SlideShare a Scribd company logo

Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu

•
•
Balazs Pankasz
Balazs Pankasz

Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu

Health & Medicine
1 of 121
Download to read offline
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihičkih smetnji na radnom mjestu Sveučilište u Pečuhu, Odsjek za izobrazbu odraslih i razvoj ljudskih resursa PTE FEEK 2015.
Izrađeno u okviru IPA projekta pod nazivom „Psihičke poteškoće i svijet rada” Autori: Balázs Pankász asistent za nastavu PTE FEEK Dr. Antal Tibold upravitelj bolnice, zamjenik voditelja Odsjeka član Strukovnoga kolegija za zdravstvo na radnim mjestima Ákos Zétényi psiholog za zaposlenike Uprava Županije Baranja Centar za zapošljavanje Uredio: Zsolt Nemeskéri Balázs Pankász Hrvatski stručnjaci: Dr. Miroslav Sikora, Dr. Branka Kandić-Splavski i Dr. Nikola Kraljik, Kristina Babić,Željko Perković,Martina Polčoć,Gordana Kibel,Damir Junušić, Vladimir Iličić,Hrvoje Selci Dom zdravlja Osijek i Zavod za javno zdravstvo Osijek Lektor Dr. Béla Krisztián Lektori hrvatskoga jezika Borko Baraban, mag. educ. philol. croat. Vanja Miškić Srb, prof. ISBN 978-963-642-731-3 Glavni odgovorni urednik: Sveučilište u Pečuhu Odsjek za izobrazbu odraslih i razvoj ljudskih resursa PTE FEEK 2015.
KAZALO Uvod 6 I. Pojam i vrste psihičkih smetnji 7 Neuobičajeno ponašanje – definicija nenormalnog ponašanja 7 Kategorizacija psihičkih oboljenja 11 Poremećaji osobnosti 12 Anksioznost 14 Poremećaji u raspoloženju 17 Ovisnosti 20 Rastući broj psihičkih smetnji 21 Povezanost lijekova i sposobnosti za rad 22 II. Pojava stresa 24 Društveni čimbenici stresa 25 Partnerski odnosi i zdravstvena sociologija podupiranja partnera 25 Stres na radnom mjestu 25 Sindrom izgaranja 31 III. Zdravstveni razvoj na radnom mjestu 36 Mentalna higijena 36 Pojam bolesti 36 Društvene neujednačenosti i zdravstveno stanje 37 Spolne različitosti, zdravstveno-sociološki značaj zapošljavanja žena 38 Područja zdravstvenog razvoja na radnim mjestima 41 Mobbing – psihički teror 43 Strategija tretiranja kompleksnoga stresa na radnom mjestu 45 IV. Mogućnosti zapošljavanja psihički ograničenih osoba 48 Značaj analize radnog područja u radnoj rehabilitaciji psihijatrijskih pacijenata 48 V. Zaposlenici sa psihičkim poremećajem na tržištu rada 58 Tretiranje čimbenika psihičkih rizika na radnim mjestima 61 Uporabljena literatura 67 Dodatci 70 Dodatak 1. Podjela DSM bolesti 70 Dodatak 2. Upitnik za analizu radnog mjesta 88 Dodatak 3. Upitnik za analizu radnog mjesta za psihički ograničene osobe s promijenjenom sposobnošću za rad 99
Uvod Sveučilište u Pečuhu, Odsjek za izobrazbu odraslih i razvoj ljudskih resursa (PTE FEEK), sa svojim je partnerima dobilo potporu u okviru IPA Prekograničnoga programa suradnje za projekt pod imenom „PSIHIČKE POTEŠKOĆE I SVIJET RADA”. Suradnju su ostvarili s hrvatske strane Dom zdravlja Osijek (DZO), a s mađarske strane civilno društvo Humana inovacijska grupa (Humán Innovációs Csoport). Projekt se sastojao od više dijelova. Prethodilo je ex ante proučavanje, zatim proučavanje dokumentacije te empirijsko proučavanje (putem upitnika, razgovora s obuhvaćenom skupinom). Cilj je bio izrada metodologijskog priručnika. U Mađarskoj i u Hrvatskoj jedan je od najvećih izazova politike zapošljavanja promicanje zapošljavanja osoba promijenjene radne sposobnosti. Posebice je bitna poteškoća nova bolest našeg doba, psihička ograničenost te predrasude povezane s tim. Najveća je preprjeka za osobe sa psihičkim poremećajem na društvenom, ekonomskom te na području tržišta rada negativno stajalište poslodavaca te djelomično neznanje ustanova koje se bave takvim osobama. Na osnovi provedenih ispitivanja utvrdili smo da u većini slučajeva zbog proturječne percepcije i zbog nelogičnosti u sustavu potpore dolazi do odlaska osoba sa tržišta rada unatoč tomu da su po svojim sposobnostima ili svojim usavršavanjima pogodne za rad. Stav poslodavaca i nesigurnost ljudi u ciljnoj skupini otežavaju te napore. Za bolje mogućnosti osoba sa psihičkim poremećajem potrebno je detaljno proučavanje, utemeljenje metodologije te suradnja među institucijama. Ovaj metodologijski priručnik želi poboljšati suradnju između poslodavaca te institucija za zapošljavanje i zdravstvenih organizacija, a osim toga želi pomoći poslodavcima u prepoznavanju psihičkih smetnji i stresa na radnim mjestima pa i u pronalaženju rješenja te tretiranju problema. Radna skupina zahvaljuje svim suradnicima, bez čije se pomoći ovo izdanje ne bi pojavilo. Za ostvarivanje projekta zaslužni su u ime IPA zajedničkog tehničkog tajništva dr. Márton Szűcs, voditelj tajništva i Tvrtko Čelan, programski i komunikacijski voditelj. Dr. Zsolt Nemeskéri voditelj projekta
I. Pojam i vrste psihičkih smetnji Sve do danas vlada uobičajeno mišljenje kako ljudi svoje mentalne probleme sami sebi stvaraju. Za bolesnike sa somatskim bolestima društvena je empatija mnogo veća nego za one sa psihičkim bolestima. Nitko ne će opomenuti oboljelog od raka da se ne ponaša kako priliči, a u slučaju depresije i anksioznosti često čujemo takvu reakciju u okruženju. Na žalost, čak i danas društvo ima negativan stav prema psihičkim i psihijatrijskim bolestima, iako je baš pacijentima koji boluju od njih, razumijevanje njihove okline neobično važno. Važna je pouka programa „Psihičke poteškoće i svijet rada” (MDWW projekt) da neznanje poslodavaca na ovom području predstavlja najveću preprjeku pri zapošljavanju psihički ograničenih osoba. Ovaj smo priručnik pisali u nadi da će poslužiti pri podizanju svijesti, a nikako nam cilj nije bio napraviti postupnik za rad sa psihički ograničenim osobama. U projektu smo se bavili i sa problemom stresa i depresije. Depresija se već pomalo smatra nacionalnom bolešću, a ipak su zastupljena brojna pogrješna mišljenja u svezi tom bolešću. Mnogi smatraju da je malo onih koji su zaista bolesni, a da većina ima zapravo slab karakter te zbog toga nisu u stanju prijeći preko svojih problema. Prema statističkim se podatcima vidi da je u posljednje vrijeme drastično porastao broj pacijenata liječenih zbog depresije i anksioznosti. Te mentalne bolesti naravno utječu i na radna mjesta. Svaka je osoba sebi svojsvena, jedinstvena i neponovljiva. Željeli bismo izbrisati učestalu i pogrješnu društveno-kulturnu praksu prosuđivanja prema predrasudama, a ne prema osobnostima, praksu koja se ne usredotočuje na pojedinca, već ga svrstava u određenu grupu kojoj se pridaje „etiketa“s poopćenim svojstvima. To je ponižavajući postupak u kojem se ne obraća pozornost na pojedinca; tu prestaje svaka individualnost jer se prema pojedincu postupa jednako, prema klišeu. Psihologija je postala sve rasprostranjenija znanost. Sve je više znanstvenih, ali i popularnih izdanja o raznim područjima te znanosti. Produbljenje gospodarske krize samo je dodatno pojačalo važnost i aktualnost tematike psihičkih oboljenja. Povećala se potražnja za literaturom koja pomaže u razumijevanju i liječenju duševnih problema te sve veći broj ljudi dolazi do spoznaje da duševne kavitacije ozbiljno utječu na životni put osobe i na radnu sposobnost.
Na žalost, u mnogo slučajeva riječi „psiholog”,psihijatar” i „psihoterapija” uzrokuju negativan stav i odbojnost. Najvjerojatniji je uzrok tomu strah od obilježavanja,(stigmatizacije) ali i nedostatak informacija. Prosječni ljudi zaista raspolažu relativno malim i nedovoljnim znanjem o psihičkim smetnjama i o pozadini bolesti tog tipa. Ne znaju na koji način ih trebaju prepoznati, na koji način se postaviti prema ljudima koji imaju takve probleme, a još manje-kako bi im mogli pomoći. Ovaj je priručnik namijenjen davanju smjernica pri tim problemima olakšavajući uključivanje osoba sa psihičkim smetnjama na tržište rada. Neuobičajeno ponašanje – definicija nenormalnog ponašanja Normalnost je kulturološko pitanje vezano za moralne vrijednosti proučavanog društva. Iste radnje različito ocjenjujemo u različitim vremenima i različitim kulturama. Čak i u usko gledanim okruženjima važi pravilo da što je u jednoj sredini normalno, u drugoj je neprihvatljivo. Za osobe čije ponašanje vidljivo odstupa od normalnog, upotrebljavamo izraz poremećaj ponašanja naznačavajući tako psihičko oboljenje. Međutim, granica je normalnosti prilično labilna i subjektivna. Npr. brbljavost je nečija simpatična osobina, ali pretjerana i stalna brbljavost je patološka (logorrhea), šutljivost je također osobina ličnosti, ali kada je pretjerana i dugotrajna, pretvara se u simptom bolesti(depresija); živahnost i agilnos u pretjeranom obimu mogu prerasti u patološki oblik(mania), kao i premalo pokreta i kretanja (katatonija). Teško je odlučiti što je previše, a što premalo. Po Freudu je normalnost kvantitativni kriterij, a ne kvalitativni. Svatko ima „crne” misli i loše trenutke, ali ako se to ustali i dominira ponašanjem i mislima, tada to treba dijagnosticirati kao depresiju. Svatko ima strahove u pojedinim situacijama, što je normalna reakcija, ali ako svaka situacija izazove anksioznost, to je već patološki slučaj. U duševnom se stanju mogu uočiti oscilacije. Najvažnije je pitanje odrediti granice normalnog ponašanja. Prema kojim se kriterijima može razdvojiti normalno ponašanje od patološkog?
Statistička učestalost Sam izraz „normalan“ potječe od izraza „norma“ koji znači prosjek. Prema tomu odstupanje je od prosjeka nenormalno, a može biti pozitivno i negativno. Većina se ljudskih osobina prosječno kreće oko normalne razine. Kako se odmičemo od prosječnih vrijednosti, susrećemo sve manje slučajeva. Na krajnostima (pozitivna i negativna podjednako) susrećemo tek neznatan broj slučajeva. Odudaranje od prosjeka nazivamo devijacijom. Devijacija može biti odudaranje u negativnom i u pozitivnom smjeru. Nema sumnje da osobe s izuzetno visokom inteligencijom ili natprosječnom nadarenošću nećemo nazivati nenormalnima, dok žrtve manjka hoćemo. Čini se da na izuzetke gledamo prilično subjektivno. Lakše praštamo i tolerantniji smo prema onima „u suvišku“ iako je njihovo čudno ponašanje daleko od prihvatljivih normi. U nenormalno ponašanje uglavnom ubrajamo samo negativna odstupanja od prosjeka, a razina varira ovisno o sociokulturalnim okolnostima. Što je u jednom kulturalnom okruženju neprihvatljivo ponašanje, u drugom može biti sasvim uobičajena svakodnevna pojava. Društveni čimbenici Društvene se norme vremenom mijenjaju. U dvadesetim su godinama prošlog stoljeća turiste, koji su se pojavili na morskim obalama radi kupanja, smatrali devijantnima, posebice od strane domaćih ljudi od kojih većina nikada nije zaplivala slanom vodom (naravno, nisu niti znali plivati jer su imali svoj čamac). Društvo je u današnje vrijeme tolerantno prema homoseksualcima te dopušta istospolne bračne zajednice, makar ih je javnost prije strogo osuđivala (Primjerice, Oskar je Wilde dospio u zatvor zbog svoje seksualne opredijeljenosti.). Transseksualnost se više ne ubraja u psihička oboljenja (nije samo brisana iz DSM priručnika za psihijatrijsko ocjenjivanje), već se i javnost znatno promijenila (Bradata je „žena“ osvojila prvo mjesto na Eurosongu.). Istovremeno je u DSM priručnik upisana psihička smetnja poremećaja u prehrani. Sklonost uključivanja u okruženje Za utvrđivanje normalnosti mnogo je točniji pokazatelj odnos između pojedinca i društvenog okruženja, komunikacija i kvaliteta uključivanja. Dobra komunikacija
rezultira kvalitetnim uključivanjem. U slučaju da je ponašanje štetno za bilo kojeg člana interakcije, ili pojedinca ili društva, govorimo o maladaptivnom procesu. Loša sposobnost uključivanja može biti štetna za pojedinca tako da ne utječe na društvo. Dio psihičkih poremećaja proizlazi iz takvih situacija. Opći osjećaj pojedinca Normalnost se može utvrditi i na osnovi subjektivnih kriterija pojedinca- kakvo je njihovo prosječno raspoloženje i osjećaji. Prvenstveno osobe s duševnim poremećajima imaju loše opće raspoloženje, loše se osjećaju. Za promatrača taj loš osjećaj u većini slučajeva nije jasno vidljiv zato što je to jedinstveni subjektivni doživljaj. Razinu patnje nije moguće objektivno mjeriti, stoga pri ocjenjivanju normalnosti ili nenormalnosti taj čimbenik valja uzeti u obzir s ostalim kriterijima. Kod pojedinih vrsta ponašanja, primjerice kod protusocijalnog ponašanja, loš osjećaj pojedinaca, loše raspoloženje, u pravilu izostaje. Pojam mentalnog zdravlja Poteškoću pri definiranju mentalnog zdravlja predstavlja uspoređivanje najmanje zahtijevanog te normalnog ponašanja s najboljim ponašanjem. Različita strukovna područja na različite načine determiniraju pojam nenormalnosti. Teško je utvrditi granicu između bolesti i zdravlja te odlučiti koga smatrati psihički zdravim. Mnogi su psiholozi pokušavali definirati psihičko zdravlje: „Mentalno zdravlje znači da je osoba u skladu sa svojim fizičkim sposobnostima, surađivajući sa drugim osobama, koristeći svoje sposobnosti u radosti, sretno i neovisno živi” (prema Prestonu) Prema Allportu normalnom se zdravom osobom može nazvati zrela osoba koja radom zadovoljava svoje potrebe, a život vodi po svojoj životnoj filozofiji koja ga čini sretnim. Zapravo neprekidna veza između zdravlja i patologije psihe može se shvatiti kao uspješnost osobe da zadovolji potrebe koje su diktirane od okruženja. (Wishner) Freud, tvorac psihoanalize, tvrdio je da je „zdrav čovjek onaj tko je sposoban za rad i sposoban voljeti”. Onaj tko je sposoban za to u stanju je pozitivno se povezivati
s drugim ljudima, uspostavljati društvene veze te je sposoban kroz dulji period raditi neki, od strane društva prihvaćen, koristan posao te od protuvrijednosti obavljanoga posla uzdržavati sebe ili eventualno obitelj. Najvažniji kriteriji pri utvrđivanju normalnosti: • opća sposobnost uključivanja • sposobnost za užitak (seksualni užitak, radost u poslu, moć opuštanja) • mjerodavno međuljudsko ponašanje • odgovarajuće intelektualne sposobnosti • kontrola osjećaja i motivacija (dobro podnošenje frustracije, odgovarajuća kontrola anksioznosti, odgovarajuća sposobnost samoizražavanja) • socijalni stav (empatija, sposobnost uspostavljanja i održavanja intimnog odnosa) • produktivnost, sposobnost za rad • autonomija (neovisnost i samopouzdanje) • integriranost (sinkronizacija različitih poriva i ponašanja) • realna slika o sebi Pojam mentalne smetnje U neurološkim je bolestima prisutna promjena u živčanom sustavu, a u psihičkih bolesti toga nema. To je sindrom u kojem je klinička smetnja opažanja putem osjetila. U pozadini stoje biološka, psihološka ili razvojna disfunkcija. Mentalne smetnje obično idu s patnjom ili oštećenjem sposobnosti za rad ili nesposobnosti za suradnju s ljudima. Ne smatramo mentalnom smetnjom kulturološki prihvaćenu reakciju kao što je gubitak voljene osobe. Žalovanje i tugovanje povremeno doživljava najveći dio ljudi, ali se to rijetko događa u velikoj mjeri da bi se moglo smatrati poremećajem ili bolešću. Psihopatologija Psihopatologija je znanost koja proučava bolesti duševnog karaktera (Karl Jaspers, 1913). Bavi se nezdravim radom svijesti, mentalnim bolestima pri općim mentalnim elementima kao što su zapažanje preko osjetila, pamćenje, razvijanje osjećaja. Cilj je da se opišu indikacije, sindromi i mentalni poremećaji. Dijagnoza pokazuje koje pokazatelje, indikacije i iskustva treba ubrojiti u tu grupu.
Psihopatologija, znanost koja se bavi psihičkim poremećajima, često upotrebljava tzv. 4D model (deviance, distress, dysfunction, danger): odstupanje, neugoda, nefunkcionalnost i opasnost kao kriterij za razlikovanje. Na osnovi 4D modela patološko je ponašanje koje odstupa od uobičajenoga, koje je neugodno, destruktivno i opasno. Devijacija Devijacija je pojam za oblik ponašanja i oblik razmišljanja koji se ne uklapa u društvene norme. Posebni je oblik devijacije duševna bolest prema kojoj su se do prošlogstoljećaneprimjerenoponašaliikažnjavalioboljele.Akojepojamnormalnosti u društvu izričito ograničen, tada se broj duševnih bolnica i zatvora povećava. Smetnje zbog strahovanja Kod psihičkih smetnji strahovanje, podsvjesni sukobi i drugi mentalni problemi pojavljuju se i na fizičkom i na psihičkom području, a mogu se očitovati i kao fizički simptomi. Razlozi su nezadovoljnost samim sobom, maksimalizam i strah. Najučestaliji su klinički oblici kronične anksioznosti: • generalizirani sindrom anksioznosti, • strah od paničnih napadaja, • psihički izazvana bolest, • fobije. Disfunkcija Disfunkcija podrazumijeva maladaptivno ponašanje (poteškoće pri uključivanju) koje otežava ili čak onemogućuje svakodnevni normalni život osobe. Ovo disfunkcionalno ponašanje ne znači u svakom slučaju poremećaj, samo ako se pojavi skupa s više kriterija. Kod poremećaja osobnosti ili psihotičnih bolesti može prouzrokovati opterećenje zbog otežanog uključivanja. Opasnost Može se dogoditi da ponašanje osobe postane rizično ili nasilno i za sebe (samoubojstvo) i za druge (agresivno ponašanje). Osoba sa psihičkim smetnjama može se staviti pod prisilno liječenje samo u slučaju ako predstavlja opasnost za sebe ili okolicu. Nasilno je i agresivno ponašanje u pravilu reakcija na netoleranciju okoline, na provokaciju ili izopćenje.
Neuroze i psihoze Neuroze spadaju u blaže psihičke smetnje. Nastaju usljed intrapsihičkog konflikta unutar ličnosti koji se javlja bez vanjskog povoda. Neurotične osobe su najčešće neupadljivog ponašanja i okolina često ne primjećuje tu veliku “bitku“ unutar njih samih. Imaju posve očuvan realitet (za razliku od psihoza). Tipičnaponašanjaneurotičnihosobasupretjeranoprez,sumnjičavostiemocionalna nestabilnost, a osjećaju se zabrinuto, napeto, sa stalnim “unutarnjim nemirom“, uplašeno i potišteno. Smetnje se uspješno liječe inividualnom ili grupnom psihoterapijom, ponekad uz adekvatnu medikamentoznu terapiju. U današnje su vrijeme u liječničkoj struci, a i u javnosti neurozu zamijenile druge definicije poput anksioznost, depresija, dysthymia ili afektivno ponašanje. Prema prijašnjim navikama osobe definirane kao neurotične (danas bi rekli osobe sa visokim stupnjem neuroticizma) uglavnom su razdražljive, uvrjedljive, anksiozne, depresivne, a na svijet i na sebe gledaju negativno. Ove se tegobe pretežito pojavljuju kod mladih odraslih muškaraca i žena, ali utjecaj na to ima i okruženje. Kod spomenutih je osoba, općenito, veći rizik od mentalnih poremećaja, posebice granični (borderline), te ovisnički poremećaji. Psihoze su teški mentalni poremećaji u kojima je osnovno obilježje - gubitak realiteta, gubljenje veze sa stvarnosti. Psihotična osoba dakle vidi i osjeća stvari koje nisu stvarne. Također, psihotičnoj osobi često nedostaje uvid u vlastitu bolest. U grupi bolesti psihoza najtipičnije su shizofrenija (rascjep ličnosti) i bipolarni afektivni poremećaj (BAP) poznatiji kao manično-depresivna psihoza u kojem dolazi do periodične izmjene teške depresije i stanja pretjerane veselosti bez razloga, te nekritičnih postupaka. Sve psihoze su teški i vrlo često kronični psihički poremećaji koji zahtijevaju ozbiljno, disciplinirano i dugotrajno psihijatrijsko liječenje, uzimanjem propisane terapije. Terapija se mora uzimati i u periodima povlačenja bolesti (remisije) jer povlačenje simptoma, kod ovih bolesti, ne znači i izlječenje. Uz medikamentoznu terapiju, provodi se modificirana psihoterapija, radna terapija, socioterapija te ostale dopunske metode i postupci. Kod osoba sa psihozom, zbog propadanja ličnosti često dolazi do socijalne i radne nefunkcionalnosti.
Možemo reći da se u područje psihopatologije ubraja svako ponašanje ili zapažanje gdje nastupa gubitak kognitivnih ili funkcionalnih vrijednosti. Razlika između maladaptivnih osobina i mentalnih poremećaja još uvijek nije potpuno razjašnjena. Pojam psihopatologije uporabljujemo i kada se susrećemo sa znakovima mentalne bolesti (primjerice halucinacija), ali se samo ponašanje osobe još ne može dijagnosticirati kao bolesno (psiho-patološkim znakovima smatramo i to kada broj kriterija ne raste.) Kategorizacija psihičkih oboljenja StatističkijepriručnikzadefiniranjementalnihnepravilnostiDSM(Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders) koji je izdalo Psihijatrijsko društvo Sjedinjenih Američkih Država. Svrha je priručnika pomoći liječnicima, a i laicima pri odluci kod kojih simptoma možemo kod nekoga dijagnosticirati mentalnu bolest te pojedinim bolestima daje jedinstveni kod. Priručnik je doživio više izdanja. Kako liječničke znanosti evoluiraju, tako se permanentno prilagođava novim saznanjima. Trenutačno se upotrebljava peto izdanje DSM-5 i može se reći da je područje psihijatrijske dijagnostike izloženo kritikama pa se neki pojmovi ukidaju, a drugi dolaze na njihova mjesta. Bit je kategorizacije lakše utvrđivanje dijagnoze ako je isti uzrok prisutan kod sličnih poremećenih ponašanja, posebice jer se priručnik temelji na širokom krugu stručnih suglasnosti. Na taj se način može ustanoviti koji je najučinkovitiji postupak liječenja određene bolesti kod različitih pacijenata koji imaju slične simptome. Tako sakupljene podatke kasnije možemo uporabiti za postizanje boljih rezultata liječenja. No, ne treba zaboraviti činjenicu da je svaki čovjek drukčiji te zahtijeva poseban tretman, a rezultati se liječenja nikako ne mogu potpuno točno predvidjeti. Isti simptomi ne znače nužno isti uzrok. Kodklasifikacijejevažnoprikupljanjeinformacija,isticanjebitnihzajedničkih činjenica, a stavljanje izvan vidokruga manje važne i manje učestale osobine. U DSM-u se ne uporabljuje riječ bolest, već se definiraju mentalne smetnje. Psihijatrijske smetnje imaju dvije osobine: ustaljenost i zajednički utjecaj subjektivnih čimbenika. U današnjem sustavu ocjenjivanja bolesti više je stotina dijagnosticiranih oblika bolesti, a broj im se stalno povećava. Ne želeći opteretiti naše čitatelje laike cjelokupnim sustavom DSM kategorizacije detaljnije smo ga predočili u dodatku broj 1. Sustav DSM-a kritiziran je od mnogih, no moramo uvidjeti da se psihički poremećaji mogu skoro isključivo definirati na osnovi simptoma jer su uzroci u većini slučajeva nepoznati. Osim toga, nije jasno od koje razine se ponašanje smatra izvanrednim (to smo već ranije spomenuli).
Tema je mnogih rasprava određivanje granice između depresivne smetnje koja se treba tretirati lijekovima i trajne loše volje koja se lako može tretirati i psihoterapijom. DSM ovaj problem rješava nabrajajući devet simptoma (primjerice umor, nesanica, mršavljenje ili debljanje) i zaključuje da ako pet simptoma od devet navedenih traju više od dva tjedna, tada se radi o poremećaju. U liječničkoj je praksi DSM službena smjernica za dijagnosticiranje duševnih bolesti i mentalnih poremećaja. Stoga ovaj priručnik uporabljuju liječnici, znanstvenici, psiholozi kao i laici. U ovom se izdanju detaljno bavimo psihičkim poremećajima koji su učestali i važni na području sposobnosti za rad. Naime, mentalna oboljenja imaju mnogo oblika. Pojava im može biti ustaljena (psihičko oboljenje) ili epizodna, vezana za životne prilike (žaljenje za nekim ili otpuštanje s radnog mjesta mogu također izazvati depresiju, anksioznost, razdražljivost ili bijes). U slučaju mentalnoga oboljenja ovi se simptomi pojavljuju veoma izraženo i u dugom periodu pa zbog toga takve tegobe utječu na svakodnevni život, a tako i na radne sposobnosti osobe. Na radnom se području se očituju u sljedećem: • smanjena učinkovitost, • slaba koncentracija, • loša moć donošenja odluka, • loši međuljudski odnosi s partnerima, nadređenima, • izostajanje s radnog mjesta. U sljedećem ćemo dijelu razmotriti najvažnije kategorije mentalnih/psihičkih bolesti. Mentalna retardacija (mental retardation) Mentalna retardiranost nije bolest u klasičnom smislu riječi, već bismo ju opisali kao stanje u kojemu se razvoj mentalnih sposobnosti zaustavlja na određenoj razini. Pritom je uobičajeno da se ostale sposobnosti, koje dotiču intelekt na svakom području, smanjuju. Mentalna je retardacija zapravo skup pojmova koji obilježavaju mentalnu zaostalost koja može nastati iz više razloga. U otprilike dvije trećine slučajeva razlozi se mogu ustanoviti ili barem naslutiti. Što je poremećaj teži, to je lakše doći do izvora poremećaja. Prema dosadašnjim saznanjima kao razlog poremećaja navodi se oko osamsto do tisuću bolesti, a moguća je i njihova kombinacija.
Glavne grupe: • genetički poremećaji (greška u kromosomima, najpoznatiji je Downov sindrom), • smetnje u metabolizmu (primjerice fenilketonurija), • parentalna oštećenja (djelovanja unutar maternice, infekcije, oštećenja maternice), • inkompatibilnost Rh faktora, bolesti majke, droga, alkohol, • perinatalna oštećenja (oštećenja pri porođaju, hipoksija), • bolesti u ranoj dječjoj dobi, nedostatci, trovanja, • psihosocijalni faktori (nestimulirajuće okruženje, emotivna zanemarenost). Učestalostjepojavementalneretardacijeustanovništvuokodesetposto,međutim na sreću, u većini se slučajeva radi o veoma blagim oboljenjima ili o djelomičnim nedostacima. Teški se slučajevi događaju u otprilike jedan posto populacije. Njihovo podržavanje, njega i po mogućnosti razvijanje sposobnosti, stavljaju veliki teret na obitelji kao i na cjelokupno društvo. Mentalne retardacije klasificiramo prema težini oštećenja. Skala se proteže od sasvim blagih, jedva primjetnih oblika, do teških slučajeva u kojima je osoba potpuno nesposobna za samostalan život i za komunikaciju. Težina stanja ujedno određuje terapijske mogućnosti i oblike tretiranja u ustanovama. Razlikujemo četiri stupnja: 1. Debilnost, blaga mentalna retardacija Ove osobe imaju mogućnost pod laganim uvjetima dobro raditi u manje zahtjevnim poslovima te mogu osnovati obitelj. Mentalna je dob oko 9 do 10 godina. Najviše teškoća im zadaju više mentalne funkcije kao što je donošenje odluka te se teško snalaze sa školskim zahtjevima. Sposobni su za pohađanje posebno prilagođenih školskih razreda. 2. Imbecilnost, srednja mentalna retardacija Kod ovih se osoba potpuna autonomija ne može postići, a i one same su svjesne toga. Mentalna je dob oko 6 do 9 godina. Stanje im se prepoznaje već u najranijem djetinjstvu. Odgovarajućom su podukom sposobne naučiti čitanje i pisanje, mogu se uključiti u društvene aktivnosti, a pod stalnom kontrolom mogu i obavljati jednostavne poslove. Često se događa da im su im sposobnosti neujednačeno razvijene. Na nekim područjima daju bolje rezultate dok na ostalima imaju veliku zaostalost.
3. Teška mentalna retardacija Mentalna je dob oko 3 do 6 godina. Tu se već zamjećuju smetnje u koordinaciji pokreta, rječnik im je siromašan, teško komuniciraju, pri svakodnevnom životu imaju potrebu za stalnom pomoći. Pojedine se sposobnosti ipak mogu još razvijati u nekim slučajevima. 4. Jako teška mentalna retardacija Mentalna je dob ispod 3 godine. Takve su osobe većinom nepokretne, ne govore ili izgovaraju samo neartikulirane glasove, ne mogu se samostalno hraniti, oblačiti i prati te zahtijevaju stalnu njegu. Veza između kvocijenta inteligencije i smetnje u funkcijama: IQ 71–84: Granično intelektualno djelovanje koje u maloj mjeri smanjuje kognitivne funkcije. IQ 70 ili manje: Nedostatak u aktualnom adaptivnom djelovanju, smetnje na barem dvama područjima: komunikacija, samostalnost, obiteljski život, socijalni život, zdravlje i osjećaj sigurnosti. IQ 50–69: Blaga mentalna retardacija (kod odraslih osoba mentalna je dob od 9 do 10 godina): poteškoće u učenju, održavanju socijalnih kontakata, društvenih aktivnosti, obavljanje posla pri kontroliranim uvjetima. IQ 35–49: Srednja mentalna retardacija (kod odraslih osoba mentalna dob od 6 do 9 godina): određena oštećenja: nedostaju samostalnost, samostalno opsluživanje, prikladna komunikacija. IQ 20–34: Teška mentalna retardacija (kod odraslih osoba mentalna je dob od 3 do 6 godina): zahtijevaju stalnu potporu IQ 20 ili manje: Teška mentalna retardacija (kod odraslih osoba mentalna je dob ispod 3 godine) – teško oštećenje: potpuni izostanak samostalnosti, nedostatak kontrole mokrenja komunikacijski nedostatak. Osobesblagomilisrednjommentalnomretardacijomseuglavnomdobrosnalaze u radu, dobri su i precizni radnici. U mnogo slučajeva bolje podnose jednoličnost nego zdrave osobe. Uglavnom se može zaključiti da mentalno retardirane osobe sporo uče nove zadatke i nove tehnologije. Događa se da im je teško prihvatiti rješavanje problema te da mogu shvatiti samo određenu kompleksnost informacija. U većini slučajeva koncentraciju zadržavaju relativno kratko vrijeme, sjećanje im je slabije, a nove, neuobičajene situacije uzrokuju strah. U težim se slučajevima pojavljuje manjak komunikacije.
Poremećaji osobnosti Osobnost je stil čovjeka koji obuhvaća različite stavove, običaje, osjećaje i oblike ponašanja. Osobnost nije samo skup sklonosti, već način na koji osoba doživljava sebe i okolinu, kako reagira na svijet. Pod pojmom poremećaj osobnosti podrazumijevamo ponašanje koje nije opće prihvaćenoodstranedruštva,kojejestalno,aonemogućujerješavanjesvakodnevnih problema. Poremećenim osobnosti smatramo one osobnosti koje se bitno razlikuju od normalnog ponašanja. Ova stanja mogu prouzročiti trajnu i tešku patnju. Neki oblici uzrokuju patnju pacijenta, a neki patnju okoline. Osobnost se može smatrati poremećenom ako ona postane toliko infleksibilna da osoba nije u stanju na odgovarajući način ili spontano reagirati na okruženje ili uvjete života. Pokazatelji poremećaja osobnosti način su na koji netko postupa, osjeća, razmišlja i kako se ophodi prema vanjskom svijetu. Govorimo o poremećaju osobnosti ako se pojave određene devijacije i simptomi (problemi u stvaranju intimnihveza,uraduiliuustrajnosti).Poremećajosobnostipojavljujeseupubertetu ili na granici odrasle dobi. Štetne posljedice obično na dugo vrijeme uništavaju život osobe i okoline. Mnogo se rasprava vodi o tomu što je zapravo uzrok poremećaja osobnosti. Novijetezetvrdedaseporednasljeđivanjamogupovezatiisasmetnjamaunajranijoj dobi u vezi između roditelja i djeteta. Sklad ili nedostatak sklada između urođenog karaktera i roditeljskih načina odgajanja uvelike određuje razvoj osobnosti te se uzroci poremećaja mogu tražiti u lošem odnosu djeteta i roditelja ili u traumama u ranom djetinjstvu. Kako se poremećaji osobnosti uglavnom očituju kao pretjerani ili blago izobličeni oblik normalnih osobnosti, veoma ih je teško dijagnosticirati. Još pri tomu se može dogoditi da se poremećaji osobnosti javljaju skupa sa psihijatrijskim ili moralnim smetnjama uslijed čega je postavljanje dijagnoze otežano, a komplikacije je teško razmrsiti. Kod 70 do 85 posto kriminalaca može se pronaći neki poremećaj, a isto to vrijedi za 60 do 70 posto alkoholičara, i 70 do 80 posto narkomana. Osobe s poremećajem s većom vjerojatnošću rade nasilna i kaznena djela, upliću se u nezgode ili dospijevaju u hitnu medicinsku pomoć. U većini slučajeva osobe s poremećajem žive nesretno, izopćeno iz društva i nezadovoljno, ali to nije uvijek tako. Događa se da osoba prilično dobro funkcionira u svakodnevici pa niti ona sama, a ni okruženje ne pomišljaju na bilo kakve tegobe. Zato se može reći da iz prirode poremećaja proizlazi da je teško utvrditi postojanje problema. Najrasprostranjeniji oblici poremećaja su histrionski, protusocijalni, granični, dependentni, prisilni, pasivno-agresivni, i shizotipni.
