19. century art

1. UMJETNOST 19. STOLJEĆA
19. stoljeće uz koje se vezuje pojam modernoga obilježava koegzistencija stilova –
impresionizam obilježava početak povijesnih avangardi, dok je 1. polovina 19. stoljeća vrijeme
klasicizma i realizma. U srednjoj se Europi javlja bidermajer (umjetnost građanskog društva koja
se bavi svijetom građanstva), a u Engleskoj i Francuskoj bidermajera nema jer se tu stvara
umjetnost vladajućih slojeva).
70-ih godina javljaju se HISTORICISTIČKI STILOVI (neobarok, neorenesansa,
neoklasicizam…). Milano, Pariz, Zagreb grade se u ovim stilovima – snažan razvoj gradova
posljedica je ukidanja kmetstva jer ljudi sa sela sada postaju radnici i dolaze u gradove.
2. polovinu 19. st. obilježava SLIKARSTVO AKADEMSKOG REALIZMA / SALONSKO
SLIKARSTVO koje pokazuje ukus društva sklonog narativnosti (literatura - Dostojevski, Zola,
Tolstoj - se ilustrira). Ovo slikarstvo realizira potrebu za vizualizacijom opisa i čini 99%
tadašnjeg slikarstva.
FRANCUSKA REVOLUCIJA (14. srpanj 1789 godine) za ideju ima «Fraternité, legalité,
liberté» i ona u vrijeme klasne podijeljenosti ističe mogućnost individualnog uspjeha - svi imaju
jednake šanse za uspjeh. Do Revolucije rokoko je izraz ukusa vladajuće klase. On je dvorska
umjetnost, umjetnost društva koje je svjesno svog propadanja.
ROMANTIZAM (do 1848. godine) posljednji je jedinstveni stil.
1

2. KLASICIZAM (1760.-1830.)
Klasicizam - (lat. classicus – uzoran, odličan) stilsko razdoblje u likovnim umjetnostima Europe,
negdje traje i do sredine 19. st. Nastaje prevladavanjem i negiranjem uznemirenih formi rokokoa
te programatskim traženjem mirnoće, harmoničnosti i ozbiljnosti izraza u duhu klasične antike.
Teoretske osnove za oživljavanje klasičnih ideala proizašle su iz duhovnog pokreta
prosvjetiteljstva kao izraz težnji progresivnih snaga 18. st.
Za razvoj klasicizma važna je:
1. likovna orijentacija umjetničkih kolonija u Rimu od 17. st. nadalje
2. paladijevska arhitektura 17. i 18. stoljeća u Engleskoj u kojoj se barok javio tek
mjestimično
PRETKLASICIZAM je prisutan u radovima Austrijanca, baroknog kipara R. Donnera (17. /18.
st.) čiji učenik A. F. Oeser taj izraz prenosi u Dresden, čime su pokrenute ideje J. Winckelmanna
i njemačkog klasicizma.
NEOPALADIJANIZAM je pokret koji je intenzivan početkom 18. st. u Engleskoj (R.B.
Burlington) i Veneciji (Scipione Maffei).
U Francuskoj je i u vrijeme baroka prisutna sklonost klasici (N. Poussin, arhitektura Louisa
XVI.), a sredinom 18. st., pred Francusku revoluciju, stvorene su okolnosti za razvoj klasicizma.
Arheološka iskapanja (Herculanum i Pompeji) pojačala su interes za antiku, te se otkrivene
spoznaje postavljaju u teoretski kontekst (Italija – G. B. Piranesi; Francuska – Ph. Caylus, J. L.
David, Ch. de Quincy; Njemačka - Winckelmann; Engleska – J. Stuart, N. Revett).
Slikarstvo:
- antičke teme, precizan crtež, plastičnost likova, jasna kompozicija i suzdržane boje
Skulptura:
- mirnoća stava, jednostavnost obrisa i modelacije
Arhitektura;
- antički ideali (jasnoća, monumentalnost i strogost raščlanjivanja) realiziraju se točnom
primjenom mjera za arhitektonske dijelove i njihove međuodnose. Koriste se antički
stupovi, profilacija i ornamenti
- vrtna arhitektura - pejzažni, engleski park dominira Europom
2

3. JACQUES LOUIS DAVID (1748. – 1825.)
Najznačajniji je predstavnik francuskog klasicizma. Uči kod rokoko slikara, a zatim odlazi u
Rim gdje se susreće sa rimskom umjetnošću (u Vatikanskim muzejima – Piccolominijeva zbirka ima
najveći fundus rimske republikanske umjetnosti). Tu nastaje Davidov «revolucionarni klasicizam».
David rasplinjenom rokoko crtežu i čulnosti suprotstavlja čvrstu kompoziciju građenu linijom,
a intimne genre prizore rokokoa zamjenjuje herojskim temama. Likove modelira statuarno, a
pozadina funkcionira kao zastor-teatar. U Rimu je među ostalom upoznao i Caravaggia i njegove
krupne likove i osvjetljenje.
Slikar je Revolucije (Jakobinska diktatura), a potom i Napoleonov dvorski slikar. Nakon
Napoleonova pada i restauracije Burbonaca David je osuđen na progonstvo (glasao je za smrt
Louisa XVI.) pa odlazi u Bruxelles gdje radi stilizirajuće portrete sa hladnim koloritom i
odmjerenim rasporedom likova (Tri dame iz Ganda).
Zakletva braće Horacija, 1784.
Ovo je prva je programatska slika u službi revolucionarnih ideja, izložena prvo u Rimu, a potom
u Parizu. Njen sadržaj nosi političku poruku - poziva na promjene, na oružje, baš kao što je na
slici otac sinovima dao oružje kojim će braniti Rim. Sve je inspirirano rimskim reljefima (žene
shrvane bolom slične su parkama sa antičkih reljefa).
Zbivanje je koncentrirano na prvi plan, dok je u drugom arhitektura (sve je zamračeno i
djeluje kao kazališna kulisa). David fiksira ono što je bitno – svjetlo je usmjereno na skulpturalno
oblikovane likove u prvom planu. Likovi su postavljenu u zlatni rez. Dominiraju chiaroscuro i
lokalne boje, hladne i suzdržane.
*** Ovom je slikom David postao rodonačelnik revolucionarnog slikarstva. Bio je
član Jakobinskog kluba, Konventa, i Jakobinski ministar kulture (diktatura
Jakobinaca = 1792.-94.).
Brut i Liktor, 1789.
Opet se javlja ugođaj pozornice, a svjetlo ističe volumen i skulpturalnost likova. Izrazi lica su
patetični – David želi da se poruka jasno shvati. Naime, Brutu su upravo javili za pogiblju njegova
sina.
***David sam kreira i namještaj i haljine, sve u empire stilu.
Mrtvi Marat, 1793.
Slika je nastala u vrijeme Jakobinaca, a posvećena je čovjeku koji je umro za Revoluciju.
Marat je inače umro u kadi gdje je provodio većinu života jer je patio od neke kožne bolesti.
David ga je u kadi i naslikao, kao mučenika, «mrtvog Krista Revolucije». 2/3 slike su u mraku, a
dominira Maratovo mrtvo tijelo. Slika je inspirirana Carravaggiovim «Polaganjem u grob».
3

4. Madame Recamier, 1800. (nedovršeno)
Madame Recamier je žena bankara u čijem se salonu za vrijeme Napoleon
okupljaju njegovi protivnici. David je imao problema zbog sudjelovanja u vladavini
Jakobinaca, no kasnije je postao Napoleonov dvorski slikar.
Prikazana je u odjeći i sa frizurom rimske patricijke, ispred nedefinirane maslinaste pozadine.
Empire ležaljaka još je jedan detalj koji lik prebacuje u estetiku rimske patricijske obitelji.
Portretom dominira hladna odmjerenost – ovo je idealiziran portret koji simbolizira novu
Francusku tj. vlast građanstva. Boja je podređena strogoj kompoziciji, a kanape je izrađen prema
Davidovom nacrtu i postao je novi modni trend.
Napoleon na St. Bernardu, 1800.
Radnja se odvija u Alpama, a Napoleon kreće u osvajanje Italije te rukom pokazuje smjer
kretanja. U Napoleonu živi duh velikih vođa, Hanibala koji je prešao Alpe i Cezara koji je prešao
Rubikon.
I ovo djelo karakteriziraju lokalne boje i nejasna pozadina, a označava i vraćanje kasno-
baroknoj temi - spoj uznemirenog konja i samouvjerenog vojskovođe. U ovim prikazima
uznemirenosti konja već nalazimo začetke romantičnog nemira.
Krunidba Napoleona
David je začetnik slika-reportaža na kojima se ističe preciznost u prikazivanju. Ovdje je
Napoleon prikazan poput rimskih imperatora, sa zlatnim lovorovim vijencem kruni svoju caricu.
Ovo je vrijeme promjene republikanskih ideala u projekciju carskog Rima.
***Akademski realizam 2. polovine 19. st. bazira se na Davidovom reportažnom
slikarstvu.
Dva autoportreta, 1790.
Sokratova smrt
Gospodin i gospođa Seriziat
Portret kneza Potockog
Portret arhitekta Desmasiona
4

5. Davidovi učenici
Oni nastavljaju klasicističko slikarstvo, no mijenjaju način upotrebe boje. U vrijeme
Napoleonova carstva klasicizam se obogaćuje dekorativnim elementima (pohodi u Egipat – s
vojskom idu i znanstvene ekspedicije) i nastaje novi EMPIRE STIL. Ovaj stil predstavlja spoj
antičke i egipatske dekorativne umjetnosti, a promjenu od klasicizma na empire utječe i prijenos
umjetnina iz Italije u Francusku, pa tako novi uzor postaje stil zrele renesanse, osobito Rafael i
njegov kolorit i sfumato.
ANTOINE JEAN GROS (1771.-1835.)
Glavni je predstavnik empire slikarstva, a nakon Davidova odlaska u Belgiju postaje njegov
nasljednik u Francuskoj. Zadužen je za slikanje Napoleonovih vojnih pohoda pa se nastavlja na
Davidovu ideju reportažnog slikarstva (izuzetna preciznost i prikazivanje detalja koji građanstvo
zanimaju). Često slika nekoliko faza iste bitke koje se u galerijama postavljaju jedna uz drugu.
Gros he prethodnik romantizma jer je u njegovim slikama-reportažama prisutna dramatičnost
(žive kretnje konja), a i kolorit mu je topao.
Odstupanja od Davidova učenja vide se u narativnosti, kolorizmu, nervoznijem crtežu i
otvorenoj formi, te u korištenju orijentalnih rekvizita.
Napoleon kod Arcole
Za razliku od Davida ovdje je prisutan topao kolorit koji podsjeća na barokno slikarstvo
(Velazquez i Rubens), boje međusobno interferiraju, forma je otvorena, barokna. Napoleonov
pogled izlazi iz slike, a odlučnost njegova stava ukazuje na njegovo izjednačavanje sa herojima
prošlosti. U očima se ipak vidi unutarnji nemir.
Bitka kod Eylaua, 1808.
Napoleon je ovdje porazio Nijemce i prikazan je sa svojim stožernicima, a u pozadini se vidi i
raspored trupa. Stvoren je kult smrti, žrtve i časti. Slika je prepuna detalja, pa Gros postaje
utemeljiteljem narativnog, opisnog slikarstva. U težnji za što realističnijim prikazom Gros koristi
tople, prirodne boje, a svjetlo fokusira na Napoleona.
Napoleon posjećuje gubavce u Jaffi, Palestina
Kult ličnosti izjednačen je s božanstvom, jer Napoleon poput Krista stavlja ruku na bolesnikovo
rame i ne boji mu se prići.
Madame Recamier (Strossmayerova galerija, Zagreb)
Prikazana je u zrelim godinama i ovdje je Davidov idealizam zamijenjen realizmom, dok su
Davidove hladne boje sada mjesto ustupile tonskom kolorističkom slikarstvu.
5

6. FRANCOIS PASCAL GERARD (1770.-1837.)
Jedan je od portretista Napoleonove obitelji i dvora – stvara reprezentativne portrete čitavih
figura. Njegove dopadljive forme pod utjecajem su Canovinih kipova, a upravo se na Gerardovom
izrazu bazira slatkasti, dopadljivi malograđanski klasicizam. Za razliku od Davida, on koristi
intimnije, dopadljivije oblikovanje – osnova bidermajera.
Madame Recamier, 1802.
Prikazana je na empire naslonjaču, a zastor u pozadini Davidov je element. Ipak, slika je
intimnija i dopadljivija od Davidove jer je Gerard oživio svijet dvorskog rokokoa (eroticizam –
bosa stopala i gola ramena…).
Amor i Psiha
Tema je antička, no njena putenost i slatkost zadovoljava ukus građanske aristokracije kasnog
carstva.
PIERRE PAUL PRUD'HON (1758.-1823.)
Boravio je u Italiji i inspiriran je talijanskom kasnom renesansom (Rafaelom, Leonardom i
Coreggiom). Čak ga i nazivaju «francuski Coreggio». Kolorit i pejzaž izražavaju dubinu prostora
(renesansi utjecaj), a sa rimskih fresaka preuzima čak i žive boje.
Carica Josephine, 1805.
Impostacija je u duhu kasne renesanse, a haljina je u empire stilu.
Portreti Napoleonovih generala
6

