Savremeni trendovi i kvalitet u upravljanju ljudskim resursima
Značaj menadžerskih veština za reformu sektora zdravstva
1. ZNAČAJ MENADŽERSKIH VEŠTINA ZA REFORMU
SEKTORA ZDRAVSTVA
IMPORTANCE OF MANAGERIAL SKILLS IN HEALTH
SECTOR REFORM
mr Sonja Novak1
dr Dragana Vukadinović2
dr Jasmina Nedeljković, docent3
1Agencija za poslovne usluge Plan Plus, Niš, novak121073@yahoo.com
2Agencija za poslovne usluge Plan Plus, Niš, dd.vukadinovic@gmail.com
3Fakultet za pravne i poslovne studije "dr Lazar Vrkatić" Novi Sad, jasmina.nedeljkovic@gmail.com
2. CILJ
Istraživanje ima za cilj da ispita stavove i mišljenja medicinskog osoblja hirurških klinika u KC Niš
o menadžmentu u zdravstvu i time dobije smernice o najznačajnim veštinama menadžera iz ugla
onih čiji rad treba organizovati i postići maksimalan radni učinak.
Rezultati istraživanja pružiće važne informacije u kom smeru formalno i neformalno obrazovanje
menadžmenta u zdravstvu treba fokusirati.
Menadžerske veštine imaju direktan uticaj na uspešno rukovodjenje zdravstvenih ustanova.
3. UVOD
Osnova - izveštaji EU ukazuju na slabosti u oblasti kapaciteta ljudskih resursa u sektoru javne
administracije/javnog sektora, kao jedne od ključnih komponenti za njihovo unapredjenje.
- Menadžment
- Zdravstveni menadžment
- Koncept novog javnog menadžemnta (New Public Management - NPM)
4. UVOD
Od zdravstvenih menadžera se očekuje da obavljaju složene menadžerske dužnosti u složenoj
situaciji uzrokovanoj ekonomskom nestabilnošću, slabom privredom, malim izdvajanjima za
zdravstvo, starim – nasledjenim modelima zdravstva i starim zdravstvenim ustanovama,
uglavnom nenamenski građenim.
Direktor/Zdravstveni menadžer po Zakonu o Zdravstvenoj zaštiti, Član 131 ‘’organizuje rad i
rukovodi procesom rada, predstavlja i zastupa zdravstevnu ustanovu i odgovoran je za zakonitost
rada zdravstvene ustanove’’
Duže vremena prisutna dilema jeste da li direktor klinike treba ili mora biti lekar, kao i koje su
to veštine koje zdravstveni menadžer treba da poseduje da bi bio uspešan menadžer.
Set neophodnih veština u ovoj oblasti nije još opšte usvojen, ali sticanje menadžerskih veština
u okviru akademskog obrazovanja smatra se neophodnošću u složenoj situaciji sveobuhvatnih
reformi i zahtevnom procesu pristupanja EU.
5. METODOLOGIJA
Ovaj rad istražuje veštine zdravstvenih menadžera na 11 hiruških klinika Kliničkog centra Niš i njihove
kapacitete za sprovodjenje sektorskih reformi. Rad će identifikovati ključne menadžerske veštine, na
osnovu mišljenja i stavova medicinskog osoblja, korišćenjem menadžerskog okvira Svetske
zdravstvene organizacije za ljudske resurse. Prikupljanje podataka obavljeno je na terenu putem
upitnika. Uzorak čini 25% zaposlenog medicinskog osoblja na 11 hirurških klinika u KC Niš. Statistička
analiza obuhvata frekvencijsku analizu i Hi kvadrat test.
Kao osnovni teorijski okvir za definisanje profila zdravstvenih menadžera korišćen je ‘’OPŠTI MODEL
KOMPETENCIJA SZO’’ koji se sastoji iz tri sekcije:
-glavne kompetencije,
-menadžerske kompetencije i
-liderske kompetencije.
◦ Naglasak u ovom radu je na prvoj i drugoj grupi kompetencija.
6. Prva sekcija, glavne kompetencije, obuhvata:
1. Komuniciranje na pouzdan i efektivan način (izražava se jasno u konverzaciji i interakciji sa drugima,
aktivno sluša, ostvaruje efektivnu pisanu komunikaciju, obezbedjuje uslove da informacija bude
podeljena)
2. Poznavanje i upravljanje sobom
3. Ostvarivanje rezultata
4. Napredovanje u promenjivom okruženju
5. Podsticanje timskog rada
6. Poštovanje i promovisanje pojedinačnih i kulturoloških razlika
7. Davanje primera dobre prakse.
Druga sekcija, menadžerske kompetencije, obuhvata:
1. Kreiranje okruženja koje osnažuje i motiviše
2. Obezbedjivanje efektivnog korišćenja resursa
3. Izgradjivanje i promovisanje partnerskih odnosa u organizaciji i van nje.
7. Podaci su prikupljeni na uzorku od 25% medicinskog osoblja (lekari i medicinske sestre)
hirurških klinika KC Niš (ustanova tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite).
Celokupan uzorak sastoji se od 100 medicinskih radnika sledećih klinika:
Opšta hirurgija, Minimalno invazivna hirurgija, Ortopedija, Urologija, Neurohirurgija,
Kardiovaskularna hirurgija, Plastična hirurgija, ORL, Očna klinika, GAK, Dečja hirurgija.
8. REZULTATI
samo 1/3 ispitanika zna na šta se odnosi i šta podrazumeva ‘’menadžment u zdravstvu’’,
dok 2/3 ne zna ili zna delimično.