1. Paranoidni poremećaj osobnosti Osoba je od ranog odraslog doba nepovjerljiva prema drugima, pretpostavlja skrivenu lošu namjeru u svojim bližnjima. Neosnovano sumnja u prijevaru i iskorištavanje, ponašanje drugih osoba smatra neprijateljskim. Kod paranoidnih je osoba tipična sumnja u seksualnog partnera bez ikakve osnove. Takve osobe trajno okrivljuju svakog. Uobičajeno je da su tvrdoglave i sebične. 2. Shizoidni poremećaj osobnosti Za osobe sa shizoidnim poremećajem osobnosti tipično je povlačenje iz bilo kakvih kontakata s drugim osobama te usamljeno fantaziranje. Osjećaje izražava samo u maloj mjeri kao i osjećaj zadovoljstva. Ne podržava obiteljske, rodbinske niti prijateljske veze. Nema prijatelje niti se povjerava nekom. Nema reakcije na pohvale niti na kuđenje. Skoro se uvijek bavi nekom usamljenom djelatnošću. Ima mali ili nikakav interes za seksualnost. Zadovoljstvo nalazi samo u rijetkim stvarima. 3. Shizotipni poremećaj osobnosti Osoba sa shizotipnim poremećajem osobnosti neobična je pojava, ima ponašanje, govor, razmišljanje te neobične percepcijske doživljaje unatoč slabim emocijama. Često se bavi mističnim pitanjima, okultizmom te smatra sebe obdarenim posebnim sposobnostima. Ima sumnjičavo nelogično razmišljanje te emocionalne zaključke. Općenito ima manjak kognitivnih aktivnosti. Nema interesa za emocionalnim vezama, socijalno je izolirana. Osim svoje neposredne rodbine nema prijatelje. Može imati prolaznih psihotičnih stanja s jakim iluzijama i akustičnim halucinacijama. 4. Protusocijalni poremećaj osobnosti U psihijatriji se sve do 1980. godine upotrebljavao izraz psihopatija iz koje se stvorio izraz psihopat, no kasnije je taj termin zamijenjen pojmom protusocijalni poremećaj osobnosti. Protusocijalna je osoba po pravilu društvena i druželjubiva, inteligentna osoba, uvijek radi i govori ono što se
od nje očekuje. Ako bolje proučimo osobnost, vidjet ćemo kako je beskrajno sebična i egocentrična, poduzima sve kako bi svoje ciljeve ostvarila. Kako bi stekla kontrolu nad drugima ne preže od manipulacije, invazivnog ponašanja, zastrašivanja, ali i djelovanja svojim osobnim šarmom. Opća je pojava od početka puberteta nepoštivanje i uskraćivanje prava drugih. Za ovaj su poremećaj tipične sklonosti laganju, uporaba pseudonima i prijevara drugih zbog osobnih razloga. Često uzimanje zajam koji se nikada ne vraća, često mijenja radna mjesta. Ponašanje je takve osobe neuračunljivo te ni sama ne preže od radnji opasnih i za sebe samu. Nemaju konkretne planove impulzivne su, razdražljive i agresivne, ugrožavaju sigurnost drugih. Nemaju osjećaj krivnje zbog svojih postupaka te odgovornost prebacuju na druge. Prema procjenama svaka stota osoba pati od protusocijalnog poremećaja, dakle jedan posto ukupne populacije. Za pojavu je navedenih simptoma uglavnom odgovoran nasljedni poremećaj, a samo manji dio nastaje zbog djelovanja okruženja. 5. Borderline poremećaj osobnosti Osobe s graničnim (borderline) poremećajem imaju nepredvidivo ekstremno ponašanje. Okruženje ih često vrlo teško podnosi, a i one same prilično pate. Simptomi se mogu pojaviti od puberteta kao opća nestabilnost u međuljudskim kontaktima, u promjenama raspoloženja i u impulzivnosti. Svoj moralni život teško tretiraju, a nestabilne osobne kontakte ili idealiziraju ili do krajnosti obezvređuju. Često su u stanju do beskraja obožavati i prezirati istu osobu. Očajnički zaobilaze zapuštanje. Znaci su poremećaja identiteta trajno nesigurna slika o sebi i osjećaj unutarnje praznine. Trajno višegodišnje psihoterapijsko tretiranje kod ovog poremećaja ima veoma dobar učinak. Tu se osobnost prestruktruira pa osoba konačno može doživjeti stabilnu vezu s povjerenjem u kojoj nema osjećaja krivnje zbog ekstremnog ponašanja. 6. Histrionični / histrionski poremećaj ličnosti U ponašanju se može zamijetiti pretjerana emocionalnost i privlačenje pažnje. Osobe s histrionskim poremećajem su površne, nestabilnih emocija, često s dramatičnim ponašanjem, pretjerano teatralnim osjećajima, egocentrizmom, nemarom za ostale ljude, lako se uvrijede, a stalno traže pažnju drugih. Neugodno se osjećaju ako nisu u središtu pažnje. Kontakte s drugima često održavaju zahvaljujući neprimjerenim zavodničkim i provokativnim
ponašanjem. Emocije su im površne i često se mijenjaju. Brzopleti su, prijete suicidom. Naivni su i podložni tuđem utjecaju. Kontakte smatraju intimnijima nego što to zaista jesu. 7. Narcisoidni poremećaj ličnosti Osoba koja pati od narcisoidnoga poremećaja beskrajno je egocentrična. Od drugih očekuje hvaljenje svih svojih osobina. Od rane odrasle dobi se kod takvih osoba može zamijetiti želja za posjedovanjem i nedostatak empatije. Često mašta o beskonačnom uspjehu, ljepoti, moći, idealnoj ljubavi. Sebične su, ne mare za osjećaje drugih ljudi. Često iskorištava druge. Sebe smatraju posebnim ljudima koji imaju posebna prava. Zahtjevaju automatsko ispunjenje svojih želja. Kratko će se vrijeme ponašati ugodno da bi pridobila podršku drugih. Ozbiljnu vezu teško uspostavlja, a niti ne žudi za njom. Ponašanje takve osobe često upućuje na zavist. U slučaju neuspjeha, narcisoidna se osoba povlači, ali i to pokazuje kao svoju dobru osobinu. Takva osoba i na najmanju kritiku reagira bijesom i veoma impulzivno zato takve situacije izbjegava. Očekuje prisnost i ljubaznost koju ne može uzvratiti. 8. Izbjegavajući poremećaj osobnosti Osobe koje pate od izbjegavajućeg poremećaja osobnosti imaju trajni osjećaj manje vrijednosti, žive u nepovjerenju i stalno žude biti sretne i voljene. Od ranog se odraslog doba kod njih može vidjeti strah od negativnih utjecaja, osobe su preosjetljive na njih. Potencijalne opasnosti svakodnevice preuveličavaju, pa zbog toga izbjegavaju pojedine aktivnosti. Socijalnu preprjeku kod takvih osoba predstavlja strah da neće zadovoljiti kriterije postavljene od okoline. Ne stupa u kontakt s ljudima osim ako je potpuno sigurna da će ju ona pozitivno prihvatiti. U intimnim se vezama također boji neprihvaćanja. Previše se opterećuje situacijama u kojima je povrijeđena. Sebe smatra nesimpatičnom, podređenom. Odbacuje bilo kakav rizik ili obavljanje novih zadataka zbog straha od pogrješke. Od svakog očekuje potpuno prihvaćanje i samo se u takvim zajednicama osjeća dobro. 9. Dependentni poremećaj osobnosti Osobe koje pate od dependentnog poremećaje osobnosti u izuzetnoj mjeri ovise o drugim osobama. Ovisnost se odnosi na donošenje odluka. Ima opću i pretjeranu potrebu da se bave njome, a to dovodi do podređenog stava. Ima strah od gubitka potpore drugih. Bez savjeta drugih ima poteškoće u svakodnevnom životu pri
donošenju odluka te zbog toga je sklona odgovornost prebaciti na drugog. Nerado izražava svoje mišljenje o drugima zbog straha od gubitka potpore. Trajne značajke takve osobe su nedostatak energije i manjak samopouzdanja. Da bi dobila potporu drugih, često se sama dobrovoljno javlja na neugodne zadatke. Kada je sama, osjeća se ugroženom i u strahu zbog svoje nezaštićenosti. Zbog toga se usko drži u blizini osoba u koje ima povjerenje. Irealno se boji samoće. 10. Kompulzivni poremećaj osobnosti Osobe koje pate od kompulzivnog poremećaja osobnosti pod stalnim su stresom zbog dvoumljenja, ekstremne savjesnosti, pretjerane preciznosti i gubljenja u detaljima. Ne obazirući se na bit djelatnosti, vezuje se za detalje, upute, sustave. U prekomjernoj pažnji usmjerenoj na red, djelatnosti obavlja sa smanjenom učinkovitošću, a u međuljudskim odnosima želi kontrolirati i najmanje detalje. U ekstremnim slučajevima požrtvovno obavlja poslove zapostavljajući prijatelje i obiteljske veze. Nije u stanju izbaciti pokvarene, oštećene predmete čak ni ako se emotivno ne vezuje za njih. Nerado povjerava poslove drugima, osim ako se oni u potpunosti predaju njegovoj kontroli i upravljanju. Veoma je škrta osoba, novac ljubomorno čuva za „crne” dane. 11. Pasivno-agresivni poremećaj osobnosti Osnovne karakteristike ovakve osobe jesu pružanje otpora prema svim radnim i društvenim normama, a otpor izražavaju na pasivni način. Uvijek pokazuje nemoć, čak i kada je u mogućnosti učinkovito obavljati i rješavati zadane probleme. Često odlaže poslove i simulira zaboravnost, dependentna je i ima manjak samopouzdanja. Budućnost vidi pesimistično, no ne prepoznaje činjenicu da upravo taj stav čini najviše poteškoća. Stalnim mrzovoljnim gunđanjem ograničava, destruira dobru volju ostalih osoba i s lakoćom demoralizira svoju okolinu. Nezadovoljna je sobom, a i drugima. Uvijek traži izgovor, ako je sama, traži društvo, ako je u društvu, želi samoću. Namjerno sporo i loše radi ako ima za zadatak posao koji ne voli. Ima osjećaj da obavlja poslove koji su mnogo odgovorniji nego što drugi misle. Nikada ne prihvaća savjete kojima bi se poboljšala produktivnost. Ograničava učinkovitost drugih tako da dio posla za koji mu je povjeren ne obavlja ili ga obavlja veoma sporo. Nepravedno kritizira i omalovažava osobe na višim pozicijama. U slučaju ovih poremećaja osobe ne pokazuju simptome permanentno. Ponašanje im je većinom normalno no ponekada simptomi izlaze na površinu i tada uvelike dominiraju osobom ograničavajući njene aktivnosti.
U ovom slučaju poremećaja najbolji učinak imaju kombinirane terapije s tretiranjem lijekovima te pojedinačna, ali i zajednička psihoterapija. U terapiji se sve više radi na razvijanju sposobnosti stupanja u kontakt s drugim osobama, smanjenje stresa, kontrola impulzivnosti. Anksioznost Anksioznostjepsihološkabolestkojaseopisujekaomaladaptivnofunkcioniranje sustava straha. Prije su ova stanja opisivali kao neurotična oboljenja ili kao neurozu. Prije se uporabljeni pojmovi danas više ne uporabljuju jer ne opisuju uzrok poremećaja pa su ti nazivi upravo zbog toga netočni (vidi DSM). Povremeno svatko osjeća strah ili nemir. Do određene je mjere to potpuno normalno, čak povećava učinak (primjerice u športu ili na radnom mjestu) i ako organizam registrira prijetnju, priprema se za suočenje ili na povlačenje (fight or flight, to jest reakcija udari ili bježi). Osjećaj nemira postaje ozbiljni problem ako postane trajan i proširi se ne sve vidove života. Kognitivne, tjelesne, moralne i komponente ponašanja skupa stvaraju nemir i osjećaj straha. No, anksioznost nema svojih neposrednih vanjskih izvora, već se stvara bez posebnog razloga. Anksioznost je stanje u kojemu osoba ima osjećaj da nema nikakav utjecaj na odvijanje stvari. Anksioznost mogu pratiti i tjelesni simptomi kao ubrzani rad srca, vrtoglavica, osjećaj umora, bol u prsima, glavobolja, bol u vratu i leđima. Moralne su komponente nemir, osjetljivost, nesanica ili noćne more. 1. Panični poremećaj Glavne su karakteristike paničnih napadaja u određenom kratkom periodu intenzivnistrahisnažanosjećajnelagode.Paničniseporemećajobičnoprviputjavlja između dvadesete i tridesete godine živote, a tri je puta učestaliji kod žena, nego kod muškaraca. Prije prvog napadaja obično ne nalazimo posebne razloge koji ga potiču, ali se često javlja u teškim životnim situacijama (bolest, razvod braka, problemi na poslu). Kod napadaja se pojavljuju barem četiri simptoma koji naglo, za otprilike deset minuta, postižu najveću razinu. To su ubrzani rad srca, prekomjerno znojenje, drhtanje, gušenje, bol u prsima, povraćanje, vrtoglavica, nesigurnost, gubljenje osjećaja za stvarnost, strah od gubljenja samokontrole, utrnuće ekstremiteta, osjećaj hladnoće i nadasve, strah od smrti u tom napadu. Intenzitet napadaja postiže svoj maksimum za nekoliko minuta, a traje deset do dvadeset minuta. Nakon napadaja bolesnici imaju osjećaj umora, iscrpljenosti. O paničnom poremećaju govorimo ako se napadaji više puta ponove te se stvori srah od napadaja. Zbog izrazitog
osjećaja straha, i zbog gubljenja samokontrole brzo se stvori strah od samog napadaja. Bolesnici obično prolaze kroz mnoga ispitivanja dok naposljetku stižu do psihijatra. Obično se tek nakon kardiološkog i neurološkog ispitivanja prvi puta dijagnosticira panični poremećaj kod osoba. 2. Generalizirana anksioznost Kod generalizirane se anksioznosti osjećaj straha ustalio, ne izazivaju ga određene situacije, već je uvijek prisutan i teško ga je kontrolirati. Glavna je karakteristika ovog poremećaja iščekivanje u strahovanju, a odnosi se na razne događaje (posao, škola). Ovaj se osjećaj održava više od šest mjeseci. Pritom ima više dana provedenih u strahovanju, nego bez strahovanja. Bolesnici često imaju strah od budućnosti, od bračne veze, od duljih prijateljstava. Događa se da bolesnici imaju strah od raznih aktivnosti, egzistencijalnih problema, privatnog života, te strahuju za zdravstveno stanje članova obitelji. Ustaljeni strah veoma loše utječe na učinkovitost osobe pa kada ona to primijeti, počinje još više strahovati te se zatvara krug iz kojega je teško izići. Unatoč tome što bolesnici uviđaju da je njihov strah iracionalan, ipak ga nisu u stanju kontrolirati pa on može preuzeti svu kontrolu. Simptomi su osjećaj nemira, nervoza, drhtanje, znojenje, vrtoglavica, ubrzani rad srca, osjećaj umora i nesanica. 3. Poremećaji s fobičnom anksioznošću Razlog je iracionalnoga straha u ovom slučaju jedan predmet ili situacija. Bolesnici obično računaju na neki zastrašujući događaj u slučaju da se susretnu s predmetom svog strahovanja. Fobične osobe zaobilaze situacije u kojima bi se mogle susresti s tim predmetom. Ovu bolest je relativno lako liječiti. 4. Agorafobija Prvobitno je značenje ove riječi strah od velikog prostora, no u današnje je vrijeme dobilo i drugo značenje. Bolesnik doživljava anksioznost u slučaju da treba napustiti okruženje na koje je već naviknut. Isto tako mogu se pojaviti simptomi na mjestima odakle je teško uteći. Često se pojavljuje zajedno s paničnim poremećajem. Agorafobija može nastupiti u bilo kakvoj situaciji: u uskim prostorima, velikoj gužvi, u trgovačkim centrima, na radnim sastancima, u vlaku, autobusu pa čak i pri razgovoru s poznatim osobama. Značajka je ove bolesti da osoba ima osjećaj da je u klopci i da joj prijeti velika opasnost. Ti simptomi mogu biti toliko neugodni da osoba čini sve kako bi izbjegla problematičnu situaciju. Stoga ovaj poremećaj
može desetljećima ostati nezamijećen pa se tako bez liječenje stanje pogoršava. Vremenom se osoba boji sve više situacija koje zaobilazi pa na kraju samo uz velike teškoće smije izići iz svog stana. Ovo ponašanje bitno utječe na kvalitetu života pa i na učinkovitost na poslu, u učenju te u cjelokupnoj karijeri. 5. Socijalna fobija Osobe koje pate od socijalne fobije strahuju od bilo kakvoga javnoga nastupa te izbjegavaju takve situacije. Ova se socijalna fobija manifestira kroz dvije fobije: - generalizirana socijalna fobija: strah i izbjegavanje odnose se na svaki vid društvenog života. -opisana (ne generalizirana) socijalna fobija: strah i izbjegavanje odnose se samo na pojedine situacije. Socijalna fobija koja se razvija u odrasloj dobi ubraja se u ovu grupu, a često joj prethodi stres. Osobe koje pate od socijalne fobije uglavnom imaju strah od sljedećih situacija: predstavljanje, telefoniranje, primanje posjetitelja, hranjenje pred drugima (u blažim slučajevima izbjegavaju restorane i druge javne prostore, a u težim slučajevima imaju osjećaj nelagode pri jelu pred svojom obitelji), nisu sposobne održati govor, polagati ispit. Socijalni se fobičari boje bilo kakvog društvenog kontakta, te strahuju da će okolina primjetiti taj njihov strah (erythrophobia). Često se pribojavaju da će postati predmetom podsmijeha, da će im se drugi rugati. Uobičajeni su simptomi fobičara u društvenim situacijama ubrzan rad srca, drhtanje, znojenje, bolovi u želudcu, crvenilo, glavobolja. Strah se može pojaviti i pri susretu s liječnikom pa to uzrokuje snažnu preprjeku prilikom traženja liječničke pomoći. Socijalna se fobija liječi lijekovima (antidepresivi) i psihoterapijom (terapijsko tretiranje ophođenja prema drugima) 6. Specifična fobija Predmet ove fobije može biti veoma širokog spektra. • Vezana za životinje: strah izazivaju životinje, najčešće od gmazova, pauka, kukaca, ptica, ali i mačaka i pasa. • Vezana za prirodni okoliš: strah izazivaju predmeti i pojave u prirodi kao što su nevrijeme, sijevanje, mrak, visina voda. • Strah od krvi, uboda: strah izaziva pogled na krv, krvarenje, ubod, injekcijsku iglu ili druge liječničke poduhvate. Ovaj je podtip sklon nasljeđivanju. • Vezana za određenu situaciju: strah izazivaju specifične situacije kao što su
javni prijevoz, tuneli, mostovi, dizala, strah od letenja, strah od zatvorenog prostora. • Ostali tipovi: strah izazivaju druge pojave. Ovdje ubrajamo bolesti kao što su strah djece od jakih zvukova ili maskiranih osoba. 7. Kompulzivni poremećaj Među bolesti anksioznosti ubrajamo i kompulzivne poremećaje. Ovaj je poremećaj manje poznat iako se radi o prilično rasprostranjenoj bolesti jer se tiče otpriliketripostocjelokupnepopulacije.Ovajseporemećajmožepojavitiubilokojoj dobi, ali s najvećom vjerojatnošću u pubertetu i ranoj odrasloj dobi. Istovremeno trećina pacijenata tvrdi da su se prvi simptomi pojavili još u djetinjstvu, no tada nisu prepoznati. Ovaj poremećaj se pretežito javlja kod muškaraca. Opsesivne misli Misli koje se stalno vraćaju, a koje bolesnik ponekada doživljava toliko stvarno da nastaju anksioznost i poprilična patnja. Ovakve se osobe trude te misli suzbiti ne uvažavati ih ili ih drugim mislima ili radnjama tjerati. Osobe će primijetiti ako su te misli produkt njihove psihe, a ne okoline. Najčešće opsesivne misli dotiču sljedeće teme: • infekcija (npr.:bakterije, bolesti, radijacija, trovanje, itd.), • ranjavanje sebe ili drugoga, • gubitak samokontrole (strah od „ludila”). • seksualni strahovi (npr. misli seksualnog karaktera vezane za članove obitelji ili maloljetnike), • pretjerano bavljenje moralnim ili vjerskim pitanjima (npr. psovanje, „nečiste”/nemoralne misli), • pretjerana težnja ka perfekcionizmu (opsesivna pažnja na najmanje detalje), • strah od zatvora i uhićenja • hipohondrija (pretjerani strah od bolesti i smrti), • okultizam/vražje teme. Opsesivno ponašanje Ponavljajućioblikponašanja(pranjeruku,pravljenjereda,kontrola)ilirazmišljanja (brojenje, molitva, ponavljanje riječi) koje osoba s ovakvim poremećajem ritualno obavlja. Cilj je ovih ponašanja izbjegavanje ili umanjenje patnje ili posljedice nekog nemilog događaja. Pored svega toga fizičke radnje nisu u skladu niti u stvarnoj vezi s događajem koji ih pokreće.
Najčešće su opsesivne radnje: • čišćenje, • razmišljanje (opsesivno misli), • izbjegavanje pića i jela, • ponavljanje, kontrola, • ponavljanje riječi, rečenica i dijelova razgovora, • opsesija objašnjavanjem, • dodir, • brojenje, • traženje potvrde, • pravljenje reda, pretjerana pažnja na simetriju, • nerazumno kupovanje, skladištenje, • molitva, • čupanje kose. Opsesivno ponašanje stvara osobi patnju te bitno umanjuje učinkovitost u radu, učenju i svim ostalim aktivnostima. Ova se bolest u ranoj fazi mnogo uspješnije liječi i to ciljanom terapijom odgovarajućim lijekovima. Tada je mnogo lakše smanjiti simptome, a tako je i manja vjerojatnost za razvijanje trajnih posljedica na psihu. Poremećaji promjene raspoloženja Raspoloženje je subjektivno stanje karakteristično za osobu, traje dulje vrijeme, uglavnom je mnogo manje intenzivno nego emocije. Raspoloženje određuje opći karakter osobe te pokazuje na koje će podražaje reagirati. Osnovna karakteristika osoba s ovakvim poremećajem jest da svijet oko sebe vide u drugim bojama nego osobe s normalnom percepcijom i preradom informacija, a to izravno utječe na njihovo raspoloženje. 1. Distimija Označava veoma blago, ali depresivno stanje. Pripada bolestima koje se dobro mogu liječiti. Simptomi su depresivno raspoloženje koje obuhvati osobu pa je ona zbog toga uvijek nesretna i nemotivirana. U distimijskom se stanju javljaju barem dva simptoma od navedenih: • slabi ili pretjerani apetit,
• nesanica ili prekomjerna pospanost • umor, slabost • smanjenje samopouzdanja • problemi s koncentracijom ili donošenjem odluka • osjećaj bezizlaznosti. U trajnoj i neliječenoj distimiji može doći do sljedećih komplikacija: • sekundarni alkoholizam ili ovisnost o lijekovima, • smanjenje sposobnosti za rad, trajno bolovanje, • gubitak posla, nesposobnost za rad, • pokušaj samoubojstva, samoubojstvo. Tretiranje distimije težak je zadatak jer je ona blaža od depresije, kao i njeni simptomi, te se vremenom mogu do te mjere ugraditi u osobnost da ih je teško iskorijeniti. Mnogobrojne su metode učinkovitoga tretiranja distimije lijekovima i psihoterapijom, ali liječenje može potrajati godinama, koje ako se ne obavlja stručno, može doći do ponovnog pogoršanja stanja pacijenta. Prema ispitivanjima u Mađarskoj od ove bolesti pati 4,5 % populacije, a dvostruko je učestalija kod žena nego kod muškaraca. 2. Depresija U početku stres inspirira osobu, no ako se stanje stresa prolongira, dolazi do iscrpljivanja i anksioznost. Neugodni osjećaji preuzimaju kontrolu. U slučaju da borba protiv ovoga stanja postaje neuspješna, nastaje depresija. Ovo stanje podrazumijeva osjećaj tuge, nesretnost, teškoće u donošenju odluka te ide skupa s nesanicom. Ovo je usporeno stanje lako uočljivo okolini. Naime, simptomi su introvertiranost, umor, suicidne misli. Veoma je bitno da ovo stanje okolina što prije zapazi jer se ono pomoću odgovarajućeg liječenja može suzbiti te vratiti osobu u normalan životni tijek. Depresiji pripadaju unipolarna depresija (klinička) i reaktivna depresija (duševna trauma). Klinička se depresija javlja najviše kod odraslih radno sposobnih osoba. Drugi je po veličini razlog nesposobnosti za rad. Simptomi depresije: • u velikom dijelu dana loše raspoloženje, • nezainteresiranost, i nesretnost, • promjena apetita i gubitak tjelesne mase, • smetnje u snu ili pretjerano mnogo spavanja
• osjećaj nemira pri svakodnevnim aktivnostima, • ustaljeni osjećaj umora, • osjećaj bezvrijednosti, • ograničena moć razmišljanja, teškoće prilikom donošenja odluka, • razmišljanje o suicidu. Ako od navedenih simptoma barem pet ustanovimo u trajanju od dva tjedna, možemo dijagnosticirati kliničku depresiju. 3. Unipolarna depresija Karakteristike unipolarne depresije smetnje su u osjećajima, usporenost razmišljanja, loše raspoloženje.Nakon ovih simptoma javljaju se itjelesne smetnje.U nazivu riječ „unipolarna” znači da raspoloženje odstupa samo u jednom smjeru, a ne prati je povremeno skoro euforična opuštenost. Depresija je jedna od najučestalijih psihijatrijskih smetnji. Kod žena je dva do tri puta učestalija nego kod muškaraca, a u djetinjstvu je taj odnos potpuno ravnomjeran. Prva epizoda obično nastaje u dobi od 15 do 30 godina. Ova je bolest češća kod razvedenih osoba i kod samaca, a ne ovisi o socijalnom i materijalnom stanja niti o školskoj spremi. Zbog depresije pati i bolesnik kao i njegova okolina. Emotivni simptomi depresije Čovjek u depresiji gubi interes za aktivnosti koje je prije rado obavljao. Smanjuje se interes za seksualnim aktivnostima, ima osjećaj bezvrijednosti, beznadnosti pa čak i osjećaj krivnje. Osoba je u depresiji razdražljiva, nestrpljiva, lako se ljuti. Osjeća se usamljenom, bez većega razloga se rasplače. Promjene u ponašanju: Osobe u depresiji mnogo puta postaju monotoni govornici iako su nemirni. Ograđuju se od društvenog života i povlače se. Svoje radne zadatke zanemaruju, odlažu. Da bi se riješili teških simptoma, često posežu za alkoholom, lijekovima i drogom. Depresija se liječi psihoterapijom i lijekovima. 4. Ciklotimija Osobe s ciklotimijom karakteriziraju depresivna i hipomanijska razdoblja, koja se ponavljaju. Takve osobe uglavnom ne traže pomoć stručnjaka jer to ne smatraju potrebnim. Njihovi se problemi relativno lako mogu liječiti lijekovima. Ciklotimija je blagi, ali kronični poremećaj koji se sastoji od depresivnih i hipomanijskih
epizoda u trajanju od nekoliko dana do nekoliko tjedna, ali nikako duljih od dva mjeseca. Ovaj poremećaj jednako pogađa žene i muškarce, a javlja se kod 4 – 1 posto populacije. Prvo se javlja u tinejdžerskoj dobi. Često se bolesnici pokušavaju sami izliječiti posezanjem za alkoholom, ili drogom. Simptomi mogu biti: • promjene između lošeg i veoma dobrog raspoloženja, • zbog promjene raspoloženja ne može održati interes za nove stvari, • problemi u stvaranju društvenih kontakata, • promjene raspoloženja su učestale, čas je veoma teškoga osjećaja tuge, čas je osoba veoma dobrog raspoloženja, • poteškoće u spavanju, ponekada jedva može spavati, a ponekada jedva ustaje iz kreveta. 5. Bipolarni afektivni poremećaj – manično- depresivna psihoza Bolesnik prolazi kroz ekstremne promjene raspoloženja koje mogu potrajati mjesecima. U životnom tijeku bolesnika nastupa veoma teška depresija, a nakon nje vrlo dobro raspoloženje te se ovo stanje s vremena na vrijeme mijenja. Depresivno stanje može potrajati godinama, a tek se nakon toga javlja manijsko stanje. Simptomi depresijskog stanja (prvi dio bolesti): • tijekom barem dva tjedna osoba je loše volje i nesretna • smanjuje se aktivnost, • osjećaj anksioznost, • poteškoće u koncentraciji, • osoba osjeća svoj položaj beznadnim, • osjećaj krivnje, • razmišljanja o smrti ili samoubojstvu. Simptomi manijskog stanja (drugi dio bolesti): • osoba je veoma dobre volje, ali nekada čak i razdražljiva, • pričljivost, • energičnost,
• misli joj se komešaju velikom brzinom, • pažnju joj odvlače mnoge stvari, • pretjerani optimizam, • pretjerano otvorena, posebno prema stvarima koje je čine sretnim, • premalo sna. Kod teških je slučajeva svakako bitno liječenje lijekovima. Kod ovakvih se osoba tijekom bolesti promjeni način prijenosa podražaja, a to se može učinkovito liječiti samo uz pomoć stručne osobe. Obično se još za vrijeme terapije pacijenti vraćaju u svoj normalni život te su ponovno sposobne za rad. Bolesti ovisnosti Obično se pri spominjanju bolesti ovisnosti pomišlja na ovisnost o alkoholu, pušenju i drogama, no ova je bolest mnogo složenija. Bolest je ovisnosti proces u kojem osoba gubi kontrolu, simptomi se sve više pojačavaju. U ovisnostima je zajednički element predmet žudnje, a dosezanje njega daje privremeni osjećaj zadovoljstva. No upravo zbog privremenog učinka zadovoljstva sve češće se stvara potreba. Ovisnici imaju suženi vidokrug, fokusiraju se samo na predmet svoje žudnje, a to negativno utječe na osobnost. Zbog toga pati okolina dok osoba toga nije svjesna. Ovisnost se stvara veoma polagano, skoro neprimjetno. Ovisnik negira postojanje ovisnosti, a to veoma otežava liječenje kao i simptomi odvikavanja. 1. Kemijska adikcija - ovisnost o kemijskim tvarima • legalna sredstva: alkohol, nikotin, kofein, lijekovi • ilegalna sredstva: droga (heroinizam, kokainizam, amfetaminizam) Mađarska je na začelju u potrošnji alkohola po osobi i po broju ovisnika u usporedbi s Europom, ali i svijetom. Za dijagnosticiranje je dovoljno da se tijekom jedne godine pojave tri navedena simptoma: • tolerancija (povećana potrošnja), • simptomi odvikavanja,
• zabrinutost (neuspješno odvikavanje), • sužavanje vidokruga (dosezanje sredstva), • sužavanje životnog prostora (odustajanje), • samouništenje (nastavljanje unatoč negativnim posljedicama). Uporabaalkoholamožeimatiteškeposljedice,promjenuosobnosti,samoubojstvo, ljubomoru, alkoholnu paranoju, alkoholnu halucinozu, delirium tremens, itd. Kod ovisnosti su veliki problem simptomi odvikavanja. Kod alkoholičara se ti simptomi pojavljuju 24 -72 sata nakon prestanka uzimanja alkohola. Simptomi su drhtanje, znojenje, ubrzan rad srca. 2. Ovisna ponašanja Osim kemijskih, postoje i druge vrste ovisnosti. • Ovisnost o igri na sreću: igranje bez kontrole koje oslobađa endorfin i ad renalin. Ovisnost preuzima kontrolu nad osobom te može prouzročiti potpuni gubitak imovine. • Ovisnost o kupovanju: kao jedini način smirenja. • Ovisnost o radu („workaholic syndrom”): jedini izvor osjećaja zadovoljstva je rad. Takve osobe samo u radu nalaze svoje zadovoljstvo. Tako nadoknađuju nedostatke privatnog i intimnog života. • Ovisnost o računalu i internetu: bijeg od stvarnog života i osobnih kontakata u iluzorni, virtualni svijet, gdje se snovi ostvaruju, gdje možemo postati bilo tko i možemo uraditi bilo što. • Ovisnost o seksu i ljubavi: seks postaje radnja koja karakterizira razmišljanje osobe. Gubi se samokontrola, a seksualnost gubi svoju intimnost. • Ovisnost o intimnim i prijateljskim kontaktima (kodependecija): kodependentna je osoba koja svoje potrebe stavlja u pozadinu zbog preuzimanja odgovornosti za po pravilu ovisnu osobu. • Poremećaji u hranjenju: tipično ženske bolesti, bulimija i anorexia nervosa Ovisna ponašanja nisu toliko bitna u pogledu radnih sposobnosti kao kemijska ovisnost. Tiču se manje ljudi, a i ne ugrožavaju u velikoj mjeri sposobnost za rad.
Rastući broj psihičkih oboljenja Glavni su problem ljudi XX. stoljeća bile tjelesno-fizičke bolesti. U novom se tisućljeću naglasak prebacio na duševno-mentalne bolesti. Prema ispitivanju iz 2004. godine u Njemačkoj, svaki treći čovjek doživi neko mentalno oboljenje tijekom svoga života. Tako mentalna oboljenja zauzimaju četvrto mjesto među najvećim grupama bolesti (vidi tablicu). Tip bolesti Izostanci u danima % Promjene 1991–2004 Motoričke 26,7 –4,9 Dišne 15,5 –1,4 Povrede trovanja 15,4 1,3 Mentalni poremećaji 8,3 4,5 Probavne 6,8 –2,1 Metaboličke 4,6 –3,0 Poslodavcima je važno poznavati kakve smetnje uzrokuju psihičke promjene i kako mijenjaju sposobnost za rad njihovih zaposlenika. U većini slučajeva dominiraju fizički simptomi: glavobolja, bol u trbuhu, problemi metabolizma. Simptomi mentalnih bolesti mogu biti: • promjena ponašanja, • loše raspoloženje, mrzovoljnost, • česte promjene raspoloženja , • prekidanje kontakata, izolacija, • pad učinkovitosti, • gubitak samopouzdanja, • osjećaj progonjenosti, • učestale stanke (primjerice zbog konzumiranja alkohola), • česti izostanci zbog bolesti. U slučaju ovih simptoma važno je da okruženje ponudi pomoć dotičnom radniku jer se ranom intervencijom mogu izbjeći teže posljedice kao gubitak radnog mjesta. Treba naglasiti da savjeti tipa „saberi se” samo otežavaju anksioznost bolesnika. Ove probleme, naime, nije moguće prebroditi dobrom voljom.
Mentalna su oboljenja sve više zastupljena na listi izostanka zbog nesposobnosti za rad. Godišnji liječnički pregledi su više stvar formalnosti i ne postoji prava mogućnost registriranja nekog psihičkog problema osim ako je u poodmakloj fazi pa već ima i tjelesne simptome. Poslodavci koji ne zapošljavaju osobe s promijenjenom sposobnosti za rad većinom to obrazlažu sljedećim: preprjeke u tehnološkim procesima, teškoće uključivanja, neuračunljivost, ograničena sposobnost uviđanja (vidi: Pszichés aka- dályozottság és a munka világa Baranya és Eszék-Baranya megyékben - Helyzetér- tékelő tanulmányok: Eszter Barakonyi –Gyöngyvér Rovó). Ove prilike zaista mogu utjecati na zaposlenika sa psihičkim smetnjama, no veliki značaj ima i tolerantno okruženje. Stalni stres i preveliko opterećenje poslom vodi do depresije i alkoholizma. Ako nakon toga društvo izopći takve osobe to dovodi do pogoršanja simptoma. Radno mjesto međutim može i doprinijeti ozdravljenju bolesne osobe. Mnogo je alkoholičara primjerice izabralo terapiju liječenja samo zbog agilnosti svojih nadređenih. Pored toga sam posao može značiti osjećaj zadovoljstva i korisnosti te znači i sudjelovanje u društvu. U radnom se okruženju se sljedeći poremećaji javljaju najčešće: • mentalni poremećaji (depresija), • neurotični poremećaji (anksioznost), • shizofrenija i druge psihotične smetnje, • bolesti ovisnosti (alkohol, droga, ovisnost ponašanja ), • poremećaji u ishrani (anoreksija, bulimija, posebice u krugu mladih žena). Povezanost lijekova i radne sposobnosti Od lijekova koji utječu na sposobnost za rad i kognitivne sposobnosti najveći publicitet dobivaju oni za liječenje mentalnih poremećaja, posebice antidepresivi. Ovi preparati imaju nuspojave kao što su pojačanje anksioznosti, poremećaji sna, umor, glavobolja. Lijekovi koji utječu na psihičke funkcije ujedno utječu na koncentraciju, pamćenje i motoričke funkcije. U zadnjih su par godina provedena mnoga istraživanja gdje je utvrđen utjecaj ovih lijekova na sposobnost za rad. U nekim su slučajevima bolesne osobe postale neodlučne te su donosile niz pogrešnih odluka. Drugi je problem kada pacijenti ne uzimaju lijekove prema uputama liječnika, već doziranje uzimaju u svoje ruke zbog loših nuspojava. To je takozvano samoliječenje koje se može manifestirati kao pretjerano uzimanje alkohola što opet smanjuje učinkovitost u radu, a povećava opasnost od ozljeda. Svi ti lijekovi, bili oni izdani na recept ili bez recepta mogu imati veoma ozbiljne posljedice.