7. JEAN AUGUSTE DOMINIQUE INGRES (1780.-1864.)
Najznačajniji predstavnik francuskog klasicizma, otvara epohu snažnog naturalizma u
francuskoj umjetnosti. Davidov tip portreta Ingres pojačava i sintetizira. Od Davida se razlikuje
i u shvaćanju antike – Ingresa oduševljava helenski ideal, a ne antika kasnog Rima. Slika jako
pedantno i crtež razrađuje sve dok ne postigne savršenu čistoću forme.
Biografija:
Sa jedanaest je godina primljen na Akademiju u Tolouseu, a kasnije je Davidov učenik. Na Davidovoj slici
Madame Recamier slika kandelabar. Radi prema strogim klasicističkim načelima, a u Davidovoj se školi bori
protiv akademskih formula i klasicističke doktrine.
Na Academiji Swisse uči crtati prema živom modelu, a sa Grosom dijeli atelje, te Grosove orijentalne
rekvizite kasnije unosi u svoje slike.
1806.-20. kao stipendist boravi u Rimu te se udaljava od Davidove manire. Novi uzor pronalazi u Rafaelu i
grčkoj antici, a ne više rimskoj plastici koja je klasicistima uzor. Djela ovog razdoblja predstavljaju njegov
najveći domet, dok ih službeni pariški krugovi proglašavaju «gotičkim i bizarnim», te Ingres doživljava
neuspjeh.
Rimska faza (1806.-20.)=> slika najbolje historijske scene koji protivnici nazivaju «varijacijom crteža na
grčkim vazama» i započinje raditi aktove koji kasnije postaju kanonom slikanja. 1807.-10. skicira veći broj
djela koja tek kasnije radi.
Firentinski period (1820.-24.) => ovdje se susreće sa umjetnošću trecenta u quatrocenta, a uzdržava se
slikanjem portreta i kopira slike u muzejima.
1825. godine vraća se u Pariz gdje postaje članom Accademie de Beaox Arts, a zatim i njen direktor.
Otvara privatnu školu, radi najbolje kompozicije i doživljava uspjeh. Ipak, službena ga kritika još uvijek
napada.
Odlazi potom u Rim gdje preuzima direkcija Francuske akademije, te slika historijske, mitološke i
sakralne kompozicije, ali i portrete sa naglašenim individualizmom modela.
1855. godine na svjetskoj izložbi svojih 68 slika izlaže u posebnoj dvorani koju naziva «Salle Ingres» i
tu napokon doživljava potpun uspjeh.
Nakon sukoba sa Delacroixom o odnosu boje i crteža, postulatima slikarstva, principima
akademizma i romantizma, dolazi do izmirenja. Ingres postaje priznat umjetnik, a njegovi ga
učenici u odnosu na Davida proglašavaju revolucionarom i realistom. Protivnici mu zamjeraju
pedanteriju i nedostatak boje (površine između kontura, po njima, on ispunjava obojenjem, a ne
bojom). Kao odlučan faktor slike Ingres ističe sivu boju.
Imao je izuzetan dar za portretiranje jer je pronicavu izvlačio individualnost karaktera, a
njegovi aktovi pokazuju prikrivena romantičarska usmjerenja. U Turskoj kupelji koju je naslikao
sa 84 godine rezimira svoje slike akta.
Prema slikarskom temperamentu on je prethodnik romantizma, a borba između njega i
Delacroixa traje kroz čitavu 1. polovinu 19. st. Tek 1855. oni prestaju, a nakon D. smrti Ingres
hvali njegova djela.
Ingres je najveći majstor crteža 19. st., a inspiriraju ga crteži quatrocenta (Rafael, H. Holbein
ml.). Za njega je karakteristična izuzetna čistoća linije, rad olovkom, perom i sepijom. Crtežu
olovkom plastičnost daje bijelim skvašem.
7

8. ***Ingresov učenik je Th. Chassireau, a posredno je utjecao i na P. de Chavannesa, E. Degasa, H. T.
Lautreca, P. Gaugina, G. Seurata, M. Denisa, kubiste i konstruktiviste. Njegov životni vijek traje od starog
Fragonarda do mladog Maneta.
Madame Riviere
Naturalizam portreta, linije skladno obuhvaćaju oblike. Linija odvaja volumen od pozadine,
javlja se i blago sjenčanje. Pažnja je posvećena i slikanju odjeće.
***Naturalizam se vidi i na njegovim velikim kompozicijama (+ namještenost +
patetika).
Homerova apoteoza, 1827.
Nazvana je modernom Disputom jer je uzor očito Rafael. Oko Homera su okupljeni umjetnici i
pjesnici, među kojima su i Mozart, Rafael i Shakespeare.
*** Nakon povratka iz Rima Ingres postaje najveći protivnik romantizma i stalno
se sukobljava sa Delacroixom, no i po sadržaju i po izboru tema Ingres je blizak
romantizmu (historijske slike odlikuju se romantičarskom teatralnošću).
Kupačica Valpiçnon, 1808.
Pokazuje romantičarski interes za Orijent. Tijelo je u formi slova S, zastor je okomica. Ovo je
čisti volumen oslobođen detalja.
Edip i Sfinga, 1808.
Edipova je poza preuzeta sa grčkih vaza. Crtež opisuje lik, a sjenčanjem se stvara volumen
(tonsko sjenčanje).
Turska kupelj
U medaljonima, oblici prate kružnicu. Forme aktova su različite, prenesena je kupačica
Valpinçon. Dataljizacija je karakteristična za ukus malograđanštine, a u pozadini se vidi i pejzaž
(idealan grad, pastoralne scene u kojima su pastiri prikazani kao sretni ljudi, gomila i detalje
prirode…)
Ingres nije bio samo izuzetan crtač već i slikar tona. Znalački koristi liniju, čistu i jednostavnu crtačku
tehniku. Radi prema načelu: «Nema velikog crtača koji ne bi našao točnu boju koja odgovara njegovu
crtežu». Jednostavnosti kompozicije odgovara uravnoteženost boje. Dakle, crtež određuje njegove slike, a
boje i detalji su realistični. Teži jednostavnom izrazu – crtež je temelj, a boja služi za obojenje.
Nepotrebne detalje izbjegava, lik čvrsto impostira u prostor.
Ingresovo je slikarstvo postalo uzor negativnom trendu – akademskom realizmu.
8

9. Njemački klasicistički slikari
ASMUS JACOB CARSTENS (1754. – 1798.)
Njemački slikar danskog podrijetla, profesor na Akademiji u Berlinu. Od 1792. godine živi u
Rimu gdje pod utjecajem teoretičara L. Fernowa studira antiku i stvara likovni izraz koji u
njemačkom slikarstvo označava početak klasicizma. Uz antiku, ugleda se i na Michelangela i G.
Romana, a posebnu pažnju posvećuje egzaktnosti crteža. Prerano je preminuo.
Motive iz antičke mitologije i legendi (Helena u Troji, Argonauti) radi na velikim kartonima, uz
suzdržanu primjenu boja.
Obrađuje i alegorijske motive i teme iz književnosti (Dante, Shakespeare…), te utječe na
stvaranje kiparskog klasicizma D. Thorvaldsena.
Autoportret
Kreda u boji; sa čistih obrisnih crteža preuzetih sa grčkih vaza usmjerava se na Michelangela i
Rafaela.
CHRISTIAN GOTLIEB SCHICK (1775.- 1812.)
Uči prvo u Stuttgartu, a potom u Parizu kod Davida. 1802.-12. boravi u Rimu gdje radi
portrete, mitološke i biblijske teme prema shemama klasicizma, no obogaćuje ih romantičarskom
osjećajnošću.
David pred Saulom, Bakho i Arijadna, Portret gospođe von Cotta…
9

10. JOSEPH ANTON KOCH (1768.-1839.)
Začetnik je njemačkog klasicizma na području herojskog pejzaža. Uči u Njemačkoj, a od 1795.
godine je u Rimu. Tu surađuje sa klasicistima Thorvaldsenom i Carstensom pod čijim utjecajem
slika figuralne kompozicije.
1803. godine prelazi na slikanje uljem i po uzoru na C. Lorrainea i N. Poussina radi tzv. herojske
pejzaže (slobodne kompozicije sa patetično interpretiranim elementima stvarnosti. Figure u
pejzažu često imaju karakter štafaže i često ih rade drugi slikari.
Freske, Villa Massima ad Laterano, Rim
Prikazane su teme iz Dantea.
Herojski pejzaž s dugom
Motiv Alpa; klasicističko raščlanjuje pod Poussinovim utjecajem, sok štafažu i motive
arhitekture Koch sam komponira.
WILHELM VON KOBEL
Od oca je preuzeo interes za nizozemske slikare 17. st. i njihovo tretiranje svjetla. Odlikuje
se klasicizmom u strogosti kompozicije, te statičnoj arhitekturi slike.
Lovac na planinskom pašnjaku, 1828.
Pejzaž je klasicistički, no približava se objektivnosti bidermajerskog realizma.
10

11. Skulptura klasicizma
BERTEL THORVALDSEN (1768. – 1844.)
Jedan je od glavnih predstavnika kasnog formalističkog klasicizma u skulpturi. Zarana stupa na
tečaj crtanja na Akademiji u Kopenhagenu, a radovi u shemama akademizma (Protjerivanje
Heliodora iz hrama, Prijam kod Alila i Ozdravljenje uzetoga) donose mu 1797. zlatnu medalju i
stipendiju za boravak u Rimu.
I. faza
Kopira herojsko-patetične crteže svog suučenika na Akademiji A. J. Carstensa. Crta antička
skulpturalna djela. (Bakho i Arijadna, 1799.) 1802. godine modelira u sadri figuru Jazona, a
kasnije je kleše u mramoru za engleskog bankara Hopea. Narudžbe su mu sve brojnije, pa za
groficu Voroncov izrađuje portretna poprsja i pet mramornih figura (Amor i Psiha, Bakho,
Apolon, Ganimed sa orlom, Venus Vicrtix) pri čemu se oslanja na antičke forme.
Otmica Briseide prvo je djelo u stilu klasičnih bareljefa (suprotno renesansnim i baroknim
reljefima sa iluzionističkim pozadinama ova je figura na čistoj plohi).
Krštenje Kristovo - sakralna tema interpretirana je u antičkoj koncepciji.
1808. godine postaje članom Akademije sv. Luke i otvara radionicu. Među njegovim pomoćnicima ističe
se P. TENERANI. U radionici se sve skulpture izvode u više primjeraka, a Thorvaldsen sam rijetko kleše
mramor - to rade njegovi pomoćnici, po njegovim modelima.
Ističu se djela: Adonis (1808. u potpuno grčkoj inspiraciji), Autoportret (1810), medaljoni s
likovima mitoloških božanstava (za dvorac Christiansborg u Kopenhagenu), Mars a Amorom koji
mu nosi plašt, plastike za nadgrobne spomenike u Italiji, Njemačkoj i Poljskoj.
Ulazak Aleksandra Velikog u Babilon
Aludira na Napoleonov posjet, a sve je u formi friza dugačkog 50 metara namijenjenog palači
Kvirinal koja je bila spominjana kao moguća Napoleonova rezidencija u Rimu. Ipak, nakon
Napoleonova pada friz je postavljen na vili Sommariva na Jezeru Como. Thorvaldsen se ovom
formom nadovezuje na friz Partenona.
Nada, 1818.
Na ovom kipu Thorvaldsen sporadično koristi lapidarne i arhaizirane forme.
Njegov je ideal ljepota nagog tijela, u Praksitelovom duhu. Izrađuje mitološke likove - Amorov
trijumf, Merkur, Bakhanatkinja, Tri gracije…
11

12. Umirući lav, 1818.
Prema ovoj skulpturi u blizini Luzerna u pećini je isklesan golemi spomenik švicarskim
gardistima palim pri obrani Louisa XVI.
1819. godine Thorvaldsen se vraća u domovinu i u Kopenhagenu radi portrete članova
kraljevske obitelji. Pozvan je i u Varšavu gdje 1830. godine radi Kopernikov spomenik, te
konjanički spomenik kneza J. A. Poniatowskog koji je u kompoziciji i kostimu replika kipa Marka
Antonija na Kapitoliju u Rimu (dovršen 1830., a u Varšavi postavljen tek 1923. godine).
1820. godine Torvaldsen se vraća u Rim. Tu za Marijinu crkvu sam radi kipove Krista i Pavla, a
za ostale apostole samo modele.
Nadgrobni spomenik Pape Pia VI (bazilika sv. Petra, 1831.) pripada tipu nadgrobnih
spomenika papa što ga je utvrdio G. L. Bernini.
Za München radi konjanički spomenik bavarskog kneza izbornika Maksimilijana I (1839.) na
kojem se vide romantičarske sklonosti - knez je u nošnji iz vremena 30-ogodišnjeg rata, a ima
izražene karakteristike fizionomije.
1828.-38. posljednje je desetljeće rimskog boravka. U tom periodu Thorvaldsen radi reljefe
za nadgrobne spomenike u Italiji i Poljskoj, te javne spomenike - Lord Byron (1831., Cambridge),
Guttenberg (1837, Mainz), F. Schiller (1839, Stuttgart), Konradin Hohenstanford (za njegovu
grobnicu u Napulju, S. Maria del Carmine). Za ove skulpture radi modele a njegovi ih pomoćnici (H.
V. BISSEN) klešu u mramoru.
Sa danskom vladom pregovara o gradnji muzeja za svoja djela, te se 1838. godine vraća u
domovinu gdje na imanju Nysö radi do kraja života. Tu nastaju: Autoportret s likom Nade,
reljefi sa simboličnim i alegorijskim temama, lik Herkula, pročelje dvorca Christiansborg…
1848. dovršen je Thordvalsenov muzej u Kopenhagenu u kojem je smješteno 120 njegovih
skulptura u mramoru, brojne skice u sadri, arhiv sa dokumentacijom, odljevi i crteži, a u dvorištu
se nalazi umjetnikova grobnica.
Posredstvom Carstensa i Kocha Thorvaldsen usvaja Winckelmannove teze o primatu estetskog
ideala klasične grčke skulpture, a djeluje paralelno s Canovom. Međutim, dok se u Canovinim
djelima još očituje senzualnost i razigranost rokokoa, Thorvaldsen je hladno usmjeren na
arheološko-muzejske uzore, te prirodu uopće ne studira. Odriče se dramatičnosti, teži skladu i
ljepoti koji postaju sami sebi svrhom. u tom svom načinu, virtuoznost dosiže u likovima žena i
mladića. Antička božanstva nisu bića već brižljivo izglačani mramori, kršćanski sveci su
"pokršteni grčki bogovi".
Thorvaldsen utječe na generacije kipara koji se ugledaju na njegovu virtuoznost tretiranja
forme, jednostavnost kompozicije i čistoću kontura (naročito u reljefima).
12

13. ANTONIO CANOVA (1757.-1822.)
Školovao se u djedovoj klesarskoj radionici, a zatim u Veneciji gdje počinje samostalno raditi
1773. godine. Kao priznat umjetnik 1779. dolazi u Rim koji postaje centar njegove djelatnosti.
***U fazi raspadanja feudalnog apsolutizma u 2. polovini 18. stoljeća u umjetnosti se javlja težnja za
smirenom formom, harmoničnim oblicima, preobrazbom izraza prema uzorima antike - klasicizmu. Canova je
u ovom trenutku umjetnik koji vješto barata tehnikom i naslućuje nove kompozicijske mogućnosti
umjetničkog stvaranja. Romantični duh mitoloških motiva, formalni tragični pathos nadgrobnih spomenika i
idealizirane žive figure odraz su vremena kad se vladajući sloj, nakon Francuske revolucije, pokušava vratiti
na tron carske veličine.
Canova u vrijeme empira radi za Napoleona i dvor te određuje glavni ton skulpture klasicizma.
Samo se formalno vodi za antičkim uzorima, tehnički savršeno modelira ljudsko tijelo,
harmonizira pokrete, uljepšava forme - sva ova virtuoznost prisutna je u tendenciji za
dopadljivošću. Manji broj djela nastalih u kontaktu sa modelom (portretna poprsja) ukazuju na
njegovu sposobnost realističnog rješavanja skulpturalnih zadataka.
Prema Canovinom nacrtu nastao je i Tempio di Canova u Possagnu kod Bassana u kojem je
umjetnik i pokopan (rotunda sa dorskim pronaosom, inspirirana Panteonom u Rimu)
Canova stvara likove heroja i genija da bi u njima utjelovio apsolutnu ideju - Paolina Borghese
kao Venera, G. Washington kao rimski vojskovođa, Napoleon I. kao golemi nagi lik cara. Herojski
element i nježna plemenitost ženskih likova zbog baroknih reminiscencija prelaze u sladunjavost.
Canova je utjecao na Prud'hona.
Djela:
- Nadgrobni spomenik pape Klementa XIII (SS. Apostoli, Rim i S. Petar, Rim)
- Napoleon I (Milano, Brera)
- Amor i Psiha (Rim, Lenjingrad)
- Paolina Borghese kao Venera (Rim, Galleria Borghese)
- Tri gracije (tri varijante)
- Portret generala Josipa Vrkljana (Zagreb, povijesni muzej
- Radovi oblikovani u sadri čuvaju se u gipsoteci Canove u Passanu.
Paolina Borghese kao Venera, 1808.
Napoleonova sestra; idealizirana figura je preteča Ingresove Odaliske. Koncipirana je kao puni
reljef, za promatranje s prednje i stražnje strane.
Grobnica Marije Kristine, Beč, augustinska crkva, 1798.-1805.
Nova koncepcija grobnice - lik pokojne grofice samo je u medaljonu nad natpisom. Pune
skulpture su klasicistički likovi (tri faze ljudskog života) prikazani u idealnoj sahrani kao povorka
koja ulazi u grobnicu-piramidu. Canova koristi prividnu, lažnu arhitekturu: piramida je lažna
fasada sagrađena uz zid crkve (negativnost Canovina rada).
13

