nadrealizam, slikarstvo 20. st, salvador dali. joan miro,

1. Nadrealizam
Nadrealizam je umjetnički pokret nastao poslije Prvoga svjetskog rata u Parizu.
Nastao je i razvijao se neposredno iz talijanskog metafizičkog slikarstva i dadaizma.
André Breton, francuski pjesnik, je prvi
okupio umjetnike novog smjera svojim
"Manifestom nadrealizma" 1924. g. K
ao i futuristi, prezirali su sve zakone i
ustaljene običaje, ali umjesto borbi s
društvom, okrenuli su se od stvarnosti i
usmjerili svoje napore istraživanju
ljudskog duha za koji su smatrali da je
potisnut i ugušen društvenim pritiscima.
Breton je definirao nadrealizam kao
"diktat misli, bez kontrole razuma, izvan svake estetske ili moralne preokupacije".
Fantazijska, iracionalna, imaginacijska komponenta umjetnosti oduvijek je izražavala
tajnovite predjele ljudske duše. Europska likovna umjetnost od srednjeg vijeka do
danas otvara izvore imaginacijskog na razne načine. Tek u nadrealizmu su ove
strukture ljudskog bića izašle u prvi plan i umjetnici su se skupili u jedinstven pokret.

2. Nadrealisti su osobitu pozornost usmjerili snovima i slobodnom
lutanju prostorima mašte. Nastojali su što točnije prikazati
upravo te, u zbilji nemoguće kombinacije iz snova stvarajući
realistično naslikane "fotografije sna".
Slijedeći Freudovu metodu psihoanalize u kojoj je najvažnije
istražiti ono što je potisnuto i skriveno u podsvijesti svakog
pojedinca, i nadrealisti su nastojali što dublje prodrijeti u
ponore ljudske podsvijesti (osobito strahova, bjesova, nemoći i
mržnje).
Tipični motivi nadrealističkih slika povezuju nespojive oblike u
biološkom svijetu ili zrcale neodržive ravnoteže u fizičkom.

3. Blaži tip nadrealizma samo zbunjuje,
ne izaziva tjeskobu ili nelagodu
tipičnu za nadrealistička djela, već se
doima više kao zagonetka i duhovna
zabava. Takvo slikarstvo zastupa
belgijanski nadrealistički slikar René
Magritte koji se najdoslovnije
poigrao s pojmom "slike" stvarnosti i
umjetničke "slike". Na njegovim se
slikama nespojive "bezezlene" stvari i
pojave stapaju krajnjom jasnoćom i
oštrinom.

4. R.Magritte,perspektiva:Davidova
madame Récamier, 1950.
J.L.David:Madame Récamier,1800.

5. Sličan pristup imao je i engleski
grafičar M.C. Escher koji
istražuje paradoksalne, prividno
istinite, a zapravo nemoguće
prostorne odnose.

6. Posve optimističan i blago ironičan pristup
ima i Joan Miró čije su slike obijesne igre Slika J.Miroa čini nam se igrom
veselih boja, rasutih apstraktnih oblika u veselih boja,rasutih
plohama mekih obrisa, ili pak oštrih linija
apstraktnih oblika u plohama
u kojima prepoznajemo figure pretvorene
mekih obrisa.
u znakove u neobičnoj igri.
Tek nakon što pročitamo naziv
slike počnemo tražiti gdje je
svirač kojega je Miró navodno
preslikao s jedne nizozemske
slike iz 17. stoljeća. Tada
raspoznajemo da je velika
smeđa ploha zapravo
mandolina a svirač sa
malenom glavom se rastopio u
lokvu bijele boje,dok mu uz
noge sjedi pas..
Očigledno je ipak dosljedno
H.M. Sorgh,Svirač načelo:sve što je u
lutnje, 17.st
realističnom slikarstvu bilo
zaobljeno,suvremeni autor
pretače u plohu.
J.Miró,Holandski interijer,1928.