U sezoni alergija mnogi radnici uzimaju neke lijekove koje su propisali liječnici, a oni mogu imati nuspojave kao što su vrtoglavica ili pospanost. Te pojave lako mogu dovesti u opasnost i druge radnike. Ozbiljan problem predstavljaju i lijekovi za smanjenje tlaka koji mogu izazvati slabljenje vida ili osjećaj pospanosti. Inzulin može uzrokovati labilnost kod osoba koje rade u više smjena ako pate od šećerne bolesti. Uz odgovarajuću potporu, šećerni bolesnici također mogu raditi, no bez potpore mogu biti ugroženi. Posebno su kritična skupina vozači. Naime, veoma je rijetko predvidjeti kod lijekova točno kakve smetnje mogu prouzročiti i koliko dugo. Vozač može zamijetiti da su mu stvari izmakle kontroli kada je već prekasno. Djelovanje ne ovisi samo o dozi i učestalosti, već i o psihofizičkim osobinama pacijenta. Čak i relativno bezopasni lijekovi mogu utjecati na radne sposobnosti. Najviše istraživanja oko ove tematike obavlja se s lijekovima kojima se liječe mentalne bolesti. No bila bi potrebna puno veća tolerancija da bi se što lakše prepoznali rizici. Važan društveni zadatak zapošljavanje je osoba s promijenjenom sposobnosti za rad. Osobama sa psihičkim smetnjama znači veliki izazov vraćanje u svijet rada. Na taj način mogu osigurati svoju egzistenciju, a mogu biti korisni i za društvo. Loš stav poslodavaca prema takvim osobama uglavnom potječe iz neznanja i neinformiranosti. Ako bi pacijent opunomoćio svog liječnika da poslodavcima isporuči potrebne informacije to bi značilo sigurnost. Zahvaljujući reformi rehabilitacije zapošljavanja poslodavci mogu doći do značajnih ušteda kod plaćanja poreza. Stoga je velika potreba za edukacijom poslodavaca o takvim osobama i o programima rehabilitacije radom. Liječenje ovog problema uvelike otežava stigmatizirajuće razmišljanje većine u društvu prema kojem treba osuditi one koji se pokažu slabima. Naime, mnogi baš zbog toga razloga ne žele priznati svoje slabosti pa čak ni pred bližnjima te na taj način gube mentalnu podršku osoba iz svoje okoline. Sve to negativno utječe na prepoznavanje i liječenje mentalnih poremećaja. Izostanak liječenja bolesti samo pogoršava situaciju. Ispitivane se osobe boje priznati tegobe da ne bi izgubile posao. Za liječenje mentalnih problema u tvrtkama potrebno je lokalno savjetovanje. U postupku izbora zaposlenika ispitivanje psihičkog stanja postaje sve više uobičajeno. Osobe koje su trajno nezaposlene ili s promijenjenom sposobnosti za rad mogu imati određene tegobe u smislu oštećenja osnovnih kognitivnih funkcija zbog odviknutosti od rada i zbog monotonog okruženja. Unatoč tomu, još uvijek se na mnogim radnim mjestima ne uzima u obzir savjetovanje psihologa pri procesu izbora radnika. Najteže je pitanje uspostavljanje diferencijalne dijagnoze kod osoba s promijenjenom sposobnosti za rad i u skladu s tim utvrđivanje i kategorizacija
mentalnih smetnji. Najviše problema predstavljaju osobe koje imaju psihičke poremećaje jer njih te osobe slabije doživljavaju, stoga se tegobe u većini slučajeva prenosenaokruženje.Utakvimjeslučajevimaduševnanestabilnostuzroksmanjenja sposobnosti za rad. U praksi sa psihičkim smetnjama u mnogobrojnim slučajevima dolaze i ovisnički problemi. Prvenstveno se to odnosi na ovisnosti o alkoholu ili drogama (Barakonyi-Kraljik, Helyzetértékelő tanulmányok 2014). Kod osoba koje pate od teških psihijatrijskih bolesti lakše je uspostavljanje dijagnoze ako prethodi već neko dijagnosticiranje smetnje poput shizofrenije ili depresije. Stav poslodavaca prvenstveno ovisi o tipu i težini bolesti. Razlog je tomu što svi zaziru od nepredvidivog ponašanja, primjerice kod psihotičnih poremećaja. Ovo potvrđuje i činjenica da se mnogo bolje prihvaćaju osobe sa psihičkim oboljenjima kod kojih dijagnoza nema ove elemente (primjerice mentalna retardiranost). Veliki dio osoba s tegobama mentalnih ili psihičkih oboljenja može se odgovarajućom edukacijom i liječenjem vratiti u radni život. Dakle, najveću preprjeku predstavljaju predrasude koje se zasnivaju na manjku informiranosti i neznanju. Odbojni stav poslodavaca može pojačati i činjenica da su mnogi procesi u djelatnosti standardizirani te se na njih odnose brojni sigurnosni propisi, a vezano za to i materijalne preprjeke. Naime, osobe sa psihičkim problemima nedvojbeno predstavljaju povećani rizik i zahtijevaju veći stupanj preuzimanja odgovornosti. Osobe s promijenjenom sposobnosti za rad mnogo puta shvaćaju svoj radni zadatak kao izazov te su odani i zahvalni poslodavcu. Liječnička iskustva jednoglasno pokazuju da rad ima ogromni utjecaj u poboljšanju stanja bolesnika, a kako većina iz ove grupe može i želi raditi, mogu se lako motivirati na kvalitetan rad. Mnoge se takve osobe osjećaju bezvrijednima i nepotrebnima, stoga imaju želju postati korisni dio društva. Osjećaj korisnosti pozitivno utječe na daljnje razvijanje sposobnosti i na ozdravljenje. Kod takvih je zaposlenika jako bitan tolerantan i fleksibilan stav poslodavca. Netipični oblici zapošljavanja mogu biti veoma važni (fleksibilno radno vrijeme, rad kod kuće, skraćeno radno vrijeme). Veoma je važno da se osobama sa psihičkim smetnjama izlazi u susret. Skraćeno radno vrijeme i posebno postupanje izuzetno je važno kao i suradnja s liječnikom ili psihijatrom.
II. Pojam stresa Stres je i za stručnjake problematična definicija jer se radi o prilično subjektivnom fenomenu koji je teško definirati i još teže mjeriti. Pojam je uveo još davne 1936. godine Hans Selye i definirao ga kao „nespecifični odgovor tijela na svaki zahtjev za promjenom“. Selye je proveo brojna istraživanja na laboratorijskim životinjama koje je izlagao različitim psihičkim i fizičkim podražajima (trepereće svjetlo, velika buka, ekstremne vrućine ili hladnoće…) i uočio iste patološke promjene kod tih životinja, ulceracije na želucu, smanjenje limfnog tkiva i povećanje nadbubrežnih žlijezda. Kasnije je pokazao da trajni stres kod tih životinja može izazvati različite bolesti, iste one koje vidimo kod ljudi, infarkt miokarda, moždani udar, bolesti bubrega i reumatični artritis. Mnogi ljudi uporabljuju izraz stres za opis nepodnošljivog ili lošeg šefa, neugodnu situaciju i tako redom. Za mnoge ljude stres znači njihovu reakciju na neugodnu situaciju, primjerice u obliku boli u grudima, glavobolje ili palpitacije. Drugi pak stresom smatraju posljedicu opetovanog podražaja, primjerice ulkus želuca . Zbirni naziv za bilo koji od tih činitelja stresa je stresor. Oni ispoljavaju agresivno djelovanje na organizam - stresorno djelovanje, a odgovor organizma se naziva stresnom reakcijom. • Primarno ocjenjivanje: podsvjesno zapažanje • Sekundarno ocjenjivanje: osoba odlučuje je li spremna i sposobna za susret sa stresom. Govorimo o stresnom stanju kada je odgovor negativan. Rješenje može biti ravnodušnost, izazov, nervoza. Stres je dvojaki pojam. Na neku vrstu stresa imamo potrebu da bi nam život bio ispunjen. To je dobar stres ili eustres. S druge strane distres ili prijeteći stres nam ugrožava život. Anksioznost, nemiri nervoza simptomi su koji nastaju kada se organizam ili osoba susretnu sa situacijom koju po svojim procjenama ne mogu riješiti. Postoje tri glavna izvora stresa, a to su traumatski događaji, nedavne životne promjene i svakodnevne neugode. Traumatski stresori su događaji poput otmica, silovanja, ratnoga stradanja, prirodnih katastrofa, itd. Zbog ovakvih stresora, osoba se može osjećati potišteno, prestrašeno, imati noćne more i može ponovno proživljavati događaj u glavi mjesecima nakon što je on već prošao. U tom slučaju govorimo o posttraumatskom stresnom poremećaju. Nedavne životne promjene jedinstveni su događaji koji mogu izazvati stres kod većine ljudi i koji zahtijevaju od nas veliku prilagodbu u životu. Ovi su stresori
posebno istaknuti tijekom razdoblja studiranja jer su studenti u pravilu mladi ljudi koji moraju stvoriti svoj privatni, ali i profesionalni identitet. Trajno stanje stresa može ozbiljno narušiti zdravlje. Posljedice stresa: • kratkotrajne (fiziološke promjene kod osoba), • dugotrajne (alarm reakcija, protivljenje, iscrpljenost). Situacije koje izazivaju stres mogu biti događaji izvan uobičajenih ljudskih zapažanja, traumatični i nepredvidivi događaji ili se ne može utjecati na njih. Trauma vezana za stres - posljedica je neke teške tragedije kao što je nesreća ili prirodna katastrofa, a mnogi ratni veterani svakodnevno se suočavaju s njim. Simptomi traumatskog stresa mogu uključivati živo sjećanje na traumu i to čak mnogo godina kasnije zajedno s povećanom osjetljivošću na relativno nevažne događaje. Mogućnost utjecaja – Mogućnost utjecaja na stresnu situaciju izravno je povezana s jačinom reakcije i na razinu stresa. One situacije koje su predvidive, a nije moguće utjecati na njih izazivaju veći stres (teška bolest u obitelji, gubitak posla, smrt člana obitelji). Unutarnji sukobi – Ova je vrsta stresa rezultat napetosti koje život svakodnevno donosi i često se javlja u neugodnima situacijama koje treba razriješiti. Budući da su one slučajne i prolazne takav se stres obično lako prevladava. Ljudi koji upadaju iz jedne krizne situacije u drugu, kod kojih je kaos postao sastavni dio osobnosti, mogu se nositi s njim, no ne bez posljedica po sebe i ljude oko sebe. Proces borbe protiv stresa opći je adaptacijski sindrom. Suočavanje (coping) je proces u kojemu nalazimo mehanizam koji koristimo u borbi protiv stresa. Kognitivni – odlaganje razmišljanja, Tehnike ponašanja – fizičke aktivnosti, pretjerivanje u jelu i piću, uporaba droga, napadaj bijesa. Coping može biti usredotočen na problem i na emocije. Usredotočavanje na problem: definiranje problema, izrada alternativnih rješenja za prestanak problema. Usredotočavanje na emocije: ne teži se rješavanju problema, već samo smanjenju negativnih emocija. Obično se postiže uporabom psihoaktivnih tvari. Usredotočavanje na pomoć: traži se vanjska pomoć za rješavanje problema.
Drušveni čimbenici stresa Pojava se stresa u mnogim društvenim grupama javlja izmijenjeno. Niska pozicija u društvu, materijalni problemi, nesigurnost radnog odnosa, jednoličan i opasan posao i niska kontrola obično pogađaju najniže društvene slojeve. Socijalni stres: • društveno gospodarstveni stres: potječe od lošeg položaja pojedinca i društva, • sociokulturalni stres: prikazuje odlike jedne određene kulture. Na preradu stresa utječu sposobnosti pojedinca. Ako ne osjeća u sebi mogućnost kontrole događaja, smanjuje se vjerojatnost rješenja te nastaje anksioznost. Može se dogoditi da se iscrpi moć prilagodbe pojedinca, a i društva (društvena patologija). U takvom društvu svaka promjena može postati prijeteća, a nedostatak propisa može izazvati nepredvidive procese, pojedinci postaju anksiozni i gube kontrolu. Partnerski odnosi i zdravstvena sociologija podupiranja partnera Na osnovi zapažanja ustanovljeno je da pacijenti koju su izolirani teže napreduju u ozdravljenju od onih koji su u okruženju voljenih osoba. Na osnovi ispitivanja utvrđenojedapriinterakcijisvoljenimosobamauorganizmuzapočinjubiokemijske reakcije koje pospješuju proces ozdravljenja. Ovi biopsihosocijalni čimbenici mogu na pozitivan način utjecati na zdravlje čovjeka. Uska je veza između učestalosti samoubojstava i društvenih interakcija. Socijalna povezanost i osjećaj sigurnosti koju ona pruža je neophodna za svakoga. Odgovarajuće veze pridonose lakšem rješavanju problema, prerade stresnih situacija te smanjuju pojave psihopatoloških poremećaja. Društvene veze imaju velikoznačenje prvenstveno u malom okruženju, ali učinak imaju i na velikoj razini. Potpora društva te bližnjih pospješuju očuvanje zdravlja i odbacivanje destruktivnih navika. Izazov je postmodernog doba usuglasiti dobre strane pojedinca i društva. Etiketiranje smeta ljudima, posebno ljudima koji imaju životne probleme, a ne psihološke poremećaje. Pozitivan pristup ove grane psihologije tim je ljudima najupečatljiviji jer zapravo odgovara njihovim očekivanjima i na najbrži i
najučinkovitiji način dovodi do ostvarenja njihovih ciljeva, a to je zdrav i sretan život. Pozitivna psihologija istražuje razloge zbog kojih su neki ljudi sretniji od drugih iako se susreću s velikim problemima u životu. Prije se nisu dovodile u svezu karakteristike kao što su optimizam, moć opraštanja, prihvaćanje odgovornosti za svoje postupke s općim zdravljem čovjeka. No statistički je dokazano da takvi ljudi sretnije i dulje žive. Stres na radnom mjestu Uzroci stresa na radnom mjestu mogu biti mnogi, a ovise o osobnosti. Najvažniji su čimbenici: • sukob uloga na poslu, • nedovoljno definirani radni zadatak i odgovornost, • nedostatak jasnih ciljeva, • prijetnje vezane za posao, • neprimjerene informacije, • niska motivacija za rad, • visoko nezadovoljstvo, pomišljanje na odstupanje s radnog mjesta, • nezadovoljstvo svojim životom, • previše zadataka, • radna atmosfera, • neodređeni zadatci • struktura organizacije, • čimbenici izvan organizacije (obiteljski problemi, materijalni problemi). Za posebni sloj zaposlenika sa psihičkim smetnjama svaka je stresna situacija još izraženija. Prema kognitivnoj teoriji stres je ono što osoba percipira kao stres. Kod normalnih, uravnoteženih osoba mnogo se manje situacija smatra stresnim dok kod osoba sa smetnjama i blaga opterećenja mogu izazvati veoma jake reakcije anksioznosti. Psihičke smetnje pojedinaca često izazivaju opterećenja i netvarna očekivanja na radnom mjestu pa je veoma važno zapaziti ovakva izvore stresa. Stres je osnova psihičkih smetnji i mogućim kasnijim psihosomatskim bolestima. Objektivni je stres onaj koji možemo predvidjeti pri stupanju u radni odnos te ovisi o pojedincu prihvaća li ga. Subjektivni je stres onaj koji se ne može predvidjeti te
često potječe iz same osobnosti zaposlenika i ima veze s manjkom samopouzdanja,i tolerancije te s, u međuvremenu nastalim, neočekivanim situacijama i promjenama u životu. (János Szellő, 2014). Prema ispitivanjima programa Psihička ograničenost i svijet rada može se reći da u najviše slučajeva čimbenik stresa predstavlja obujam posla i zahtjevi koji se postavljaju uz njih. Objektivni stresori utječu na subjektivne, posebice na gubitak položaja. (János Szellő, 2014). Posebno su važni trajni stresori koji označavaju nesigurnost radnog mjesta, gubitak vrijednosti, očekivanja obitelji i poslodavaca koja nisu u skladu s mogućnostima, međuljudski sukobi s kolegama, šefovima ili u obitelji. Važno je pitanje koliko mogu sami zaposlenici utjecati na kvalitetno obavljanje rada ili na predlaganje pojedinih promjena da bi se postigao veći učinak te samim tim veće zadovoljstvo u poslu. Važna je potpora šefova, a i kolega na radnom mjestu. U vremenskom utjecaju stresora možemo govoriti o epizodičnom stresu koji se javlja povremeno, ali tada veoma snažno i izaziva težak distres, zahtjeva brzo prilagođavanje. Važan je i kritični stresor koji je posljedica traumatičnog događaja te potpuno neočekivano nastupa. Zbog toga organizam ima povećanu reakciju na tu situaciju u kojoj rješenje prelazi uobičajene sposobnosti rješavanja problema ili prilagođavanja novonastalim okolnostima. János Szellő, 2014) Posljedice stresa na radnom mjestu Stres na poslu teško se mjeri i ocjenjuje jer je sam pojam teško precizno odrediti u praksi. On uvelike ovisi o definicijama i metodologijama koje se pritom uporabljuju. Čimbenici osobnosti istovremeno utječu na sposobnost liječenja stresa. Zdravstvene posljedice stresa mogu biti: • u kratkom vremenu: anksioznost, smanjena koncentracija, beznadnost, bijes, • u duljem periodu: depresija, ravnodušnost, psihosomatski simptomi, agresija, pretjerano pušenje, konzumiranje alkohola. Prema podacima liječničkih dokumenata vidi se da su u 90% slučajeva razlozi bolovanja stres i njegove posljedice. Stalna napetost u organizaciji bitno smanjuje učinkovitost umjesto da je povećava. Posebno su opasna radna mjesta gdje su česti sukobi te nema podrške.
Rad u smjenama, noćna dežurstva, preopterećenost, previše problema, nedostatak poštovanja, i odgovarajuće novčane nagrade dalje povećavaju rizik od stresa. Radna su mjesta različita prema zahtjevnosti i prema tome kakve kriterije postavlja prema radnicima i koje vrste rješavanja problema im dopušta. Radna mjesta s velikim tenzijama postavljaju velike psihičke zahtjeve prema radnicima. Ako oni nemaju mogućnost samostalnog donošenja odluka, osoba može postati frustrirana što dovodi do stresne reakcije pa i do izgaranja. Kod muškaraca je skoro dvostruko više srčanih oboljenja nego kod žena. Ispitivanjima je utvrđeno da se kod muškaraca srednje dobi koji pet godina ne idu na godišnji odmor, rizik od smrti u roku od deset godina povećava četiri puta. Iako se godinama prije govorilo o menadžerskim bolestima, utvrđeno je da stres ima utjecaja na radnike bez obzira na poziciju u hijerarhiji firme. Situacije koje izazivaju stres kao rezultat imaju moralne posljedice: Anksioznost – Javljaju se strah, napetost, loš predosjećaj. Kod ekstremnog opterećenja nastaje posttraumatski stres. Kod njega oboljeli stalno ponovno doživljavaju traumu u obliku noćnih mora i teških misli. Za njih je tipična nezainteresiranost, izbjegavanje pojedinih stvari i mjesta, razne naučene sposobnosti im se degradiraju, nastaju smetnje u snu te bezosjećajnost prema vanjskom svijetu. Bijes i agresija – Prema hipotezi frustracija-agresija ako jednu osobu sprječavaju u dostizanju svoga cilja, nastaje agresivna reakcija koja osobu motivira na uništenje ili oštećenje predmeta ili osobe koja izaziva frustraciju. Depresija i tupost – Iako stres u početku motivira, potiče na borbu, kako se potroši energija, nastaju nelagode. Ukoliko se borba ili izbjegavanje čine beznadnim, nastaje depresija. Daljnja je psihičke reakcije na stres smetnja u razmišljanju. Ovakve se smetnje uglavnom javljaju u procesima spoznaje. Od teškog stresa osoba postaje zbunjena, gubi osjećaj realnosti, ne percipira pravo stanje stvari u okolini, ne razmišlja razborito, ima ozbiljne poteškoće u koncentraciji, postaje zaboravna. Za sve je to moguće više objašnjenja. Prema jednom, uslijed stresa negativne misli preplave osobu te joj one poremete logičko razmišljanje. Drugo je objašnjenje visoka razina emotivnosti koja vodi do smanjenja učinkovitosti u razmišljanju. Bez obzira na objašnjenje smetnji uzrokovanih stresom čini se da osobe u takvom stanju nisu sposobne fleksibilno razmišljati te ponavljaju beskorisne krute obrasce razmišljanja koje ne pridonose rješenju problema.
U Europskoj uniji svaki četvrti radnik ima doticaj sa stresnim situacijama na poslu. Prevencija je stoga od velikog gospodarskog i psihosocijalnog značaja. Svjetska je zdravstvena organizacija stres proglasila epidemijom svjetskih razmjera. U Europi je stres odgovoran za pedeset do šezdeset posto izostalih dana s posla, a pretpostavlja se da je u Mađarskoj taj broj još i veći. Stres je dio života i sam po sebi može imati inspirirajuće posljedice. Imamo potrebudanasmotiviraitjeradarješavamoproblemekolikojeunašojmoćimoguće. Ipak u okolnostima pretjeranog stresa dolazi do veoma negativnih posljedica po zdravlje kao što su problemi probave, visoki tlak, anksioznost i depresija, ali kasnije čak i srčane tegobe i rak. Za sve to su mogućnosti tri puta veće nego kod osoba koje rade u manje stresnim uvjetima. Kod posla koji se treba dovršiti u kratkom roku nakon 24 sata se rizik od srčanog udara povećava šesterostruko, ali ozbiljni rizik predstavljaju i niska plaća, sukob s kolegama ili šefom te izostanak pohvale. U Europskoj uniji ne postoji zakon o stresu, samo smjernice koje predlažu da se poslodavci brinu o smanjivanju psihosocijalnih rizika u djelatnosti koje obavlja tvrtka pod njihovim vodstvom. Slika 1.: Model stresa na radnom mjestu
Stres je skup nespecifičnih reakcija čovjekova organizma na štetne čimbenike, stresore iz radnog i životnog okruženja. Štetni čimbenici iz čovjekova okruženja aktiviraju prilagodljivi mehanizam u organizmu kako bi se organizam zaštitio uspostavljanjem ravnoteže sa sredinom. Podjela stresora na radnim mjestima Svako radno mjesto može imati okolnosti koje uzrokuju stresne situacije. A) Stresori su vezani uz radni zadatak: • kvantitativno premalo opterećenje, • kvantitativno preveliko opterećenje, • kvalitativno premalo opterećenje, • kvalitativno preveliko opterećenje, • okolnosti rada: monotonija, opasnost, nisu na raspolaganju odgovarajuća sredstva za rad, nedostatak mogućnosti za određivanje načina vlastitoga rada i sl., • promjene u poslu: učestala promjena radnih zadataka okolnosti te načina vrjednovanja, • učestalo mijenjanje tehnologije (potreba za stalnim učenjem), • pridržavanje rokovima. B) Stresori su vezani uz uvjete rada: • buka, temperatura, rasvjeta, zagađenje zraka, neugodni mirisi i sl. C) Stresori su vezani uz položaj u organizaciji: Osobna razina: • dvosmislenost uloge (nedovoljno definirani cijevi, očekivanja zaposlenika, nedovoljno definiran krug djelovanja), • sukob uloga (uloge su proturječne ili jedna isključuje drugu), • previše ili premalo odgovornosti za druge, • autonomija, • razvoj karijere (prebrz ili prespor). Razina kolektiva: • manjak složnosti, • manjak dobrih međuljudskih odnosa,
• sukobi unutar organizacije, • psihički teror (pojedini se zaposlenici trajno ili povremeno izlažu omalovažavanju), • odnosi s podređenima i nadređenima. Razina organizacije • ozračje organizacije (osjećaj pripadnosti, komunikacija unutar organizacije, strogi propisi ponašanja, ograničenja, uloga u odlukama o svom radnom zadatku i sl.), • stil vođenja, • nepravednost, kontrole i nagrađivanja, • niska plaća, • nesigurnost radnog odnosa. D) Stresori su izvan organizacije: • obiteljske veze, materijalni, društveni problemi, • proturječnost uloga na poslu i u obitelji, • osobna uvjerenja, sukobi ciljeva tvrtke i politike, • česta selidba zbog posla, • putovanje na radno mjesto, • anomija, • stres u obitelji (vidi detaljno→žene). E) Stresori su posebnih slojeva: Žene • seksualno zlostavljanje, • uloge i daljnje obveze u obitelji, • težak položaj žena na tržištu rada. Voditelji na niskim položajima • velika odgovornost, relativno nizak položaj, • samo prividna moć pri obavljanju dužnosti, • napadaju ih i odozdo i odozgo, • nedostatak potpore. Retardirane osobe • poseban tip kvalitativno premalog opterećenja, radni zadatci nisu u skladu sa stručnom spremom, • predrasude.
Slika 2. Glavni uzroci stresa na radnom mjestu prema mišljenju ispitanika Kako se problemi stresa na radnom mjestu dotiču svih članica Europske unije, prvenstveni je cilj kolektivno poduzimanje mjera te razmjena iskustva. Većina višenacionalnih kompanija osnovala je posebnu službu stres-menadžmenta, kojoj je cilj kontrola i organizirano suzbijanje stresa. Organiziraju mogućnosti opuštanja i odmaranja u vrijeme i nakon radnog vremena. Omogućuju psihologe i masere. Sredstva su smanjenja stresa u tvrtkama: • određivanje potrebnih radnih zadataka: jasne uloge, osiguranje autonomije radnika, • realni ciljevi: realni su ciljevi stimulirajući za radnike, znače izazov, • odgovarajući izbor radnika: odgovarajuće se osobe postavljaju na odgovarajuće položaje, Savjetodavna je Služba zaštite na radu 2009. godine provela ispitivanje na državnoj razini u svezi sa stresom na radnom mjestu te spoznaje zaposlenika i poslodavaca. Na osnovi ispunjenih upitnika među pet je najčešćih razloga stresa na prvom mjestu izostanak odgovarajuće zahvalnosti za odrađen posao (78,1 %). Slijede individualne sposobnosti (72,6 %). Ispitanici su na treće mjesto postavili loše međuljudske veze (67,9 %) te korelaciju između privatnoga života i posla. Prevelike zahtjeve na radnom mjestu kao uzrok stresa odredilo je 67 % ispitanika (peto mjesto).
• planiranje karijere: unaprjeđivanje u skladu s osobinama osoba, • menadžment učinkovitosti: praćenje problema nastalih oko djelatnosti, • savjetovanje: u slučaju duševnih problema pojedinačno ili grupno, • edukacija: razne tehnike u cilju smanjenja stresa. Pojedinačni tretman stresa Tretiranje stresa na radnom mjestu u mnogočemu sliči tretiranju stresa u privatnom životu. Stres se u načelu ne može potpuno iskorijeniti. Jedini je način da se osoba nauči kako se pripremiti na takve situacije, upoznati reakcije svojeg organizma te svoje mogućnosti. Raznim je tehnikama moguće ublažiti tjelesne i duševne tegobe. Kontroli reakcija na stres pomaže biofeedback te redovite tjelesne aktivnosti. Sindrom izgaranja Istovremena prisutnost više stresora na poslu te dugotrajna izloženost stresorima dovodi do sindroma izgaranja na poslu (Sy burnout), koji može biti udružen s pojavom simptoma anksioznosti i depresije u radnika. Stres vezan uz posao situacija je u kojoj čimbenici posla u interakciji s radnikom mijenjaju njegovo psihološko ili fiziološko stanje do te mjere da odstupa od normalnog djelovanja. Ti su čimbenici posljedica neodgovarajućih zahtjeva radne okoline, koji su u neskladu s mogućnostima zaposlenih. Stres na poslu stvara pretpostavke za moždani i srčani udar, uništava mentalno zdravlje te skraćuje život. Još je prije desetak godina Svjetska zdravstvena organizacija proglasila stres na radnom mjestu svjetskom epidemijom, a od tada se stres na poslu još više povećao zbog produbljene globalne krize i nezaposlenosti. Tri su glavna obilježja burnout sindroma: 1. moralna iscrpljenost, 2. gubitak osobnosti (osoba postaje bezosjećajna ili cinična, prema drugima se ponaša kao da su predmeti, a ne bića), 3. slabljenje učinka. Izgaranje na poslu Izgaranje na poslu stanje je mentalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovane profesionalnim životom pojedinca. Upitnik izgaranja na poslu C. Maslach (1996) danas se smatra najpoznatijom mjeromizgaranjanaposlu. U mnogim zemljama širom svijeta provedena su istraživanja pomoću toga upitnika (Maslach i Schaufeli, 1993).
Prekomjerna i neujednačena opterećenost, forsiranje i favoriziranje nekih pojedinaca,nedovoljneinformacije,pomanjkanjednevnihitjednihodmora,nejasno definirana podjela poslova, nedostatak supervizije, nesrazmjer odgovornosti i ovlaštenja, rasipanje energije i vremena, strogost i pretjerana kritičnost nadređenih bez pozitivne stimulacije, predugo radno vrijeme, prekratki rokovi izvršenja razlozi su izgaranja na poslu. Kako bismo se uspješno suočili s problemom (stresom na radnom mjestu), moramo ga prije svega biti svjesni. Dobra komunikacija, druženje s kolegama, sloboda odlučivanja, dobra podjela posla i dobar voditelj tima za zdravstvenu njegu glavni su čimbenici koji utječu na smanjivanje stresa, a samim tim i na izgaranje na poslu. Radni je stres uglavnom kroničnog karaktera pa iz dana u dan gotovo neprimjetno utječe na nas. Ako primijetimo neke od znakova stresa, trebamo razmotriti što nas čini umornima, nezadovoljnima, tjeskobnima i ljutitima. Bitno je odlučiti želimo li stres privremeno ukloniti i olakšati si radno okruženje ili želimo utjecati dugoročno i tako zaštititi svoje psihofizičko zdravlje. To je neophodno jer naposljetku krajnji ishod može biti depresija (Böhle i suradnici, 2001). Osobne su značajke koje također utječu na izgaranje: • introverzija (visok rizik), • senzitivnost, • idealizam, • prevelika ushićenost, • anksioznost, • opsesija. Četiri faze izgaranja Nastanak i razvoj burnouta jest cikličan. Ciklusi se mogu dobro odvojiti: 1. Faza nade Zadatci koji se moraju odraditi sve su teži. Unatoč trudu i napornom radu, radnik sve teže uspijeva zadovoljiti svoje nadređene. Ostaje na poslu dulje kako bi uspio obaviti sve zadano, za prekovremeni rad ne dobiva naknadu, a s posla se kući vraća sve nezadovoljniji. Pogoršavaju se i odnosi s kolegama, posebice s nadređenima. Posao više ne predstavlja zadovoljstvo. Iz takvog stanja mogu poteći dvije mogućnosti. Jedna je uspješna - faza stagnacije, a druga je destruktivna - faza frustracije.
2. Faza stagnacije U fazi stagnacije javljaju se teškoće u komunikaciji, kako sa suradnicima tako i s prijateljima. Osobe su emocionalno ranjive i nepovjerljive. Poslije nekog vremena dolazi do suočavanja sa stvarnošću, onim što se može nazvati “prizemljenje”. Osoba i dalje voli svoj posao, obavlja ga, ali ne s istim oduševljenjem. Shvaća postojanje drugih interesa u životu poput obitelji, osobnog usavršavanja, prijatelja, novca i sl. 3. Faza frustracije Fazu frustracije čini emocionalno povlačenje i izolacija. Osoba se u ovoj fazi počinje preispitivati koliko je učinkovita u obavljanju posla i koji je smisao posla koji obavlja. Postojanje raznih ograničenja na poslu dovodi do preispitivanja svrhe posla koji se obavlja. U ovom stadiju emocionalnog povlačenja i izolacije javljaju se prvi znaci tjelesnog iscrpljivanja, što predstavlja dodatan stres i dovodi do posljednje faze. 4. Faza apatije Fazu apatije karakterizira potpuni gubitak vjere u sebe i svoju kompetentnost, osoba postaje potpuno nezainteresirana za svoj posao. Apatija je odsutnost emocija i ona je zapravo jedno od najtežih psihičkih stanja, a ujedno je jedan od prvih jasnih znakova da nešto nije u redu. Manifestira se povlačenjem ili izbjegavanjem ljudi ili posla, kao obrana od frustracije. Apatični su ljudi potpuno nezainteresirani za posao, što se može proširiti i na druge sfere života. Pojedinci koji dospiju u četvrtu fazu ili se odlučuju na promjenu zanimanja ili ostaju na poslu, ali potpuno nemotivirani. Psihičke reakcije Kao najčešći emocionalni simptomi navode se depresija, emocionalna praznina, osjećaj gubitka životnog smisla, anksioznost, gubitak motivacije za odlazak na posao, gubitak egzistencijalnog entuzijazma, apatija, izolacija, dosada, osjećaj tuge i bespomoćnosti, doživljaj bezvrijednosti, gubitak samopouzdanja i samopoštovanja, osjećaj gubitka snage i strah od gubitka posla. Također,dolazidopromjenauponašanju:osobapostajerazdražljiva,živčana,napeta, impulzivna i ljuta. Da bi kontrolirale takvo ponašanje, osobe sa sindromom izgaranja nerijetkoupadajuunovuzamku.Počinjukonzumiratialkoholilidroge,nisuvišeustanju emotivno se distancirati od problema, pokazuju emocionalnu krutost, preosjetljivost na vanjske utjecaje (npr. na buku, svjetlo, mirise), eksplozivnost, zaboravnost, gubitak koncentracije, grubost, zatvorenost, pokazuju negativan stav prema poslu, ljudima, ulaze u međuljudske sukobe, postaju bezosjećajne, stalno okupirane poslom.
U nekim slučajevima takva ponašanja sama po sebi izazivaju dugoročne posljedice i utječu na cjelokupni život pojedinca. Stalne žalbe na posao, obiteljska sredina kao “ventil” koji omogućava pražnjenje akumulirane frustracije, može voditi svađama, razvodu braka, izolaciji, razvoju ciničnog stava prema članovima obitelji. Razlozi su burnout sindroma • nedostatak kontrole, • nedostatak strujanja informacija, • nedostatak odobravanja, • niska primanja, • težak rad, velika odgovornost, • krizne situacije, međuljudski sukobi, • nedovoljna potpora na poslu, • administrativni teret, • ograničena mogućnost karijere. Prevencija burnouta Prevencija sindroma izgaranja, prije svega, podrazumijeva prepoznavanje i uvažavanje toga problema. Mnogi se simptomi sindroma izgaranja pogrješno prepoznaju kao izraz patologije (depresivnost, iritabilnost, uzimanje sedativa), kao izraz nebrige (kašnjenje na posao, odsutnost, pad radne učinkovitosti), a najčešće se na njih reagira pojačanjem strogosti u pogledu radne discipline. Cilj strategija prevladavanja sindroma izgaranja jest sprječavanje njegova pojavljivanja i jačanje osobne otpornosti. Liječenje je sindroma izgaranja vrlo teško. Osoba mora promijeniti svoje navike i ponašanja, u nekim slučajevima radnu sredinu, a nekada i posao. U slučaju sindroma izgaranja intervencije mogu ići u dvama pravcima: liječenje - kada se sindrom već pokazao, ili prevencija. Ono što je zajedničko objema strategijama jest cilj pomoći osobama koje pokazuju simptome sindroma izgaranja konsolidirati se i pronaći nove vještine koje bi ojačale otpornost osobe na sindrom izgaranja. Kako je sindrom izgaranja poseban u odnosu na neka druga psihička stanja, najbolji i najučinkovitiji lijek bila bi prevencija. Prevencija podrazumijeva da pojedinac ima posebne kapacitete potrebne za samouvid ili pak takvu okolinu koja će prepoznati simptome na vrijeme i primjereno reagirati. U takvim je slučajevima ponekad dovoljna okolina koja će pružiti potporu i razumijevanje. Poslodavci su obvezni organizirati posao prilagođavajući se
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu
Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu

Recommended

Deinstitucionalizacija ili samo prevencija nove institucionalizacije
Deinstitucionalizacija ili samo prevencija nove institucionalizacije Deinstitucionalizacija ili samo prevencija nove institucionalizacije
Deinstitucionalizacija ili samo prevencija nove institucionalizacije private practice
 
1 Zdravstvena psihologija 4
1 Zdravstvena psihologija 41 Zdravstvena psihologija 4
1 Zdravstvena psihologija 4petraognjenovic
 
sanja belak kovacevic - emocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu
sanja belak kovacevic - emocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu sanja belak kovacevic - emocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu
sanja belak kovacevic - emocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu Partnerships in Health
 
Psihopatologija
PsihopatologijaPsihopatologija
Psihopatologijaantivladinforum
 
_Mentalno_zdravlje.pptx
_Mentalno_zdravlje.pptx_Mentalno_zdravlje.pptx
_Mentalno_zdravlje.pptxBUBILI2
 
Briga za mentalno zdravlje
Briga za mentalno zdravljeBriga za mentalno zdravlje
Briga za mentalno zdravljeSanja Hrvojević
 
gp
gpgp
gppetraognjenovic
 
3 Grane psihologije.pdf
3 Grane psihologije.pdf3 Grane psihologije.pdf
3 Grane psihologije.pdfpetraognjenovic
 

Recommended

Deinstitucionalizacija ili samo prevencija nove institucionalizacije
Deinstitucionalizacija ili samo prevencija nove institucionalizacije Deinstitucionalizacija ili samo prevencija nove institucionalizacije
Deinstitucionalizacija ili samo prevencija nove institucionalizacije private practice
 
1 Zdravstvena psihologija 4
1 Zdravstvena psihologija 41 Zdravstvena psihologija 4
1 Zdravstvena psihologija 4petraognjenovic
 
sanja belak kovacevic - emocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu
sanja belak kovacevic - emocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu sanja belak kovacevic - emocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu
sanja belak kovacevic - emocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu Partnerships in Health
 
Psihopatologija
PsihopatologijaPsihopatologija
Psihopatologijaantivladinforum
 
_Mentalno_zdravlje.pptx
_Mentalno_zdravlje.pptx_Mentalno_zdravlje.pptx
_Mentalno_zdravlje.pptxBUBILI2
 
Briga za mentalno zdravlje
Briga za mentalno zdravljeBriga za mentalno zdravlje
Briga za mentalno zdravljeSanja Hrvojević
 
gp
gpgp
gppetraognjenovic
 
3 Grane psihologije.pdf
3 Grane psihologije.pdf3 Grane psihologije.pdf
3 Grane psihologije.pdfpetraognjenovic
 
gabriela grubisic
gabriela grubisicgabriela grubisic
gabriela grubisicpetraognjenovic
 
Trgovac i papagaj.docx
Trgovac i papagaj.docxTrgovac i papagaj.docx
Trgovac i papagaj.docxJobKir1
 
Uloga euracta u edukaciji st 2011 kersnik
Uloga euracta u edukaciji st 2011 kersnikUloga euracta u edukaciji st 2011 kersnik
Uloga euracta u edukaciji st 2011 kersnikMedical Schools University Maribor and University Ljubljana, Nursing Science University Primorska
 
Glavni smjerovi suvremene psihologije
Glavni smjerovi suvremene psihologijeGlavni smjerovi suvremene psihologije
Glavni smjerovi suvremene psihologijepetraognjenovic
 
Intelektualne teškoće
Intelektualne teškoćeIntelektualne teškoće
Intelektualne teškoćeObiteljski centar
 
3 Psihologija rehabilitacije SS.pptx
3 Psihologija rehabilitacije SS.pptx3 Psihologija rehabilitacije SS.pptx
3 Psihologija rehabilitacije SS.pptxpetraognjenovic
 
252647122 osho-od-lijecenja-do-meditacije
252647122 osho-od-lijecenja-do-meditacije252647122 osho-od-lijecenja-do-meditacije
252647122 osho-od-lijecenja-do-meditacijeAmra Handanovic
 
Prezentacija Mate Demarin
Prezentacija Mate DemarinPrezentacija Mate Demarin
Prezentacija Mate Demarintijanavukic
 
Parapsy 01 11 12
Parapsy 01 11 12Parapsy 01 11 12
Parapsy 01 11 12igormiklousic
 
Pregledni članak
Pregledni članakPregledni članak
Pregledni članakbranka123456
 
Metode i tehnike.pptx
Metode i tehnike.pptxMetode i tehnike.pptx
Metode i tehnike.pptxpetraognjenovic
 
Ps 98 neuropr
Ps 98 neuroprPs 98 neuropr
Ps 98 neuroprDr. Hedda Martina Šola
 
Evo 02 11 12
Evo 02 11 12Evo 02 11 12
Evo 02 11 12igormiklousic
 
50 savjeta za zdravlje
50 savjeta za zdravlje50 savjeta za zdravlje
50 savjeta za zdravljeAna Rasic
 
Evo 02 10 11
Evo 02 10 11Evo 02 10 11
Evo 02 10 11igormiklousic
 
Evo 03 10 11
Evo 03 10 11Evo 03 10 11
Evo 03 10 11igormiklousic
 
2. kongres prirodne medicine
2. kongres prirodne medicine2. kongres prirodne medicine
2. kongres prirodne medicineNenad Maljković
 
David molden svemoguci nlp
David molden svemoguci nlpDavid molden svemoguci nlp
David molden svemoguci nlpAmra Handanovic
 
Kneipp veliki priručnik (učenje o zdravom životu i prirodnom liječenju)
Kneipp veliki priručnik (učenje o zdravom životu i prirodnom liječenju)Kneipp veliki priručnik (učenje o zdravom životu i prirodnom liječenju)
Kneipp veliki priručnik (učenje o zdravom životu i prirodnom liječenju)Stanka Popov
 
Paavo Airola - gladovanje uz sokove
Paavo Airola - gladovanje uz sokovePaavo Airola - gladovanje uz sokove
Paavo Airola - gladovanje uz sokoveMatijaGubec1
 
Pályaorientációs módszertani kiadvány.pdf
Pályaorientációs módszertani kiadvány.pdfPályaorientációs módszertani kiadvány.pdf
Pályaorientációs módszertani kiadvány.pdfBalazs Pankasz
 
GINOP-KISOSZ-modszertani-ajanlas.pdf
GINOP-KISOSZ-modszertani-ajanlas.pdfGINOP-KISOSZ-modszertani-ajanlas.pdf
GINOP-KISOSZ-modszertani-ajanlas.pdfBalazs Pankasz
 

More Related Content

Similar to Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu

Trgovac i papagaj.docx
Trgovac i papagaj.docxTrgovac i papagaj.docx
Trgovac i papagaj.docxJobKir1
 
Glavni smjerovi suvremene psihologije
Glavni smjerovi suvremene psihologijeGlavni smjerovi suvremene psihologije
Glavni smjerovi suvremene psihologijepetraognjenovic
 
3 Psihologija rehabilitacije SS.pptx
3 Psihologija rehabilitacije SS.pptx3 Psihologija rehabilitacije SS.pptx
3 Psihologija rehabilitacije SS.pptxpetraognjenovic
 
252647122 osho-od-lijecenja-do-meditacije
252647122 osho-od-lijecenja-do-meditacije252647122 osho-od-lijecenja-do-meditacije
252647122 osho-od-lijecenja-do-meditacijeAmra Handanovic
 
Prezentacija Mate Demarin
Prezentacija Mate DemarinPrezentacija Mate Demarin
Prezentacija Mate Demarintijanavukic
 
50 savjeta za zdravlje
50 savjeta za zdravlje50 savjeta za zdravlje
50 savjeta za zdravljeAna Rasic
 
2. kongres prirodne medicine
2. kongres prirodne medicine2. kongres prirodne medicine
2. kongres prirodne medicineNenad Maljković
 
David molden svemoguci nlp
David molden svemoguci nlpDavid molden svemoguci nlp
David molden svemoguci nlpAmra Handanovic
 
Kneipp veliki priručnik (učenje o zdravom životu i prirodnom liječenju)
Kneipp veliki priručnik (učenje o zdravom životu i prirodnom liječenju)Kneipp veliki priručnik (učenje o zdravom životu i prirodnom liječenju)
Kneipp veliki priručnik (učenje o zdravom životu i prirodnom liječenju)Stanka Popov
 
Paavo Airola - gladovanje uz sokove
Paavo Airola - gladovanje uz sokovePaavo Airola - gladovanje uz sokove
Paavo Airola - gladovanje uz sokoveMatijaGubec1
 

Similar to Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu (20)

gabriela grubisic
gabriela grubisicgabriela grubisic
gabriela grubisic
 
Trgovac i papagaj.docx
Trgovac i papagaj.docxTrgovac i papagaj.docx
Trgovac i papagaj.docx
 
Uloga euracta u edukaciji st 2011 kersnik
Uloga euracta u edukaciji st 2011 kersnikUloga euracta u edukaciji st 2011 kersnik
Uloga euracta u edukaciji st 2011 kersnik
 
Glavni smjerovi suvremene psihologije
Glavni smjerovi suvremene psihologijeGlavni smjerovi suvremene psihologije
Glavni smjerovi suvremene psihologije
 
Intelektualne teškoće
Intelektualne teškoćeIntelektualne teškoće
Intelektualne teškoće
 
3 Psihologija rehabilitacije SS.pptx
3 Psihologija rehabilitacije SS.pptx3 Psihologija rehabilitacije SS.pptx
3 Psihologija rehabilitacije SS.pptx
 
252647122 osho-od-lijecenja-do-meditacije
252647122 osho-od-lijecenja-do-meditacije252647122 osho-od-lijecenja-do-meditacije
252647122 osho-od-lijecenja-do-meditacije
 
Prezentacija Mate Demarin
Prezentacija Mate DemarinPrezentacija Mate Demarin
Prezentacija Mate Demarin
 
Parapsy 01 11 12
Parapsy 01 11 12Parapsy 01 11 12
Parapsy 01 11 12
 
Pregledni članak
Pregledni članakPregledni članak
Pregledni članak
 
Metode i tehnike.pptx
Metode i tehnike.pptxMetode i tehnike.pptx
Metode i tehnike.pptx
 
Ps 98 neuropr
Ps 98 neuroprPs 98 neuropr
Ps 98 neuropr
 
Evo 02 11 12
Evo 02 11 12Evo 02 11 12
Evo 02 11 12
 
50 savjeta za zdravlje
50 savjeta za zdravlje50 savjeta za zdravlje
50 savjeta za zdravlje
 
Evo 02 10 11
Evo 02 10 11Evo 02 10 11
Evo 02 10 11
 
Evo 03 10 11
Evo 03 10 11Evo 03 10 11
Evo 03 10 11
 
2. kongres prirodne medicine
2. kongres prirodne medicine2. kongres prirodne medicine
2. kongres prirodne medicine
 
David molden svemoguci nlp
David molden svemoguci nlpDavid molden svemoguci nlp
David molden svemoguci nlp
 
Kneipp veliki priručnik (učenje o zdravom životu i prirodnom liječenju)
Kneipp veliki priručnik (učenje o zdravom životu i prirodnom liječenju)Kneipp veliki priručnik (učenje o zdravom životu i prirodnom liječenju)
Kneipp veliki priručnik (učenje o zdravom životu i prirodnom liječenju)
 