14. JEAN ANTOINE HOUDON (1741.-1828.)
Rano je počeo raditi skulpture u atelijeru J. B. Pegallea, a 1764. godine dobio je Prix de Rome, pa u Rimu
boravi do 1768.
Rimski boravak (1764.-68.) vrijeme je Houdonove najjače djelatnosti. Zanima ga anatomija više nego
kiparska djela antike. Naime, studira u dvorani za sekcije francuske bolnice u Rimu. Njegova Studija
čovjeka oguljene kože (1767.) postaje anatomski model na umjetničkim školama.
Na Houdona utječu Michelangelovi radovi, a povratkom u Francusku postaje član Akademije. Putuje
Njemačkom, radi portrete na dvoru Sachen-Coburg-Gotha. U Francuskoj radi nadgrobne spomenike i
portrete, a u Rusiji, gdje je bio veoma cijenjen, njegove radove naručuje Katarina II. i rusko plemstvo.
1785. godine odlazi u Ameriku gdje radi portret G. Washingtona. U vrijeme revolucije radi portrete
njenih vođa, a jednako radi i u vrijeme Carstva, te Restauracije.
Stvaralačkom snagom Houdon je nadilazio svoje suvremenike. On uzor nalazi u radovima J.
GOUJONA i jednostavnosti francuske renesanse. U portretima pronicavo i psihološki analizira
model.
Proživio je razdoblje od rokokoa do klasicizma, kronološki prati zbivanja od pada aristokracije
do pokušaja stvaranja nove elite, ali nikada nije odstupio od osobnog izraza koji se odlikuje
čistoćom i prirodnošću. Od 1773. godine redovito izlaže na Salonu. Načelo njegova rada je: "Draž
kiparstva je u tome da se sačuva istinitost oblika…"
Većinu skulptura radi u prirodnoj veličini, a ponekad uzima i odljeve lica osoba koje portretira
(uzeo je odljev Voltaireovih ruku za njegov sjedeći kip).
Voltaire, 1781.
Ova psihološka studija Voltairea je ujedno i njegov najbolji rad - prikazuje ga kao filozofa koji
sjedi. Ističe skeptički duh modela, a klasičnom draperijom ističe njegovu sličnost s antičkim
filozofima.
George Washington, 1788.-92., Senat, Richmond, Virginia
Napravio je dvije verzije, jedna je u suvremenoj, a druga u klasičnoj odjeći. Lik je postavljen u
klasičnu pozu sa viktorskim snopom prutova.
Djela:
- Poprsje Katarine II (Ermitraž, Lenjingrad)
- Diderot (Versailles)
- Voltaire - sjedeća figura (Pariz, Comedie Francaise - replika u Ermitražu)
- Louis XVI (Versailles)
- G. Washington (terakota - Louvre, bronca - Richmond, USA)
- Napoleon (terakota - Dijon)
- Voltaire - stojeća figura (Pariz, Pantheon)
14

15. Arhitektura klasicizma
Prekida se rokoko tradicija - u vrijeme Louisa XVI arhitektura gubi funkcionalnost, ističu se
dekorativni motivi kineske i japanske umjetnosti, te roccaile ukras - a nakon francuske revolucije
nastupa jednostavnost i ozbiljnost klasicizma. Po uzoru na antiku arhitektura ima naglašeno
pročelje (trokutni zabat) i reprezentativno stepenište.
Za Napoleonove vlasti grade se slavoluci postavljeni na trgove - Arc de Triomphe de Etoile,
Arc de Triomphe du Carrousel - po uzoru na rimsku umjetnost.
Nadalje, rade se i spomenici s postoljem, antičkim kaneliranim stupom, te kipom na vrhu
(Nelsonov spomenik, Trafalgar Square, London).
Arhitektura je utilitarne namjene (nema svečane funkcije), a stambene kuće imaju trokutasti
zabat sa polustupovima i rustiku u prizemlju. Sakralne građevine nalik su antičkim hramovima.
Čistoća i funkcionalnost ove arhitekture otvorila je put modernoj arhitekturi, a neki projekti
(C. N. Ledoux - kuća direktora Le Louea, L. e. Boulle - Mrtvačka kapela) nisu izvedeni zbog svoje
"premodernosti".
C. N. LEDOUX > Kuća direktora le Louea, 1775.
Kuća na slapu slična Wrightovoj organičkoj arhitekturi. Geometrijske je forme - cilindar kroz
koji protječe voda.
L. E. BOULLEE > Mrtvačka kapela (Pariz, Bibl. Nationale)
Ulaz je udubina u trokutu, a jedini su ukras nisko postavljeni prozori.
A. BROGNIART > Nacrt za parišku burzu, 1808.
Slična je hramu. Stepenište je postavljeno uzduž cijele fasade, a u ovoj se tipologiji grade
muzeji i parlamenti (Američki kongres, Capitol Hill). U skladu sa stupovima ispred, pročelje je
rastvoreno nizom polukružnih otvora, a gornji vijenci i krov nemaju ukrasa.
R. DELAUNY > Crkva Madelaine, Pariz
Sagrađena je nakon Napoleonova konkordata s Papom, a Napoleon je želio stvoriti novu religiju.
Teži se skromnosti - cela, transept, zabat s reljefom…
PERCIER & FONTAINE > Arc du Carrousel, 1806./08.
Uzor je slavoluk Septimija Severa u Rimu. Nad lukovima su postavljeni reljefi, a u srednjem je
dijelu natpis. Na vrhu slavoluka nalaze se kipovi - četveropreg s imperatorom (dokaz Napoleonove
težnje da Francuska predstavlja obnovljeni Rim).
J. F. T. CHALGRIN > Arc de l'Etoile, 1806/36.
Razlikuje se od rimskih uzora - nema uobičajene stupove čime se ističe masivnost kamenog
bloka. Čiste plohe, a dva reljefa (F. RUDE: Marseljeza) dodana su u romantizmu. Iznad su reljefi
antičkog karaktera, a kasnije je isred smješten grob Neznanog junaka.
15

16. STÜLER > Kovnica (Berlin, 1868/71, porušena)
Spoj klasične antičke umjetnosti (friz koji imitira antički reljef) i renesanse (biforni otvori)
SPETH > kaznionica za žene, Würzburg, 1809/10.
Ističe se rustika u prizemlju, a iznad je ploha bez ukrasa.
C. H. LANGHANS > Brandenburška vrata, Berlin, 1789.
Najznačajniji su primjer njemačke klasicističke arhitekture. Imitira se ideja hrama - dorski
stupovi, vijenac triglifa i metopa, iznad kvadriga Gottfrieda SCHADOWA, a sa strana dvije
stražarnice.
F. GILLY > nacrt za spomenik Friedricha Velikoga, 1796.
Očita je sličnost s egipatskom arhitekturom - dorski peripter, a sa strana 4 crna obeliska.
Spaja antičke i egipatske uzore - Gillyjev sintetički duh odgovara postpomernoj umjetnosti.
K. F. SCHINKEL > Altes Museum, Berlin
Jonski stupovi, reprezentativno stepenište pred pročeljem - ovo je postao obrazac za gradnju
muzeja (British Museum). Fasada je dekorirana u duhu antike.
J. M. GANDY > Projekt crkava, London
Trobrodna crkva s narteksom u različitim stilovima - iz ovih ideja nastaju retro-stilovi
romantizma.
J. SOANE > Projekt banke, London
Ideja Panteona - plitka kupolasa lanternom. Jedini ukras je friz pod kupolom.
HANSEN > Crkva, Kopenhagen, Danska
Antički uzori - kolonada stupova, kasetirani svod, oltar sa trokutnim zabatom…
THORVALDENSOV MUZEJ, Kopenhagen, 1839.-48.
Uzor je egipatska umjetnost - upotreba tamnog granita i bijelog kamena; okomice se šire
prema dolje, a ima i reljefa.
16

17. Francuska klasicistička arhitektura
CLAUDE NICOLAS LEDOUX (1736.-1806.)
Blondelov je učenik, arhitekt Louisa XVI. i član Akademie Royale. Gradi plemićke rezidencije u
Parizu i Versaillesu (Hotel Mm. Du Barry).
Inspiriran je Palladijevim djelima, unosi smirenost klasicizma i izbacuje suvišne ukrase.
Kazalište, Besancon, 1778.-84.
Unosi nove principe u strukturi gledališta - redove galerija postavljenih jedne iznad drugih
zamjenjuje sjedalima fiksiranima u blago nagnut pod.
Urbanistički i izvedbeni plan novog grada, 1773.-75.
Grad sa radijalno postavljenim prometnicama, logičnim rasporedom javnih i komunalnih
objekata. Međutim, plan nije izveden. Ipak, ovakve su ideje realizirane u arhitekturi 20. stoljeća.
Mitnice na ulazu u Pariz
Sačuvane su samo četiri. Građene u formi paviljona - htio im je dati monumentalnost atenskih
Propileja.
Kuća direktora Le Louea, 1775. skica
U vremenu Revolucije; reducira sve na geometrijske i stereometrijske oblike i stvara tip
gradnje u obliku kocke - tendencija vraćanja izvornome.
LOUIS ETTIENE BOULLEE (1728.-1799.)
Rokokou suprotstavlja klasicističke ideje o potrebi usvajanja antičkog rimskog graditeljstva. U
Parizu gradi plemićke kuće (Hotel de Monville), te dvorce u pokrajini. Kao i Ledoux, radi po
principu geometrizacije, a njih su dvojica utjecali na Gillyja, pionira njemačkog klasicizma.
ALEXANDRE THEODORE BROGNIART (1739.-1813.)
Učenik je Boulleea, a po planovima A. Gabriela dovršava Ecole Militaire.
Kapucinski samostan, Pariz (danas licej i crkva St. Louis d'Antin)
Ravno, gotovo golo pročelje…ima dorske stupove u klaustru i kapelu.
Pariška burza, 1808.
Glavni je njegov rad, više dekorativan nego funkcionalan (64 korintska stupa). Red stupova
poput periptera okružuje zgradu kvadratnog tlocrta. Romantični klasicizam - unutrašnji prostor
sa stepeništem ukazuje na povezanost s arhitekturom Louisa XVI.
17

18. JEAN FRANCOIS THERESE CHALGRIN (1739.-1811.)
Sljedbenik Palladijeva klasicističkog načina; primjenjuje elemente antičke arhitekture. Piše i
teoretske rasprave o arhitekturi.
U Parizu gradi palače, crkvu St. Phillipe- du-Roule, sjeverni toranj crkve St. Sulpice, izvršio
je pregradnju na palači Luxembourg, te unutrašnjosti kazališta Odeon.
Arc de Triomphe d'Etoile, 1808.
Dovršio ga je Blonet 1837. godine.
ROBERT DELAUNY
Nacrt za crkvu Madeline, 1809.
Podignuta kao Hram Slave, građevina je 1816. godine pretvorena u kršćansku crkvu. Ona je
primjer "državnog klasicizma" Napoleona I. koji je građevine dao oblikovati prema rimskim
spomenicima. Naime, smatrao se nasljednikom rimskih careva.
Napoleonovi objekti:
1. stup na trgu Vendome (uzor - Trajanov stup)
2. Arc du Crrousel (Percier & Fontaine)
3. Arc du Etoile (Chalgrin)
4. Crkva Madeline (Delauny)
18

19. Njemačka klasicistička arhitektura
CARL GOTTHARD LANGHANS (1732.-1808.)
Brandenburška vrata, Berlin, 1789.
Uzor za ova vrata bili su rekonstruirani Propileji u Ateni koje je Langhans poznavao preko
bakropisa.
Šest dorskih stupova postavljeno je na bazu (ovo se protivi klasicističkom kanonu) spojeni
zidovima nose atiku na čijem je srednjem dijelu postavljena kvadriga GOTTFRIEDA
SCHADOWA. Niše stražarnice se oslanjaju na vrata. (*** izveden je i vijenac triglifa i metopa).
Ostala djela:
- palača Hatzfeld, Wroclaw
- kazalište Zwinger, Wroclaw
- Belvedere i dvorsko kazalište, Charlottenburg
- staro kazalište, Berlin
FRIEDRICH GILLY (1772. -1800.)
Pionir njemačkog klasicizma donio je u svoju zemlju francuske utjecaje. Naime, pristaša
klasicizma postaje na studijskim putovanjima po Engleskoj i Francuskoj, pa taj način građenja
donosi i u Njemačku gdje utječe na svog učenika K. F. SCHINKELA, glavnog predstavnika
njemačkog klasicizma. Ujedno je i osnivač moderne gradnje kazališta (crtei Marienburga…)
Nacrt za spomenik Friedricha Velikog, Leipzig, 1796.
Dorski peripter zamišljen usred leipziškog trga…slično francuskoj arhitekturi u vrijeme
Revolucije.
LEO VON KLENZE (1784.-1864.)
Studira na politehnici u Parizu, a 1808. godine postaje arhitekt vestfalskog kralja Jeromea
Bonapartea. Od 1815. godine u službi je kralja Ludwiga I.
Nakon putovanja u Grčku i Italiju postaje pobornik primjene antičke arhitekture, procjenjuje
srednjovjekovnu i renesansnu arhitekturu i prilagođava se željama naručitelja. Aktivnost mu
opada u vrijeme historicističkih stilova.
U Münchenu izvodi veliki broj građevnih i urbanističkih projekata (dosta je objekata stradalo):
- Ludwingstrasse pseudo-antička
- Königsplatz obilježja
- Kraljevska rezidencija - po uzoru na Palazzo Pitti
19