7. Osobita inačica nadrealističkih slika
stvara biološki "moguće",ali neviđene
i nepostojeće oblike organičkoga
svijeta,neka malena čudovišta na
razini molekularnog svijeta,najčešće u
podvodnom svijetu kao na slikama
I.Tanguyja.
On i njemu srodni slikari skromni su i
umjereni preteče strašnih priviđenja
bioloških nemani,poglavito neprijateljski
raspoloženih spram ljudi,što će se
potkraj stoljeća pojaviti u brojnim
filmovima znanstvene fantastike,bilo na
zemlji bilo tijekom beskrajnih svemirskih
letova.

8. Salvador Dali
Salvador Domingo Felipe Jacinto Dalí i
Domènech rođen je 11. svibnja 1904. u
katalonskom mjestu Figuerasu.
Dalí je kao šestogodišnjak želio biti kuharica, uporno
inzistirajući na ženskom rodu imenice, a sa sedam
pak Napoleon. Nakon toga je upoznao slikarstvo i
naslikao svoju prvu sliku. Ubzo je krenuo u školu
crtanja.
U desetoj godini upoznao je impresioniste, a 1916.,
tijekom posjeta Cadaquésu s obitelji Pichota, otkriva
i modernu umjetnost. Dalí je 1920. napravio
impresionistički portret Ramona Pichota. Već
sljedeće godine, Dalíjev otac organizira izložbu u
njihovom domu, a 1918. Dalí upoznaje stvaralaštvo
"retušera", sljedbenika akademskog slikarstva XIX.
stoljeća. Svoju prvu izložbu, Dalí je imao u kazalištu u
Figuerasu (koje je danas Dalíjev muzej) 1919. godine.

9. Dali koji je bio visok 172 cm,poprilično je 1922. Dali polaže završne školske ispite, bez
privlačio pozornost svojim ekscentričnim teškoće, te pokušava nagovoriti svog oca da
izgledom.Imao je dugu kosu i zaliske, a ga pusti na studij umjetnosti u Madridu.
odijevao se u stilu engleskih esteta s kraja 19. Po dolasku u Madrid, uselio se u Studentski
st. noseći odijelo i karakteristične muške dom (Residencia de Estudiantes) i upisao je
dokoljenke. studij umjetnosti San Fernando.

10. Godine 1926. izbačen je s
Akademije zbog poticanja
studentskih demonstracija protiv
osrednjih slikara,kakvi su bili
Dalijevi profesori.
Ovo se zbilo malo prije njegovih
posljednjih ispita,koje je odbio
polagati jer je smatrao da nijedan
profesor nije dovoljno
kompetentan da ga ispita.
Nakon izbacivanja s Akademije,
Dali je želio u Pariz koji će ga na
kraju proslaviti,ali isti taj pokret
će upravo Dali učiniti poznatim i
karakterističnim.

11. U svojoj ranoj fazi stvaranja Dalí je bio inspirian apstraktnom
umjetnošću svojih sunarodnjaka Pabla Picassa i Joana Miróa, te je
eksperimentirao raznim avangardnim stilovima, uključujući i kubizam.
Nakon 1928. vratio se svom ranijem interesu u metafizičku umjetnost
talijanskih slikara Giorgia de Chiricoa i Carla Carràe. Velika zabrinutost
metafizičkih slikara sa evokativnom moći simbola sugestirala je
namjernu istragu slika snova prema principima Sigmunda Freuda, oca
psihoanalize. U svojoj ranoj fazi stvaranja Dalí je bio inspirian
apstraktnom umjetnošću svojih sunarodnjaka Pabla Picassa i Joana
Miróa, te je eksperimentirao raznim avangardnim stilovima, uključujući
i kubizam. Nakon 1928. vratio se svom ranijem interesu u metafizičku
umjetnost talijanskih slikara Giorgia de Chiricoa i Carla Carràe. Velika
zabrinutost metafizičkih slikara sa evokativnom moći simbola
sugestirala je namjernu istragu slika snova prema principima Sigmunda
Freuda, oca psihoanalize.
1929.dolazi do završetka faze posuđivanja stilova,te Dali počinje
razvijati svoj osobni prepoznatljivi stil koji se u početku odlikovao
mnoštvom seksualnih simbola na njegovim nadrealističkim
slikama.