Paavo Airola - gladovanje uz sokove
Paavo Airola - gladovanje uz sokovePaavo Airola - gladovanje uz sokove
Paavo Airola - gladovanje uz sokove
 

More from Balazs Pankasz

Pályaorientációs módszertani kiadvány.pdf
Pályaorientációs módszertani kiadvány.pdfPályaorientációs módszertani kiadvány.pdf
Pályaorientációs módszertani kiadvány.pdfBalazs Pankasz
 
GINOP-KISOSZ-modszertani-ajanlas.pdf
GINOP-KISOSZ-modszertani-ajanlas.pdfGINOP-KISOSZ-modszertani-ajanlas.pdf
GINOP-KISOSZ-modszertani-ajanlas.pdfBalazs Pankasz
 
Dr.-Peceli-Endrene-Fizikai-es-szellemi-kompetenciak-merese-az-Ormansagban-elo...
Dr.-Peceli-Endrene-Fizikai-es-szellemi-kompetenciak-merese-az-Ormansagban-elo...Dr.-Peceli-Endrene-Fizikai-es-szellemi-kompetenciak-merese-az-Ormansagban-elo...
Dr.-Peceli-Endrene-Fizikai-es-szellemi-kompetenciak-merese-az-Ormansagban-elo...Balazs Pankasz
 
Az ErgoScope rendszer gyakorlati felhasználása
Az ErgoScope rendszer gyakorlati felhasználása Az ErgoScope rendszer gyakorlati felhasználása
Az ErgoScope rendszer gyakorlati felhasználása Balazs Pankasz
 
Munkaügyi szemle : Fogyatékossággal élő hallgatók a felsőoktatásban és a társ...
Munkaügyi szemle : Fogyatékossággal élő hallgatók a felsőoktatásban és a társ...Munkaügyi szemle : Fogyatékossággal élő hallgatók a felsőoktatásban és a társ...
Munkaügyi szemle : Fogyatékossággal élő hallgatók a felsőoktatásban és a társ...Balazs Pankasz
 
Digitális kompetenciák és a pályaorientáció munkaerő-piaci összefüggései a 21...
Digitális kompetenciák és a pályaorientáció munkaerő-piaci összefüggései a 21...Digitális kompetenciák és a pályaorientáció munkaerő-piaci összefüggései a 21...
Digitális kompetenciák és a pályaorientáció munkaerő-piaci összefüggései a 21...Balazs Pankasz
 
Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban SZAKPOLITI...
Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban SZAKPOLITI... Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban SZAKPOLITI...
Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban SZAKPOLITI...Balazs Pankasz
 
Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban (nemzetközi ...
Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban (nemzetközi ...Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban (nemzetközi ...
Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban (nemzetközi ...Balazs Pankasz
 
Online educational environments and ICT tools in higher education
Online educational environments and ICT tools in higher educationOnline educational environments and ICT tools in higher education
Online educational environments and ICT tools in higher educationBalazs Pankasz
 
Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...
Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...
Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...Balazs Pankasz
 
Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...
Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...
Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...Balazs Pankasz
 
Online educational environments and ICT tools in higher education: teachers s...
Online educational environments and ICT tools in higher education: teachers s...Online educational environments and ICT tools in higher education: teachers s...
Online educational environments and ICT tools in higher education: teachers s...Balazs Pankasz
 
Kérdőíves felmérés az e-learning tanfolyamokról és online oktatási tényezőkről
Kérdőíves felmérés az e-learning tanfolyamokról és online oktatási tényezőkrőlKérdőíves felmérés az e-learning tanfolyamokról és online oktatási tényezőkről
Kérdőíves felmérés az e-learning tanfolyamokról és online oktatási tényezőkrőlBalazs Pankasz
 
IKT tényezők vizsgálata a felsőoktatásban. Kérdőíves felmérés a Pécsi Tudomán...
IKT tényezők vizsgálata a felsőoktatásban. Kérdőíves felmérés a Pécsi Tudomán...IKT tényezők vizsgálata a felsőoktatásban. Kérdőíves felmérés a Pécsi Tudomán...
IKT tényezők vizsgálata a felsőoktatásban. Kérdőíves felmérés a Pécsi Tudomán...Balazs Pankasz
 
Regionális keresleti felmérés a PTE KPVK innovatív oktatási programjaira
Regionális keresleti felmérés a PTE KPVK innovatív oktatási programjairaRegionális keresleti felmérés a PTE KPVK innovatív oktatási programjaira
Regionális keresleti felmérés a PTE KPVK innovatív oktatási programjairaBalazs Pankasz
 
Alkalmazott ergonómia munkatudományi vonatkozások
Alkalmazott ergonómia munkatudományi vonatkozásokAlkalmazott ergonómia munkatudományi vonatkozások
Alkalmazott ergonómia munkatudományi vonatkozásokBalazs Pankasz
 
Pankász Balázs - Nemeskéri Zsolt: MÓDSZERTANI KÉZIKÖNYV Pszichés zavarok feli...
Pankász Balázs - Nemeskéri Zsolt: MÓDSZERTANI KÉZIKÖNYV Pszichés zavarok feli...Pankász Balázs - Nemeskéri Zsolt: MÓDSZERTANI KÉZIKÖNYV Pszichés zavarok feli...
Pankász Balázs - Nemeskéri Zsolt: MÓDSZERTANI KÉZIKÖNYV Pszichés zavarok feli...Balazs Pankasz
 
Vezetés és szervezetpszichológia ellenőrző vizsgakérdések
Vezetés és szervezetpszichológia ellenőrző vizsgakérdésekVezetés és szervezetpszichológia ellenőrző vizsgakérdések
Vezetés és szervezetpszichológia ellenőrző vizsgakérdésekBalazs Pankasz
 

More from Balazs Pankasz (20)

Pályaorientációs módszertani kiadvány.pdf
Pályaorientációs módszertani kiadvány.pdfPályaorientációs módszertani kiadvány.pdf
Pályaorientációs módszertani kiadvány.pdf
 
GINOP-KISOSZ-modszertani-ajanlas.pdf
GINOP-KISOSZ-modszertani-ajanlas.pdfGINOP-KISOSZ-modszertani-ajanlas.pdf
GINOP-KISOSZ-modszertani-ajanlas.pdf
 
Dr.-Peceli-Endrene-Fizikai-es-szellemi-kompetenciak-merese-az-Ormansagban-elo...
Dr.-Peceli-Endrene-Fizikai-es-szellemi-kompetenciak-merese-az-Ormansagban-elo...Dr.-Peceli-Endrene-Fizikai-es-szellemi-kompetenciak-merese-az-Ormansagban-elo...
Dr.-Peceli-Endrene-Fizikai-es-szellemi-kompetenciak-merese-az-Ormansagban-elo...
 
Az ErgoScope rendszer gyakorlati felhasználása
Az ErgoScope rendszer gyakorlati felhasználása Az ErgoScope rendszer gyakorlati felhasználása
Az ErgoScope rendszer gyakorlati felhasználása
 
Ergoscope
Ergoscope Ergoscope
Ergoscope
 
Munkaügyi szemle : Fogyatékossággal élő hallgatók a felsőoktatásban és a társ...
Munkaügyi szemle : Fogyatékossággal élő hallgatók a felsőoktatásban és a társ...Munkaügyi szemle : Fogyatékossággal élő hallgatók a felsőoktatásban és a társ...
Munkaügyi szemle : Fogyatékossággal élő hallgatók a felsőoktatásban és a társ...
 
Cpi riport minta
Cpi riport mintaCpi riport minta
Cpi riport minta
 
Digitális kompetenciák és a pályaorientáció munkaerő-piaci összefüggései a 21...
Digitális kompetenciák és a pályaorientáció munkaerő-piaci összefüggései a 21...Digitális kompetenciák és a pályaorientáció munkaerő-piaci összefüggései a 21...
Digitális kompetenciák és a pályaorientáció munkaerő-piaci összefüggései a 21...
 
Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban SZAKPOLITI...
Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban SZAKPOLITI... Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban SZAKPOLITI...
Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban SZAKPOLITI...
 
Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban (nemzetközi ...
Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban (nemzetközi ...Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban (nemzetközi ...
Foglalkozási rehabilitációt ösztönző rendszerek kilenc országban (nemzetközi ...
 
Online educational environments and ICT tools in higher education
Online educational environments and ICT tools in higher educationOnline educational environments and ICT tools in higher education
Online educational environments and ICT tools in higher education
 
Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...
Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...
Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...
 
Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...
Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...
Online oktatási környezet és ikt tényezők összehasonlító vizsgálata a felsőok...
 
Online educational environments and ICT tools in higher education: teachers s...
Online educational environments and ICT tools in higher education: teachers s...Online educational environments and ICT tools in higher education: teachers s...
Online educational environments and ICT tools in higher education: teachers s...
 
Kérdőíves felmérés az e-learning tanfolyamokról és online oktatási tényezőkről
Kérdőíves felmérés az e-learning tanfolyamokról és online oktatási tényezőkrőlKérdőíves felmérés az e-learning tanfolyamokról és online oktatási tényezőkről
Kérdőíves felmérés az e-learning tanfolyamokról és online oktatási tényezőkről
 
IKT tényezők vizsgálata a felsőoktatásban. Kérdőíves felmérés a Pécsi Tudomán...
IKT tényezők vizsgálata a felsőoktatásban. Kérdőíves felmérés a Pécsi Tudomán...IKT tényezők vizsgálata a felsőoktatásban. Kérdőíves felmérés a Pécsi Tudomán...
IKT tényezők vizsgálata a felsőoktatásban. Kérdőíves felmérés a Pécsi Tudomán...
 
Regionális keresleti felmérés a PTE KPVK innovatív oktatási programjaira
Regionális keresleti felmérés a PTE KPVK innovatív oktatási programjairaRegionális keresleti felmérés a PTE KPVK innovatív oktatási programjaira
Regionális keresleti felmérés a PTE KPVK innovatív oktatási programjaira
 
Alkalmazott ergonómia munkatudományi vonatkozások
Alkalmazott ergonómia munkatudományi vonatkozásokAlkalmazott ergonómia munkatudományi vonatkozások
Alkalmazott ergonómia munkatudományi vonatkozások
 
Pankász Balázs - Nemeskéri Zsolt: MÓDSZERTANI KÉZIKÖNYV Pszichés zavarok feli...
Pankász Balázs - Nemeskéri Zsolt: MÓDSZERTANI KÉZIKÖNYV Pszichés zavarok feli...Pankász Balázs - Nemeskéri Zsolt: MÓDSZERTANI KÉZIKÖNYV Pszichés zavarok feli...
Pankász Balázs - Nemeskéri Zsolt: MÓDSZERTANI KÉZIKÖNYV Pszichés zavarok feli...
 
Vezetés és szervezetpszichológia ellenőrző vizsgakérdések
Vezetés és szervezetpszichológia ellenőrző vizsgakérdésekVezetés és szervezetpszichológia ellenőrző vizsgakérdések
Vezetés és szervezetpszichológia ellenőrző vizsgakérdések
 

Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász: METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihickih smetnji na radnom mjestu