20. - Dvorska crkva - u bizantskom stilu
- Ministarstvo rata
- Stara pinakoteka
- Propileji
- Rummenhale - jonske kolonade u formi potkove
Ermitraž, Petrograd, 1840.-50
Walhalla, kod Regensburga
Uzor nalazi u grčkoj arhitekturi - panteon u formi dorskog hrama, svečana dvorana sa jonskim
reminiscencijama. Ovo je tip spomenika u čast predaka.
Ludwigstrasse, München
Nastala je po narudžbi Ludwiga I za kojeg je Klenze sagradio oko 30 građevina. Uzore
pronalazi u formama talijanske renesanse, a sama se ulica završava Vratima pobjede.
20

21. KARL FRIEDRICH SCHINKEL (1781.-1841.)
Graditelj, slikar, grafičar, scenograf… Uči u Berlinu u radionici francuskih graditelja D. i F.
Gillya koji svojim klasičnim koncepcijama utječu na njegov razvoj. Boravio je u Italiji i Parizu.
U ranijoj fazi se samouk bavi slikarstvom slikajući romantične pejzaže dekorativne namjene,
te se bavi litografijom (motivi Berlina).
Od 1816. do 1832. godine radi scenografske skice za berlinska kazališta (drame Goethea,
Schillera, Hoffmana, Mozartove opere…) i tu iluzionizam scene rješava primjenom perspektive.
Dekoracije za operu
Vođen Gillyjevim interesom za srednji vijek, Schinkel za operu Undine koristi oblike
monumentalne gotike, dok za Čarobnu frulu koristi klasicistički jasne dekoracije, slikane hladnim
bojama.
1810. godine započinje intenzivnu graditeljsku djelatnost u Berlinu. U ranoj fazi orijentiran je
prema klasicizmu - strogim, jednostavnim formama i elementima antičke grčke arhitekture. On
teži spojiti ljepotu objekta i njegovu namjenu. U zreloj fazi skloniji je firentinskoj visokoj
renesansi.
Svestranošću - bavi se urbanizmom, konzervatorskim radom, radi osnove za proizvode
umjetničkog obrta - dominira u njemačkoj klasicističkoj arhitekturi. Njegov se muzej (Schinkel
Museum) nalazi se u sastavu Nacionalne Galerije u Berlinu.
Berlin:
Dramsko kazalište (izgorjelo 1945.)
Altes Museum, 1824./25.
Pravokutna građevina otvara se predvorjem - pročeljem što ga nosi 18 jonskih stupova. U
unutrašnjosti je prostor s kupolom sličan rimskom Panteonu. Schinkel je izgradio i reprezentativo
stepenište.
Muzička akademija
Akademija arhitekture, 1832.-35.
Kvadratična građevina orijentirana je oko pravokutnog unutarnjeg dvorišta, a na pročelju sz
zidani stupci spojeni željeznim kotvama. Između njih su uvučeni zidovi.
*** Schinkel je u Berlinu izgradio brojne crkve (prigradnja katedrale, palače i stambene
zgrade.
Kasino, Postdam, Charlottenhoff
21

22. Nerealizirani projekti:
- Kraljevska palača na Akropoli, Atena (Nat. Gal., Berlin)
- Ljetna rezidencija ruskog cara na Krimu
Engleska klasicistička arhitektura
JOHN SOANE (1753.-1837.)
Uči u Londonu, a usavršava se u Italiji. Oduševljen antičkom arhitekturom postaje pobornik
klasicističkih ideja. ***u Italiji susreće teoretičara Piranesija.
Soanova težnja ka jednostavnim formama istovremena je njegovim suvremenicima u Francuskoj
i Njemačkoj. On je vodeći engleski arhitekt 1. polovine 19. stoljeća (uz NASHA). Ipak, njegovi
kasniji projekti dijelom potječu od ideja njegova učenika GANDYA.
U Londonu projektira objekte javne namjene od kojih su mnogi porušeni.
Palača engleske banke, 1778. - rotunda stroge klasicističke forme
Chelsea Hospital
Dulwich Gallery
Soane je od 1806. godine profesor arhitekture na Royal Academy. Njegova zbirka umjetnina
(Soane Museum) smještena je u zgradu izgrađenu po njegovim nacrtima.
22

23. ROMANTIZAM (1820.-1850.)
Za vrijeme Napoleonove vlasti stvoren je građanski zakonik (Deklaracija o pravima čovjeka i
građanina - jednakost ljudi pred zakonom, sloboda tiska… Romantizam se javlja u književnosti,
glazbi, osobito u slikarstvu, a označava prekid tradicije jedinstvenog stila. Umjetnost se
individualizira, svaki umjetnik samostalno rješava probleme izraza. Od romantizma nadalje nema
više stilova - samo mode koje kratko traju.
Romantizam nije stil već POKRET (po nazorima na svijet). Traje do 1850. godine, a negdje i
duže (u zemljama srednje Europe - u Hrvatskoj do kraja vladavine Huena Hedervarija; u Češkoj,
Poljskoj i Njemačkoj do ujedinjenja pod Bismarckom 1870). Nacionalni romantizam je izraz
političke volje za ujedinjenjem!!!
Nasljednik Davidove škole Antoine Gros stvara pristup koji je drugačiji od pristupa njegova
učitelja - naglašeni kolorizam, dinamizam prikazivanja, naglašen pokretački, a ne patetičan zanos.
Grosovi učenici gericault i Delacroix rodonačelnici su francuskog romantizma.
*** Davidove slike primjer su političkog slikarstva u 19. stoljeću - koristi klasičan, tradicionalan jezik da
bi bio pristupačan masama, no ne donosi novinu.
Val revolucija 1848. godine označava nezadovoljstvo stanjem u državi.
Francusko slikarstvo
THEODORE GERICAULT
Rodonačelnik romantizma, u francusko slikarstvo unosi nemir (ili u sadržaju ili u realizaciji)
osobito u motivu uznemirenosti konja. Inspiriran stvarnim brodolomom francuske regate radi
programatsku sliku romantizma Meduzu koja predstavlja stvarnu sliku tadašnjega svijeta
uznemirenog i nesigurnog.
***Sačuvano je osam ili devet uljanih skica dužine 2 metra, a za ovu je sliku izradio niz studija
utopljenika i luđaka. Inače, brodolom se dogodio uz obale Afrike, a od 140 ljudi nakon 4 mjeseca lutanja
spasilo se samo 10.
U Gericaultov opus spadaju teme konjanika (trke), duševni bolesnici (10 portreta po narudžbi
upravitelja duševne bolnice)…
Za boravka u Engleskoj upoznaje englesko pejzažno slikarstvo (priroda kao anatomna tema,
slikana na otvorenom…). U Italiji boravi godinu dana i tamo se oduševljava Michelangelovim i
Carravaggiovim slikama.
U svom slikarstvu spaja:
- Michelangelovo izražavanje misli kroz pokrete tijela
- Carravaggiovo dramatično osvjetljenje i naturalizam tijela
- Slikanje prirode preuzeto od engleskih pejzažista
- Grosov kolorizam
23

24. Opsjednut je konjima - nakon pada s konja ostao je nepomičan. Umro je u 31. godini života i
tako na vlastitom primjeru pokazao ideal romantičara - rana smrt (Byron, Ljermontov).
Časnik konjaničke garde, 1812.
Rani rad iz vremena Napoleona. Koristi Grosov kolorit iako topliji. Studira Rubensa od kojeg
preuzima shvaćanje da se forma najbolje izražava bojom (ovakvo tretiranje i korištenje lazurnih
boja Rubens je prihvatio od Venecijanaca). David koristi boje lokalnog karaktera i liniju, te
chiaroscuro što rezultira hladnoćom i patetikom. Kod Gericaulta postoji dramatičnost (čovjek i
životinja čine jedno biće animalne snage), te dominacija boje nad oblicima - boja stvara
atmosferu slike.
Elementi moderniteta - dramatični motivi u 2. planu prikazani bez pretjeranog dotjerivanja,
smanjuje opisnost redukcijom prizora, a ističe dojam.
Artiljerija
Rana faza; dramatični proboji svjetla (Carravagio). Ovo je tipična Gericaultova kompozicija -
poremećena statika, naglašena uznemirenost konja.
Derbi u Epsonu u Engleskoj
Utrka konja u dramatičnoj atmosferi (olujno nebo) sa stupom koji je statičnim element koji
ističe dinamiku kretanja konja. Pejzaž derivira iz slikarstva engleskih pejzažista sa početka
stoljeća.
Luda starica
Pokušaj psihologizacije i isticanja unutarnjeg nemira. Zbog naturalističkih tendencija u
portretiranju na Gericaultove portrete pozivaju se realisti.
Paž Mazepa
Uljana skica koja prikazuje ukletog umjetnika kao stradalnika svog poziva. Svjetosni efektis u
preuzeti iz barokne tradicije.
Splav Meduze
Barokna kompozicija (naglašena piramidalnost). Baza piramide je nemirna splav, a os su ljudi.
Na njoj su ujedinjeni Michelangelo (isprepletena tijela, kao u Posljednjem sudu), Carravagio
(dramatično osvjetljenje) te Rubens (uznemirene površine). Sve elemente Gericault spaja u
osjećaj patetike i nemira, a neki ga zbog oslanjanja na stare majstore smatraju
protoromantičarom.
Naslikana nakon 1820. godine u vrijeme Burbonske represije slika pokazuje stanje duha, a nosi poruku da
se ne treba predati (u daljini se vidi jedno spasa). Simbolizam Meduze: razočaranje (otac i sin), smrt, nada
(jedro).
Skica je dramatičnije osvijetljena, barokne kompozicije, tijela su tretirana na Michelangelov način, no
nema nade, a centralne figure su nedovršene.
24

25. EUGENE DELACROIX
Najizvorniji predstavnik francuskog romantizma. Slike su mu obilježene izrazitim kolorizmom
(utjecaj Rubensa), tj. dominacijom boje nad formom. Ovo je kolorističko slikarstvo,
interferirajući kolorizam - "Slika mora biti svečanost za oči."
Delacroixov otac je bio Talleyrand, prvi diplomat Europe i jedan od najmoćnijih ljudi Francuske, a majka
mu je podrijetlom Njemica, kći poznatog majstora rezbara. U djetinjstvu je bio neobuzdan i volio je glazbu
kojom se i trebao baviti. Ipak, na kraju se odlučuje za slikarstvo.
Sa 17 godina odlazi u Guerinov atelijer gdje je trebao raditi prema Davidovim formulama, no on je radije
u Louvreu kopirao Tiziana, Veronesea, Rubensa i Rafaela. Upoznao je Gericaulta koji je također bio
Guerinov učenik, a čija je neobuzdana osjećajnost imala presudno značenje za Delacroixovo slikarstvo.
Polazišta Delacroixova rada su:
1. racionalistička revolucija
2. snažna imaginacija
***Romantizam u Francuskoj je izrazito plodan jer ga obilježava izlaženje iz kalupa (David vs.
Delacroix), doku Njemačkoj odmah zapada u bidermajer jer označava povratak u kalup (Faust-Ifigenija).
Chardin, Watteau i Delacroix nikada nisu bili u Italiji pa se nisu pozivali na antiku ili renesansu, već su
spoznali da je ljepota u živom. Delacroix za života nije doživio priznanje.
Dante i Vergilije u paklu, 1822.
Vidljivi su utjecaji barokne umjetnosti - veliki likovi (Carravagio), gubi se oštrina forme,
volumen je rastvoren, bitni su koloristički efekti, a donji dio slike je uznemiren.
***Ovo je prva velika Delacroixova slika rađena pod Gericaultovim utjecajem. 1822. godine izložena je u
Salonu, unatoč otporu oficijelnih institucija (D. otac je zaista bio jako utjecajan), no, za osvetu, profesori
su ga izbacili iz natjecanja. Stoga D. prekida školu i nastavlja samostalan rad.
Pokolj na Hiosu, 1824.
U prednjem su planu likovi poraženih, a u pozadini pejzaž kao autonomna forma (vidjevši
Constablove pejzaže preslikao je tamnu pozadinu!). I sadržaj je romantičarski - sukob klasičnog
(Grčka) i orijentalnog principa (Turci).
*** I ova je slika izložena na Salonu i opet je Delacroixa dovela u centar skandala jer su je mnogi
kritizirali i smatrali je uvredom svakom pojmu ljepote. Ipak, otkupljena je od države.
Preko posrednika njegov mu otac osigurava niz državnih narudžbi (dekoracije za Parlament i Biblioteku
Senata, te Bitku kod Taillebourga za Versaillesku galeriju). Kasnije prima narudžbe i bez očeve
intervencije.
Delacroix s vremenom prelazi na intenzivniju boju (sl. Tizianu i Veroeseu), a pod velikim je
utjecajem Constablea i Bonningtona. 1825. godine boravi u Londonu i pada pod snažan utjecaj
engleske literature, te radi ilustracije Fausta koje su oduševile starog Goethea.
Po povratku u Francusku izlaže Sardanpalovu smrt, Fausta u kabinetu i Miltona sa kćerima.
25

26. Sardanpalova smrt, 1827.
Zbog smrti kralja treba biti pogubljen i čitav dvor…barokni kovitlac tijela, glavni je sadržaj
pomaknut u stranu - povezanost Delacroixove slike s glazbom. Boje su stupnjevane (topli i hladni
tonovi).
*** Ova je slika oštra kritika tj. ona ilustrira sukob Ingresa i Delacroixa (stroga škola, čista linija i
klasična kompozicija vs. boja koja na temelju imaginacije gradi sliku; "treba kopirati ono što se vidi" vs.
"ispred prirode je imaginacija, ona sila koja stvara sliku"). Delacroix smatra da slikar koji nije kolorist nije
slikar te da "Slika mora biti svečanost za oči!"
Grčka izdiše na ruševinama Missolunghija, 1827.
Proboj turske vojske, ustanici poraženi; mlada djevojka u grčkoj narodnoj nošnji simbol je
nacije i ona dominira dok su ostali likovi u mraku.
Sloboda predvodi narod, 1831.
Kapitalno djelo francuske revolucije. Personifikacija Francuske je djevojka Marianne sa
frigijskom kapom na glavi koja predvodi puk u borbi. U pozadini se vidi Notre-Dame, a u 1. planu
je barokna scena sa tijelima mrtvih koji upućuju pogled na slobodu - jedini čvrst i siguran lik.
Pored nje je dječak s puškom, a u pozadini je masa (identitet pojedinca nije bitan). ***Delacroix je
sebe prikazao kao čovjeka s puškom.
Slika se odlikuje bogatstvom toplih boja koje međusobno interferiraju.
1832. godine Delacroix boravi na Orijentu (Maroko) da bi studirao sklad čistih boja. Vraća se s novim
motivima i čišćom paletom.
Alžirske žene u haremu, 1834.
Ovo je samo jedna u seriji slika koje prikazuju svijet Orijenta. Unutrašnjost harema iznimno
je raskošna, a sliku odlikuje slobodna sažetost karakteristična za kasnog Delacroixa, te
kompozicija koja odudara od utvrđenih kanona.
Friedrich Chopin
Težnja za interpretacijom unutrašnjeg (Chopin se bori pritiv bolesti). Pozadina je crvena.
Lov na lavove
Crtkastim potezima oslikava snagu divljine. Barokna dinamika i slikarska vrijednost animalne
snage prisutna je u borbi ljudi i životinja. Srodnost s Rubensom je očita. Živahna boja koja se
prevlači preko likova i stvari postaje faktor pokreta (srodnost s barokom i anticipiranje
impresionizma).
Jakov se bori sa anđelom & Heliodora tjeraju iz hrama, kapela sv. Anđela, St. Sulpice, Pariz
Zidne slike na kojima se jasno vidi da je boja prije svega svjetlo, te da se sjene sastoje u
refleksu prema boji.
Ulazak križara u Carigrad
Pročišćena paleta
26

27. Delacroix je bio slaba zdravlja, a krajem života mu slabi i vid (kao i Daumieru). Brzo slika i
izvor traži u unutrašnjoj stvarnosti. Odbija se nazvati vođom bilo kakvog pokreta.
Slika portrete, autoportrete, grčevita snoviđenja, a njegov opus broji oko 9 140 radova (slike,
pasteli, akvareli, litografije, albumi crteža). Na slikama prikazuje idelanu ženu
Piše kritike, vodi Journal (1822.-63.) u kojem je bilježio sve značajnije kulturne pojave, na
razini da Vincijeva "Traktata o slikarima". Piše studije o Poussinu, Prud'honu…
Delacroix je praotac modernih likovnih ideja, a njegov utjecaj se preko Maneta prenosi dalje.
27
Klasicistička škola naginjala je linearnom, plastičnom oblikovanju pa je se može
nazvati školom crtanja, prije nego slikarskom školom. Usmjerena prema antičkim
uzorima vremenom prelazi u formalizam i dogmu.
Ona traži disciplinu i doktrinarnost. Objekt vrijedan prikazivanja je građanin - stoga
nema pejzaža ni mrtvih priroda.

