Dokument se bavi emocijama, njihovim definicijama, funkcijama i načinom na koji se izražavaju kroz komunikaciju i socijalne interakcije. Osnovne emocije kao što su radost, tuga, ljutnja i strah analiziraju se u kontekstu njihova utjecaja na preživljavanje i adaptaciju. Osim toga, istražuje se razvoj emocija kod djece i važnost samodjelotvornosti u kontroli emocija.

1. KONTROLA EMOCIJA Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Obiteljski centar Virovitičko-podravske županije Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije

2. EMOCIJE Emocije ili čuvstva su doživljaji izazvani nekom vanjskom ili unutarnjom situacijom NEMA “loših” emocija. Sve emocije su blagotvorne. Dovode do jedinstvenog stanja SPREMNOSTI na reagiranje (Frijda,1986)

3. MOGU SE RAZLIKOVATI po intenzitetu (jako ili slabo); hedonističkom tonu (ugodno ili neugodno); poticaju ka aktivnosti («aktivirajuće» ili «inhibirajuće»).

4. NOŠENJE S EMOCIJAMA

5. 1. SUO Č AVANJE “ emocije pomažu životinjama u ADAPTACIJI na okolinu” Darwin (1872) SUOČAVANJE = stupanj uspješnosti u nošenju s fundamentalnim životnim zadaćama emocije su se razvile tijekom evolucije stoga što pomažu životinjama da se uspješnije nose s fundamentalnim životnim zadaćama (Ekman,1994) FUNDAMENTALNE ŽIVOTNE ZADAĆE – one koje su iznimno važne za PREŽIVLJAVANJE tj. univerzalne situacije koje dovode organizam (čovjeka) u neugodan položaj (gubitak, frustracija, itd.) emocije potiču individualnu adaptaciju pojedinca u stalno promjenjivim uvjetima u okolini

6. emocije i uz te emocije pridružena emocionalna ponašanja opskrbljuju životinje s naslijeđenim i automatskim načinima suočavanja (nošenja) s najvažnijim izazovima, zahtjevima i prijetnjama s kojima se ta životinja i/ili čovjek uobičajeno susreće tijekom svog života (Tooby i Cosmides, 1990.) emocije koje su nastale uz takove fundamentalne životne zadaće pripomažu ENERGIZIRANJU i USMJERAVANJU ponašanja, na način koji se tijekom evolucije pokazao kao najpovoljniji

7. 2. KOMUNIKACIJA U SOCIJALNIM UVIJETIMA komunikacija naših osjećaja prema drugima utjecaj na interakciju drugih s nama izazivanje i poticanje socijalne interakcije stvaranje, održavanje i razrješavanje odnosa

8. 1. Komunikacija naših osjećaja prema drugima emocionalni izrazi kao jake neverbalne poruke koje “komuniciraju” naše osjećaje prema drugima (npr. dojenče i skrbnik) prema istraživanjima C. Izarda (1989.) odmah nakon rođenja dijete može izraziti radost, interes i gađenje, a kasnije i druge emocije emocionalni izrazi koji su neverbalno priopćeni (“komunicirani”) učinkovito “vode” ponašanje skrbnika

9. 2. Utjecaj na interakciju drugih s nama emocionalni izrazi dovode do selektivnog ponašanja drugih prema nama (Frijda, 1986) emocionalni izrazi kao “signal” drugima o tome što je naša VJEROJATNA slijedeća reakcija.. U kontekstu socijalne interakcije emocije imaju barem 3 funkcije: Informativna (“Ja ovo osjećam”) Upozoravajuća ( “To je ono što ću ja uskoro učiniti”) Usmjeravajuća ( “ To je ono što NAMJERAVAM učiniti”)

10. 3. Izazivanje i poticanje socijalne interakcije emocionalni izrazi mogu djelovati i socijalno-poticajno (npr. osmijeh kao izraz radosti), ali i socijalno zastrašujuće (npr. “ljutito” lice) emocionalni izrazi mogu iskazati i neizrečenu poruku (npr. zbunjenim izrazom lica iskazuje se nelagoda)

11. 4. Stvaranje, održavanje i razrješavanje socijalnih odnosa Mnoge emocionalne ekspresije primarno su SOCIJALNO, a ne biološki potaknute Ljudi se često “smiješe” onda kada žele poduprijeti ili održati neku socijalnu interakciju. 1. majmuni se smiješe kako bi izbjegli neprijateljstvo dominantnog mužjaka ( van Hoff, 1962.) 2. ljudi se češće smiješe u svrhu ublažavanja socijalne interakcije, nego iz posve emocionalnih razloga (Krakt i Johnston,1979.)