  • 1. Zsolt Nemeskéri – Balázs Pankász METODOLOGIJSKI PRIRUČNIK Prepoznavanje i tretiranje psihičkih smetnji na radnom mjestu Sveučilište u Pečuhu, Odsjek za izobrazbu odraslih i razvoj ljudskih resursa PTE FEEK 2015.
  • 2. Izrađeno u okviru IPA projekta pod nazivom „Psihičke poteškoće i svijet rada” Autori: Balázs Pankász asistent za nastavu PTE FEEK Dr. Antal Tibold upravitelj bolnice, zamjenik voditelja Odsjeka član Strukovnoga kolegija za zdravstvo na radnim mjestima Ákos Zétényi psiholog za zaposlenike Uprava Županije Baranja Centar za zapošljavanje Uredio: Zsolt Nemeskéri Balázs Pankász Hrvatski stručnjaci: Dr. Miroslav Sikora, Dr. Branka Kandić-Splavski i Dr. Nikola Kraljik, Kristina Babić,Željko Perković,Martina Polčoć,Gordana Kibel,Damir Junušić, Vladimir Iličić,Hrvoje Selci Dom zdravlja Osijek i Zavod za javno zdravstvo Osijek Lektor Dr. Béla Krisztián Lektori hrvatskoga jezika Borko Baraban, mag. educ. philol. croat. Vanja Miškić Srb, prof. ISBN 978-963-642-731-3 Glavni odgovorni urednik: Sveučilište u Pečuhu Odsjek za izobrazbu odraslih i razvoj ljudskih resursa PTE FEEK 2015.
  • 3. KAZALO Uvod 6 I. Pojam i vrste psihičkih smetnji 7 Neuobičajeno ponašanje – definicija nenormalnog ponašanja 7 Kategorizacija psihičkih oboljenja 11 Poremećaji osobnosti 12 Anksioznost 14 Poremećaji u raspoloženju 17 Ovisnosti 20 Rastući broj psihičkih smetnji 21 Povezanost lijekova i sposobnosti za rad 22 II. Pojava stresa 24 Društveni čimbenici stresa 25 Partnerski odnosi i zdravstvena sociologija podupiranja partnera 25 Stres na radnom mjestu 25 Sindrom izgaranja 31 III. Zdravstveni razvoj na radnom mjestu 36 Mentalna higijena 36 Pojam bolesti 36 Društvene neujednačenosti i zdravstveno stanje 37 Spolne različitosti, zdravstveno-sociološki značaj zapošljavanja žena 38 Područja zdravstvenog razvoja na radnim mjestima 41 Mobbing – psihički teror 43 Strategija tretiranja kompleksnoga stresa na radnom mjestu 45 IV. Mogućnosti zapošljavanja psihički ograničenih osoba 48 Značaj analize radnog područja u radnoj rehabilitaciji psihijatrijskih pacijenata 48 V. Zaposlenici sa psihičkim poremećajem na tržištu rada 58 Tretiranje čimbenika psihičkih rizika na radnim mjestima 61 Uporabljena literatura 67 Dodatci 70 Dodatak 1. Podjela DSM bolesti 70 Dodatak 2. Upitnik za analizu radnog mjesta 88 Dodatak 3. Upitnik za analizu radnog mjesta za psihički ograničene osobe s promijenjenom sposobnošću za rad 99
  • 4. Uvod Sveučilište u Pečuhu, Odsjek za izobrazbu odraslih i razvoj ljudskih resursa (PTE FEEK), sa svojim je partnerima dobilo potporu u okviru IPA Prekograničnoga programa suradnje za projekt pod imenom „PSIHIČKE POTEŠKOĆE I SVIJET RADA”. Suradnju su ostvarili s hrvatske strane Dom zdravlja Osijek (DZO), a s mađarske strane civilno društvo Humana inovacijska grupa (Humán Innovációs Csoport). Projekt se sastojao od više dijelova. Prethodilo je ex ante proučavanje, zatim proučavanje dokumentacije te empirijsko proučavanje (putem upitnika, razgovora s obuhvaćenom skupinom). Cilj je bio izrada metodologijskog priručnika. U Mađarskoj i u Hrvatskoj jedan je od najvećih izazova politike zapošljavanja promicanje zapošljavanja osoba promijenjene radne sposobnosti. Posebice je bitna poteškoća nova bolest našeg doba, psihička ograničenost te predrasude povezane s tim. Najveća je preprjeka za osobe sa psihičkim poremećajem na društvenom, ekonomskom te na području tržišta rada negativno stajalište poslodavaca te djelomično neznanje ustanova koje se bave takvim osobama. Na osnovi provedenih ispitivanja utvrdili smo da u većini slučajeva zbog proturječne percepcije i zbog nelogičnosti u sustavu potpore dolazi do odlaska osoba sa tržišta rada unatoč tomu da su po svojim sposobnostima ili svojim usavršavanjima pogodne za rad. Stav poslodavaca i nesigurnost ljudi u ciljnoj skupini otežavaju te napore. Za bolje mogućnosti osoba sa psihičkim poremećajem potrebno je detaljno proučavanje, utemeljenje metodologije te suradnja među institucijama. Ovaj metodologijski priručnik želi poboljšati suradnju između poslodavaca te institucija za zapošljavanje i zdravstvenih organizacija, a osim toga želi pomoći poslodavcima u prepoznavanju psihičkih smetnji i stresa na radnim mjestima pa i u pronalaženju rješenja te tretiranju problema. Radna skupina zahvaljuje svim suradnicima, bez čije se pomoći ovo izdanje ne bi pojavilo. Za ostvarivanje projekta zaslužni su u ime IPA zajedničkog tehničkog tajništva dr. Márton Szűcs, voditelj tajništva i Tvrtko Čelan, programski i komunikacijski voditelj. Dr. Zsolt Nemeskéri voditelj projekta
  • 5. I. Pojam i vrste psihičkih smetnji Sve do danas vlada uobičajeno mišljenje kako ljudi svoje mentalne probleme sami sebi stvaraju. Za bolesnike sa somatskim bolestima društvena je empatija mnogo veća nego za one sa psihičkim bolestima. Nitko ne će opomenuti oboljelog od raka da se ne ponaša kako priliči, a u slučaju depresije i anksioznosti često čujemo takvu reakciju u okruženju. Na žalost, čak i danas društvo ima negativan stav prema psihičkim i psihijatrijskim bolestima, iako je baš pacijentima koji boluju od njih, razumijevanje njihove okline neobično važno. Važna je pouka programa „Psihičke poteškoće i svijet rada” (MDWW projekt) da neznanje poslodavaca na ovom području predstavlja najveću preprjeku pri zapošljavanju psihički ograničenih osoba. Ovaj smo priručnik pisali u nadi da će poslužiti pri podizanju svijesti, a nikako nam cilj nije bio napraviti postupnik za rad sa psihički ograničenim osobama. U projektu smo se bavili i sa problemom stresa i depresije. Depresija se već pomalo smatra nacionalnom bolešću, a ipak su zastupljena brojna pogrješna mišljenja u svezi tom bolešću. Mnogi smatraju da je malo onih koji su zaista bolesni, a da većina ima zapravo slab karakter te zbog toga nisu u stanju prijeći preko svojih problema. Prema statističkim se podatcima vidi da je u posljednje vrijeme drastično porastao broj pacijenata liječenih zbog depresije i anksioznosti. Te mentalne bolesti naravno utječu i na radna mjesta. Svaka je osoba sebi svojsvena, jedinstvena i neponovljiva. Željeli bismo izbrisati učestalu i pogrješnu društveno-kulturnu praksu prosuđivanja prema predrasudama, a ne prema osobnostima, praksu koja se ne usredotočuje na pojedinca, već ga svrstava u određenu grupu kojoj se pridaje „etiketa“s poopćenim svojstvima. To je ponižavajući postupak u kojem se ne obraća pozornost na pojedinca; tu prestaje svaka individualnost jer se prema pojedincu postupa jednako, prema klišeu. Psihologija je postala sve rasprostranjenija znanost. Sve je više znanstvenih, ali i popularnih izdanja o raznim područjima te znanosti. Produbljenje gospodarske krize samo je dodatno pojačalo važnost i aktualnost tematike psihičkih oboljenja. Povećala se potražnja za literaturom koja pomaže u razumijevanju i liječenju duševnih problema te sve veći broj ljudi dolazi do spoznaje da duševne kavitacije ozbiljno utječu na životni put osobe i na radnu sposobnost.
  • 6. Na žalost, u mnogo slučajeva riječi „psiholog”,psihijatar” i „psihoterapija” uzrokuju negativan stav i odbojnost. Najvjerojatniji je uzrok tomu strah od obilježavanja,(stigmatizacije) ali i nedostatak informacija. Prosječni ljudi zaista raspolažu relativno malim i nedovoljnim znanjem o psihičkim smetnjama i o pozadini bolesti tog tipa. Ne znaju na koji način ih trebaju prepoznati, na koji način se postaviti prema ljudima koji imaju takve probleme, a još manje-kako bi im mogli pomoći. Ovaj je priručnik namijenjen davanju smjernica pri tim problemima olakšavajući uključivanje osoba sa psihičkim smetnjama na tržište rada. Neuobičajeno ponašanje – definicija nenormalnog ponašanja Normalnost je kulturološko pitanje vezano za moralne vrijednosti proučavanog društva. Iste radnje različito ocjenjujemo u različitim vremenima i različitim kulturama. Čak i u usko gledanim okruženjima važi pravilo da što je u jednoj sredini normalno, u drugoj je neprihvatljivo. Za osobe čije ponašanje vidljivo odstupa od normalnog, upotrebljavamo izraz poremećaj ponašanja naznačavajući tako psihičko oboljenje. Međutim, granica je normalnosti prilično labilna i subjektivna. Npr. brbljavost je nečija simpatična osobina, ali pretjerana i stalna brbljavost je patološka (logorrhea), šutljivost je također osobina ličnosti, ali kada je pretjerana i dugotrajna, pretvara se u simptom bolesti(depresija); živahnost i agilnos u pretjeranom obimu mogu prerasti u patološki oblik(mania), kao i premalo pokreta i kretanja (katatonija). Teško je odlučiti što je previše, a što premalo. Po Freudu je normalnost kvantitativni kriterij, a ne kvalitativni. Svatko ima „crne” misli i loše trenutke, ali ako se to ustali i dominira ponašanjem i mislima, tada to treba dijagnosticirati kao depresiju. Svatko ima strahove u pojedinim situacijama, što je normalna reakcija, ali ako svaka situacija izazove anksioznost, to je već patološki slučaj. U duševnom se stanju mogu uočiti oscilacije. Najvažnije je pitanje odrediti granice normalnog ponašanja. Prema kojim se kriterijima može razdvojiti normalno ponašanje od patološkog?
  • 7. Statistička učestalost Sam izraz „normalan“ potječe od izraza „norma“ koji znači prosjek. Prema tomu odstupanje je od prosjeka nenormalno, a može biti pozitivno i negativno. Većina se ljudskih osobina prosječno kreće oko normalne razine. Kako se odmičemo od prosječnih vrijednosti, susrećemo sve manje slučajeva. Na krajnostima (pozitivna i negativna podjednako) susrećemo tek neznatan broj slučajeva. Odudaranje od prosjeka nazivamo devijacijom. Devijacija može biti odudaranje u negativnom i u pozitivnom smjeru. Nema sumnje da osobe s izuzetno visokom inteligencijom ili natprosječnom nadarenošću nećemo nazivati nenormalnima, dok žrtve manjka hoćemo. Čini se da na izuzetke gledamo prilično subjektivno. Lakše praštamo i tolerantniji smo prema onima „u suvišku“ iako je njihovo čudno ponašanje daleko od prihvatljivih normi. U nenormalno ponašanje uglavnom ubrajamo samo negativna odstupanja od prosjeka, a razina varira ovisno o sociokulturalnim okolnostima. Što je u jednom kulturalnom okruženju neprihvatljivo ponašanje, u drugom može biti sasvim uobičajena svakodnevna pojava. Društveni čimbenici Društvene se norme vremenom mijenjaju. U dvadesetim su godinama prošlog stoljeća turiste, koji su se pojavili na morskim obalama radi kupanja, smatrali devijantnima, posebice od strane domaćih ljudi od kojih većina nikada nije zaplivala slanom vodom (naravno, nisu niti znali plivati jer su imali svoj čamac). Društvo je u današnje vrijeme tolerantno prema homoseksualcima te dopušta istospolne bračne zajednice, makar ih je javnost prije strogo osuđivala (Primjerice, Oskar je Wilde dospio u zatvor zbog svoje seksualne opredijeljenosti.). Transseksualnost se više ne ubraja u psihička oboljenja (nije samo brisana iz DSM priručnika za psihijatrijsko ocjenjivanje), već se i javnost znatno promijenila (Bradata je „žena“ osvojila prvo mjesto na Eurosongu.). Istovremeno je u DSM priručnik upisana psihička smetnja poremećaja u prehrani. Sklonost uključivanja u okruženje Za utvrđivanje normalnosti mnogo je točniji pokazatelj odnos između pojedinca i društvenog okruženja, komunikacija i kvaliteta uključivanja. Dobra komunikacija
  • 8. rezultira kvalitetnim uključivanjem. U slučaju da je ponašanje štetno za bilo kojeg člana interakcije, ili pojedinca ili društva, govorimo o maladaptivnom procesu. Loša sposobnost uključivanja može biti štetna za pojedinca tako da ne utječe na društvo. Dio psihičkih poremećaja proizlazi iz takvih situacija. Opći osjećaj pojedinca Normalnost se može utvrditi i na osnovi subjektivnih kriterija pojedinca- kakvo je njihovo prosječno raspoloženje i osjećaji. Prvenstveno osobe s duševnim poremećajima imaju loše opće raspoloženje, loše se osjećaju. Za promatrača taj loš osjećaj u većini slučajeva nije jasno vidljiv zato što je to jedinstveni subjektivni doživljaj. Razinu patnje nije moguće objektivno mjeriti, stoga pri ocjenjivanju normalnosti ili nenormalnosti taj čimbenik valja uzeti u obzir s ostalim kriterijima. Kod pojedinih vrsta ponašanja, primjerice kod protusocijalnog ponašanja, loš osjećaj pojedinaca, loše raspoloženje, u pravilu izostaje. Pojam mentalnog zdravlja Poteškoću pri definiranju mentalnog zdravlja predstavlja uspoređivanje najmanje zahtijevanog te normalnog ponašanja s najboljim ponašanjem. Različita strukovna područja na različite načine determiniraju pojam nenormalnosti. Teško je utvrditi granicu između bolesti i zdravlja te odlučiti koga smatrati psihički zdravim. Mnogi su psiholozi pokušavali definirati psihičko zdravlje: „Mentalno zdravlje znači da je osoba u skladu sa svojim fizičkim sposobnostima, surađivajući sa drugim osobama, koristeći svoje sposobnosti u radosti, sretno i neovisno živi” (prema Prestonu) Prema Allportu normalnom se zdravom osobom može nazvati zrela osoba koja radom zadovoljava svoje potrebe, a život vodi po svojoj životnoj filozofiji koja ga čini sretnim. Zapravo neprekidna veza između zdravlja i patologije psihe može se shvatiti kao uspješnost osobe da zadovolji potrebe koje su diktirane od okruženja. (Wishner) Freud, tvorac psihoanalize, tvrdio je da je „zdrav čovjek onaj tko je sposoban za rad i sposoban voljeti”. Onaj tko je sposoban za to u stanju je pozitivno se povezivati
  • 9. s drugim ljudima, uspostavljati društvene veze te je sposoban kroz dulji period raditi neki, od strane društva prihvaćen, koristan posao te od protuvrijednosti obavljanoga posla uzdržavati sebe ili eventualno obitelj. Najvažniji kriteriji pri utvrđivanju normalnosti: • opća sposobnost uključivanja • sposobnost za užitak (seksualni užitak, radost u poslu, moć opuštanja) • mjerodavno međuljudsko ponašanje • odgovarajuće intelektualne sposobnosti • kontrola osjećaja i motivacija (dobro podnošenje frustracije, odgovarajuća kontrola anksioznosti, odgovarajuća sposobnost samoizražavanja) • socijalni stav (empatija, sposobnost uspostavljanja i održavanja intimnog odnosa) • produktivnost, sposobnost za rad • autonomija (neovisnost i samopouzdanje) • integriranost (sinkronizacija različitih poriva i ponašanja) • realna slika o sebi Pojam mentalne smetnje U neurološkim je bolestima prisutna promjena u živčanom sustavu, a u psihičkih bolesti toga nema. To je sindrom u kojem je klinička smetnja opažanja putem osjetila. U pozadini stoje biološka, psihološka ili razvojna disfunkcija. Mentalne smetnje obično idu s patnjom ili oštećenjem sposobnosti za rad ili nesposobnosti za suradnju s ljudima. Ne smatramo mentalnom smetnjom kulturološki prihvaćenu reakciju kao što je gubitak voljene osobe. Žalovanje i tugovanje povremeno doživljava najveći dio ljudi, ali se to rijetko događa u velikoj mjeri da bi se moglo smatrati poremećajem ili bolešću. Psihopatologija Psihopatologija je znanost koja proučava bolesti duševnog karaktera (Karl Jaspers, 1913). Bavi se nezdravim radom svijesti, mentalnim bolestima pri općim mentalnim elementima kao što su zapažanje preko osjetila, pamćenje, razvijanje osjećaja. Cilj je da se opišu indikacije, sindromi i mentalni poremećaji. Dijagnoza pokazuje koje pokazatelje, indikacije i iskustva treba ubrojiti u tu grupu.
  • 10. Psihopatologija, znanost koja se bavi psihičkim poremećajima, često upotrebljava tzv. 4D model (deviance, distress, dysfunction, danger): odstupanje, neugoda, nefunkcionalnost i opasnost kao kriterij za razlikovanje. Na osnovi 4D modela patološko je ponašanje koje odstupa od uobičajenoga, koje je neugodno, destruktivno i opasno. Devijacija Devijacija je pojam za oblik ponašanja i oblik razmišljanja koji se ne uklapa u društvene norme. Posebni je oblik devijacije duševna bolest prema kojoj su se do prošlogstoljećaneprimjerenoponašaliikažnjavalioboljele.Akojepojamnormalnosti u društvu izričito ograničen, tada se broj duševnih bolnica i zatvora povećava. Smetnje zbog strahovanja Kod psihičkih smetnji strahovanje, podsvjesni sukobi i drugi mentalni problemi pojavljuju se i na fizičkom i na psihičkom području, a mogu se očitovati i kao fizički simptomi. Razlozi su nezadovoljnost samim sobom, maksimalizam i strah. Najučestaliji su klinički oblici kronične anksioznosti: • generalizirani sindrom anksioznosti, • strah od paničnih napadaja, • psihički izazvana bolest, • fobije. Disfunkcija Disfunkcija podrazumijeva maladaptivno ponašanje (poteškoće pri uključivanju) koje otežava ili čak onemogućuje svakodnevni normalni život osobe. Ovo disfunkcionalno ponašanje ne znači u svakom slučaju poremećaj, samo ako se pojavi skupa s više kriterija. Kod poremećaja osobnosti ili psihotičnih bolesti može prouzrokovati opterećenje zbog otežanog uključivanja. Opasnost Može se dogoditi da ponašanje osobe postane rizično ili nasilno i za sebe (samoubojstvo) i za druge (agresivno ponašanje). Osoba sa psihičkim smetnjama može se staviti pod prisilno liječenje samo u slučaju ako predstavlja opasnost za sebe ili okolicu. Nasilno je i agresivno ponašanje u pravilu reakcija na netoleranciju okoline, na provokaciju ili izopćenje.
  • 11. Neuroze i psihoze Neuroze spadaju u blaže psihičke smetnje. Nastaju usljed intrapsihičkog konflikta unutar ličnosti koji se javlja bez vanjskog povoda. Neurotične osobe su najčešće neupadljivog ponašanja i okolina često ne primjećuje tu veliku “bitku“ unutar njih samih. Imaju posve očuvan realitet (za razliku od psihoza). Tipičnaponašanjaneurotičnihosobasupretjeranoprez,sumnjičavostiemocionalna nestabilnost, a osjećaju se zabrinuto, napeto, sa stalnim “unutarnjim nemirom“, uplašeno i potišteno. Smetnje se uspješno liječe inividualnom ili grupnom psihoterapijom, ponekad uz adekvatnu medikamentoznu terapiju. U današnje su vrijeme u liječničkoj struci, a i u javnosti neurozu zamijenile druge definicije poput anksioznost, depresija, dysthymia ili afektivno ponašanje. Prema prijašnjim navikama osobe definirane kao neurotične (danas bi rekli osobe sa visokim stupnjem neuroticizma) uglavnom su razdražljive, uvrjedljive, anksiozne, depresivne, a na svijet i na sebe gledaju negativno. Ove se tegobe pretežito pojavljuju kod mladih odraslih muškaraca i žena, ali utjecaj na to ima i okruženje. Kod spomenutih je osoba, općenito, veći rizik od mentalnih poremećaja, posebice granični (borderline), te ovisnički poremećaji. Psihoze su teški mentalni poremećaji u kojima je osnovno obilježje - gubitak realiteta, gubljenje veze sa stvarnosti. Psihotična osoba dakle vidi i osjeća stvari koje nisu stvarne. Također, psihotičnoj osobi često nedostaje uvid u vlastitu bolest. U grupi bolesti psihoza najtipičnije su shizofrenija (rascjep ličnosti) i bipolarni afektivni poremećaj (BAP) poznatiji kao manično-depresivna psihoza u kojem dolazi do periodične izmjene teške depresije i stanja pretjerane veselosti bez razloga, te nekritičnih postupaka. Sve psihoze su teški i vrlo često kronični psihički poremećaji koji zahtijevaju ozbiljno, disciplinirano i dugotrajno psihijatrijsko liječenje, uzimanjem propisane terapije. Terapija se mora uzimati i u periodima povlačenja bolesti (remisije) jer povlačenje simptoma, kod ovih bolesti, ne znači i izlječenje. Uz medikamentoznu terapiju, provodi se modificirana psihoterapija, radna terapija, socioterapija te ostale dopunske metode i postupci. Kod osoba sa psihozom, zbog propadanja ličnosti često dolazi do socijalne i radne nefunkcionalnosti.
  • 12. Možemo reći da se u područje psihopatologije ubraja svako ponašanje ili zapažanje gdje nastupa gubitak kognitivnih ili funkcionalnih vrijednosti. Razlika između maladaptivnih osobina i mentalnih poremećaja još uvijek nije potpuno razjašnjena. Pojam psihopatologije uporabljujemo i kada se susrećemo sa znakovima mentalne bolesti (primjerice halucinacija), ali se samo ponašanje osobe još ne može dijagnosticirati kao bolesno (psiho-patološkim znakovima smatramo i to kada broj kriterija ne raste.) Kategorizacija psihičkih oboljenja StatističkijepriručnikzadefiniranjementalnihnepravilnostiDSM(Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders) koji je izdalo Psihijatrijsko društvo Sjedinjenih Američkih Država. Svrha je priručnika pomoći liječnicima, a i laicima pri odluci kod kojih simptoma možemo kod nekoga dijagnosticirati mentalnu bolest te pojedinim bolestima daje jedinstveni kod. Priručnik je doživio više izdanja. Kako liječničke znanosti evoluiraju, tako se permanentno prilagođava novim saznanjima. Trenutačno se upotrebljava peto izdanje DSM-5 i može se reći da je područje psihijatrijske dijagnostike izloženo kritikama pa se neki pojmovi ukidaju, a drugi dolaze na njihova mjesta. Bit je kategorizacije lakše utvrđivanje dijagnoze ako je isti uzrok prisutan kod sličnih poremećenih ponašanja, posebice jer se priručnik temelji na širokom krugu stručnih suglasnosti. Na taj se način može ustanoviti koji je najučinkovitiji postupak liječenja određene bolesti kod različitih pacijenata koji imaju slične simptome. Tako sakupljene podatke kasnije možemo uporabiti za postizanje boljih rezultata liječenja. No, ne treba zaboraviti činjenicu da je svaki čovjek drukčiji te zahtijeva poseban tretman, a rezultati se liječenja nikako ne mogu potpuno točno predvidjeti. Isti simptomi ne znače nužno isti uzrok. Kodklasifikacijejevažnoprikupljanjeinformacija,isticanjebitnihzajedničkih činjenica, a stavljanje izvan vidokruga manje važne i manje učestale osobine. U DSM-u se ne uporabljuje riječ bolest, već se definiraju mentalne smetnje. Psihijatrijske smetnje imaju dvije osobine: ustaljenost i zajednički utjecaj subjektivnih čimbenika. U današnjem sustavu ocjenjivanja bolesti više je stotina dijagnosticiranih oblika bolesti, a broj im se stalno povećava. Ne želeći opteretiti naše čitatelje laike cjelokupnim sustavom DSM kategorizacije detaljnije smo ga predočili u dodatku broj 1. Sustav DSM-a kritiziran je od mnogih, no moramo uvidjeti da se psihički poremećaji mogu skoro isključivo definirati na osnovi simptoma jer su uzroci u većini slučajeva nepoznati. Osim toga, nije jasno od koje razine se ponašanje smatra izvanrednim (to smo već ranije spomenuli).
  • 13. Tema je mnogih rasprava određivanje granice između depresivne smetnje koja se treba tretirati lijekovima i trajne loše volje koja se lako može tretirati i psihoterapijom. DSM ovaj problem rješava nabrajajući devet simptoma (primjerice umor, nesanica, mršavljenje ili debljanje) i zaključuje da ako pet simptoma od devet navedenih traju više od dva tjedna, tada se radi o poremećaju. U liječničkoj je praksi DSM službena smjernica za dijagnosticiranje duševnih bolesti i mentalnih poremećaja. Stoga ovaj priručnik uporabljuju liječnici, znanstvenici, psiholozi kao i laici. U ovom se izdanju detaljno bavimo psihičkim poremećajima koji su učestali i važni na području sposobnosti za rad. Naime, mentalna oboljenja imaju mnogo oblika. Pojava im može biti ustaljena (psihičko oboljenje) ili epizodna, vezana za životne prilike (žaljenje za nekim ili otpuštanje s radnog mjesta mogu također izazvati depresiju, anksioznost, razdražljivost ili bijes). U slučaju mentalnoga oboljenja ovi se simptomi pojavljuju veoma izraženo i u dugom periodu pa zbog toga takve tegobe utječu na svakodnevni život, a tako i na radne sposobnosti osobe. Na radnom se području se očituju u sljedećem: • smanjena učinkovitost, • slaba koncentracija, • loša moć donošenja odluka, • loši međuljudski odnosi s partnerima, nadređenima, • izostajanje s radnog mjesta. U sljedećem ćemo dijelu razmotriti najvažnije kategorije mentalnih/psihičkih bolesti. Mentalna retardacija (mental retardation) Mentalna retardiranost nije bolest u klasičnom smislu riječi, već bismo ju opisali kao stanje u kojemu se razvoj mentalnih sposobnosti zaustavlja na određenoj razini. Pritom je uobičajeno da se ostale sposobnosti, koje dotiču intelekt na svakom području, smanjuju. Mentalna je retardacija zapravo skup pojmova koji obilježavaju mentalnu zaostalost koja može nastati iz više razloga. U otprilike dvije trećine slučajeva razlozi se mogu ustanoviti ili barem naslutiti. Što je poremećaj teži, to je lakše doći do izvora poremećaja. Prema dosadašnjim saznanjima kao razlog poremećaja navodi se oko osamsto do tisuću bolesti, a moguća je i njihova kombinacija.
  • 14. Glavne grupe: • genetički poremećaji (greška u kromosomima, najpoznatiji je Downov sindrom), • smetnje u metabolizmu (primjerice fenilketonurija), • parentalna oštećenja (djelovanja unutar maternice, infekcije, oštećenja maternice), • inkompatibilnost Rh faktora, bolesti majke, droga, alkohol, • perinatalna oštećenja (oštećenja pri porođaju, hipoksija), • bolesti u ranoj dječjoj dobi, nedostatci, trovanja, • psihosocijalni faktori (nestimulirajuće okruženje, emotivna zanemarenost). Učestalostjepojavementalneretardacijeustanovništvuokodesetposto,međutim na sreću, u većini se slučajeva radi o veoma blagim oboljenjima ili o djelomičnim nedostacima. Teški se slučajevi događaju u otprilike jedan posto populacije. Njihovo podržavanje, njega i po mogućnosti razvijanje sposobnosti, stavljaju veliki teret na obitelji kao i na cjelokupno društvo. Mentalne retardacije klasificiramo prema težini oštećenja. Skala se proteže od sasvim blagih, jedva primjetnih oblika, do teških slučajeva u kojima je osoba potpuno nesposobna za samostalan život i za komunikaciju. Težina stanja ujedno određuje terapijske mogućnosti i oblike tretiranja u ustanovama. Razlikujemo četiri stupnja: 1. Debilnost, blaga mentalna retardacija Ove osobe imaju mogućnost pod laganim uvjetima dobro raditi u manje zahtjevnim poslovima te mogu osnovati obitelj. Mentalna je dob oko 9 do 10 godina. Najviše teškoća im zadaju više mentalne funkcije kao što je donošenje odluka te se teško snalaze sa školskim zahtjevima. Sposobni su za pohađanje posebno prilagođenih školskih razreda. 2. Imbecilnost, srednja mentalna retardacija Kod ovih se osoba potpuna autonomija ne može postići, a i one same su svjesne toga. Mentalna je dob oko 6 do 9 godina. Stanje im se prepoznaje već u najranijem djetinjstvu. Odgovarajućom su podukom sposobne naučiti čitanje i pisanje, mogu se uključiti u društvene aktivnosti, a pod stalnom kontrolom mogu i obavljati jednostavne poslove. Često se događa da im su im sposobnosti neujednačeno razvijene. Na nekim područjima daju bolje rezultate dok na ostalima imaju veliku zaostalost.
  • 15. 3. Teška mentalna retardacija Mentalna je dob oko 3 do 6 godina. Tu se već zamjećuju smetnje u koordinaciji pokreta, rječnik im je siromašan, teško komuniciraju, pri svakodnevnom životu imaju potrebu za stalnom pomoći. Pojedine se sposobnosti ipak mogu još razvijati u nekim slučajevima. 4. Jako teška mentalna retardacija Mentalna je dob ispod 3 godine. Takve su osobe većinom nepokretne, ne govore ili izgovaraju samo neartikulirane glasove, ne mogu se samostalno hraniti, oblačiti i prati te zahtijevaju stalnu njegu. Veza između kvocijenta inteligencije i smetnje u funkcijama: IQ 71–84: Granično intelektualno djelovanje koje u maloj mjeri smanjuje kognitivne funkcije. IQ 70 ili manje: Nedostatak u aktualnom adaptivnom djelovanju, smetnje na barem dvama područjima: komunikacija, samostalnost, obiteljski život, socijalni život, zdravlje i osjećaj sigurnosti. IQ 50–69: Blaga mentalna retardacija (kod odraslih osoba mentalna je dob od 9 do 10 godina): poteškoće u učenju, održavanju socijalnih kontakata, društvenih aktivnosti, obavljanje posla pri kontroliranim uvjetima. IQ 35–49: Srednja mentalna retardacija (kod odraslih osoba mentalna dob od 6 do 9 godina): određena oštećenja: nedostaju samostalnost, samostalno opsluživanje, prikladna komunikacija. IQ 20–34: Teška mentalna retardacija (kod odraslih osoba mentalna je dob od 3 do 6 godina): zahtijevaju stalnu potporu IQ 20 ili manje: Teška mentalna retardacija (kod odraslih osoba mentalna je dob ispod 3 godine) – teško oštećenje: potpuni izostanak samostalnosti, nedostatak kontrole mokrenja komunikacijski nedostatak. Osobesblagomilisrednjommentalnomretardacijomseuglavnomdobrosnalaze u radu, dobri su i precizni radnici. U mnogo slučajeva bolje podnose jednoličnost nego zdrave osobe. Uglavnom se može zaključiti da mentalno retardirane osobe sporo uče nove zadatke i nove tehnologije. Događa se da im je teško prihvatiti rješavanje problema te da mogu shvatiti samo određenu kompleksnost informacija. U većini slučajeva koncentraciju zadržavaju relativno kratko vrijeme, sjećanje im je slabije, a nove, neuobičajene situacije uzrokuju strah. U težim se slučajevima pojavljuje manjak komunikacije.
  • 16. Poremećaji osobnosti Osobnost je stil čovjeka koji obuhvaća različite stavove, običaje, osjećaje i oblike ponašanja. Osobnost nije samo skup sklonosti, već način na koji osoba doživljava sebe i okolinu, kako reagira na svijet. Pod pojmom poremećaj osobnosti podrazumijevamo ponašanje koje nije opće prihvaćenoodstranedruštva,kojejestalno,aonemogućujerješavanjesvakodnevnih problema. Poremećenim osobnosti smatramo one osobnosti koje se bitno razlikuju od normalnog ponašanja. Ova stanja mogu prouzročiti trajnu i tešku patnju. Neki oblici uzrokuju patnju pacijenta, a neki patnju okoline. Osobnost se može smatrati poremećenom ako ona postane toliko infleksibilna da osoba nije u stanju na odgovarajući način ili spontano reagirati na okruženje ili uvjete života. Pokazatelji poremećaja osobnosti način su na koji netko postupa, osjeća, razmišlja i kako se ophodi prema vanjskom svijetu. Govorimo o poremećaju osobnosti ako se pojave određene devijacije i simptomi (problemi u stvaranju intimnihveza,uraduiliuustrajnosti).Poremećajosobnostipojavljujeseupubertetu ili na granici odrasle dobi. Štetne posljedice obično na dugo vrijeme uništavaju život osobe i okoline. Mnogo se rasprava vodi o tomu što je zapravo uzrok poremećaja osobnosti. Novijetezetvrdedaseporednasljeđivanjamogupovezatiisasmetnjamaunajranijoj dobi u vezi između roditelja i djeteta. Sklad ili nedostatak sklada između urođenog karaktera i roditeljskih načina odgajanja uvelike određuje razvoj osobnosti te se uzroci poremećaja mogu tražiti u lošem odnosu djeteta i roditelja ili u traumama u ranom djetinjstvu. Kako se poremećaji osobnosti uglavnom očituju kao pretjerani ili blago izobličeni oblik normalnih osobnosti, veoma ih je teško dijagnosticirati. Još pri tomu se može dogoditi da se poremećaji osobnosti javljaju skupa sa psihijatrijskim ili moralnim smetnjama uslijed čega je postavljanje dijagnoze otežano, a komplikacije je teško razmrsiti. Kod 70 do 85 posto kriminalaca može se pronaći neki poremećaj, a isto to vrijedi za 60 do 70 posto alkoholičara, i 70 do 80 posto narkomana. Osobe s poremećajem s većom vjerojatnošću rade nasilna i kaznena djela, upliću se u nezgode ili dospijevaju u hitnu medicinsku pomoć. U većini slučajeva osobe s poremećajem žive nesretno, izopćeno iz društva i nezadovoljno, ali to nije uvijek tako. Događa se da osoba prilično dobro funkcionira u svakodnevici pa niti ona sama, a ni okruženje ne pomišljaju na bilo kakve tegobe. Zato se može reći da iz prirode poremećaja proizlazi da je teško utvrditi postojanje problema. Najrasprostranjeniji oblici poremećaja su histrionski, protusocijalni, granični, dependentni, prisilni, pasivno-agresivni, i shizotipni.
  • 17. 1. Paranoidni poremećaj osobnosti Osoba je od ranog odraslog doba nepovjerljiva prema drugima, pretpostavlja skrivenu lošu namjeru u svojim bližnjima. Neosnovano sumnja u prijevaru i iskorištavanje, ponašanje drugih osoba smatra neprijateljskim. Kod paranoidnih je osoba tipična sumnja u seksualnog partnera bez ikakve osnove. Takve osobe trajno okrivljuju svakog. Uobičajeno je da su tvrdoglave i sebične. 2. Shizoidni poremećaj osobnosti Za osobe sa shizoidnim poremećajem osobnosti tipično je povlačenje iz bilo kakvih kontakata s drugim osobama te usamljeno fantaziranje. Osjećaje izražava samo u maloj mjeri kao i osjećaj zadovoljstva. Ne podržava obiteljske, rodbinske niti prijateljske veze. Nema prijatelje niti se povjerava nekom. Nema reakcije na pohvale niti na kuđenje. Skoro se uvijek bavi nekom usamljenom djelatnošću. Ima mali ili nikakav interes za seksualnost. Zadovoljstvo nalazi samo u rijetkim stvarima. 3. Shizotipni poremećaj osobnosti Osoba sa shizotipnim poremećajem osobnosti neobična je pojava, ima ponašanje, govor, razmišljanje te neobične percepcijske doživljaje unatoč slabim emocijama. Često se bavi mističnim pitanjima, okultizmom te smatra sebe obdarenim posebnim sposobnostima. Ima sumnjičavo nelogično razmišljanje te emocionalne zaključke. Općenito ima manjak kognitivnih aktivnosti. Nema interesa za emocionalnim vezama, socijalno je izolirana. Osim svoje neposredne rodbine nema prijatelje. Može imati prolaznih psihotičnih stanja s jakim iluzijama i akustičnim halucinacijama. 4. Protusocijalni poremećaj osobnosti U psihijatriji se sve do 1980. godine upotrebljavao izraz psihopatija iz koje se stvorio izraz psihopat, no kasnije je taj termin zamijenjen pojmom protusocijalni poremećaj osobnosti. Protusocijalna je osoba po pravilu društvena i druželjubiva, inteligentna osoba, uvijek radi i govori ono što se