28. THEODORE CHASSERIAU (1819.-1856.)
Rođen na San Dominigu od majke Kreolke, a studira u Ingresovom atelijeru - radi slike sa
sakralnim i mitološkom temama. Kad je imao samo 10 godina Salon ga nagrađuje medaljom. Nakon
boravka u Alžiru, oduševljen Delacroixovom paletom, nastoji spojiti preciznost Ingresova crteža i
bujni kolorit romantičara. Uravnotežen raspored oblika i strogo shvaćanje preuzeo je od Ingresa.
Baudleaire ga naziva epigonom i eklektikom, no Chasseriau je u svojim djelima pokazao
individualnu nadarenost i smisao za ljepotu slikarskog izraza.
***Chasseriau pokušava stvoriti građanski ukus u vrijeme II. Carstva. Dolaskom Napoleona
III. na vlast (1851.-71.) tako je stvoren ukus salonskog slikarstva, tj. akademski realizam.
Jedan je od inicijatora dekorativnog slikarstva u crkvama - ulja na platnu montira na stijene
(St. Merry, St. Philipe de Roule, St. Roch, te uništeni ciklus u Cour de Comptes).
Freske nisu sačuvane - trebaju se raditi škrtom paletom, no Chasseriau je koristio puni kolorit.
Ipak, i njegova ulja pokazuju težnju ka velikim formama. U ulju radi aktove i poluaktove (sa
gotovo uvijek istim egzotičnim, senzualnim i bolećivim modelom). Radi i portrete.
*** Teophile Gautier ga je definirao kao "Indijca koji je svoje škole završio u Africi". On povezuje
strastvenu putenost egzotične naravi i helenski ideal ravnoteže i sklada.
Apolon i Daphne
Suzana u kupelji
Esterino kupanje
Prikazane su tri figure. Kolorit je bogat, sličan Venecijancima (Veronese) - tu je taj
eklekticizam.
Tepidarij
Antičko kupalište sa nagim likovima u stavu antičkih kipova. Akt je u Ingresovoj maniri, a
punoća boje Delacroixova.
***Bitan je sadržaj slike koji odražava građanski ukus - akademski realizam u slikarstvu, historicizam u
arhitekturi; uređenje stanova - barokizirani namještaj, plišani tapeti sa zlatnim bordurama; raskošne
haljine. Sve ovo opisuje i Balsac u svojim romanima.
Dvije sestre
Karika u prijelazu od klasicizma prema romantizmu i realizmu
Portret Lacordairea
Portret Madmoiselle Cabarus
28

29. Engleski rani romantizam
WILLIAM BLAKE (1757.-1827.)
Paralelno sa engleskim pejzažnim slikarstvom javlja se i specifična djelatnost W. Blakea i H.
Füsslia. Blake i Füssli slobodno interpretiraju različite motive (Biblija, Apokalipsa,
fatazmagonijska bića) sa izrazitom sklonošću ka fantastičnom. Kroz različite motive stvaraju
osobnu simboliku (kasnije simbolizam, odraz i u secesiji, neosimbolizmu, nadrealizmu, magičnom
realizmu 20. st. ). Ugledaju se na slikarstvo kasne renesanse (Michelangelo).
Blake je jedan od najznačajnijih pjesnika romantizma, a slike radi za osobne potrebe - u težnji
da razvije literarne ideje, tj. u težnji da poveže dvije umjetnosti.
Nema mnogo slika, te radi u temperi i akvarelu, a rijetko u ulju. Oslanja se na manirizam
(krivudava linija) i barok (tretiranje prostora u nekoliko očišta, naglašeni svjetlosni efekti), te
barokno-kasnomaniristička neprirodna skraćenja. Füssli mu nabavlja manirističke predloške.
Nema detalja, forme su stilizirane, pojednostavljene. Svojim slikarstvom on utječe na
engleske simboliste - prerafaelite.
Veliki crveni zmaj i žena obučena u sunce, 1805.-10.
Slika-simbol iz Ivanove Apokalipse. Prostor je nejasan, nedefiniran, a krila žene koja sjedi na
mjesecu su stilizirana.
Sotona buni anđele
Tijelo je oblikovano kao helenistička skulptura (Praksitel). Koristi crno-bijeli ton, uz zelenu i
rozu što podsjeća na dvobojnost antičkih vaza. U svemu se ovom vidi utjecaj klasične umjetnosti
na Blakea.
Bog stvara čovjeka
Utjecaj antike - Bog ima krila kao helenistički bogovi. Likovi su postavljeni u krug i djeluju
poput skulptura ili reljefa.
***Blakeova osobna simbolika nije povezana sa kršćanskim tumačenjem. Ova pjesnička slika
vezana je uz osjećaj dinamizma (lebdenje), a krila su materijaliziranje forme.
29
"Svijet imaginacije je svijet vječnosti u kojem nema razgraničenje između istine i varke, stvarnog i
natprirodnog."

30. HEINRICH FÜSSLI
Podrijetlom Švicarac, na Reynoldsov nagovor boravi u Rimu godinu dana. Stil mu se bazira na
Michelangelu i maniristima. Koristi blijede boje.
Füssli ilustrira literarna djela - Shakespeareov Hamlet. Napravio je verziju Sikstinske kapele
sa likovima koji posjeduju Shakespearove karaktere.
Košmar
Zaspala žena u duhu je neoklasike, a motiv vraga i konja preuzet je iz srednjovjekovnog
folklora. Osvjetljenje je rembrandtovsko.
Golema zmije napada jahača
Dramatične, fantastične vizije, izvan realnoga…
Engleski pejzažisti
THOMAS GAINSBOROUGH
U francuskom rokoko slikarstvu koristi se iskonstruiran pejzaž, a engleski rokoko slikar
Thomas Gainsborough slika engleske pejzaže sa naglašenim osjećajem realiteta. Njegovo je
slikarstvo otvorilo put engleskom romantizmu - povratak prirodi, ushićenost njenom veličinom.
Slike pejzaža se u Englesku uvoze iz Nizozemske što utječe na domaće umjetnike - osjećaj za
dubinu prostora, svjetlosni efekti (na lišću).
30

31. JOHN CONSTABLE
Rodonačelnik je engleskih pejzažista i preteča barbizonske škole. Izrasta na tradiciji
Gainsbourougha.
Sin mlinara, najveći je dio života proveo u rodnom Suffolku. Učio je na londonskoj Akademiji,
gdje studira Lorrainea i Ruysdalea. Glavni izvor inspiracije bila mu je priroda koju pod
holandskim uzorima tretira kao samostalnu temu (u 18. stoljeću pejzaž postaje prateći element
na slikama portreta).
Prirodu nastoji slikati realno i iskreno - koristi žive boje, slika prozračnost atmosfere. U
Engleskoj u početku doživljava nerazumijevanje, no 1824. godine izlaže na pariškom salonu sa
mlađim suvremenikom R. P. Boningtonom i obojica doživljavaju uspjeh.
Constable utječe na Delacroixa, T. Rousseaua i J. Dupreca (osnivača barbizonske škole).
U kasnijim razdobljima teži da prikaže fenomen treperenja svjetlosti i refleksa. U brojnim
šarama nanosi čiste boje u širokim potezima ne zaglađujući površinu. Tako po shvaćanjima i
metodi nagoviješta impresionizam. Realnost promatra okom impresionista.
U ranoj fazi njegovi pejzaži zasićeni su detaljima (prisutnima u svim planovima) što je
karakteristično za rokoko slikarstvo.
Oblaci
Motiv neba autonomna je tema, apstraktne promjenjive forme. Time Constable donosi
revolucionarnu ideju da predmet slikarstva može biti bilo što.
Kola u močvari
U prvom su planu, a ostalo je autonomni pejzaž.
Seoski put u sutonu
Slobodnija, sumarna interpretacija pejzaža (drveće i oblaci). Ovo je djelo rezultat direktnog
slikanja u prirodi - brzi potezi u težnji da prenese osjećaj vlastitog zanosa prema prirodi. I
tehnički i vizualno ovo je moderna razina izvedbe. Constable je pokrenuo odnos prema prirodi na
koji se nastavljaju impresionisti.
Plaža u Brightonu
Motiv marine ističe veličinu prostora - horizont je spušten na ¼ slike, a ogromnost neba je
romantičarski element. Interpretacija je slobodna, u nekoliko poteza kistom.
Constable na tradicijama engleskog pejzažnog slikarstva otvara područje pejzaža kao
samostalne teme. Slika brzo, skiciozno, u plen-airu. Moderno je to što likovnim sredstvima nastoji
predočiti temu. ***Svoje pejzaže reproducira u tehnici mezzotinte.
31

32. RICHARD PARKES BONINGTON (1801.-1828.)
Prve je poduke dobio od oca u Parizu na Ecole-de Beaux Ars, a zatim u Grossovu ateljeu. S
Delacroixom je prijateljevao do kraja života. u Francuskoj je pažnju probudio radovima u
akvarelu koji do tada skoro pa da nije ni postojao. Sa Delacroixom putuje po Engleskoj, a pod
utjecajem W. Scotta radi srednjovjekovne i renesansne teme u ulju.
1826. godine odlazi u Italiju gdje radi blistave vedute (Duždeva palača, Pogled na Canal
Grande, S. Maria della Salute).
1818. godine umire od tuberkuloze.
Slikanje nestalnosti prirode odraz je težnje da se duhovna stanja transponiraju u sliku.
Bonington u marinama uspijeva predočiti beskrajnost neba (3/4 platna)
Pastiri u pejzažu
Slika širokim potezima, sumarno. Boje se stapaju u cjeline koje daju vizualni dojam. Nebo je
ogromno (zauzima ¾ slike)
WILLIAM TURNER (1775.-1851.)
Najznačajniji je u grupi engleskih pejzažista i "duhovni otac impresionista". Njegove slike
imaju i filozofsku dimenziju. Bavi se specifičnim svjetlosnim efektima:
- prodorom sunčeva svjetla kroz maglu ili oblake,
- umjetnim svjetlom (požar ili vatra)
- vatrom, dimom, maglom.
U takvoj se atmosferi gubi egzaktnost, točnost oblika, nastaju stanovite vizije, a u takvu
atmosferu Turner ubacuje događaj ili dijelove arhitekture. Unutar prirode on ističe svoje
subjektivne vizije.
Iako polazi od pejzažnog slikarstva 18. stoljeća (u ranoj fazi radi slično Constableu i
Boningtonu) Turner ističe nestalnost atmosfere.
Slika brzo i sumarno. Njegov opus najavljuje modernitet 20. stoljeća. On sam priznanje je
dobio tek u starosti.
Požar londonskog Parlamenta
Refleksija plamena na Temzi; most i ljudi koji promatraju katastrofu osvijetljeni su vatrom.
Uronjenost u atmosferu, impresija naslućivanja motiva uvodi nas u impresionizam. Ova slikarska
metoda vezana je uz osjećaj romantičarskog ushita i jeze - nema jasne slike o zbivanju.
Na simboličnoj razini ovo je požar stare Engleske, romantičarski strah pred propadanjem.
Interijer u izmaglici svjetla
Svjetlost zamućuje motive i prostor se tek naslućuje. Opipljivo svjetlo se difuzno širi -
prikazan je ugođaj, impresija prodora svjetla u interijer.
32

33. Turnerove slike imaju i simboličnu tj. filozofsku poruku - Engleska je tada kapitalistička
država razvijene industrije sa snažnom kolonijalnom politikom. Turnerove slike obilježavaju sukob
starog (feudalizma) i novog (građanskog kapitalizma).
Parni brod u sumraku
Brod je simbol novog doba. Pejzaž je moderno interpretiran - slobodni potezi kista bez opisnog
elementa. Grad je uronjen u atmosferu, površina vode je u skraćenju.
Kiša, para, brzina
Uzor impresionistima; Turner donosi apoteozu stroja - vjesnika novog vremena (futuristi
početkom 20. st.). Most je dan u skraćenju (kao i u Münchovu Kriku), u dijagonali koja stvara
osjećaj napetosti i dramatičnosti. Impresioniste je privukla njegova impresija prostora u magli i
kiši.
Brod sa robljem
More sa fantastičnim ribama, katastrofa koja prijeti uništenjem. Ruskin u ovoj slici vidi
"istinitost, ljepotu, intelektualnost".
Constable je Turnerov stil nazvao: "zračne vizije slikane obojanom parom". Interes za obojanu
svjetlost može se objasniti slikanjem akvarela u ranim fazama stvaralaštva. Turner radi studije
(planove, povijesne lokacije) koje u završnoj verziji dovodi do neprepoznatljivosti.
***U slikama koje obrađuju književne teme u katalog stavlja stihove prema kojima je slikao ili
ih izmišlja.
33

