1. 1920.-1941.
U ovom razdoblju brojni su hrvatski slikari dosegnuli razinu prepoznatljiva
osobnog stila i visoku likovnu vrijednost.
1921. u Zagrebu pokreće se časopis Zenit za umjetnost i kulturu, pod vodstvom
Micića. Časopis je slijedio ekspresionističke i konstruktivističke tendencije. Bio je
međunarodno priznat, a u njemu se sudjelovali i Lissitzky, Maljevič, Gropius...
Također se razvijaju dvije skupine slikara : Proljetni salon i Zemlja. Uz ove dvije
glavne skupine bilo je i manjih okupljanja poput grupe”Trojice” (Babić, Becić,
Miše) i grupe “Četvorice” (Varlaj, Trepše, Gecan, Uzelac).
2. PROLJETNI SALON
Zanimaju ih samo najuža likovna
pitanja, a zajedničko im je obilježje
čvrsto voluminozno oblikovanje.
Jedni od najpoznatijih slikara koji
pripadaju ovoj skupini su : Gecan,
Varlaj, Tiljak,... Njihove izložbe
održavale su se svakog proljeća u
Umjetničkom paviljonu u Zagrebi, a
predstavljale su svojevrsnu smotru i
okupljanje gotovo svih hrvatskih
slikara. Uglavnom su prikazivali
brda i drveće oblikovane kao da su od
keramike i pocakljeni, a kuće i naselja
na njihovim slikama podsjećaju na
najranije kubističke slike. Izbor boja
su sveli na minimun. Svijet u njihovoj
viziji djeluje nepokretno i neživo.
Isključivo ih su zanimale forma i
oblik.
3. Vilko
Gecan
Rođen je 16. lipnja 1894.
godine u Kuželju kod
Broda na Kupi. 1899.
odlazi u Australiju, a
nakon povratka u
Hrvatsku upoznaje Milivoja Uzelca s kojim polazi
privatnu školu Tomislava Krizmana u Zagrebu. U jesen
1913. odlazi u München, gdje upisuje akademiju iz drugog
pokušaja. Razdoblje od 1915. do 1919. godine provodi po
zarobljeničkim logorima da bi nakon toga otišao u Prag i
ponovo se vratio u Zagreb te izlagao na 7. Proljetnom
salonu. 1921. priređuje prvu samostalnu izložbu u
Umjetničkom paviljonu. 1931. godine pojavljuju se prvi
simptomi Parkinsove bolesti, tremor desne ruke postat će
sve snažniji, a slikanje sve otežanije. 1967. dobiva
nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. 1972. ponovo
priređena retrospektivna izložba u Umjetničkom
paviljonu. Umro je 25. lipnja 1973. godine u Zagrebu.
6. Milivoj
Uzelac
U Banjoj Luci pohađa
gimnaziju, gdje
upoznaje Gecana.
Ondje počinje slikati,
a 1912. godine se s
obitelji seli u Zagreb
gdje povremeno
pohađa Akademiju pod vodstvom Tomislava Krizmana i
kasnije Otona Ivekovića. Nakon izbijanja Prvog svjetskog
rata bježi od mobilizacije u Prag gdje radi sa češkim
slikarom Janom Preislerom. Tamo s još trojicom slikara
(Gecan, Trepše i Varlaj) formira grupu “Četvorice”, a i
dolazi u doticaj s umjetnošću ekspresionizma u čijem stilu
će njihova grupa najviše stvarati. Završetkom
rata 1919. godine vraća se u Zagreb gdje s ostalim
članovima družine redovito izlaže svoja djela
na Proljetnom salonu. U tom razdoblju nastaju njegova
najpoznatija remek-djela.1923. godine seli se u Pariz gdje
stječe visok ugled. U Francuskoj ostaje do svoje smrti, 6.
lipnja 1977.
15. GRUPA ZEMLJA
Grupa Zemlja je udruženje likovnih umjetnika, koje je djelovalo
od 1929. do 1935. kada je rad udruženja policijski zabranjen. To je bilo
prvo umjetničko udruženja nastalo kao reakcija na društvene događaje
u svijetu i zemlji. Na slikarski dio grupe veliki utjecaj imao
je njemački slikar George Grosz. Unatoč stilskoj raznolikosti izraza,
zajednička nit im je bila osjetljivost na socijalne probleme, ideja
humanosti i pravednosti, kao i kritika građanskog društvenog poretka,
što bi trebalo izazvati društvenu revoluciju. Autor manifesta,
arhitekt Drago Ibler (1929.) zalaže se za stvaranje nezavisnog likovnog
izraza.
“Treba živjeti životom svog doba. Treba stvarati u duhu svog doba. Suvremeni
život prožet je socijalnim idejama i pitanja kolektiva su dominantna. Umjetnik
se ne može oteti htijenjima novoga društva i stajati izvan kolektiva. Jer je
umjetnost izraz naziranja na svijet. Jer su umjetnost i život jedno.”
Slikari koji spadaju u ovu skupinu su:Krsto Hegedušić, Ivan Generalić,
Oton Postružnik, Vinko Grdan, Željko Hegedušić,...
16. KRSTO HEGEDUŠIĆ
Rođen u Petrinji 26.11. 1901. Nakon očeve smrti, 1909. obitelj se
vraća u Hlebine, i tada počinje njegova prisna veza s
Podravinom.
Godine 1920. pohađa Privremenu višu školu za umjetnost i
umjetni obrt ( današnju Likovnu Akademiju) u Zagrebu i slika
prve podravske idile.
U Parizu gleda slike Pietera Breughela i sluti svoju figuralnu
morfologiju. Ni tada se ne prekida njegova veza s Podravinom.
1929. , nakon susreta sa
slikarima Tabakovićem i Postružnikom i pariškim đakom Leom
Junekom, osniva skupinu Zemlja. Slika Harmonikaš iz tog
razdoblja ideološki odbacuje umjetnost radi umjetnosti. Poslije
rata Hegedušić je imenovan redovitim profesorom Akademije
likovnih umjetnosti, a 1950. dobiva naslov majstora slikara i
postaje voditelj majstorske radionice. Hegedušićevo slikarstvo
dokaz je da se umjetnost ne može posve odvojiti od spoznaje,
zato u njegovim slikama ima i poruge i suvremenih
otuđenja. Mladoženja, vol i pumpa iz 1969., slika je onoga što
ostaje, a što je ostalo od grada, što je ostalo od čovjeka u gradu.
Umro je u Zagrebu 7. travnja 1975. U njegovoj rodnoj Petrinji od
1987. djeluje galerija koja se zove njemu u čast.
24. 1941.-1950.
U umjetnosti tadašnje NDH nema odjeka rata, jer je
međuratna socijalno-kritička umjetnost bila posve ugušena.
Umjetnost u gradovima se nastavila kao da se ništa ne
događa, ili je u manjim razmjerima slijedila njemačku
propagandu. Pojavljuju se mladi, uljepšani i snažni mladići,
najčešće u odorama. U slike mnogih vedrih kolorista
zagrebačkog umjetničkog kruga uvlače se boje bijede i smrti.
Nakon rata Hrvatska postaje dijelom Socijalističke
Jugoslavije, a prema diktatu Komunističke partije umjetnost
je morala služiti državi, a umjetnici slijediti sovjetske uzore
socijalističkog realizma. Prvih su godina bile zastupljene
ratne teme, a potom su se pojavile slike poslijeratne
socijalističke obnove i izgradnje. Prevladavala je monotonija,
dosadno sivilo ili lažno šarenilo.