  • 18. od nje očekuje. Ako bolje proučimo osobnost, vidjet ćemo kako je beskrajno sebična i egocentrična, poduzima sve kako bi svoje ciljeve ostvarila. Kako bi stekla kontrolu nad drugima ne preže od manipulacije, invazivnog ponašanja, zastrašivanja, ali i djelovanja svojim osobnim šarmom. Opća je pojava od početka puberteta nepoštivanje i uskraćivanje prava drugih. Za ovaj su poremećaj tipične sklonosti laganju, uporaba pseudonima i prijevara drugih zbog osobnih razloga. Često uzimanje zajam koji se nikada ne vraća, često mijenja radna mjesta. Ponašanje je takve osobe neuračunljivo te ni sama ne preže od radnji opasnih i za sebe samu. Nemaju konkretne planove impulzivne su, razdražljive i agresivne, ugrožavaju sigurnost drugih. Nemaju osjećaj krivnje zbog svojih postupaka te odgovornost prebacuju na druge. Prema procjenama svaka stota osoba pati od protusocijalnog poremećaja, dakle jedan posto ukupne populacije. Za pojavu je navedenih simptoma uglavnom odgovoran nasljedni poremećaj, a samo manji dio nastaje zbog djelovanja okruženja. 5. Borderline poremećaj osobnosti Osobe s graničnim (borderline) poremećajem imaju nepredvidivo ekstremno ponašanje. Okruženje ih često vrlo teško podnosi, a i one same prilično pate. Simptomi se mogu pojaviti od puberteta kao opća nestabilnost u međuljudskim kontaktima, u promjenama raspoloženja i u impulzivnosti. Svoj moralni život teško tretiraju, a nestabilne osobne kontakte ili idealiziraju ili do krajnosti obezvređuju. Često su u stanju do beskraja obožavati i prezirati istu osobu. Očajnički zaobilaze zapuštanje. Znaci su poremećaja identiteta trajno nesigurna slika o sebi i osjećaj unutarnje praznine. Trajno višegodišnje psihoterapijsko tretiranje kod ovog poremećaja ima veoma dobar učinak. Tu se osobnost prestruktruira pa osoba konačno može doživjeti stabilnu vezu s povjerenjem u kojoj nema osjećaja krivnje zbog ekstremnog ponašanja. 6. Histrionični / histrionski poremećaj ličnosti U ponašanju se može zamijetiti pretjerana emocionalnost i privlačenje pažnje. Osobe s histrionskim poremećajem su površne, nestabilnih emocija, često s dramatičnim ponašanjem, pretjerano teatralnim osjećajima, egocentrizmom, nemarom za ostale ljude, lako se uvrijede, a stalno traže pažnju drugih. Neugodno se osjećaju ako nisu u središtu pažnje. Kontakte s drugima često održavaju zahvaljujući neprimjerenim zavodničkim i provokativnim
  • 19. ponašanjem. Emocije su im površne i često se mijenjaju. Brzopleti su, prijete suicidom. Naivni su i podložni tuđem utjecaju. Kontakte smatraju intimnijima nego što to zaista jesu. 7. Narcisoidni poremećaj ličnosti Osoba koja pati od narcisoidnoga poremećaja beskrajno je egocentrična. Od drugih očekuje hvaljenje svih svojih osobina. Od rane odrasle dobi se kod takvih osoba može zamijetiti želja za posjedovanjem i nedostatak empatije. Često mašta o beskonačnom uspjehu, ljepoti, moći, idealnoj ljubavi. Sebične su, ne mare za osjećaje drugih ljudi. Često iskorištava druge. Sebe smatraju posebnim ljudima koji imaju posebna prava. Zahtjevaju automatsko ispunjenje svojih želja. Kratko će se vrijeme ponašati ugodno da bi pridobila podršku drugih. Ozbiljnu vezu teško uspostavlja, a niti ne žudi za njom. Ponašanje takve osobe često upućuje na zavist. U slučaju neuspjeha, narcisoidna se osoba povlači, ali i to pokazuje kao svoju dobru osobinu. Takva osoba i na najmanju kritiku reagira bijesom i veoma impulzivno zato takve situacije izbjegava. Očekuje prisnost i ljubaznost koju ne može uzvratiti. 8. Izbjegavajući poremećaj osobnosti Osobe koje pate od izbjegavajućeg poremećaja osobnosti imaju trajni osjećaj manje vrijednosti, žive u nepovjerenju i stalno žude biti sretne i voljene. Od ranog se odraslog doba kod njih može vidjeti strah od negativnih utjecaja, osobe su preosjetljive na njih. Potencijalne opasnosti svakodnevice preuveličavaju, pa zbog toga izbjegavaju pojedine aktivnosti. Socijalnu preprjeku kod takvih osoba predstavlja strah da neće zadovoljiti kriterije postavljene od okoline. Ne stupa u kontakt s ljudima osim ako je potpuno sigurna da će ju ona pozitivno prihvatiti. U intimnim se vezama također boji neprihvaćanja. Previše se opterećuje situacijama u kojima je povrijeđena. Sebe smatra nesimpatičnom, podređenom. Odbacuje bilo kakav rizik ili obavljanje novih zadataka zbog straha od pogrješke. Od svakog očekuje potpuno prihvaćanje i samo se u takvim zajednicama osjeća dobro. 9. Dependentni poremećaj osobnosti Osobe koje pate od dependentnog poremećaje osobnosti u izuzetnoj mjeri ovise o drugim osobama. Ovisnost se odnosi na donošenje odluka. Ima opću i pretjeranu potrebu da se bave njome, a to dovodi do podređenog stava. Ima strah od gubitka potpore drugih. Bez savjeta drugih ima poteškoće u svakodnevnom životu pri
  • 20. donošenju odluka te zbog toga je sklona odgovornost prebaciti na drugog. Nerado izražava svoje mišljenje o drugima zbog straha od gubitka potpore. Trajne značajke takve osobe su nedostatak energije i manjak samopouzdanja. Da bi dobila potporu drugih, često se sama dobrovoljno javlja na neugodne zadatke. Kada je sama, osjeća se ugroženom i u strahu zbog svoje nezaštićenosti. Zbog toga se usko drži u blizini osoba u koje ima povjerenje. Irealno se boji samoće. 10. Kompulzivni poremećaj osobnosti Osobe koje pate od kompulzivnog poremećaja osobnosti pod stalnim su stresom zbog dvoumljenja, ekstremne savjesnosti, pretjerane preciznosti i gubljenja u detaljima. Ne obazirući se na bit djelatnosti, vezuje se za detalje, upute, sustave. U prekomjernoj pažnji usmjerenoj na red, djelatnosti obavlja sa smanjenom učinkovitošću, a u međuljudskim odnosima želi kontrolirati i najmanje detalje. U ekstremnim slučajevima požrtvovno obavlja poslove zapostavljajući prijatelje i obiteljske veze. Nije u stanju izbaciti pokvarene, oštećene predmete čak ni ako se emotivno ne vezuje za njih. Nerado povjerava poslove drugima, osim ako se oni u potpunosti predaju njegovoj kontroli i upravljanju. Veoma je škrta osoba, novac ljubomorno čuva za „crne” dane. 11. Pasivno-agresivni poremećaj osobnosti Osnovne karakteristike ovakve osobe jesu pružanje otpora prema svim radnim i društvenim normama, a otpor izražavaju na pasivni način. Uvijek pokazuje nemoć, čak i kada je u mogućnosti učinkovito obavljati i rješavati zadane probleme. Često odlaže poslove i simulira zaboravnost, dependentna je i ima manjak samopouzdanja. Budućnost vidi pesimistično, no ne prepoznaje činjenicu da upravo taj stav čini najviše poteškoća. Stalnim mrzovoljnim gunđanjem ograničava, destruira dobru volju ostalih osoba i s lakoćom demoralizira svoju okolinu. Nezadovoljna je sobom, a i drugima. Uvijek traži izgovor, ako je sama, traži društvo, ako je u društvu, želi samoću. Namjerno sporo i loše radi ako ima za zadatak posao koji ne voli. Ima osjećaj da obavlja poslove koji su mnogo odgovorniji nego što drugi misle. Nikada ne prihvaća savjete kojima bi se poboljšala produktivnost. Ograničava učinkovitost drugih tako da dio posla za koji mu je povjeren ne obavlja ili ga obavlja veoma sporo. Nepravedno kritizira i omalovažava osobe na višim pozicijama. U slučaju ovih poremećaja osobe ne pokazuju simptome permanentno. Ponašanje im je većinom normalno no ponekada simptomi izlaze na površinu i tada uvelike dominiraju osobom ograničavajući njene aktivnosti.
  • 21. U ovom slučaju poremećaja najbolji učinak imaju kombinirane terapije s tretiranjem lijekovima te pojedinačna, ali i zajednička psihoterapija. U terapiji se sve više radi na razvijanju sposobnosti stupanja u kontakt s drugim osobama, smanjenje stresa, kontrola impulzivnosti. Anksioznost Anksioznostjepsihološkabolestkojaseopisujekaomaladaptivnofunkcioniranje sustava straha. Prije su ova stanja opisivali kao neurotična oboljenja ili kao neurozu. Prije se uporabljeni pojmovi danas više ne uporabljuju jer ne opisuju uzrok poremećaja pa su ti nazivi upravo zbog toga netočni (vidi DSM). Povremeno svatko osjeća strah ili nemir. Do određene je mjere to potpuno normalno, čak povećava učinak (primjerice u športu ili na radnom mjestu) i ako organizam registrira prijetnju, priprema se za suočenje ili na povlačenje (fight or flight, to jest reakcija udari ili bježi). Osjećaj nemira postaje ozbiljni problem ako postane trajan i proširi se ne sve vidove života. Kognitivne, tjelesne, moralne i komponente ponašanja skupa stvaraju nemir i osjećaj straha. No, anksioznost nema svojih neposrednih vanjskih izvora, već se stvara bez posebnog razloga. Anksioznost je stanje u kojemu osoba ima osjećaj da nema nikakav utjecaj na odvijanje stvari. Anksioznost mogu pratiti i tjelesni simptomi kao ubrzani rad srca, vrtoglavica, osjećaj umora, bol u prsima, glavobolja, bol u vratu i leđima. Moralne su komponente nemir, osjetljivost, nesanica ili noćne more. 1. Panični poremećaj Glavne su karakteristike paničnih napadaja u određenom kratkom periodu intenzivnistrahisnažanosjećajnelagode.Paničniseporemećajobičnoprviputjavlja između dvadesete i tridesete godine živote, a tri je puta učestaliji kod žena, nego kod muškaraca. Prije prvog napadaja obično ne nalazimo posebne razloge koji ga potiču, ali se često javlja u teškim životnim situacijama (bolest, razvod braka, problemi na poslu). Kod napadaja se pojavljuju barem četiri simptoma koji naglo, za otprilike deset minuta, postižu najveću razinu. To su ubrzani rad srca, prekomjerno znojenje, drhtanje, gušenje, bol u prsima, povraćanje, vrtoglavica, nesigurnost, gubljenje osjećaja za stvarnost, strah od gubljenja samokontrole, utrnuće ekstremiteta, osjećaj hladnoće i nadasve, strah od smrti u tom napadu. Intenzitet napadaja postiže svoj maksimum za nekoliko minuta, a traje deset do dvadeset minuta. Nakon napadaja bolesnici imaju osjećaj umora, iscrpljenosti. O paničnom poremećaju govorimo ako se napadaji više puta ponove te se stvori srah od napadaja. Zbog izrazitog
  • 22. osjećaja straha, i zbog gubljenja samokontrole brzo se stvori strah od samog napadaja. Bolesnici obično prolaze kroz mnoga ispitivanja dok naposljetku stižu do psihijatra. Obično se tek nakon kardiološkog i neurološkog ispitivanja prvi puta dijagnosticira panični poremećaj kod osoba. 2. Generalizirana anksioznost Kod generalizirane se anksioznosti osjećaj straha ustalio, ne izazivaju ga određene situacije, već je uvijek prisutan i teško ga je kontrolirati. Glavna je karakteristika ovog poremećaja iščekivanje u strahovanju, a odnosi se na razne događaje (posao, škola). Ovaj se osjećaj održava više od šest mjeseci. Pritom ima više dana provedenih u strahovanju, nego bez strahovanja. Bolesnici često imaju strah od budućnosti, od bračne veze, od duljih prijateljstava. Događa se da bolesnici imaju strah od raznih aktivnosti, egzistencijalnih problema, privatnog života, te strahuju za zdravstveno stanje članova obitelji. Ustaljeni strah veoma loše utječe na učinkovitost osobe pa kada ona to primijeti, počinje još više strahovati te se zatvara krug iz kojega je teško izići. Unatoč tome što bolesnici uviđaju da je njihov strah iracionalan, ipak ga nisu u stanju kontrolirati pa on može preuzeti svu kontrolu. Simptomi su osjećaj nemira, nervoza, drhtanje, znojenje, vrtoglavica, ubrzani rad srca, osjećaj umora i nesanica. 3. Poremećaji s fobičnom anksioznošću Razlog je iracionalnoga straha u ovom slučaju jedan predmet ili situacija. Bolesnici obično računaju na neki zastrašujući događaj u slučaju da se susretnu s predmetom svog strahovanja. Fobične osobe zaobilaze situacije u kojima bi se mogle susresti s tim predmetom. Ovu bolest je relativno lako liječiti. 4. Agorafobija Prvobitno je značenje ove riječi strah od velikog prostora, no u današnje je vrijeme dobilo i drugo značenje. Bolesnik doživljava anksioznost u slučaju da treba napustiti okruženje na koje je već naviknut. Isto tako mogu se pojaviti simptomi na mjestima odakle je teško uteći. Često se pojavljuje zajedno s paničnim poremećajem. Agorafobija može nastupiti u bilo kakvoj situaciji: u uskim prostorima, velikoj gužvi, u trgovačkim centrima, na radnim sastancima, u vlaku, autobusu pa čak i pri razgovoru s poznatim osobama. Značajka je ove bolesti da osoba ima osjećaj da je u klopci i da joj prijeti velika opasnost. Ti simptomi mogu biti toliko neugodni da osoba čini sve kako bi izbjegla problematičnu situaciju. Stoga ovaj poremećaj
  • 23. može desetljećima ostati nezamijećen pa se tako bez liječenje stanje pogoršava. Vremenom se osoba boji sve više situacija koje zaobilazi pa na kraju samo uz velike teškoće smije izići iz svog stana. Ovo ponašanje bitno utječe na kvalitetu života pa i na učinkovitost na poslu, u učenju te u cjelokupnoj karijeri. 5. Socijalna fobija Osobe koje pate od socijalne fobije strahuju od bilo kakvoga javnoga nastupa te izbjegavaju takve situacije. Ova se socijalna fobija manifestira kroz dvije fobije: - generalizirana socijalna fobija: strah i izbjegavanje odnose se na svaki vid društvenog života. -opisana (ne generalizirana) socijalna fobija: strah i izbjegavanje odnose se samo na pojedine situacije. Socijalna fobija koja se razvija u odrasloj dobi ubraja se u ovu grupu, a često joj prethodi stres. Osobe koje pate od socijalne fobije uglavnom imaju strah od sljedećih situacija: predstavljanje, telefoniranje, primanje posjetitelja, hranjenje pred drugima (u blažim slučajevima izbjegavaju restorane i druge javne prostore, a u težim slučajevima imaju osjećaj nelagode pri jelu pred svojom obitelji), nisu sposobne održati govor, polagati ispit. Socijalni se fobičari boje bilo kakvog društvenog kontakta, te strahuju da će okolina primjetiti taj njihov strah (erythrophobia). Često se pribojavaju da će postati predmetom podsmijeha, da će im se drugi rugati. Uobičajeni su simptomi fobičara u društvenim situacijama ubrzan rad srca, drhtanje, znojenje, bolovi u želudcu, crvenilo, glavobolja. Strah se može pojaviti i pri susretu s liječnikom pa to uzrokuje snažnu preprjeku prilikom traženja liječničke pomoći. Socijalna se fobija liječi lijekovima (antidepresivi) i psihoterapijom (terapijsko tretiranje ophođenja prema drugima) 6. Specifična fobija Predmet ove fobije može biti veoma širokog spektra. • Vezana za životinje: strah izazivaju životinje, najčešće od gmazova, pauka, kukaca, ptica, ali i mačaka i pasa. • Vezana za prirodni okoliš: strah izazivaju predmeti i pojave u prirodi kao što su nevrijeme, sijevanje, mrak, visina voda. • Strah od krvi, uboda: strah izaziva pogled na krv, krvarenje, ubod, injekcijsku iglu ili druge liječničke poduhvate. Ovaj je podtip sklon nasljeđivanju. • Vezana za određenu situaciju: strah izazivaju specifične situacije kao što su
  • 24. javni prijevoz, tuneli, mostovi, dizala, strah od letenja, strah od zatvorenog prostora. • Ostali tipovi: strah izazivaju druge pojave. Ovdje ubrajamo bolesti kao što su strah djece od jakih zvukova ili maskiranih osoba. 7. Kompulzivni poremećaj Među bolesti anksioznosti ubrajamo i kompulzivne poremećaje. Ovaj je poremećaj manje poznat iako se radi o prilično rasprostranjenoj bolesti jer se tiče otpriliketripostocjelokupnepopulacije.Ovajseporemećajmožepojavitiubilokojoj dobi, ali s najvećom vjerojatnošću u pubertetu i ranoj odrasloj dobi. Istovremeno trećina pacijenata tvrdi da su se prvi simptomi pojavili još u djetinjstvu, no tada nisu prepoznati. Ovaj poremećaj se pretežito javlja kod muškaraca. Opsesivne misli Misli koje se stalno vraćaju, a koje bolesnik ponekada doživljava toliko stvarno da nastaju anksioznost i poprilična patnja. Ovakve se osobe trude te misli suzbiti ne uvažavati ih ili ih drugim mislima ili radnjama tjerati. Osobe će primijetiti ako su te misli produkt njihove psihe, a ne okoline. Najčešće opsesivne misli dotiču sljedeće teme: • infekcija (npr.:bakterije, bolesti, radijacija, trovanje, itd.), • ranjavanje sebe ili drugoga, • gubitak samokontrole (strah od „ludila”). • seksualni strahovi (npr. misli seksualnog karaktera vezane za članove obitelji ili maloljetnike), • pretjerano bavljenje moralnim ili vjerskim pitanjima (npr. psovanje, „nečiste”/nemoralne misli), • pretjerana težnja ka perfekcionizmu (opsesivna pažnja na najmanje detalje), • strah od zatvora i uhićenja • hipohondrija (pretjerani strah od bolesti i smrti), • okultizam/vražje teme. Opsesivno ponašanje Ponavljajućioblikponašanja(pranjeruku,pravljenjereda,kontrola)ilirazmišljanja (brojenje, molitva, ponavljanje riječi) koje osoba s ovakvim poremećajem ritualno obavlja. Cilj je ovih ponašanja izbjegavanje ili umanjenje patnje ili posljedice nekog nemilog događaja. Pored svega toga fizičke radnje nisu u skladu niti u stvarnoj vezi s događajem koji ih pokreće.
  • 25. Najčešće su opsesivne radnje: • čišćenje, • razmišljanje (opsesivno misli), • izbjegavanje pića i jela, • ponavljanje, kontrola, • ponavljanje riječi, rečenica i dijelova razgovora, • opsesija objašnjavanjem, • dodir, • brojenje, • traženje potvrde, • pravljenje reda, pretjerana pažnja na simetriju, • nerazumno kupovanje, skladištenje, • molitva, • čupanje kose. Opsesivno ponašanje stvara osobi patnju te bitno umanjuje učinkovitost u radu, učenju i svim ostalim aktivnostima. Ova se bolest u ranoj fazi mnogo uspješnije liječi i to ciljanom terapijom odgovarajućim lijekovima. Tada je mnogo lakše smanjiti simptome, a tako je i manja vjerojatnost za razvijanje trajnih posljedica na psihu. Poremećaji promjene raspoloženja Raspoloženje je subjektivno stanje karakteristično za osobu, traje dulje vrijeme, uglavnom je mnogo manje intenzivno nego emocije. Raspoloženje određuje opći karakter osobe te pokazuje na koje će podražaje reagirati. Osnovna karakteristika osoba s ovakvim poremećajem jest da svijet oko sebe vide u drugim bojama nego osobe s normalnom percepcijom i preradom informacija, a to izravno utječe na njihovo raspoloženje. 1. Distimija Označava veoma blago, ali depresivno stanje. Pripada bolestima koje se dobro mogu liječiti. Simptomi su depresivno raspoloženje koje obuhvati osobu pa je ona zbog toga uvijek nesretna i nemotivirana. U distimijskom se stanju javljaju barem dva simptoma od navedenih: • slabi ili pretjerani apetit,
  • 26. • nesanica ili prekomjerna pospanost • umor, slabost • smanjenje samopouzdanja • problemi s koncentracijom ili donošenjem odluka • osjećaj bezizlaznosti. U trajnoj i neliječenoj distimiji može doći do sljedećih komplikacija: • sekundarni alkoholizam ili ovisnost o lijekovima, • smanjenje sposobnosti za rad, trajno bolovanje, • gubitak posla, nesposobnost za rad, • pokušaj samoubojstva, samoubojstvo. Tretiranje distimije težak je zadatak jer je ona blaža od depresije, kao i njeni simptomi, te se vremenom mogu do te mjere ugraditi u osobnost da ih je teško iskorijeniti. Mnogobrojne su metode učinkovitoga tretiranja distimije lijekovima i psihoterapijom, ali liječenje može potrajati godinama, koje ako se ne obavlja stručno, može doći do ponovnog pogoršanja stanja pacijenta. Prema ispitivanjima u Mađarskoj od ove bolesti pati 4,5 % populacije, a dvostruko je učestalija kod žena nego kod muškaraca. 2. Depresija U početku stres inspirira osobu, no ako se stanje stresa prolongira, dolazi do iscrpljivanja i anksioznost. Neugodni osjećaji preuzimaju kontrolu. U slučaju da borba protiv ovoga stanja postaje neuspješna, nastaje depresija. Ovo stanje podrazumijeva osjećaj tuge, nesretnost, teškoće u donošenju odluka te ide skupa s nesanicom. Ovo je usporeno stanje lako uočljivo okolini. Naime, simptomi su introvertiranost, umor, suicidne misli. Veoma je bitno da ovo stanje okolina što prije zapazi jer se ono pomoću odgovarajućeg liječenja može suzbiti te vratiti osobu u normalan životni tijek. Depresiji pripadaju unipolarna depresija (klinička) i reaktivna depresija (duševna trauma). Klinička se depresija javlja najviše kod odraslih radno sposobnih osoba. Drugi je po veličini razlog nesposobnosti za rad. Simptomi depresije: • u velikom dijelu dana loše raspoloženje, • nezainteresiranost, i nesretnost, • promjena apetita i gubitak tjelesne mase, • smetnje u snu ili pretjerano mnogo spavanja
  • 27. • osjećaj nemira pri svakodnevnim aktivnostima, • ustaljeni osjećaj umora, • osjećaj bezvrijednosti, • ograničena moć razmišljanja, teškoće prilikom donošenja odluka, • razmišljanje o suicidu. Ako od navedenih simptoma barem pet ustanovimo u trajanju od dva tjedna, možemo dijagnosticirati kliničku depresiju. 3. Unipolarna depresija Karakteristike unipolarne depresije smetnje su u osjećajima, usporenost razmišljanja, loše raspoloženje.Nakon ovih simptoma javljaju se itjelesne smetnje.U nazivu riječ „unipolarna” znači da raspoloženje odstupa samo u jednom smjeru, a ne prati je povremeno skoro euforična opuštenost. Depresija je jedna od najučestalijih psihijatrijskih smetnji. Kod žena je dva do tri puta učestalija nego kod muškaraca, a u djetinjstvu je taj odnos potpuno ravnomjeran. Prva epizoda obično nastaje u dobi od 15 do 30 godina. Ova je bolest češća kod razvedenih osoba i kod samaca, a ne ovisi o socijalnom i materijalnom stanja niti o školskoj spremi. Zbog depresije pati i bolesnik kao i njegova okolina. Emotivni simptomi depresije Čovjek u depresiji gubi interes za aktivnosti koje je prije rado obavljao. Smanjuje se interes za seksualnim aktivnostima, ima osjećaj bezvrijednosti, beznadnosti pa čak i osjećaj krivnje. Osoba je u depresiji razdražljiva, nestrpljiva, lako se ljuti. Osjeća se usamljenom, bez većega razloga se rasplače. Promjene u ponašanju: Osobe u depresiji mnogo puta postaju monotoni govornici iako su nemirni. Ograđuju se od društvenog života i povlače se. Svoje radne zadatke zanemaruju, odlažu. Da bi se riješili teških simptoma, često posežu za alkoholom, lijekovima i drogom. Depresija se liječi psihoterapijom i lijekovima. 4. Ciklotimija Osobe s ciklotimijom karakteriziraju depresivna i hipomanijska razdoblja, koja se ponavljaju. Takve osobe uglavnom ne traže pomoć stručnjaka jer to ne smatraju potrebnim. Njihovi se problemi relativno lako mogu liječiti lijekovima. Ciklotimija je blagi, ali kronični poremećaj koji se sastoji od depresivnih i hipomanijskih
  • 28. epizoda u trajanju od nekoliko dana do nekoliko tjedna, ali nikako duljih od dva mjeseca. Ovaj poremećaj jednako pogađa žene i muškarce, a javlja se kod 4 – 1 posto populacije. Prvo se javlja u tinejdžerskoj dobi. Često se bolesnici pokušavaju sami izliječiti posezanjem za alkoholom, ili drogom. Simptomi mogu biti: • promjene između lošeg i veoma dobrog raspoloženja, • zbog promjene raspoloženja ne može održati interes za nove stvari, • problemi u stvaranju društvenih kontakata, • promjene raspoloženja su učestale, čas je veoma teškoga osjećaja tuge, čas je osoba veoma dobrog raspoloženja, • poteškoće u spavanju, ponekada jedva može spavati, a ponekada jedva ustaje iz kreveta. 5. Bipolarni afektivni poremećaj – manično- depresivna psihoza Bolesnik prolazi kroz ekstremne promjene raspoloženja koje mogu potrajati mjesecima. U životnom tijeku bolesnika nastupa veoma teška depresija, a nakon nje vrlo dobro raspoloženje te se ovo stanje s vremena na vrijeme mijenja. Depresivno stanje može potrajati godinama, a tek se nakon toga javlja manijsko stanje. Simptomi depresijskog stanja (prvi dio bolesti): • tijekom barem dva tjedna osoba je loše volje i nesretna • smanjuje se aktivnost, • osjećaj anksioznost, • poteškoće u koncentraciji, • osoba osjeća svoj položaj beznadnim, • osjećaj krivnje, • razmišljanja o smrti ili samoubojstvu. Simptomi manijskog stanja (drugi dio bolesti): • osoba je veoma dobre volje, ali nekada čak i razdražljiva, • pričljivost, • energičnost,
  • 29. • misli joj se komešaju velikom brzinom, • pažnju joj odvlače mnoge stvari, • pretjerani optimizam, • pretjerano otvorena, posebno prema stvarima koje je čine sretnim, • premalo sna. Kod teških je slučajeva svakako bitno liječenje lijekovima. Kod ovakvih se osoba tijekom bolesti promjeni način prijenosa podražaja, a to se može učinkovito liječiti samo uz pomoć stručne osobe. Obično se još za vrijeme terapije pacijenti vraćaju u svoj normalni život te su ponovno sposobne za rad. Bolesti ovisnosti Obično se pri spominjanju bolesti ovisnosti pomišlja na ovisnost o alkoholu, pušenju i drogama, no ova je bolest mnogo složenija. Bolest je ovisnosti proces u kojem osoba gubi kontrolu, simptomi se sve više pojačavaju. U ovisnostima je zajednički element predmet žudnje, a dosezanje njega daje privremeni osjećaj zadovoljstva. No upravo zbog privremenog učinka zadovoljstva sve češće se stvara potreba. Ovisnici imaju suženi vidokrug, fokusiraju se samo na predmet svoje žudnje, a to negativno utječe na osobnost. Zbog toga pati okolina dok osoba toga nije svjesna. Ovisnost se stvara veoma polagano, skoro neprimjetno. Ovisnik negira postojanje ovisnosti, a to veoma otežava liječenje kao i simptomi odvikavanja. 1. Kemijska adikcija - ovisnost o kemijskim tvarima • legalna sredstva: alkohol, nikotin, kofein, lijekovi • ilegalna sredstva: droga (heroinizam, kokainizam, amfetaminizam) Mađarska je na začelju u potrošnji alkohola po osobi i po broju ovisnika u usporedbi s Europom, ali i svijetom. Za dijagnosticiranje je dovoljno da se tijekom jedne godine pojave tri navedena simptoma: • tolerancija (povećana potrošnja), • simptomi odvikavanja,
  • 30. • zabrinutost (neuspješno odvikavanje), • sužavanje vidokruga (dosezanje sredstva), • sužavanje životnog prostora (odustajanje), • samouništenje (nastavljanje unatoč negativnim posljedicama). Uporabaalkoholamožeimatiteškeposljedice,promjenuosobnosti,samoubojstvo, ljubomoru, alkoholnu paranoju, alkoholnu halucinozu, delirium tremens, itd. Kod ovisnosti su veliki problem simptomi odvikavanja. Kod alkoholičara se ti simptomi pojavljuju 24 -72 sata nakon prestanka uzimanja alkohola. Simptomi su drhtanje, znojenje, ubrzan rad srca. 2. Ovisna ponašanja Osim kemijskih, postoje i druge vrste ovisnosti. • Ovisnost o igri na sreću: igranje bez kontrole koje oslobađa endorfin i ad renalin. Ovisnost preuzima kontrolu nad osobom te može prouzročiti potpuni gubitak imovine. • Ovisnost o kupovanju: kao jedini način smirenja. • Ovisnost o radu („workaholic syndrom”): jedini izvor osjećaja zadovoljstva je rad. Takve osobe samo u radu nalaze svoje zadovoljstvo. Tako nadoknađuju nedostatke privatnog i intimnog života. • Ovisnost o računalu i internetu: bijeg od stvarnog života i osobnih kontakata u iluzorni, virtualni svijet, gdje se snovi ostvaruju, gdje možemo postati bilo tko i možemo uraditi bilo što. • Ovisnost o seksu i ljubavi: seks postaje radnja koja karakterizira razmišljanje osobe. Gubi se samokontrola, a seksualnost gubi svoju intimnost. • Ovisnost o intimnim i prijateljskim kontaktima (kodependecija): kodependentna je osoba koja svoje potrebe stavlja u pozadinu zbog preuzimanja odgovornosti za po pravilu ovisnu osobu. • Poremećaji u hranjenju: tipično ženske bolesti, bulimija i anorexia nervosa Ovisna ponašanja nisu toliko bitna u pogledu radnih sposobnosti kao kemijska ovisnost. Tiču se manje ljudi, a i ne ugrožavaju u velikoj mjeri sposobnost za rad.
  • 31. Rastući broj psihičkih oboljenja Glavni su problem ljudi XX. stoljeća bile tjelesno-fizičke bolesti. U novom se tisućljeću naglasak prebacio na duševno-mentalne bolesti. Prema ispitivanju iz 2004. godine u Njemačkoj, svaki treći čovjek doživi neko mentalno oboljenje tijekom svoga života. Tako mentalna oboljenja zauzimaju četvrto mjesto među najvećim grupama bolesti (vidi tablicu). Tip bolesti Izostanci u danima % Promjene 1991–2004 Motoričke 26,7 –4,9 Dišne 15,5 –1,4 Povrede trovanja 15,4 1,3 Mentalni poremećaji 8,3 4,5 Probavne 6,8 –2,1 Metaboličke 4,6 –3,0 Poslodavcima je važno poznavati kakve smetnje uzrokuju psihičke promjene i kako mijenjaju sposobnost za rad njihovih zaposlenika. U većini slučajeva dominiraju fizički simptomi: glavobolja, bol u trbuhu, problemi metabolizma. Simptomi mentalnih bolesti mogu biti: • promjena ponašanja, • loše raspoloženje, mrzovoljnost, • česte promjene raspoloženja , • prekidanje kontakata, izolacija, • pad učinkovitosti, • gubitak samopouzdanja, • osjećaj progonjenosti, • učestale stanke (primjerice zbog konzumiranja alkohola), • česti izostanci zbog bolesti. U slučaju ovih simptoma važno je da okruženje ponudi pomoć dotičnom radniku jer se ranom intervencijom mogu izbjeći teže posljedice kao gubitak radnog mjesta. Treba naglasiti da savjeti tipa „saberi se” samo otežavaju anksioznost bolesnika. Ove probleme, naime, nije moguće prebroditi dobrom voljom.
  • 32. Mentalna su oboljenja sve više zastupljena na listi izostanka zbog nesposobnosti za rad. Godišnji liječnički pregledi su više stvar formalnosti i ne postoji prava mogućnost registriranja nekog psihičkog problema osim ako je u poodmakloj fazi pa već ima i tjelesne simptome. Poslodavci koji ne zapošljavaju osobe s promijenjenom sposobnosti za rad većinom to obrazlažu sljedećim: preprjeke u tehnološkim procesima, teškoće uključivanja, neuračunljivost, ograničena sposobnost uviđanja (vidi: Pszichés aka- dályozottság és a munka világa Baranya és Eszék-Baranya megyékben - Helyzetér- tékelő tanulmányok: Eszter Barakonyi –Gyöngyvér Rovó). Ove prilike zaista mogu utjecati na zaposlenika sa psihičkim smetnjama, no veliki značaj ima i tolerantno okruženje. Stalni stres i preveliko opterećenje poslom vodi do depresije i alkoholizma. Ako nakon toga društvo izopći takve osobe to dovodi do pogoršanja simptoma. Radno mjesto međutim može i doprinijeti ozdravljenju bolesne osobe. Mnogo je alkoholičara primjerice izabralo terapiju liječenja samo zbog agilnosti svojih nadređenih. Pored toga sam posao može značiti osjećaj zadovoljstva i korisnosti te znači i sudjelovanje u društvu. U radnom se okruženju se sljedeći poremećaji javljaju najčešće: • mentalni poremećaji (depresija), • neurotični poremećaji (anksioznost), • shizofrenija i druge psihotične smetnje, • bolesti ovisnosti (alkohol, droga, ovisnost ponašanja ), • poremećaji u ishrani (anoreksija, bulimija, posebice u krugu mladih žena). Povezanost lijekova i radne sposobnosti Od lijekova koji utječu na sposobnost za rad i kognitivne sposobnosti najveći publicitet dobivaju oni za liječenje mentalnih poremećaja, posebice antidepresivi. Ovi preparati imaju nuspojave kao što su pojačanje anksioznosti, poremećaji sna, umor, glavobolja. Lijekovi koji utječu na psihičke funkcije ujedno utječu na koncentraciju, pamćenje i motoričke funkcije. U zadnjih su par godina provedena mnoga istraživanja gdje je utvrđen utjecaj ovih lijekova na sposobnost za rad. U nekim su slučajevima bolesne osobe postale neodlučne te su donosile niz pogrešnih odluka. Drugi je problem kada pacijenti ne uzimaju lijekove prema uputama liječnika, već doziranje uzimaju u svoje ruke zbog loših nuspojava. To je takozvano samoliječenje koje se može manifestirati kao pretjerano uzimanje alkohola što opet smanjuje učinkovitost u radu, a povećava opasnost od ozljeda. Svi ti lijekovi, bili oni izdani na recept ili bez recepta mogu imati veoma ozbiljne posljedice.