34. Njemačko slikarstvo romantizma (1800.-1850.)
Za razliku od engleske opčinjenosti prirodom, na slikama prirode u Njemačkoj odražavaju se
stanja duha, stanja psihe (nostalgija, usamljenost). Njemačko romantičarsko slikarstvo slično je
holandskom građanskom slikarstvu 17. i 18. stoljeća - slike prirode, genre-scene, gradske vedute…
***U Njemačkoj je građanski sloj u lošijoj poziciji od onog u Engleskoj i Francuskoj - iako se bave
slobodnim zanimanjima, građani su još uvijek pod feudalnom vlašću.
Opsjednutost prirodom dio je njemačke tradicije, ona je prisutna u starim germanskim
mitovima (npr. katedrala u Ulmu oponaša jelu, a zvonici su imali simboliku šume). Šuma je
nepregledan, tajnovit i mističan prostor koji omogućuje prikazivanje duhovnih stanja. Proboji
svjetla u šumu simboliziraju radost ili tugu. Nijemci gaje osjećaj strahopoštovanja prema Alpama
- planine su strašna, ali i sudbonosna mjesta. U Schwarzwaldu se planine isprepliću sa šumama.
Močvara je prijeteći prostor, a rijeka na slici simbol je Rajne.
Tema vulkanske erupcije (J. C. Dahl: Provala Vezuva, 1826.) izražava osjećaj kataklizme. U
ovim prizorima čovjek, okrenut leđima, zaneseno promatra dramatično stanje prirode. Čest je
prikaz zaljubljenog para (Carus: Prozoru na Oybinu na mjesečini). Ponekad se u prirodu
postavlja samo simbol čovjekove prisutnosti - brod na moru (Friedrich: Brod na Ledenom moru).
Česte su teme mjesečine ili sumraka.
Tema opsjednutosti prirodom javlja se i u ekspresionizmu 20. stoljeća (Nolde, Marc, kandinsky
- faza Plavog jahača). To je zapravo romantizam 20. stoljeća.
Romantizam je rezultat represije feudalnog sustava - političko-društvene teme bile su pod
cenzurom. ***Male forme slika proizašle su iz bidermajera.
CASPAR DAVID FRIEDRICH (1774.-1840.)
Najznačajniji je predstavnik ranog njemačkog romantizma.
Prva djela radi u sepiji i crtežu, a u ulju počinje slikati tek od 1807. godine. Prvo mu je najveće
djelo te vrste Raspeće sa Tetschenskog oltara, no najveći domet postiže u pejzažima (oslanja se
na pejzažni realizam 18. stoljeća - nizozemski slikari). Ima jasno određen crtež i istaknutu
točnost detalja. U zagasitoj paleti prevladavaju sivi i smeđi tonovi. Nikada ne ide za deskripcijom
prirode, već želi prikazati sam život prirode i njen duh. Prikazuje teme alpskih predjela,
planinskih masiva, a poseban štimung ostvaruje umetanjem simboličnih elemenata (ruševine, grob,
križ).
Svoj žarki romantičarski patriotizam izrazio je u slikama nastalima za vrijeme ratova za
oslobođenje, a one su često inspirirane literaturom.
34

35. Brodolom nade
Neuspješna ekspedicija kroz Berlinglov prolaz - sante leda simboli su čovjekova poraza.
Prikazana je osamljenost umjetnika, bez imalo subjektivnosti.
Raspelo na brijegu
Putnik nad morem magle
Slika prikazuje iskustvo ljudskog života kao posljednje putovanje - putovanje koje vodi u smrt,
u vječnost.
CARL GUSTAV CARUS
Bio je liječnik, fizičar, te filozof, no i najznačajniji teoretičar romantičnog pejzaža.
Prozor na Oybinu na mjesečini, 1828.
Motiv lika promatranog s leđa preuzeo je od Friedricha - zaljubljeni par promatra mjesečinu.
Koliba sa osvijetljenim prozorom simbolizira osamljenost.
JOHAN CHRISTIAN DAHL (1788.-1857.)
U Kopenhagenu od 1803. uči u dekorativnom odjelu tamošnje akademije, a usto studira djela
holandskih pejzažista 18. st. Slika s iskrenim osjećajem za prirodu i obnavlja slikarstvo pejzaža
na sjeveru Europe u prvim desetljećima 19. st. Motive nalazi na putovanjima po Njemačkoj,
Švicarskoj, Tirolu i Italiji, a najviše u rodnom kraju (on je iz Norveške). Prijateljuje s
Friedrichom.
Slika motive iz planina, fjordova i morskih obala, služeći se gustim i škurim tonalitetima.
Nazivali su ga "norveški Constable". Inače, radio je i portrete u realističkoj fakturi i bakropise
(isti motivi kao i na slikama).
Djela:
Oluja na moru
Poplava,
Talijanski pejzaž
Zimska krajina
Provala Vezuva, 1826
35

36. NAZARENCI
1809. godine u Beču OVERBECK osniva bratstvo Lukasbund, zajedno sa FRANZOM PFORROM
i drugim slikarima. Isprva je sam naziv imao podrugljivo značenje, no 1810. godine, kada odlaze u
Rim, oko njih se okupljaju i drugi njemački slikari - PETER CORNELIUS, J.A. KOCH, JOSEPH
FÜHRICH, PHILIPP VEIT.
Ideal nazarenaca bio je vratiti umjetnost na put istine i obnoviti je u religioznom duhu. Uzore
nalaze u slikarstvu Rafaela, umjetnicima rane renesanse (fra Angelico i Masaccio) i A. Düreru.
Za zadatak ističu obnovu tehnike fresaka i stvaranje monumentalnih kompozicija (freske u
Casa Barthold (1816.-17.) i u Villa Massimo (1819.-30.)).
Usmjereni su na linearne vrijednosti crteža, kolorit im je blijed i neizražajan. Danas se
smatraju prvim pretečama romantizma, osobito onog u Njemačkoj. Srodna ovom pokretu je
engleska grupa prerafaelita.
J. J. Strossmayer smatrao ga je uzornim kršćanskim slikarom, a njegov način je preko braće
SEITZ stigao do đakovačke katedrale jer su zidne slike u njoj nastale djelomice po
Overbeckovim kartonima. Pod njihovim utjecajem radi i V. Karas u Italiji.
JOHANN FRIEDRICH OVERBECK (1789.-1869.)
Studira na Akademiji u Beču, a sa nekolicinom istomišljenika osniva bratovšinu Lukasbund kojoj
je cilj bio obnova religiozne umjetnosti. 1810. godine prelazi u Rim, a bratovština je preimenovana
u školu nazarenaca kojoj je sjedište bilo u napuštenom samostanu Sv. Izidora (??? ili u Palazzo
Venezia u kojoj se nalazilo austrijsko veleposlanstvo, a njihov je atelijer bio u potkrovlju). Kako
je ideologija škole bila strogo katolička protestant Overbeck prelazi na katolicizam. (***Bijeg u
religiju sam po sebi nosi romantičarska obilježja).
Portreti i crteži iz Overbeckove rane faze prožeti su svježinom i osjećajem za prirodu, no
kasniji radovi postaju kruti u shematiziranoj idealizaciji. Crtež mu je egzaktan, kompozicija
konvencionalna, kolorit neizražajan.
Overbeck je stekao veliki ugled, a crkveni su ga krugovi podržavali. Uvelike je utjecao na
skupinu svojih suvremenika.
Djela:
Ulazak Krista u Jeruzalem
Freske u Casa Bartholdy i Casino Massimo u Rimu
Freske u Sta Maria degli Angeli u Assissiju
36

37. Trijumf religije u umjetnostima, 1840., Frankfurt)
Osnovni je uzor Rafael, a slika ukazuje na ideju da će se vratiti poredak srednjeg vijeka, u
kojem bi ljudi bili ujedinjeni kao vjernici, a umjetnost bi određenje našla u službovanju vjeri.
Nekoliko kartona i crteža, Strossmayerova galerija, Zagreb
FRANZ PFORR - Rudolf Habsburški i svećenik, 1809.
Obrađuje teme srednjovjekovne povijesti i legendi.
CARL FOHR - Krajolik u Samibskim brdima, 1817.
1816. se priključuje nazarencima, a slika pejzaže pod Kochovim utjecajem.
JOSEPH VON FÜHRICH - Put u Emanus, 1837.
Član je nazarenaca za vrijeme talijanskog boravka (1827.29.). pod Overbeckovim vodstvom radi
freske u Villi Massimi (uzor: fra Angelico i Rafael)
JULIUS VON CAROLSFELD - Konjanička bitka u Lipadusi
Bio je Kochov učenik, a prema Ariostovom "Bijesnom Orlandu", naslikao je bitku u kojoj je
Orlando pobijedio Saracene kao sukob poganstva i kršćanstva.
FERDINAND OLIVIER - Sveta Obitelj sa djetetom Ivanom.
Olivier je najznačajniji pejzažist grupe, a u jednostavnosti scena ostvaruje svoje umjetničke
ideje. Nikada nije boravio u Italiji.
PETER VON CORNELIUS - Faust i Mefisto, 1814.
1811. godine pristupa nazarencima, no njegove ilustracije Goetheova Fausta odudaraju od
nazarenske okoline - koristi snažan prikaz kao kontrast nazarenskom mekom ugođaju. Uzore
nalazi u Dürerovoj grafici (maniristički elementi).
37

38. FRANCISCO GOYA (1746.-1828.)
Goya se ne može ubrojiti u određeni stil - on spaja ostvarenja španjolskog baroka i rokokoa, ali
otvara i probleme slikarstva romantizma. Oblikuje se u tradiciji španjolskog rokoko dvorskog
slikarstva (i sam je bio dvorski slikar). Impresioniran je španjolskim baroknim umjetnicima
(Ribera, Velazquez, Murillo), a njegov je rokoko odnekle blizak G. B. Tiepolu.
Koristi tonsko i kolorističko izražavanje, slobodni potez koji ne robuje formi (Hals i
nizozemski slikari - Nizozemska je tad pod španjolskom upravom). 1790. godine oslobađa se
rokoko formi, koristi odnose svjetlo/sjena da bi istaknuo dramatiku, uvodi modernu slobodu
interpretacije. Ukratko, barok pretvara u nešto moderno (korištenjem starih uzora stvara novi
likovni izraz).
Elementi njegova djela imanentni romantizmu su: naglašeni osjećaj za tragično, suosjećanje s
ljudskim strahotama, vezanost za pučku tradiciju (čaranje, strah od mraka…). 1860. godine
Manet je otkrio njegovo slikarstvo koje od tog trena određuje tok umjetnosti 19. stoljeća.
Suncobran, 1777.
Uljana skica za karton po kojem je izrađena tapiserija. Ovo je tipična kompozicija kasnog
rokokoa. Čistim bojama interpretira likove u prvom planu, dok je u pozadini relativna praznina sa
nedefiniranim volumenima i biljnim ukrasom koji daje kompoziciji osjećaj prostornosti. Portret je
sveden na iskazivanje volumena - duboke sjene u kontrastu s osvijetljenim likom.
Pralje
Također predložak za tapiseriju, prikaz idealiziranih likova iz naroda kojima veliča život nižih
slojeva društva.
Vojvotkinja de Pontens
Goya je i kraljevski slikar, a ovo je tipičan rokoko portret - rokoko odjeća, impostacija. Priroda
je dvodimenzionalna kulisa - slikana je sumarno, sa tamnim zasjenjenjima.
Mali princ
Dvorski lik u kričavo crvenoj odjeći, a Goya uz njega slika niz životinja. Princ drži svraku na
konopcu, a vreba je i mačka - ili život u ropstvu ili smrt (poruka da je u Špajolskoj život vezan uz
puki hir plemstva).
***Na njega je utjecala francuska okupacija - Napoleon je 1802. godine prešao Pireneje i u Španjolskoj
vršio represiju, nasilje i pljačku. Dolazi do spontanog narodnog ustanka protiv okupatora 1802.-1808.
Građani su 2. svibnja 1808. digli protiv Turaka (plaćenička plemena Memeluci), a sve je rezultiralo
strijeljanjem voditelja te pobune na glavnom madridskom trgu 3. svibnja 1808. godine. Taj je dan u
Goyinom slikarstvu dao dvije značajne kompozicije: 2. svibanj (prikaz pobune) i 3. svibanj (noćno
strijeljanje), koje su utjecale na slikarstvo francuskog romantizma, ali i na cijelu francusku umjetnost i za
razvoj Delacroixa. One anticipiraju mnoge druge slike (Pokolj na Hiosu, Sloboda vodi narod…).
38

39. 3. svibnja 1808.
Ovo je programatska slika španjolskog otpora. Kao kod Delacroixa, u prvom je planu glavna
scena, a u drugom odrednica mjesta radnje (glavni trg u Madridu).
Kompozicija je barokna, no zanos je romantični. Ipak, ovdje vidimo i surovi realizam -
stupnjevanje užasa smrti (iščekivanje smrti, umirući i mrtvi). Izvor svjetlosti je pobunjenik koji
predstavlja borca za ljudsku slobodu, a vojnici su bez lica - sila smrti koja nema ljudski oblik
(opozicija humanog u nehumanog).
Goya radi i niz portreta vezanih uz Maye koje nisu samo prostitutke, već i osobitost
španjolskog društva koje ujedinjuje frivolnost,, pobunu i koketnost. One nisu kao u Francuskoj
uzvišene prostitutke, no nisu ni obične drolje - izraz su pobune španjolskog društva protiv strogih
konvencija. Goya je Maye učinio heroinama Španjolske. Ili su potpuno gole ili izazovno odjevene.
Ove se slike vezuju i uz Goyinu aferu sa Vojvotkinjom od Albe. Naime, ideja da se dvorska dama
prikaže kao Maya bila je sablažnjiva, a Goya je izazivao javnost. Ove su njegove slike most između
erotikom nabijenih rokoko dama i slikarskog stila vezanog za kasniji realizam.
Dvije Maye na balkonu
Obrazac za slikanje sličnih sadržaja (npr. Manetov Balkon)
Obučena Maya, 1805.
Podsjeća na erotizirane slike rokokoa. Simbol je narodnog vitaliteta, izazvala je skandal i
sablazan inkvizicije.
Gola Maya, 1805.
Naturalističkim detaljima i nametnutim realizmom, te likovnom kvalitetom izdvaja se iz
standardnog španjolskog slikarstva. Ona je, uz Velazquezovu Veneru, jedini akt u španjolskom
slikarstvu. Ovo je prvi put u europskom slikarstvu da je žensko tijelo prikazano živo i poželjno, a
ne kao idealizirani lik - zato je ovo moderna slika.
Oko 1800. do 1810. godine Goya se okreće bakropisu, a najznačajnija djela u toj tehnici su
četiri ciklusa:
- teme vezane uz duhovni život španjolskog građanina sa strahovima, zebnjama, ružnim i
erotskim scenama koje se otimaju realističkom konceptu - fantazmagorične vizije
kapricosi, tj. vizije snova > značajni generator snovitih vizija 2. polovine 19. stoljeća.
- Borbe s bikovima > najznačajniji prikazi koride ikada napravljeni
- Strahote rata - prikazi rata za oslobođenje puni ratnih surovost, ali ne kao opisi već kao
ekstrakti zbivanja > najbolji antiratni prikazi
- Disparates - narodne poslovice Španjolske "pituras negras"
Ovi ciklusi važni su i u tehničkom i u simboličnom smislu. Goya je izuzetan u svemu - i u slikama,
i u nacrtima, kartonima, i u bakrorezima.
U kasnijoj se fazi on razočarava i počinje slikati dramatične kompozicije vezane uz fantastiku,
fantaziju, vizije narodnih priča i predaja. Sve što postoji u narodu kao jeza koja se krije samo u
snovima javlja se na Goyinim djelima - fantastika, uvjerljivost, deformacija lica kojoj potencira
39

