Skip to main content
Autor: Dunja
Ercegovčević
• Ćelija je osnovna strukturna i funkcionalna jedinica
   građe svih živih bića, osim virusa.
• U prirodi postoje mnogi organizmi koji se sastoje
   od jedne ćelije.
• Ćelije se međusobno razlikuju, ali imaju neke
   zajedničke osobine:
  ~ Rast koji karakteriše neku vrstu ćelije
  ~ Obavljanje određenih funkcija
  ~ Primanje signala iz spoljašnje sredine koje ćelija
na određeni način odgovara
  ~ Život ćelije se završava ili deobom ili ćelijskom
smrću
  ~ Jedinstven hemijski sastav
  ~ Jedinstvena građa
  ~ Metabolizam (svi procesi koji se odvijaju u živoj
ćeliji, kako sinteze, tako i razgradnje materija)
• Ćelije mogu imati različite oblike:
~ Eritrociti (krv)
~ Mišićne
~ Stoma na listu
~ Nervna
~ Dijatomeja
~ Paramecijum
~ Spermatozoidi
~ Masna
~ Koštane
• Ćelije mogu imati različitu građu i
  oblike u zavisnosti od funkcije.
Razlike između biljne i životinjske
ćelije
• Na površini svake ćelije nalazi se
  ćelijska membrana.
• Ćelijska membrana sačinjena je
  od dva sloja masti (fosfo – liipidi) i
  proteina koji su uronjeni između
  ta dva sloja fosfo – lipida.
• Uloge membrane su:
  ~ Daje oblik ćeliji
  ~ Ograničava
  ~ Štiti
  ~ Selektivna prpustljivost
• Selektivna prpustljivost je
  osobina zahvaljujući kojoj
  membrana kontroliše šta može u
  nju da uđe, a šta da izađe
  pomoću proteina koji su u obliku
  ,,tunela‚‚. Prolaz je regulisan po
• Citoplazma predstavlja unutrašnji
  sadržaj ćelije, odvojen od jedra, u
  kome se nalaze ćelijske organele.
• Tečna je, želatinozna masa koja
  neprekidno struji.
• Najvećim delom je sačinjena od
  VODE u kojoj se nalaze neorganske
  (minerali) i organske
  (belančevine, masti, šećeri) materije
  neophodne ćeliji.
• Citoplazma ima: mehaničku ulogu
  (održava oblik i formu
  ćelije), zaštitnu ulogu (služi kao
  jastuk u slučaju da dođe do naglog
  udara ćelije i na taj način zaštiti
  ćelijske organele), mesto je vitalnih
  reakcija neophodnih za život (ćelijski
  metabolizam).
• Sastoji se od mnogobrojnih
   vlakana
• Daje ćeliji oblik i čvrstinu i
   prisutan je u svim tipovima ćelija.
• Izgrađen je od preko 20
   belančevina koje omogućavaju:
       • Promenu oblika ćelije
 • Kretanje organela i same ćelije
  • Međusobno povezivanje ćelija
       • Deobu ćelija i kretanje
   hromozoma jer izgrađuju deobno
                vreteno.
• Mitrohondije su
  energetske
  organele, u kojima
  se stvara energija
  neophodna ćeliji
  kroz proces
  ćelijskog disanja.
• Za mitrohondije se
  može reći da su kao
  ćelijske
  termoelektrane.
• Građa jedra:
1. Jedrov ovoj (od 2 membrane)
2. Jedrove pore
3. Jedarce
4. Hromatin (nasledni materijal)
5. Jedrova plazma (gušća od citoplazme)
• Hromatin je nasledni materijal koji je isti u
  svakoj ćeliji jednog organizma.
• Hromatin je sačinjen od
  dezoksiribonukleinske kiseline (DNK)
• GENI su delići DNK, i predstavljaju
  osnovne jedinice nasleđivanja i
  promenljivosti svakog živog bića
• Kada ćelija obavlja svoju ulogu, molekul
  DNK je raspleten, u vidu konca, i tada ga
  označavamokao HROMATIN
• Kada se ćelija deli, molekul DNK je             1-jedrov ovoj; 3-jedrove
  spiralizovan i onda je u vidu HROMOZOMA.        pore; 4-jedarce; 5-
                                                  hromatin; 6-jedrova
                                                  plazma.
• Jedarce služi za
  stvaranje ribozoma.
• Loptastog oblika.
• Jedarce se nalazi u
  unutršnjem sadržaju
  jedra (nukleoplazmi) od
  koje nije odvojeno
  membranom.
• Jedro može da sadrži
  jedno ili više jedarca.
• Ribozomi su granule koje
  učestvuju u sintezi proteina.
• Ne možemo ih nazvati pravim
  organelama jer nisu odvojeni od
  citoplazme sopstvenom
  membranom.
• Ribozomi se nalaze i u nekim
  organelama kao što su
  plastidi, mitohondrije i jedro, pa
  se takvi ribozomi označavaju
  kao organalni ribozomi.
• Ribozomi predstavljaju glavnu
  sponu između informacija
  uskladištenih u DNK i ćelije jer
  se na njima vrši prevođenje
  „zapisa“ sa gena u proteine.
• Endoplazmatični retikulum je
  organela koja je izgrađena od
  membrana i pruža se gotovo
  kroz celu ćeliju poput mreže.
  Pruža se od jedra pa kroz
  ćeliju pa sve do spoljašnje
  ćelijske membrane.
• Razlikuju se dva tipa
  endoplazmatičnih retikuluma:
    Hrapavi endoplazmatični
   retikulumi (granulirani) - uloga
  mu je sinteza proteina zajedno
            sa ribozomima
      Glatki endoplazmatični
    retikulumi učestvuje u sintezi
      masti, razgradnji otrova i
  holesterol pretvara u vitamin D
    uz pomoć Sunčane svetlosti.
• Goldžijev aparat je ćelijska organela
  koja je dobila ime po naučniku
  Kamilo Goldži–ju koji ga je otkrio.
• Funkcija Goldžijevog aparata :
   ~ Završnica sinteze belančevina i
masti
   ~ Sekrecija (izlučivanje)
• Vezikule, mehurići koji se odvajaju
  od Goldžijevog aparata, u sebi
  sadrže materije koje je potrebno
  sprovesti u neki drugi deo tela od
  ćelije u kojoj su nastali. To se obavlja
  procesom sekrecije. Vezikule
  otplivaju do ćelijske
  membrane, stope se sa njom i njihov
  sadržaj se pri tome izbaci iz ćelije.
• Lizozomi imaju oblik kesica
  obavijenih jednostrukom
  membranom.
• Nazivaju se ’’ organele za
  varenje’’ .
• U njima se mogu razložiti
  različite materije, strane
  materija ili čak čitave ćelije
  (npr. bakterije), delovi
  sopstvene ćelije a u
  određenim uslovima i čitava
  ćelija (’’kese samoubice’’)
• Centriole su nemembranske
  organele koje izgledajukao
  kratke cilindrične ili granularne
  strukture.
• Nalaze se u blizini jedra i
  Goldžijevog aparata.
• U ćelijama se obično nalazi
  samo jedan par centriola koje
  su upravne jedna na drugu.
• Funkcija ove organele je
  obrazovanje deobnog
  vretena, strukture neophodne
  za deobu ćelije.