  • 33. U sezoni alergija mnogi radnici uzimaju neke lijekove koje su propisali liječnici, a oni mogu imati nuspojave kao što su vrtoglavica ili pospanost. Te pojave lako mogu dovesti u opasnost i druge radnike. Ozbiljan problem predstavljaju i lijekovi za smanjenje tlaka koji mogu izazvati slabljenje vida ili osjećaj pospanosti. Inzulin može uzrokovati labilnost kod osoba koje rade u više smjena ako pate od šećerne bolesti. Uz odgovarajuću potporu, šećerni bolesnici također mogu raditi, no bez potpore mogu biti ugroženi. Posebno su kritična skupina vozači. Naime, veoma je rijetko predvidjeti kod lijekova točno kakve smetnje mogu prouzročiti i koliko dugo. Vozač može zamijetiti da su mu stvari izmakle kontroli kada je već prekasno. Djelovanje ne ovisi samo o dozi i učestalosti, već i o psihofizičkim osobinama pacijenta. Čak i relativno bezopasni lijekovi mogu utjecati na radne sposobnosti. Najviše istraživanja oko ove tematike obavlja se s lijekovima kojima se liječe mentalne bolesti. No bila bi potrebna puno veća tolerancija da bi se što lakše prepoznali rizici. Važan društveni zadatak zapošljavanje je osoba s promijenjenom sposobnosti za rad. Osobama sa psihičkim smetnjama znači veliki izazov vraćanje u svijet rada. Na taj način mogu osigurati svoju egzistenciju, a mogu biti korisni i za društvo. Loš stav poslodavaca prema takvim osobama uglavnom potječe iz neznanja i neinformiranosti. Ako bi pacijent opunomoćio svog liječnika da poslodavcima isporuči potrebne informacije to bi značilo sigurnost. Zahvaljujući reformi rehabilitacije zapošljavanja poslodavci mogu doći do značajnih ušteda kod plaćanja poreza. Stoga je velika potreba za edukacijom poslodavaca o takvim osobama i o programima rehabilitacije radom. Liječenje ovog problema uvelike otežava stigmatizirajuće razmišljanje većine u društvu prema kojem treba osuditi one koji se pokažu slabima. Naime, mnogi baš zbog toga razloga ne žele priznati svoje slabosti pa čak ni pred bližnjima te na taj način gube mentalnu podršku osoba iz svoje okoline. Sve to negativno utječe na prepoznavanje i liječenje mentalnih poremećaja. Izostanak liječenja bolesti samo pogoršava situaciju. Ispitivane se osobe boje priznati tegobe da ne bi izgubile posao. Za liječenje mentalnih problema u tvrtkama potrebno je lokalno savjetovanje. U postupku izbora zaposlenika ispitivanje psihičkog stanja postaje sve više uobičajeno. Osobe koje su trajno nezaposlene ili s promijenjenom sposobnosti za rad mogu imati određene tegobe u smislu oštećenja osnovnih kognitivnih funkcija zbog odviknutosti od rada i zbog monotonog okruženja. Unatoč tomu, još uvijek se na mnogim radnim mjestima ne uzima u obzir savjetovanje psihologa pri procesu izbora radnika. Najteže je pitanje uspostavljanje diferencijalne dijagnoze kod osoba s promijenjenom sposobnosti za rad i u skladu s tim utvrđivanje i kategorizacija
  • 34. mentalnih smetnji. Najviše problema predstavljaju osobe koje imaju psihičke poremećaje jer njih te osobe slabije doživljavaju, stoga se tegobe u većini slučajeva prenosenaokruženje.Utakvimjeslučajevimaduševnanestabilnostuzroksmanjenja sposobnosti za rad. U praksi sa psihičkim smetnjama u mnogobrojnim slučajevima dolaze i ovisnički problemi. Prvenstveno se to odnosi na ovisnosti o alkoholu ili drogama (Barakonyi-Kraljik, Helyzetértékelő tanulmányok 2014). Kod osoba koje pate od teških psihijatrijskih bolesti lakše je uspostavljanje dijagnoze ako prethodi već neko dijagnosticiranje smetnje poput shizofrenije ili depresije. Stav poslodavaca prvenstveno ovisi o tipu i težini bolesti. Razlog je tomu što svi zaziru od nepredvidivog ponašanja, primjerice kod psihotičnih poremećaja. Ovo potvrđuje i činjenica da se mnogo bolje prihvaćaju osobe sa psihičkim oboljenjima kod kojih dijagnoza nema ove elemente (primjerice mentalna retardiranost). Veliki dio osoba s tegobama mentalnih ili psihičkih oboljenja može se odgovarajućom edukacijom i liječenjem vratiti u radni život. Dakle, najveću preprjeku predstavljaju predrasude koje se zasnivaju na manjku informiranosti i neznanju. Odbojni stav poslodavaca može pojačati i činjenica da su mnogi procesi u djelatnosti standardizirani te se na njih odnose brojni sigurnosni propisi, a vezano za to i materijalne preprjeke. Naime, osobe sa psihičkim problemima nedvojbeno predstavljaju povećani rizik i zahtijevaju veći stupanj preuzimanja odgovornosti. Osobe s promijenjenom sposobnosti za rad mnogo puta shvaćaju svoj radni zadatak kao izazov te su odani i zahvalni poslodavcu. Liječnička iskustva jednoglasno pokazuju da rad ima ogromni utjecaj u poboljšanju stanja bolesnika, a kako većina iz ove grupe može i želi raditi, mogu se lako motivirati na kvalitetan rad. Mnoge se takve osobe osjećaju bezvrijednima i nepotrebnima, stoga imaju želju postati korisni dio društva. Osjećaj korisnosti pozitivno utječe na daljnje razvijanje sposobnosti i na ozdravljenje. Kod takvih je zaposlenika jako bitan tolerantan i fleksibilan stav poslodavca. Netipični oblici zapošljavanja mogu biti veoma važni (fleksibilno radno vrijeme, rad kod kuće, skraćeno radno vrijeme). Veoma je važno da se osobama sa psihičkim smetnjama izlazi u susret. Skraćeno radno vrijeme i posebno postupanje izuzetno je važno kao i suradnja s liječnikom ili psihijatrom.
  • 35. II. Pojam stresa Stres je i za stručnjake problematična definicija jer se radi o prilično subjektivnom fenomenu koji je teško definirati i još teže mjeriti. Pojam je uveo još davne 1936. godine Hans Selye i definirao ga kao „nespecifični odgovor tijela na svaki zahtjev za promjenom“. Selye je proveo brojna istraživanja na laboratorijskim životinjama koje je izlagao različitim psihičkim i fizičkim podražajima (trepereće svjetlo, velika buka, ekstremne vrućine ili hladnoće…) i uočio iste patološke promjene kod tih životinja, ulceracije na želucu, smanjenje limfnog tkiva i povećanje nadbubrežnih žlijezda. Kasnije je pokazao da trajni stres kod tih životinja može izazvati različite bolesti, iste one koje vidimo kod ljudi, infarkt miokarda, moždani udar, bolesti bubrega i reumatični artritis. Mnogi ljudi uporabljuju izraz stres za opis nepodnošljivog ili lošeg šefa, neugodnu situaciju i tako redom. Za mnoge ljude stres znači njihovu reakciju na neugodnu situaciju, primjerice u obliku boli u grudima, glavobolje ili palpitacije. Drugi pak stresom smatraju posljedicu opetovanog podražaja, primjerice ulkus želuca . Zbirni naziv za bilo koji od tih činitelja stresa je stresor. Oni ispoljavaju agresivno djelovanje na organizam - stresorno djelovanje, a odgovor organizma se naziva stresnom reakcijom. • Primarno ocjenjivanje: podsvjesno zapažanje • Sekundarno ocjenjivanje: osoba odlučuje je li spremna i sposobna za susret sa stresom. Govorimo o stresnom stanju kada je odgovor negativan. Rješenje može biti ravnodušnost, izazov, nervoza. Stres je dvojaki pojam. Na neku vrstu stresa imamo potrebu da bi nam život bio ispunjen. To je dobar stres ili eustres. S druge strane distres ili prijeteći stres nam ugrožava život. Anksioznost, nemiri nervoza simptomi su koji nastaju kada se organizam ili osoba susretnu sa situacijom koju po svojim procjenama ne mogu riješiti. Postoje tri glavna izvora stresa, a to su traumatski događaji, nedavne životne promjene i svakodnevne neugode. Traumatski stresori su događaji poput otmica, silovanja, ratnoga stradanja, prirodnih katastrofa, itd. Zbog ovakvih stresora, osoba se može osjećati potišteno, prestrašeno, imati noćne more i može ponovno proživljavati događaj u glavi mjesecima nakon što je on već prošao. U tom slučaju govorimo o posttraumatskom stresnom poremećaju. Nedavne životne promjene jedinstveni su događaji koji mogu izazvati stres kod većine ljudi i koji zahtijevaju od nas veliku prilagodbu u životu. Ovi su stresori
  • 36. posebno istaknuti tijekom razdoblja studiranja jer su studenti u pravilu mladi ljudi koji moraju stvoriti svoj privatni, ali i profesionalni identitet. Trajno stanje stresa može ozbiljno narušiti zdravlje. Posljedice stresa: • kratkotrajne (fiziološke promjene kod osoba), • dugotrajne (alarm reakcija, protivljenje, iscrpljenost). Situacije koje izazivaju stres mogu biti događaji izvan uobičajenih ljudskih zapažanja, traumatični i nepredvidivi događaji ili se ne može utjecati na njih. Trauma vezana za stres - posljedica je neke teške tragedije kao što je nesreća ili prirodna katastrofa, a mnogi ratni veterani svakodnevno se suočavaju s njim. Simptomi traumatskog stresa mogu uključivati živo sjećanje na traumu i to čak mnogo godina kasnije zajedno s povećanom osjetljivošću na relativno nevažne događaje. Mogućnost utjecaja – Mogućnost utjecaja na stresnu situaciju izravno je povezana s jačinom reakcije i na razinu stresa. One situacije koje su predvidive, a nije moguće utjecati na njih izazivaju veći stres (teška bolest u obitelji, gubitak posla, smrt člana obitelji). Unutarnji sukobi – Ova je vrsta stresa rezultat napetosti koje život svakodnevno donosi i često se javlja u neugodnima situacijama koje treba razriješiti. Budući da su one slučajne i prolazne takav se stres obično lako prevladava. Ljudi koji upadaju iz jedne krizne situacije u drugu, kod kojih je kaos postao sastavni dio osobnosti, mogu se nositi s njim, no ne bez posljedica po sebe i ljude oko sebe. Proces borbe protiv stresa opći je adaptacijski sindrom. Suočavanje (coping) je proces u kojemu nalazimo mehanizam koji koristimo u borbi protiv stresa. Kognitivni – odlaganje razmišljanja, Tehnike ponašanja – fizičke aktivnosti, pretjerivanje u jelu i piću, uporaba droga, napadaj bijesa. Coping može biti usredotočen na problem i na emocije. Usredotočavanje na problem: definiranje problema, izrada alternativnih rješenja za prestanak problema. Usredotočavanje na emocije: ne teži se rješavanju problema, već samo smanjenju negativnih emocija. Obično se postiže uporabom psihoaktivnih tvari. Usredotočavanje na pomoć: traži se vanjska pomoć za rješavanje problema.
  • 37. Drušveni čimbenici stresa Pojava se stresa u mnogim društvenim grupama javlja izmijenjeno. Niska pozicija u društvu, materijalni problemi, nesigurnost radnog odnosa, jednoličan i opasan posao i niska kontrola obično pogađaju najniže društvene slojeve. Socijalni stres: • društveno gospodarstveni stres: potječe od lošeg položaja pojedinca i društva, • sociokulturalni stres: prikazuje odlike jedne određene kulture. Na preradu stresa utječu sposobnosti pojedinca. Ako ne osjeća u sebi mogućnost kontrole događaja, smanjuje se vjerojatnost rješenja te nastaje anksioznost. Može se dogoditi da se iscrpi moć prilagodbe pojedinca, a i društva (društvena patologija). U takvom društvu svaka promjena može postati prijeteća, a nedostatak propisa može izazvati nepredvidive procese, pojedinci postaju anksiozni i gube kontrolu. Partnerski odnosi i zdravstvena sociologija podupiranja partnera Na osnovi zapažanja ustanovljeno je da pacijenti koju su izolirani teže napreduju u ozdravljenju od onih koji su u okruženju voljenih osoba. Na osnovi ispitivanja utvrđenojedapriinterakcijisvoljenimosobamauorganizmuzapočinjubiokemijske reakcije koje pospješuju proces ozdravljenja. Ovi biopsihosocijalni čimbenici mogu na pozitivan način utjecati na zdravlje čovjeka. Uska je veza između učestalosti samoubojstava i društvenih interakcija. Socijalna povezanost i osjećaj sigurnosti koju ona pruža je neophodna za svakoga. Odgovarajuće veze pridonose lakšem rješavanju problema, prerade stresnih situacija te smanjuju pojave psihopatoloških poremećaja. Društvene veze imaju velikoznačenje prvenstveno u malom okruženju, ali učinak imaju i na velikoj razini. Potpora društva te bližnjih pospješuju očuvanje zdravlja i odbacivanje destruktivnih navika. Izazov je postmodernog doba usuglasiti dobre strane pojedinca i društva. Etiketiranje smeta ljudima, posebno ljudima koji imaju životne probleme, a ne psihološke poremećaje. Pozitivan pristup ove grane psihologije tim je ljudima najupečatljiviji jer zapravo odgovara njihovim očekivanjima i na najbrži i
  • 38. najučinkovitiji način dovodi do ostvarenja njihovih ciljeva, a to je zdrav i sretan život. Pozitivna psihologija istražuje razloge zbog kojih su neki ljudi sretniji od drugih iako se susreću s velikim problemima u životu. Prije se nisu dovodile u svezu karakteristike kao što su optimizam, moć opraštanja, prihvaćanje odgovornosti za svoje postupke s općim zdravljem čovjeka. No statistički je dokazano da takvi ljudi sretnije i dulje žive. Stres na radnom mjestu Uzroci stresa na radnom mjestu mogu biti mnogi, a ovise o osobnosti. Najvažniji su čimbenici: • sukob uloga na poslu, • nedovoljno definirani radni zadatak i odgovornost, • nedostatak jasnih ciljeva, • prijetnje vezane za posao, • neprimjerene informacije, • niska motivacija za rad, • visoko nezadovoljstvo, pomišljanje na odstupanje s radnog mjesta, • nezadovoljstvo svojim životom, • previše zadataka, • radna atmosfera, • neodređeni zadatci • struktura organizacije, • čimbenici izvan organizacije (obiteljski problemi, materijalni problemi). Za posebni sloj zaposlenika sa psihičkim smetnjama svaka je stresna situacija još izraženija. Prema kognitivnoj teoriji stres je ono što osoba percipira kao stres. Kod normalnih, uravnoteženih osoba mnogo se manje situacija smatra stresnim dok kod osoba sa smetnjama i blaga opterećenja mogu izazvati veoma jake reakcije anksioznosti. Psihičke smetnje pojedinaca često izazivaju opterećenja i netvarna očekivanja na radnom mjestu pa je veoma važno zapaziti ovakva izvore stresa. Stres je osnova psihičkih smetnji i mogućim kasnijim psihosomatskim bolestima. Objektivni je stres onaj koji možemo predvidjeti pri stupanju u radni odnos te ovisi o pojedincu prihvaća li ga. Subjektivni je stres onaj koji se ne može predvidjeti te
  • 39. često potječe iz same osobnosti zaposlenika i ima veze s manjkom samopouzdanja,i tolerancije te s, u međuvremenu nastalim, neočekivanim situacijama i promjenama u životu. (János Szellő, 2014). Prema ispitivanjima programa Psihička ograničenost i svijet rada može se reći da u najviše slučajeva čimbenik stresa predstavlja obujam posla i zahtjevi koji se postavljaju uz njih. Objektivni stresori utječu na subjektivne, posebice na gubitak položaja. (János Szellő, 2014). Posebno su važni trajni stresori koji označavaju nesigurnost radnog mjesta, gubitak vrijednosti, očekivanja obitelji i poslodavaca koja nisu u skladu s mogućnostima, međuljudski sukobi s kolegama, šefovima ili u obitelji. Važno je pitanje koliko mogu sami zaposlenici utjecati na kvalitetno obavljanje rada ili na predlaganje pojedinih promjena da bi se postigao veći učinak te samim tim veće zadovoljstvo u poslu. Važna je potpora šefova, a i kolega na radnom mjestu. U vremenskom utjecaju stresora možemo govoriti o epizodičnom stresu koji se javlja povremeno, ali tada veoma snažno i izaziva težak distres, zahtjeva brzo prilagođavanje. Važan je i kritični stresor koji je posljedica traumatičnog događaja te potpuno neočekivano nastupa. Zbog toga organizam ima povećanu reakciju na tu situaciju u kojoj rješenje prelazi uobičajene sposobnosti rješavanja problema ili prilagođavanja novonastalim okolnostima. János Szellő, 2014) Posljedice stresa na radnom mjestu Stres na poslu teško se mjeri i ocjenjuje jer je sam pojam teško precizno odrediti u praksi. On uvelike ovisi o definicijama i metodologijama koje se pritom uporabljuju. Čimbenici osobnosti istovremeno utječu na sposobnost liječenja stresa. Zdravstvene posljedice stresa mogu biti: • u kratkom vremenu: anksioznost, smanjena koncentracija, beznadnost, bijes, • u duljem periodu: depresija, ravnodušnost, psihosomatski simptomi, agresija, pretjerano pušenje, konzumiranje alkohola. Prema podacima liječničkih dokumenata vidi se da su u 90% slučajeva razlozi bolovanja stres i njegove posljedice. Stalna napetost u organizaciji bitno smanjuje učinkovitost umjesto da je povećava. Posebno su opasna radna mjesta gdje su česti sukobi te nema podrške.
  • 40. Rad u smjenama, noćna dežurstva, preopterećenost, previše problema, nedostatak poštovanja, i odgovarajuće novčane nagrade dalje povećavaju rizik od stresa. Radna su mjesta različita prema zahtjevnosti i prema tome kakve kriterije postavlja prema radnicima i koje vrste rješavanja problema im dopušta. Radna mjesta s velikim tenzijama postavljaju velike psihičke zahtjeve prema radnicima. Ako oni nemaju mogućnost samostalnog donošenja odluka, osoba može postati frustrirana što dovodi do stresne reakcije pa i do izgaranja. Kod muškaraca je skoro dvostruko više srčanih oboljenja nego kod žena. Ispitivanjima je utvrđeno da se kod muškaraca srednje dobi koji pet godina ne idu na godišnji odmor, rizik od smrti u roku od deset godina povećava četiri puta. Iako se godinama prije govorilo o menadžerskim bolestima, utvrđeno je da stres ima utjecaja na radnike bez obzira na poziciju u hijerarhiji firme. Situacije koje izazivaju stres kao rezultat imaju moralne posljedice: Anksioznost – Javljaju se strah, napetost, loš predosjećaj. Kod ekstremnog opterećenja nastaje posttraumatski stres. Kod njega oboljeli stalno ponovno doživljavaju traumu u obliku noćnih mora i teških misli. Za njih je tipična nezainteresiranost, izbjegavanje pojedinih stvari i mjesta, razne naučene sposobnosti im se degradiraju, nastaju smetnje u snu te bezosjećajnost prema vanjskom svijetu. Bijes i agresija – Prema hipotezi frustracija-agresija ako jednu osobu sprječavaju u dostizanju svoga cilja, nastaje agresivna reakcija koja osobu motivira na uništenje ili oštećenje predmeta ili osobe koja izaziva frustraciju. Depresija i tupost – Iako stres u početku motivira, potiče na borbu, kako se potroši energija, nastaju nelagode. Ukoliko se borba ili izbjegavanje čine beznadnim, nastaje depresija. Daljnja je psihičke reakcije na stres smetnja u razmišljanju. Ovakve se smetnje uglavnom javljaju u procesima spoznaje. Od teškog stresa osoba postaje zbunjena, gubi osjećaj realnosti, ne percipira pravo stanje stvari u okolini, ne razmišlja razborito, ima ozbiljne poteškoće u koncentraciji, postaje zaboravna. Za sve je to moguće više objašnjenja. Prema jednom, uslijed stresa negativne misli preplave osobu te joj one poremete logičko razmišljanje. Drugo je objašnjenje visoka razina emotivnosti koja vodi do smanjenja učinkovitosti u razmišljanju. Bez obzira na objašnjenje smetnji uzrokovanih stresom čini se da osobe u takvom stanju nisu sposobne fleksibilno razmišljati te ponavljaju beskorisne krute obrasce razmišljanja koje ne pridonose rješenju problema.
  • 41. U Europskoj uniji svaki četvrti radnik ima doticaj sa stresnim situacijama na poslu. Prevencija je stoga od velikog gospodarskog i psihosocijalnog značaja. Svjetska je zdravstvena organizacija stres proglasila epidemijom svjetskih razmjera. U Europi je stres odgovoran za pedeset do šezdeset posto izostalih dana s posla, a pretpostavlja se da je u Mađarskoj taj broj još i veći. Stres je dio života i sam po sebi može imati inspirirajuće posljedice. Imamo potrebudanasmotiviraitjeradarješavamoproblemekolikojeunašojmoćimoguće. Ipak u okolnostima pretjeranog stresa dolazi do veoma negativnih posljedica po zdravlje kao što su problemi probave, visoki tlak, anksioznost i depresija, ali kasnije čak i srčane tegobe i rak. Za sve to su mogućnosti tri puta veće nego kod osoba koje rade u manje stresnim uvjetima. Kod posla koji se treba dovršiti u kratkom roku nakon 24 sata se rizik od srčanog udara povećava šesterostruko, ali ozbiljni rizik predstavljaju i niska plaća, sukob s kolegama ili šefom te izostanak pohvale. U Europskoj uniji ne postoji zakon o stresu, samo smjernice koje predlažu da se poslodavci brinu o smanjivanju psihosocijalnih rizika u djelatnosti koje obavlja tvrtka pod njihovim vodstvom. Slika 1.: Model stresa na radnom mjestu
  • 42. Stres je skup nespecifičnih reakcija čovjekova organizma na štetne čimbenike, stresore iz radnog i životnog okruženja. Štetni čimbenici iz čovjekova okruženja aktiviraju prilagodljivi mehanizam u organizmu kako bi se organizam zaštitio uspostavljanjem ravnoteže sa sredinom. Podjela stresora na radnim mjestima Svako radno mjesto može imati okolnosti koje uzrokuju stresne situacije. A) Stresori su vezani uz radni zadatak: • kvantitativno premalo opterećenje, • kvantitativno preveliko opterećenje, • kvalitativno premalo opterećenje, • kvalitativno preveliko opterećenje, • okolnosti rada: monotonija, opasnost, nisu na raspolaganju odgovarajuća sredstva za rad, nedostatak mogućnosti za određivanje načina vlastitoga rada i sl., • promjene u poslu: učestala promjena radnih zadataka okolnosti te načina vrjednovanja, • učestalo mijenjanje tehnologije (potreba za stalnim učenjem), • pridržavanje rokovima. B) Stresori su vezani uz uvjete rada: • buka, temperatura, rasvjeta, zagađenje zraka, neugodni mirisi i sl. C) Stresori su vezani uz položaj u organizaciji: Osobna razina: • dvosmislenost uloge (nedovoljno definirani cijevi, očekivanja zaposlenika, nedovoljno definiran krug djelovanja), • sukob uloga (uloge su proturječne ili jedna isključuje drugu), • previše ili premalo odgovornosti za druge, • autonomija, • razvoj karijere (prebrz ili prespor). Razina kolektiva: • manjak složnosti, • manjak dobrih međuljudskih odnosa,
  • 43. • sukobi unutar organizacije, • psihički teror (pojedini se zaposlenici trajno ili povremeno izlažu omalovažavanju), • odnosi s podređenima i nadređenima. Razina organizacije • ozračje organizacije (osjećaj pripadnosti, komunikacija unutar organizacije, strogi propisi ponašanja, ograničenja, uloga u odlukama o svom radnom zadatku i sl.), • stil vođenja, • nepravednost, kontrole i nagrađivanja, • niska plaća, • nesigurnost radnog odnosa. D) Stresori su izvan organizacije: • obiteljske veze, materijalni, društveni problemi, • proturječnost uloga na poslu i u obitelji, • osobna uvjerenja, sukobi ciljeva tvrtke i politike, • česta selidba zbog posla, • putovanje na radno mjesto, • anomija, • stres u obitelji (vidi detaljno→žene). E) Stresori su posebnih slojeva: Žene • seksualno zlostavljanje, • uloge i daljnje obveze u obitelji, • težak položaj žena na tržištu rada. Voditelji na niskim položajima • velika odgovornost, relativno nizak položaj, • samo prividna moć pri obavljanju dužnosti, • napadaju ih i odozdo i odozgo, • nedostatak potpore. Retardirane osobe • poseban tip kvalitativno premalog opterećenja, radni zadatci nisu u skladu sa stručnom spremom, • predrasude.
  • 44. Slika 2. Glavni uzroci stresa na radnom mjestu prema mišljenju ispitanika Kako se problemi stresa na radnom mjestu dotiču svih članica Europske unije, prvenstveni je cilj kolektivno poduzimanje mjera te razmjena iskustva. Većina višenacionalnih kompanija osnovala je posebnu službu stres-menadžmenta, kojoj je cilj kontrola i organizirano suzbijanje stresa. Organiziraju mogućnosti opuštanja i odmaranja u vrijeme i nakon radnog vremena. Omogućuju psihologe i masere. Sredstva su smanjenja stresa u tvrtkama: • određivanje potrebnih radnih zadataka: jasne uloge, osiguranje autonomije radnika, • realni ciljevi: realni su ciljevi stimulirajući za radnike, znače izazov, • odgovarajući izbor radnika: odgovarajuće se osobe postavljaju na odgovarajuće položaje, Savjetodavna je Služba zaštite na radu 2009. godine provela ispitivanje na državnoj razini u svezi sa stresom na radnom mjestu te spoznaje zaposlenika i poslodavaca. Na osnovi ispunjenih upitnika među pet je najčešćih razloga stresa na prvom mjestu izostanak odgovarajuće zahvalnosti za odrađen posao (78,1 %). Slijede individualne sposobnosti (72,6 %). Ispitanici su na treće mjesto postavili loše međuljudske veze (67,9 %) te korelaciju između privatnoga života i posla. Prevelike zahtjeve na radnom mjestu kao uzrok stresa odredilo je 67 % ispitanika (peto mjesto).
  • 45. • planiranje karijere: unaprjeđivanje u skladu s osobinama osoba, • menadžment učinkovitosti: praćenje problema nastalih oko djelatnosti, • savjetovanje: u slučaju duševnih problema pojedinačno ili grupno, • edukacija: razne tehnike u cilju smanjenja stresa. Pojedinačni tretman stresa Tretiranje stresa na radnom mjestu u mnogočemu sliči tretiranju stresa u privatnom životu. Stres se u načelu ne može potpuno iskorijeniti. Jedini je način da se osoba nauči kako se pripremiti na takve situacije, upoznati reakcije svojeg organizma te svoje mogućnosti. Raznim je tehnikama moguće ublažiti tjelesne i duševne tegobe. Kontroli reakcija na stres pomaže biofeedback te redovite tjelesne aktivnosti. Sindrom izgaranja Istovremena prisutnost više stresora na poslu te dugotrajna izloženost stresorima dovodi do sindroma izgaranja na poslu (Sy burnout), koji može biti udružen s pojavom simptoma anksioznosti i depresije u radnika. Stres vezan uz posao situacija je u kojoj čimbenici posla u interakciji s radnikom mijenjaju njegovo psihološko ili fiziološko stanje do te mjere da odstupa od normalnog djelovanja. Ti su čimbenici posljedica neodgovarajućih zahtjeva radne okoline, koji su u neskladu s mogućnostima zaposlenih. Stres na poslu stvara pretpostavke za moždani i srčani udar, uništava mentalno zdravlje te skraćuje život. Još je prije desetak godina Svjetska zdravstvena organizacija proglasila stres na radnom mjestu svjetskom epidemijom, a od tada se stres na poslu još više povećao zbog produbljene globalne krize i nezaposlenosti. Tri su glavna obilježja burnout sindroma: 1. moralna iscrpljenost, 2. gubitak osobnosti (osoba postaje bezosjećajna ili cinična, prema drugima se ponaša kao da su predmeti, a ne bića), 3. slabljenje učinka. Izgaranje na poslu Izgaranje na poslu stanje je mentalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovane profesionalnim životom pojedinca. Upitnik izgaranja na poslu C. Maslach (1996) danas se smatra najpoznatijom mjeromizgaranjanaposlu. U mnogim zemljama širom svijeta provedena su istraživanja pomoću toga upitnika (Maslach i Schaufeli, 1993).
  • 46. Prekomjerna i neujednačena opterećenost, forsiranje i favoriziranje nekih pojedinaca,nedovoljneinformacije,pomanjkanjednevnihitjednihodmora,nejasno definirana podjela poslova, nedostatak supervizije, nesrazmjer odgovornosti i ovlaštenja, rasipanje energije i vremena, strogost i pretjerana kritičnost nadređenih bez pozitivne stimulacije, predugo radno vrijeme, prekratki rokovi izvršenja razlozi su izgaranja na poslu. Kako bismo se uspješno suočili s problemom (stresom na radnom mjestu), moramo ga prije svega biti svjesni. Dobra komunikacija, druženje s kolegama, sloboda odlučivanja, dobra podjela posla i dobar voditelj tima za zdravstvenu njegu glavni su čimbenici koji utječu na smanjivanje stresa, a samim tim i na izgaranje na poslu. Radni je stres uglavnom kroničnog karaktera pa iz dana u dan gotovo neprimjetno utječe na nas. Ako primijetimo neke od znakova stresa, trebamo razmotriti što nas čini umornima, nezadovoljnima, tjeskobnima i ljutitima. Bitno je odlučiti želimo li stres privremeno ukloniti i olakšati si radno okruženje ili želimo utjecati dugoročno i tako zaštititi svoje psihofizičko zdravlje. To je neophodno jer naposljetku krajnji ishod može biti depresija (Böhle i suradnici, 2001). Osobne su značajke koje također utječu na izgaranje: • introverzija (visok rizik), • senzitivnost, • idealizam, • prevelika ushićenost, • anksioznost, • opsesija. Četiri faze izgaranja Nastanak i razvoj burnouta jest cikličan. Ciklusi se mogu dobro odvojiti: 1. Faza nade Zadatci koji se moraju odraditi sve su teži. Unatoč trudu i napornom radu, radnik sve teže uspijeva zadovoljiti svoje nadređene. Ostaje na poslu dulje kako bi uspio obaviti sve zadano, za prekovremeni rad ne dobiva naknadu, a s posla se kući vraća sve nezadovoljniji. Pogoršavaju se i odnosi s kolegama, posebice s nadređenima. Posao više ne predstavlja zadovoljstvo. Iz takvog stanja mogu poteći dvije mogućnosti. Jedna je uspješna - faza stagnacije, a druga je destruktivna - faza frustracije.
  • 47. 2. Faza stagnacije U fazi stagnacije javljaju se teškoće u komunikaciji, kako sa suradnicima tako i s prijateljima. Osobe su emocionalno ranjive i nepovjerljive. Poslije nekog vremena dolazi do suočavanja sa stvarnošću, onim što se može nazvati “prizemljenje”. Osoba i dalje voli svoj posao, obavlja ga, ali ne s istim oduševljenjem. Shvaća postojanje drugih interesa u životu poput obitelji, osobnog usavršavanja, prijatelja, novca i sl. 3. Faza frustracije Fazu frustracije čini emocionalno povlačenje i izolacija. Osoba se u ovoj fazi počinje preispitivati koliko je učinkovita u obavljanju posla i koji je smisao posla koji obavlja. Postojanje raznih ograničenja na poslu dovodi do preispitivanja svrhe posla koji se obavlja. U ovom stadiju emocionalnog povlačenja i izolacije javljaju se prvi znaci tjelesnog iscrpljivanja, što predstavlja dodatan stres i dovodi do posljednje faze. 4. Faza apatije Fazu apatije karakterizira potpuni gubitak vjere u sebe i svoju kompetentnost, osoba postaje potpuno nezainteresirana za svoj posao. Apatija je odsutnost emocija i ona je zapravo jedno od najtežih psihičkih stanja, a ujedno je jedan od prvih jasnih znakova da nešto nije u redu. Manifestira se povlačenjem ili izbjegavanjem ljudi ili posla, kao obrana od frustracije. Apatični su ljudi potpuno nezainteresirani za posao, što se može proširiti i na druge sfere života. Pojedinci koji dospiju u četvrtu fazu ili se odlučuju na promjenu zanimanja ili ostaju na poslu, ali potpuno nemotivirani. Psihičke reakcije Kao najčešći emocionalni simptomi navode se depresija, emocionalna praznina, osjećaj gubitka životnog smisla, anksioznost, gubitak motivacije za odlazak na posao, gubitak egzistencijalnog entuzijazma, apatija, izolacija, dosada, osjećaj tuge i bespomoćnosti, doživljaj bezvrijednosti, gubitak samopouzdanja i samopoštovanja, osjećaj gubitka snage i strah od gubitka posla. Također,dolazidopromjenauponašanju:osobapostajerazdražljiva,živčana,napeta, impulzivna i ljuta. Da bi kontrolirale takvo ponašanje, osobe sa sindromom izgaranja nerijetkoupadajuunovuzamku.Počinjukonzumiratialkoholilidroge,nisuvišeustanju emotivno se distancirati od problema, pokazuju emocionalnu krutost, preosjetljivost na vanjske utjecaje (npr. na buku, svjetlo, mirise), eksplozivnost, zaboravnost, gubitak koncentracije, grubost, zatvorenost, pokazuju negativan stav prema poslu, ljudima, ulaze u međuljudske sukobe, postaju bezosjećajne, stalno okupirane poslom.
  • 48. U nekim slučajevima takva ponašanja sama po sebi izazivaju dugoročne posljedice i utječu na cjelokupni život pojedinca. Stalne žalbe na posao, obiteljska sredina kao “ventil” koji omogućava pražnjenje akumulirane frustracije, može voditi svađama, razvodu braka, izolaciji, razvoju ciničnog stava prema članovima obitelji. Razlozi su burnout sindroma • nedostatak kontrole, • nedostatak strujanja informacija, • nedostatak odobravanja, • niska primanja, • težak rad, velika odgovornost, • krizne situacije, međuljudski sukobi, • nedovoljna potpora na poslu, • administrativni teret, • ograničena mogućnost karijere. Prevencija burnouta Prevencija sindroma izgaranja, prije svega, podrazumijeva prepoznavanje i uvažavanje toga problema. Mnogi se simptomi sindroma izgaranja pogrješno prepoznaju kao izraz patologije (depresivnost, iritabilnost, uzimanje sedativa), kao izraz nebrige (kašnjenje na posao, odsutnost, pad radne učinkovitosti), a najčešće se na njih reagira pojačanjem strogosti u pogledu radne discipline. Cilj strategija prevladavanja sindroma izgaranja jest sprječavanje njegova pojavljivanja i jačanje osobne otpornosti. Liječenje je sindroma izgaranja vrlo teško. Osoba mora promijeniti svoje navike i ponašanja, u nekim slučajevima radnu sredinu, a nekada i posao. U slučaju sindroma izgaranja intervencije mogu ići u dvama pravcima: liječenje - kada se sindrom već pokazao, ili prevencija. Ono što je zajedničko objema strategijama jest cilj pomoći osobama koje pokazuju simptome sindroma izgaranja konsolidirati se i pronaći nove vještine koje bi ojačale otpornost osobe na sindrom izgaranja. Kako je sindrom izgaranja poseban u odnosu na neka druga psihička stanja, najbolji i najučinkovitiji lijek bila bi prevencija. Prevencija podrazumijeva da pojedinac ima posebne kapacitete potrebne za samouvid ili pak takvu okolinu koja će prepoznati simptome na vrijeme i primjereno reagirati. U takvim je slučajevima ponekad dovoljna okolina koja će pružiti potporu i razumijevanje. Poslodavci su obvezni organizirati posao prilagođavajući se