40. viziju (ova deformacija najavljuje ekspresionizam). Svojom zadnjom fazom (1815.-30.) Goya je
nadrastao Delacroixov romantizam - političke, povijesne i egzotične teme.
Saturn jede svoju djecu, 1820./30.-ih
U starosti Goya slika strašne vizije koje su poslužile kao uzor ekspresionistima 20. stoljeća, ali
i simbolistima 19. stoljeća.
Pred kraj života odlazi u Francusku gdje i umire. tu nalazimo pastele (npr. Mljekarica) koji u
svim elementima anticipiraju impresionizam. Zapravo, bez Goye ne bi bilo moderne umjetnosti
kakvu danas poznajemo.
Sakralne teme:
Kartoni za tapiserije, kongregacija sv. Barbare
Propovijed sv. Bernarda od Siene u prisutnosti kralja Alfonsa V, Madrid, S. Francisco el
Grande
Portret Marie Luise Burbouke - realizam, sarkazam
Freske, S. Antonio de la Florida - prikazi iz života sv. Ante Padovanskog.
Ostala djela:
Požar, 1790.
Bajanje
Ludnica, 1800.
Kraljevska obitelj
Div, 1812.
Seoska borba s bikovima, 1814.
40

41. Srednja Europa - Umjetnost Biedermayera (1815.-1848.)
Biedermayer je stilska pojava u umjetnosti srednje Europe, izdanak klasicizma. Naziv je
kombinacija imena koja su 1848. godine dana dvojici malograđana u münchenskom satiričnom listu
Fliegende Blätter. U istom listu 1850. godine izlazi Eichrodtov ciklus pjesama Biedermaiers
Liederlust u kojima opisuje malograđana i građana - društvene nosioce biedermayera.
Naime, stekavši ekonomske pozicije, nekadašnja buržoazija teži ka stjecanju bogatstva, te
nastoje pokazati obilježja tog novostečenog društvenog položaja.
Arhitektura
Biedermayer he zapravo nastavak empirea sa izraženijom težnjom ka antičkoj dekoraciji.
Rijetke javne i reprezentativne građevine pripadaju klasicizmu. Naglašena je utilitarnost
stambenih kuća - karakteristične su čiste plohe, razdijelni vijenci pod prozorima, završni
potkrovni vijenci, te dekorativna uporaba luka.
Plastika
Slabije je kvalitete (crkveni i nadgrobni spomenici). Naime, policijski režimi nakon Bečkog
kongresa 1814. drže građane van političkih zbivanja, pa je njihov život koncentriran na kuću.
Bitno je oblikovanje udobnog građanskog ambijenta, a biedermayer pravi izraz nalazi u obrtu
(pokućstvo, porculan, tkanine i slikarstvo).
Pokućstvo
Pojednostavljen empire namještaj se po funkcionalnosti nadovezuje na englesko pokućstvo sa
kraja 18. stoljeća (Adam, Chippendale…). Ono je funkcionalno, savršene obrtničke izvedbe.
Koriste se domaće vrste drva (empire je koristio mahagonij), a u jednostavnim se linijama ističe
faktura drva. Rezbarije su svedene na naslone stolica i sofa.
Dekorativni elementi: - stupići, polustupići (ormari, komode),
- domaća flora (dominantan motiv cvijeća),
- grifoni i labudovi kao nosivi elementi stolova
nasloni stolaca > u formi palmi, lepeza ili okvira ispunjenog metalnim šipkama
ormari > ukrašeni naglašenim profiliranim vijencima, ponekad imaju ostakljena
vrata sa drvenim šipkama
sofe > visoki nasloni, niži bočni
stolovi > okrugli ili ovalni na jednu nogu; izduženi četverokutni na 4 noge
41

42. presvlake > svijetlih boja, sa prugastim ili motivima cvijeća i girlandi. Uzorci su
isti kao i na zidnim tapetima.
Klasicističkom inventaru dodaje se sitno pokućstvo za dnevnu upotrebu (stolovi za šivanje, za
kartanje, stalci za cvijeće…) Pokućstvo nije bilo vezano za zid pa je bilo moguće razmještati ga
kako je vlasnika bila volja.
Porculan > u Biedermayeru je procvala bečka produkcija porculana (Alt Wien), a
središta obrta bila su u Beču, Grazu i Linzu.
Slikarstvo
Ističe se vladanje zanatom i naglašen kolorizam. U portretima se nastoji prikazati psihološki
izraz lika. Biedermayer slikarstvo izranja iz klasicizma, no s vremenom se gubi jasnoća oblika i
realizam u portretima. Naime, nastoje se istaknuti dekorativni elementi (draperija, nakit…),
model se idealizira, a slikanje bez podloge zamijenjeno je podslikavanjem.
Teme slikarstva su građanski interijeri, mali isječci iz prirode, portreti trgovaca, činovnika.
Razvijeno je i slikanje minijaturnog portreta (Daffinger), no ono je prekinuto otkrićem
fotografije.
P. KRAFT (1780.-1856.) - slika teme iz građanskog života
FRIEDRICH AMERLING (1803.-1887.) - portretist
F. G. WALDMÜLER (1793.-1865.) - najbolji predstavnik biedermayera - slika portrete,
genre i pejzaže
FRANZ EYBL (1806.-1880.) - slikar malograđanske sredine
CARL SPITZWEG (1808.-1885.) - vješt crtač i ilustrator, slika genre i pejzaže
MORTIZ VON SCHWIND (1804.-1871.) - u početku pod utjecajem klasicizma, radi zidne slike i
drvoreze.
Hrvatska - biedermayer označava prekid sa kasnobaroknom tradicijom. Kod nas traje
desetljeće duže nego u Austriji.
42

43. Skupltura romantizma
FRANCOIS RUDE (1784.-1855.)
Crtanje uči kod klasicista u Dijonu, odakle je rodom, a od 1805. u Parizu uči i kiparstvo. Iz
strogog klasicizma Davidovih koncepcija usmjerava se prema pokrenutim robusnim oblicima
studiranima po prirodi, sa reminiscencijama na baroknu plastiku.
Nakon Napoleonova pada kao bonapartist emigrira u Belgiju gdje u dvorcu Trevnern radi
reljefe sa mitološkim temama. U Bruxellesu radi dekoracije na kraljevskom dvorcu, teatru i
palačama, a izrađuje i niz portretnih poprsja.
1827. godine vraća se u Pariz gdje uspjeh stječe aktom Merkur veže sandalu, te realističkim
genre-prizorom Mali napuljski ribar u igri s kornjačom.
1830. prima narudžbu za 4 reljefa na Arc de Triomphe du Etolie.
Marseljeza/Polazak dobrovoljaca 1792., Arc de Triomphe, 1833.-36.
Dramatski patos, primjer vraćanja teatralnosti baroka - neobarokno kiparstvo. Likovi su još
odjeveni u klasičnu odjeću, a djelo se odlikuje pokrenutošću masa, dramatičnom kompozicijom,
patetičnim emocijama, te igrom svjetla i sjene. Ovim reljefom on postaje "kipar Arc de
Triomphe".
Krštenje Kristovo, crkva Madelaine
Poprsje Davida
Napoleon se budi u besmrtnosti, park Fixin les Dijon, 1847
Brončani spomenik, jedno od njegovih najznačajnijih dijela
Jean d'Arc, Park Luxembourg
Spomenik maršalu Neyu, Pariz, 1853.
Inspiriran slikarstvom - Grosov Napoleon kod Arcole
***Rude je izvršio utjecaj na razvoj francuskog kiparstva (od suvremenika sve do J. B.
Carpeauxa). Dio radova mu se čuva u Musee Rude u Parizu.
43

44. ANTOINE-LOUIS BARYE (1795.-1875.)
Od rane mladosti radi u zlatarskom zanatu i medaljerstvu gdje stječe iskustva s obradom
kovina. Barye je počeo kao slikar (Grosov učenik), no na njega je snažno utjecala umjetnost
Gericaulta i Delacroixa. Usto, kiparstvo je studirao kod F. J. Bosia. Nakon boravka u Rimu (1820.=
radi u Parizu gdje 1848. postaje direktor Gipsoteke Louvrea. Barye je učitelj A. Rodina i jedan od
uzora A. Bourdella.
Stvarao je gotovo isključivo kipove životinja, očitujući ljubav za romantiku, poglavito u
prikazima borbi i stradanja, te mu je u prvom redu uzor bio Delacroix. Najznačajniji je francuski
animalist 19. stoljeća.
Rano napušta akademska shvaćanja i formira se u jeku romantizma te se oslobađa njegova
patosa - usmjerava se prema realističkom oblikovanju punom snage i dinamike, osobito u bronzi.
Kipovi na pročelju Louvrea - radi ih u kamenu
Slika pejzaže i životinje, u ulju i akvarelu, a njegove skice sa animalnim motivima zahvatom i
koloritom bliske su Delacroixu.
Djela:
Tigar razdire krokodila, Louvre
Lav i zmija, Pariz, park Tuileries
Lav, reljef na Julskom stupu u Parizu
Vuk davi jelena
Tigar i antilopa
Konjanički spomenik Napoleona, Asaccio
Jaguar proždire zeca, Louvre
Bronza; djela manjih dimenzija oblikuje sa snagom, jednostavnošću anatomskih detalja, dok
skulpture za arhitektonske objekte radi akademski - oni nemaju kvalitetu njegovih animalnih
grupa.
44

45. EMANUELE FREMIET (1824.-1911.)
Uči kod Rudea, a u vrijeme prodora Darwinovih teza posvećuje se modeliranju lika primitivnog
čovjeka u kontaktu sa životinjama. Pod utjecajem wagnerijanskog kulta heroja izradio je veći
broj spomenika i konjaničkih figura.
Kao animalist, sljedbenik je Baryea. Izvrstan je cizelir - njegove male bronce imaju čisto i
elegantno modelirane farture.
Djela:
Gazela
Ranjeni medvjed
Velazquez, Louvre
Galski i rimski konjanici, St. Germain-en-Laye
Jeane d'Arc, Pariz, Place de Piramides
Simon Bolivar, Santa Fe da Bogota
Colonel Howard, Baltimore
Orangutan davi urođenika sa Bornea, 1895.
Mramor; teži prikazati dramatične prizore. Egzotične teme u duhu su francuskog romantizma,
a imaju i elemente anegdote.
45

46. Arhitektura
Romantizam je pokret koji je uništio jedinstvenost stila (historicistički stilovi u arhitekturi),
pa se stvaraju nacionalne kulture.
Spajanjem francuskog romantizma i engleskog pejzažnog slikarstva nastaje Barbizonska škola koja
direktnim slikanjem u prirodi otvara put impresionizmu.
Širom primjenom fotografije nestaje potreba za portretima i opisnim slikarstvom. Kao reakcija na
fotografiju javlja se impresionizam, dok je realizam kritika socijalnog naboja (Daumier) i u Francuskoj i u
Italiji.
Iz simbolizma se razvija secesija, a iz nje apstraktna umjetnost, ekspresionizam, nadrealizam. Umjetnik
više ne slika po narudžbi, već za sebe.
U romantizmu je stvoren pojam odbačenog, ukletog umjetnika (Baudelaire, Rimbauld…).
AKADEMSKI REALIZAM dominira 2. polovinom 19. stoljeća, a traje sve do 1. svjetskog rata.
Definitivno dominira u vremenu II. carstva Napoleona III (1851.-71.).
2. polovina 19. stoljeća obilježena je dominacijom literature i težnjom da se sadržaj knjiga
ilustrira. Akademski realizam tu "uskače". Naime, 'apstraktni' pravci 19. stoljeća zauzimaju samo
5% tadašnje slikarske produkcije.
U arhitekturi vladaju neo-stilovi. Npr. banke se rade u duhu klasicizma (zabat i stepenište),
dok su centralni dijelovi muzeja koncipirani kao barokne palače.
NEOGOTIKA
Prve primjere neogotike nalazimo u vremenu predromantizma (sredina 18. stoljeća) u umjetnim
ruinama: Edgehill, Engleska, gotička kuća u parku Wörlitz, Njemačka…
Od 1830. godine, paralelnim proučavanjem gotičke arhitekture i pripremama za njenu
restauraciju, neogotika daje pečat izgledu gradova - grade se građevine u kojima ona dominira
(Tudor stil u Engleskoj, korištenje pečene opeke u Njemačkoj).
Teoretsku podlogu neogotici daju A. PUGIN i VIOLLET-LE-DUC koji restaurira brojne
gotičke spomenike (Notre-Dame, St. Chapelle…
Engleska > prve se crkve grade prije 1830.
BARRY & PUGIN: Parlament, London
Njemačka > SCHINKEL: Werdersche Kirche
*** katedrala u Kölnu se završava u oblicima kasne gotike…
Francuska > GAN: St. Clotilde, Pariz
*** Obnavljaju se srednjovjekovni burgovi (Carcasone)…
46

47. Austrija > FERSTEL: Votivkircke, Beč, 1789. (najpoznatija neogotička crkva)
SCHMIDT: Gradska vijećnica, Beč
Mađarska > STEINDL: Gradska vijećnica, Budimpešta
Hrvatska > restauracija dvorca Trakošćan
NEORENESANSA - uzor: forme talijanske renesanse
GOTTFRIED SEMPER: Kazalište, Dresden, 1. polovina 19. st.
***Nakon 1870. godine njemačke zemlje koriste forme sjevernjačke renesanse -
ALTDEUTCSCH.
NEOBAROK
Probijanjem širokih avenija vrše se urbanistički zahvati unutar jezgri starih gradova (Pariz,
Beč), a u arhitekturi palača i javnih zgrada koriste se elementi baroka (razvedene plastične
mase, unutrašnjost ukrašena pozlatama i draperijom).
CHARLES GARNIER: Velika opera, Pariz
P. WALLOT: Parlament, Berlin
HNK, Zagreb
NEOKLASICIZAM (1850.-e - pred 1. svjetski rat)
Paralelno sa neorenesansom i neobarokom primjenjuju se i arhitektonske koncepcije
klasicizma, i to kod reprezentativnih javnih objekata i gradskih rezidencija, ali i u dogradnjama
većih objekata. Čest je u arhitekturi srednje Europe.
Traktovi Napoleona III spajaju ranije sagrađene dijelove Louvrea.
Kao što Engleska pseudostilove prenosi u kolonije, tako ih i Austro-Ugarska donosi u naše
krajeve. Točnije, donosi neomaurski stil u BIH, a Zagreb, Rijeka i Pula se grade u historicističkim
stilovima.
47