12. PRIMARNE EMOCIJE RADOST bitan uvjet da se osjeća ova emocija je da čovjek teži izvjesnom cilju i da se taj cilj ostvari. spadaju i sljedeći osjećaji.: sreća, užitak, olakšanje, zadovoljstvo, blaženstvo, ponos, senzualni užitak, zanos, veselje… ŽALOST emocija je vezana uz nekakav gubitak. intenzitet ove emocije ovisi o vrijednosti objekta koji smo izgubili spadaju sljedeći osjećaji: bol, neveselost, potištenost, melankolija, samosažaljenje, očaj, osamljenost…

13. PRIMARNE EMOCIJE SRDŽBA uvjet za ovu emociju je prepreka za dolazak do nekog cilja, naročito kada je ta prepreka trajna, i ne može se ukloniti. pripadaju i sljedeći osjećaji: jarost, ogorčenost, uzrujanost, gnjev, uznemirenost, razdražljivost, mržnja… STRAH da bi se pojavio strah potrebno je da se pojavi i neka opasnost za čovjeka – zamišljena ili stvarna. pripadaju i sljedeći osjećaji: tjeskoba, bojazan, panika, strepnja, napetost, užas, strava, jeza, fobija…

14. FACIJALNA EKSPRESIJA na osnovu nje se procjenjuje doživljavanje pojedinih emocija sreća tuga strah ljutnja

15. FACIJALNA EKSPRESIJA identična je svim ljudima bez obzira na spol, dob, rasu, podneblje...

16. RAZVOJ EMOCIJA

17. PRVA EMOCIJA sviđanje – nesviđanje javlja se odmah po rođenju može se iskazati gledanjem (odmah po rođenju) ili smijanjem (od 3-4 tjedna života)

18. OSTALE EMOCIJE Ljutnja, srdžba (javlja se kada se pojavi prepreka na putu do nekog cilja) – 3 - 4 mjeseca Žalost (javlja se kada nam je nešto što želimo oduzeto) – 3 – 4 mjeseca Strah (kada se osjećamo ugroženo) – 7 mjeseci

19. DA LI SE EMOCIJE UČE? John Watsonov eksperiment s malim Albertom uvjetovanje straha da li su sve emocije naučene uvjetovanjem na uređene dvije emocije: strah od glasnog zvuka i strah od visine?

20. KARAKTERISTIKE DJE Č JIH EMOCIJA Emocije odraslih i emocije kod djece bitno se razlikuju SAMO u načinu iskazivanja - prvenstveno po tome sto su dječje emocije proste, spontane, nisu uzdržane i odmah nalaze odgovarajući izraz. Sa odgajanjem djece dolazi i do odgovarajućih promjena. Vremenom emocije gube svoju nediferenciranost i dijete postepeno počinje da uči i da se suzdržava od emocija, a samim tim stječe vlastiti način iskazivanja.

21. Dječje emocije su kratkotrajne - one traju svega nekoliko minuta, a onda iznenada iščeznu dok emocije odraslog čovjeka duže traju i teže se zaboravljaju. Dječje emocije su snažne - emocije odraslog čovjeka ne mogu da dostignu onu jačinu kao kod djeteta, jer dječje emocije ne posjeduju gradaciju bez obzira na situaciju. To posebno važi za ljutnju, strah i radost.

22. Emocije djeteta su nestabilne - dijete za razliku od odraslih lako prelazi iz pozitivne u negativnu emociju i obrnuto. Ono iz stanja velike radosti naglo pređe u plač. Ljubav i ljubomora, ljutnja i smijeh itd. smjenjuju se. Dijete u toj dobi još nije dovoljno intelektualno zrelo za razumijevanje određenih situacija, a i pažnja mu se dugo ne zadržava na jednom predmetu, sto je preduvjet za brz prelazak emocija iz jedne krajnosti u drugu.

23. Zajedno sa uzrastom emocije se sve više razlikuju - pod utjecajem okoline i odgojnim mjerama djeca polako kontroliraju svoje emotivne reakcije. Emotivna reakcija svakog djeteta zavisi od njegovih doživljaja i iskustava – način izražavanja emocija se uči Dijete pokazuje svoje osjećaje - djeca nisu u stanju da se suzdržavaju , tj. da ne izražavaju svoje emocije.