Ohrabrujući rezultat je što je značajna većina izrazila interesovanje i želju da sazna više o tome.
Skoro identičan rezultat dobijamo i kod pitanja o ‘’liderstvu u zdravstvu’’.
Radno iskustvo u samo jednoj zdravstvenoj ustanovi umanjuje mogućnost sagledavanja
potrebnih veština za ‘’dobrog zdravstvenog menadžera’’.
Zaposleni su ocenili da je izuzetno važno da svaki zaposleni u zdravstvu ima osnovne
informacije iz oblasti menadžmenta u zdravstvu, kao i da menadžer ne mora biti lekar, već neko
‘’sa strane’’ ko bi imao ‘’više vremena da se posveti poslu upravljanja’’.
10. Kod tvrdnje da jedan čovek – menadžer - ne može posedovati sve neophodne veštine za uspešno
upravljanje, ispitanici iznenadjujuće pokazuju nesigurnost u tvrdnju i time dalje pokazuju
neophodnost upoznavanja sa konceptom menadžmenta i delom - timskog rada.
Očekivano, ispitanici prepoznaju potrebu za stručnim usavršavanjem i dodatnim formalnim i
neformalnim obrazovanjem u oblasti menadžmenta u zdravstvu, posebno za poziciju ‘’direktor
klinike’’.
Kod otvorenog tipa pitanja, koje su ključne veštine uspešnog menadžera, izdvojila su se dve:
komunikacija i planiranje.
- Ovaj rezultat otvara širu diskusiju o formalnom obrazovanju lekara i potencijalnim merama za
unapredjenje programa i sticanje menadžerskih veština.
- Pitanja o podeli zadataka i korišćenju podataka za nagrade i kazne, gde se utvrdjuje nesrazmera i
nepostojanje ‘sistema korišćenja podataka’, dodatno potvrdjuje nedostatak mehanizama uspešnog
upravljanja.
11. šta je presudno za dobrog rukovodioca - jasno ukazuju da godine staža i obrazovanje u struci
zauzimaju nizak rang, dok se prednost daje veštinama planiranja, predvidjanja, preduzetničkom
duhu i modernizaciji u modelu upravljanja.
Sa druge strane, rezultati na pitanje o problemima u OJ, daju drugačiju sliku od prethodne
dobijene, jer u ponudjenim odgovorima ispitanici kao izuzetno velike probleme ocenjuju četiri
kategorije kao značajne – nabavku opreme, održavanje opreme, finansiranje i odnose sa fondom
(od ponudjenih: planiranje, organizacija rada, koordinacija službi, izmena strukture kadrova,
nabavka opreme, održavanje opreme, finansiranje, radna disciplina, medjuljudski odnosi,
komunikacija, odnosi sa fondom, odnosi sa društveno-političkim zajednicama).
12. Rangiranje najvažnijih osobina dobrog rukovodioca u zdravstvu (na osnovu teorijskog okvira
SZO, teorija menadžmenta i dosadašnjih istraživanja), prema mišljenju ispitanika ima sledeći
redosled i značaj: sposobnost da precizno definiše ciljeve i zadatke, preduzimljivost, vizionarstvo,
poznavanje modernih metoda upravljanja, tačnost, poznavanje organizacije zdravstvene službe,
sposobnost da stvara pozitivnu psihološku atmosferu, stručna sprema i dužina radnog staža.
Jedino je inovativnost prepoznata kao delimično bitna.
14. Analizom dobijenih rezultata možemo videti da medicinski radnici na hirurškim klinikama KC
Niš nisu upoznati dovoljno sa konceptom i značajem menadžmenta u zdravstvu, ali kod
pobrojanih veština postoji jasan stav o njihovoj neophodnosti i visoko ocenjenoj potrebi za
usvajanjem menadžerskih veština.
Na žalost, trenutni koncept obrazovanja lekara i budućih zdravstvenih menadžera ne uključuje
sticanje veština koje, sa druge strane, možemo sresti na poslovnim studijama.
Formalno i neformalno obrazovanje – kao rešenje
Neophodnost sticanja i posedovanja menadžerskih veština je rezultatima studije, na ovaj način,
potvrdjeno i od strane samih ključnih aktera.
15. ZAKLJUČAK
Rezultati predstavljeni u ovom radu, kao deo šireg istraživanja, predstavljaju praktičan doprinos
istraživanju u oblasti menadžmenta u zdravstvu u Srbiji i daju smernice za mere koje treba preduzeti
za unapredjenje stanja u ovoj oblasti.
Rezultati pokazuju da, uprkos nekim inicijativama za uvodjenje menadžmenta u zdravstvu, ostaje
veliki procenat medicinskih radnika koji nisu upoznati sa konceptom, ali su svesni njegove
neophodnosti.
Veštine prepoznate od strane medicinskog osoblja hirurških klinika KC Niš kao neophodne za
upravljanje klinikom (komunikacija, planiranje, organizacija posla) jesu u skladu sa svim teorijama
menadžmenta.
Potrebno je brzom intervencijom uvesti programe i treninge ili formirati centre za sticanje znanja i
veština upravljanja u zdravstvu, ali primeniti i druge mehanizme (studijska putovanja, učenja na
primerima dobre prakse, prenos znanja iz privatnog sektora i sl.) za promenu trenutne situacije.
Profil menadžera u zdravstvu mora biti definisan setom veština i znanja zasnovanim na preporukama
EU i principima novog javnog menadžmenta.