48. REALIZAM I PLENERIZAM (prva desetljeća 2. polovine 19. stoljeća)
Realizam je najviše prisutan u slikarstvu i grafici, a manje u kiparstvu. U filozofiji realizam je
pravac koji tvrdi da svijet spoznajemo onakvim kakav jest.
U likovnoj umjetnosti gotovo je isključivo orijentiran na Francusku, a tek desetak godina
kasnije dolazi u Njemačku. U perifernim zemljama europskog likovnog izraza prisutan je kao
metoda oblikovanja, a ne kao likovna orijentacija.
Programatski realizam u Francuskoj uvjetovan je umjetničkim, političkim i socijalnim
zbivanjima - protest protiv poplave romantizma, izražavanje suprotnosti larpurlatizmom u
umjetnosti 2. carstva Napoleona III., podrška kratkotrajnoj Komuni.
Glavni i neko vrijeme jedini predstavnik bio je G. COURBET koji je 1855. godine na Svjetskoj
izložbi u Parizu izlagao u vlastitoj režiji (Pavillon du Realisme) pokazujući time distancu od
priznate umjetnosti. On je rekao: "Realizam je bez ideala (suprotan idealizmu romantizma) i bez
religije". Courbet se u nekoliko djela približio socijalnim temama za koje se borio u političkim
djelovanju. Kritički prikazuje tipove građanskog društva i nastavljač je nekih epoha slikarstva
(osobito holandskog i španjolskog 17. stoljeća) u kojima su ostvareni postulati o vjernom
prikazivanju egzistencije svijeta.
U realizmu 19. stoljeća prisutni su utjecaji prethodnih epoha - holandskog i španjolskog
baroka, braće Le Nain, barbizonske škole (Corot), Delacroixa, te belgijskih romantika - slikara
"historija", ali i otkriće fotografije (često i u negativnom pogledu).
Champfleury > "Realizam je suprotnost idealizmu; načelo romantizma "l'art pour l'art" treba
zamijeniti načelo "l'art pout le people" tj. angažiranom umjetnošću (ovaj stav ujedinjuje
Daumiera, Milleta i Courbeta), te prikazivanjem suvremenih tema".
Na području vjernog prikazivanja teme realizam se sudara sa naturalizmom, a na području
prikazivanja jake ekspresivnosti sa izražajnošću plastike i slikarstva gotike. metodom je suprotan
naturalizmu (prikazuje fotografski reducirane detalje - nema sitnih detalja svojstvenih
fotografiji).
Realističnim izrazom ili prikazom tegoba rada, od Courbeta, realističnoj izražajnosti su bliži
Corot i Millet, dok su neizravni pripadnici realizma Manet i Monet u 1. fazi. Liniji realizma se
približavaju ranija djela A. Menzela, te veći dio opusa W. Leibla koji je, uz Courbeta,
najznačajniji predstavnik realizma.
48

49. CAMILLE COROT (1796.-1875.)
Javlja se u vrijeme kada postoji ravnoteža između romantike i hladnog realizma i
impresionizma. U njegovim slikama romantika prelazi u realne, stvarne oblike. Slike mu imaju sve
odlike građanskog ukusa.
Podrijetlom iz malograđanske obitelji Corot gimnaziju završava u Rouenu, a slikarstvo uči kod
Bretina koji radi historijske pejzaže (Ilijada i Odiseja…). Protiv ovakvog slikanja ustaje
Barbizonska škola, a iako pripada njihovom krugu Corot je od njih originalniji.
Putuje u Italiju, Švicarsku, Holandiju i Englesku, a na početku slika vani. Slika Villu d'Array
blizu očeva posjeda, Normandiju, Burgundiju, a na tim slikama spaja stvarnost i san. Za svoje je
slikarstvo rekao: "Treba uvijek najprije vidjeti velike mase poluotvorenim očima, a ako želim
vidjeti detalje sklopim oči potpuno".
On kopira ono što vidi, a vizija raste paralelno - vlastite originalne realizacije + vlastite
asocijacije. Primjerice, jezeru dodaje nimfe i tako realističnom pejzažu daje ton antičke idile.
Između je južnjačkog herojskog i sjevernjačkog holandskog realističkog shvaćanja poput
Watteauove sinteze u 18. stoljeću (nimfe su sa Watteauove "Cythere").
Kolorizam mu je istovjetan Chardinovom, a glavno sredstvo rada mu je ton. U neku ruku, Corot
je prvi impresionist jer njegova je fluidna atmosfera impresionistička - on je otac impresionista.
Da bi nacrtao motiv crta brzo i tako uspijeva uhvatiti pokret, tok. Slikama uzdiže ljepotu žene
- obično svoje modele prenosi u višu stvarnost, no nema putenosti ni idealiziranja. Poput
Velazqueza, vješto slika put i pokazuje sposobnost da u sliku realno prenese vrednotu.
Mnogo je slikao (neke slike manje kvalitete najviše su se dopale publici - serija sutona s
vilama). Slika u malom formatu.
Kad je stekao primanja tim novcima pomaže prijateljima (npr. Daumieru).
Katedrala u Sensu
Kasni rad, inspiriran je slikama nizozemskih majstora, a na njemu prevladavaju sivi tonovi.
Papigno, Zürich, Zbirka, 1826.
Corot dvije godine provodi u Italiji, slikajući predjele oko Rima. Ovi su radovi bitni za razvoj
modernog pejzažnog slikarstva - bilježi svojstvo mjesta u određeno vrijeme. dakle, ističe
"istinitost trenutka", neposredan vizualni doživljaj. Radi mala platna, naslikana na brzinu (za sat
vremena) koja nalikuju Constablovim uljanim skicama. (Constable se oslanja na holandski pejzaž 17.
stoljeća, a Corot na slikarstvo Poussina i Claudea Lorrainea).
Koloseum gledan s Palatina, Louvre, 1826.
Svijetle boje i efekti svjetla - rasplinuto slikarstvo postaje njegov slikarski izraz. Njegova je
boja navijestila impresionizam.
Odmor pod vrbama, Louvre,
49

50. Uspomena na Mortefontaine, Louvre, 1864.
The Brigde of Mantes, Louvre, 1868.-70.
Pogled iz vrtova Boboli, Louvre, 1835.-40.
Tivoli, vrtovi vile d'Este, Louvre, 1843.
Jutro, ples nimfi, Musee d'Orsay, 1850.-51.
Ples nimfi, Musee d'Orsay, 1860.-65.
*** Baudelaire je branio Corota na Salonu 1845. godine kada su kritičari rekli da on ne zna slikati, tj. da
njegova djela nisu završena. Naime, književnik je izjavio da postoji razlika između dovršenih i uspjelih djela
(finished and accomplished) - ona koja su dovršena ne moraju biti i uspješna, a ono koje je uspješno ne
mora obavezno biti dovršeno u tehničkom smislu.
Corot je uglavnom poznat po svojim pejzažima, no tajno je slikao i likove. Te se slike nije usudio pokazati
javnosti (osim jedne). Uglavnom je riječ o portretima žena, stvarnih ili imaginarnih, koje je uhvatio u
nostalgičnom ugođaju. Ova su djela osvanula 1909. godine na Salon d'Automne i fascinirale Degasa, a
kasnije i kubiste i Braquea.
Portret umjetnika, Louvre, 1825.
Mlada djevojka pri toaleti, Louvre, 1860.-65
Corotov studio, Louvre, 1865.-68.
Velléda, Louvre, 1868.-70
Haydeé, Louvre, 1870.-72.
Dama u plavom, Louvre, 1874.
Corot: "Let feeling alone be your guide; Reality is a part of art - feeling is the finishing touch."
50

51. BARBIZONSKA ŠKOLA, 1847.
Barbizon je selo na rubu šume kod Fontaibleaua u kojem su se okupili slikari koji kroz
jednostavne motive (polja, voćnjaci) poetiziraju svijet prirode. Oni traže poetične i idilične
štimunge, paleta im je uglavnom zagasita i skučena reminiscencijama na zagasite skale holandskih
pejzažiste 17. stoljeća. Postupno, u fakturi njihovih slika odražava se kolorizam francuskih
romantičara i engleskih pejzažista.
Barbizonci su slikari intimnih pejzaža, a riječ "intiman" odražava prekid sa konvencionalnim
pristupom, tj. sposobnost uvođenja štimunga u slike. Takvim pristupom oni vrijeđaju "sveto i
uzvišeno" slikarstvo 19. stoljeća, ali stvaraju novi odnos prema stvarnosti u europskom slikarstvu
i otvaraju putove realizmu.
Iako su mahom vrsni crtači, ovi slikari koriste tonska rješenja i ukidaju dominaciju linije.
Nadalje, bitna im je razlika između svjetla i sjene.
Slike studiraju u prirodi, a dovršavanju u atelijeru. Zbog ovoga bitni su za razvoj pleinaira koji
vrhunac ima u impresionizmu. Barbizonci svoje pejzaže komponiraju - grade ih. Po izboru motiva
bliski su holandskim pejzažistima 17. stoljeća.
Na barbizonce su utjecali:
- JOHN CONSTABLE ("Kvaliteta slike nije u motivu, slika je valjana kad je slikana
osjećajem") - slikar atmosfere, karakteristične prozračne perspektive, dok su prednji
planovi tamni - u duhu holandskih slikara. Glavnu ulogu imaju ton i boja.
- RICHARD BONINGTON čije su slike oduševile Gericaulta i Delacroixa
- GEORGES MICHAEL (1. polovina 19. stoljeća) - u Davidovo vrijeme slika vjetrenjače u
okolici Pariza, no manje utječe na barbizonce od dvojice spomenutih Engleza.
Članovi: Rousseau, Dupré, Diaz, Daubigny, Troyon, Millet…
51

52. THEODORE ROUSSEAU (1812.-1867.)
Rad na intimnim pejzažima se razvija prema njegovim smjernicama - upravo je on 1847. godine
okupio barbizonsku školu (J. Dupre, Ch. Daubigny, P. Huet, Cabat, Grancois, Millet)
Razvio se pod utjecajem holandskim majstora pejzaža (Ruisdale) i engleskih pejzažista
(Bonington i Constable). Od mladosti, kao samouk, slika u okolici Pariza, u Bretagni i Normandiji, a
od 1836. slika u Barbizonu gdje mu se kasnije pridružuju drugi.
Rousseau je označio prekid sa klasicističkim komponiranjem pejzaža u atelijeru. Po duhu
romantičar, po interpretaciji realističan, ima izrazit osjećaj za slikanje prirode u skalama smeđih
i sivih tonova. U pejzaže često uklapa stoku, dok je lik čovjeka rjeđi.
Drvored kestena
Ovo je djelo naslikao prije odlaska u Barbizon i njime je oduševio Delacroixa.
Mali ribar, 1848.
Prije Rousseaua ovakve pejzaže rade Corot i Aligny.
Hrastovi, Louvre, 1850.
Neposredno prenošenje prirode
Izlazak iz Fonteinbleauške šume pri zalasku sunca
Ovu sliku više puta prerađuje. (***Upravo je ovo njegovo najplodnije razdoblje u kojem radi
male studije i neposredne crteže u prirodi.)
Proljeće
Pejzaž sa stokom
Ribnjak
Krajem života slikarstvo mu prelazi u doktrinu, posvećuje se pedantnom slikanju koje je
postalo prosječno. Dok je slikao kvalitetne, svježe i neposredne pejzaže bio je 12 godina odbijan
na Salonu jer je na njemu vladao programatski realizam. Naposljetku dobiva priznanje, ali se ipak
vraća u Barbizon.
Rousseau je jednostavno zaljubljen u prirodu, posebice u drveće. On motiv tako reproducira da
se mjesta koja je slikao i danas mogu prepoznati. Ne zanima ga promjenjivost godišnjih doba, već
trajan karakter pejzaža, modelacija terena, arhitektura drveća. Služio se bitumenskim bojama,
pa su mu slike danas potamnjele, izgubile su svježinu.
52

53. CHARLES - FRANCOIS DAUBIGNY (1817.-1878.)
Francuski slikar i grafičar, blizak barbizoncima i Corotu. On unosi notu svježine u francusko
slikarstvo, te ga oslobađa patosa historijskih i herojskih pejzaža slikanih u atelijerima. U
njegovim se platnima naslućuje odnos prema prirodi koji će pobijediti u pojavi impresionista.
Predstavnik je shvaćanja koje će se preko realizma prenijeti na impresionizam.
Daubigny sve detalje stapa u harmoničnu cjelinu boje i svjetlosti - sve što postoji u prirodi u
njegovoj interpretaciji dobiva čar iskrenoga i lirskog produhovljenog doživljaja.
Najkarakterističnija su mu djela Proljeće i Žetva (Louvre), a izradio je oko 100 bakropisa u
kojima, kao i na uljima, ostvaruje profinjene nijanse svjetla i sjene (mape Putovanje čamcem…).
On je najmanje srodan Rousseau, a najviše blizak prirodi. Bez filozofiranja i poetiziranja, on
jednostavno slika pred motivom. Koristi realistične tonove, a boja mu je najvažniji element. Prvi
je koji u tople tonove barbizonaca uvodi i hladne boje. Uz Corota, najznačajniji je slikar intimnog
pejzaža, a uvijek slika nove motive.
Što je zreliji to su mu slike svježije i neposrednije, a kasnija djela imaju dojam neposrednosti
kao i impresionističke slike - zapravo, on slika u prirodi, bez dovršavanja djela u atelijeru. Corot
isto radi, no pod Daubignyjevim utjecajem.
***Daubigny je 1857. godine dao izgraditi brod (Le Bottin) sa malom kabinom u kojoj je bio njegov
studio u kojem je slikao svoje "impresije" života, dok je plovio Sienom ili Oisom. Tako je Corotovu ideju
slikanja na otvorenom doveo do ekstrema, a petnaestak godina kasnije isto je uradio i Monet.
***Intimni pejzaž odgovara građanskom društvu Francuske - velike kompozicije zamijenjene
su intimnima. Slike su neposredne, nenamještene, bez patosa.
Obala Oise, 1862.
Bitni su svjetlo i atmosfera - kao kod impresionista. Glavno sredstvo izraza je boja (u kasnijoj
fazi radi rasplinute slike).
Zalazak sunca na rijeci Oise, Musee d'Orsay, 1865.
Snijeg, Musee d'Orsay, 1873.
Dolina Arques, Musee d'Orsay, 1875.
53