24. MOGU Ć NOST KONTROLE EMOCIJA

25. KONTROLA EMOCIJA odnosi se na mogućnost kontrole NEUGODNIH emocija ugodne emocije nemamo (toliko veliku) potrebu kontrolirati ZAŠTO KONTROLA??? ne kontroliramo emociju nego način izražavanja emocije

26. VJEROVANJE U OSOBNU KONTROLU Očekivanja djelotvornosti - to su prosudbe o sposobnosti pojedinca da djelotvorno tj. učinkovito izvrši neko ponašanje ili da primijeni određeni slijed radnji (npr. "Mogu li ja to?"); Očekivanja ishoda - jesu prosudbe odnosno prognoze o tome da će određeni ishod biti postignut (ili spriječen) kada se određena radnja izvrši na primjeren način (npr. "Hoće li to uspjeti?"). (Bandura,1977,1986.)

27. Samodjelotvornost je vjerovanje pojedinca da posjeduje sve ono što mu je potrebno za prikupljanje snaga važnih za učinkovito suočavanje s različitim i potencijalno prezahtjevnim aspektima situacije, a proizlazi iz: (1) osobne povijesti ponašanja - pokušaja u prošlosti da se izvrši određeni slijed radnji, (2) promatranja sličnih ljudi oko sebe dok se ponašaju na isti način, (3) verbalnog uvjeravanja (ili bodrenja) od strane drugih, i (4) fizioloških stanja poput neuobičajeno brzog ili smirenog kucanja srca.

28. osjećaj samodjelotvornosti utječe na : izbor radnji i izbor okruženja (pristupanje ili izbjegavanje), razinu truda i ustrajnosti, kakvoću mišljenja i donošenja odluka i emocionalne reakcije, osobite one povezane sa stresom i tjeskobom. vjerovanja u vezi samodjelotvornosti mogu se steći (terapijom, vježbom…) ona omogućuju produktivne načine razmišljanja, osjećanja i ponašanja stoga samodjelotvornost služi kao model za osobno osnaživanje

29. BESPOMOĆNOST proces učenja bespomoćnog ponašanja ilustrira klasični eksperiment kojeg su Seligman i Maier (1967) Naučena bespomoćnost je psihološko stanje koje nastaje kao posljedica toga što pojedinac očekuje da će događaji u njegovom životu biti izvan njegove kontrole (Seligman, 1975.; Mikulincer, 1994.)

30. Kada ljudi uče da njihovo ponašanje ima veći utjecaj na ishode od vanjskih utjecaja , tada možemo kazati da razvijaju samodjelotvornost. Kada uče da njihovo ponašanje ima mali ili nikakav utjecaj na ishode , dok vanjski utjecaji zapravo kontroliraju ono što im se događa, tada uče biti bespomoćni.

31. CJELOKUPNO PONAŠANJE W. Glasser emocije su samo DIO ponašanja cjelokupno ponašanje se sastoji od: AKTIVNOSTI MIŠLJENJA EMOCIJA FIZIOLOŠKE REAKCIJE

32. AKTIVNOSTI što činim – sjedim, hodam, ležim, pričam… MIŠLJENJE misli koje prolaze kroz glavu EMOCIJE ljuta, tužna, sretna, ravnoteža… FIZIOLOGIJA otkucaji srca, disanje, tlak, hormoni…

33. POD DIREKTNOM KONTROLOM su SAMO aktivnosti i misli emocije i fiziologiju ne možemo DIREKTNO kontrolirati

34. PRVA POMO Ć preusmjeriti aktivnosti i mišljenje automatski će emocije slijediti aktivnosti i mišljenje PRIMJER : dijete koje se zbog nečega naljuti – poslati ga da opere spužvu, poslati ga na hlađenje, zatražiti da napravi nešto drugo što će smanjiti fiziološke reakcije, a TEK TADA porazgovarati

35. JOŠ NEKE IDEJE… ventiliranje (ispuštanje viška energije koje dolazi tijekom emocije ljutnje) iskazivanje riječima (već i pokušaj da se osjećaj verbalizira predstavlja promjenu aktivnosti) – samo neka djeca i samo ponekad učenje po modelu (i učitelji, i roditelji, i vršnjaci…)

36. ZAPAMTITE ne mijenjajte emociju, mijenjajte ponašanje a ponašanja su naučena, stoga postoji realna šansa da ih se i oduči

37. HVALA NA STRPLJENJU!