnaestogodišnjeg tinejdžera koji traži od roditelja da ga puste na koncert. Osim što ćete mu odobriti pravo da ode na koncert postavite mu odgovornost pomoću točno definiranih ponašanja koja očekujete od njega. Primjer, da ćelite upoznati prijatelje s kojima će otići na koncert, da želite da ide s nekom punoljetnom osobom, da ne konzumira alkoholna pića i duhanske proizvode, da poštuje dogovor o vremenu kada se treba vratiti kod kuće i sl. Time postavljate jasna pravila ponašanja i svoja očekivanja. Puno bolje od rečenica budi dobar i pazi što radiš. Često ćemo strahovati da nas tinejdžer ne čuje i da moramo ponavljati pravila. U ovom slučaju ponavljanje nije majka znanja već je bitna osobna doslijednost u postavljanju pravila. Primjer ako vidite tinejdžera da se posvađao s najboljim prijateljem, nemojte počinjati s razgovorom govoreći mudre izreke o prijateljstvu ili pričajući o vlastitim iskustvima. Bolje je postaviti pitanje da vam se može obratiti ako želi s nekim pričati o tome. U slučaju da prihvati vaš prijedlog upamtite: imate dva u
razvoj vlastitog identiteta uključuje određeni stupanj odvajanje ali ne i potpuno izoliranje od obitelji. Na primjer ako smatrate da se odjenuo neprimjereno za posjet baki, rođaku… Primjer kada govori s ljutnjom o učitelju, ne morate se slagati s njegovim dojmom ili ga poticati i bodriti u njegovom dojmu. Dovoljno je pustiti ga da se izrazi. Slobodni ste izraziti svoj dojam, ali neka se to ne pretvori u raspravu ili žustro prepiranje tko je u pravu a tko ne, Kada se ne slažete s ponašanjem vašeg djeteta, naglasite na vam se ne sviđa to ponašanje,a ne on/a kao osoba. Dakle umjesto Ti si neuredan/a tecite: Ne sviđa mi se to što ne pospremiš za sobom kupaonicu.
U ovom razdoblju karakteristično se udaljava od obitelji i da većinu slobodnog vremena rado provodi samo. Primjer briga oko donošenja odluke o izlascima. Ako postavite zahtjeve koji su vama nužni da biste mu dopustili izlazak neka se sam pobrine kako će ih ostvariti.
Brojanje Brojanje svih gluposti koje dijete radi ili je napravilo. Osobito pričanje o njima iz dana u dan tijekom prijateljskih ili obiteljskih okupljanja. Brojanje neće navesti tinejdžera da čini manje grešaka ili da bude bolja osoba. Puno je bolje dati povjerenje djetetu nego ga osuđivati. Traženje krivice Ako dijete mora stalno slušati koliko je nevaljalo i koliko je loše ono će uistinu i početi to prihvaćati kao dio svoje prirode. Vjerovati će da je loše i nevaljalo. Može se činiti roditelju kako ga tinejdžer ne sluša i da ga ignorira ali, tinejdžeri zapravo sve upijaju kao spužve. Ako roditelj djetetu govori kako je dobro i pristojno, ono će te osobine upiti i prihvatiti. Slično kao i s programiranjem računala, ako unosite dobre rezultate dobit ćete i valjane rezultate, unošenjem krivih podataka rezultati će biti nevaljani. Poricanje vlastite odgovornosti Za tinejdžere su karakteristične nagle promjene raspoloženja i burno reagiranje. Roditelj često očekuje od tinejdžera da odlučuje kao odrasla osoba i burno će reagirati ako se dijete ponaša suprotno.Tada svu krivicu prebacuje na dijete govoreći kako je nemoguće, glupo zaboravljajući da je upravo roditelj jedina odrasla osoba u tom odnosu. U takvim sukobima su roditelji ponekad skloni nepravedno prebacivati na dijete i dodatni teret uz onaj što uistinu i ima za posljedicu neko ponašanje. Tako često postaju krivci za mamine glavobolje, tatino opijanje i za ranjeno koljeno mlađeg brata ili mlađe sestre. Loše navike su i svađanje oko ničega, odnosno napadanje djeteta bez pravog razloga te prijetnje o napuštanju.
Činjenica je da roditelj ne može mijenjati svoje dijete, već samo sebe. Ne može mijenjati emotivnu i promjenjivu prirodu djeteta u adolescentnoj dobi ali može kontrolirati svoje reakcije i biti ono što je u tom odnosu - odrasla osoba
![Adolescencija ,[object Object]]()